I „korak zemlje“ može biti vaše zlatno polje - poručuje Zlata Nanić, pionirka ekološkog uzgoja

Hrvatsku čekaju izmjene velikog poljoprivrednog područja i sređivanje tržišta od gotovo 75.000 poljoprivrednih subjekata. Prema novim pravilima, obiteljska poljoprivredna gospodarstva višak proizvoda morat će prodati neprerađen, a ukoliko krenu u finalizaciju istog, utoliko će morati registrirati dodatnu djelatnost. Uz to, najavljene su i veće kontrole na terenu.

Tim povodom Udruga proizvođača ekoloških proizvoda Karlovačke županije EKOP i Gradska četvrt Turanj tijekom veljače organizirali su niz predavanja raznih tematika ali usko vezenih na poljoprivredu. Namjera im je proizvođače i potrošače na vrijeme upoznati i educirati o promjenama koje ih čekaju i kojih će se svi morati pridržavati, ali kako se uzgaja i koje su zakonitosti ekološkog uzgoja.

Kad je ekološki uzgoj, ne ekološka proizvodnja, u pitanju za to u Hrvatskoj nema mjerodavnije i kompetentnije osobe, koja se je 35 godina tim bavila i koju s pravom zovu „pionirkom ekološke poljoprivrede“ od Zlate Nanić. Na veliko zadovoljstvo organizatora ali i brojne publike, raznih profila, od poljoprivrednika amatera do ozbiljnih, kojima je to životni poziv i odabir, gospođa Nanić rado se odazvala pozivu i s publikom podijelila sva svoja iskustva i znanja koja je desetljećima skupljala i upijala sa svojih polja i ekološkog imanja, nadaleko poznatog „Zrna“, kojeg danas, kako kaže Zlata, vode mlađi. Po običaju nije došla ni praznih ruku. Sa sobom je donijela značajnu količinu sjemena starih sorti koje se je moglo kupiti nakon predavanja “Od polja do stola“.

Uvijek draga gošća u posljednjih nekoliko godina svoje Vukomeričke Gorice, zamijenila je mediteranskom klimom na otoku Krku i kako kaže zemljom crljenicom i dalje neumorno radi, ali sada u znatno manjem vrtu od sveg 100 m2, ali jednako napučenom i plodnom, malim botaničkim vrtom. Vrijeme joj je ispunjeno od dana do noć samo onim poslovima koje voli, umorna nije i na sve stigne.

Zanimalo nas je kako to uspijeva, što ju drži i pokreće, pa uvijek spremna za razgovor sa osmijehom na licu i srećom koja pršti iz cijelog njezinog bića otkriva kako je zapravo rad na i sa zemljom bazen beskonačne iscjeljiteljske energije koju treba uzimati na svakodnevnoj bazi, bez doziranja i ograničenja.

-     Zbog zdravlja sam zapravo počela razmišljati što jedem, kako uzgajam i kako se hranim. Pa sve što sam učila u hodu htjela sam podijeliti s drugima. Tako sam svih ovih desetljeća, a ima ih preko 30 proputovala Hrvatsku uzduž i poprijeko, održala više od 200 predavanja na temu „Od polja do stola“, napisala nekoliko priručnika zdrave prehrane kao i priručnik za osviještene, za prirodno vrtlarenje. Mislila sam izdati i knjigu, ali odluka je ostala na skripti, koja je ljudima dostupnija. Dijete sam sela, iako me je obrazovanje odvelo u ekonomske vode, selu i poljoprivredi sam se vratila 1975.g. i tako je počela priča s mojim prvim vrtom i priča Udruge koju sam 13 godina vodila „Živa zemlja“ i koja ima oko 600 članova. Nisam imala neko predznanje o poljoprivredi osim onoga koje sam odrastanjem na selu usvajala, pa su moji rani rezultati bili plod pokušaja i pogreške. Jedino što je bilo u početku i zadržalo se do današnjeg dana, bila je odluka da u mojem vrtu „kemije“ neće biti. Jedini cilj mi je bilo znati što jedem, a željela sam jesti zdravo.

-   Moje prvo povrće koje sam uzgojila bile su rotkvice i jagode. Mojoj sreći nije bilo kraja kad sam ugledala te male crvene plodove, koje nije bilo lako uzgojiti na toj teškoj ilovači. I tako je krenulo, puno sam učila o ljekovitom bilju, strastveno sam sakupljala šumske plodove i gljive i to sve kombinirala u svakodnevnoj prehrani. Najomiljenije su mi bile svima poznate moje „džumbus juhe“ u koje je išlo sve što je raslo u vrtu i oko njega, u početku meso je bilo tek začin, a ne  temelj. Kasnije je i ono otpalo kad sam krenula na makrobiotički način prehrane i mogu slobodno reći jako sam zadovoljna svojim životom danas.

-     Svi mi nažalost, tek kad nas neke bolesti opomenu da ne radimo dobro i da način života moramo mijenjati, tek tada  krenemo tražiti izlaz iz situacije i način kako što prije ozdraviti te živjeti duže i kvalitetnije. Lijek je uvijek oko nas, u prirodi. Namirnice koje se uzgajaju na prirodan način imaju vitalnu energiju koju i nama daju. Time se, što je najvažnije, jača naš imunološki sustav. Naravno, važne su i neke druge stvari, a među prvima je stil življenja, koji je jako važan u slučajevima ako nas zadesi neka boleština, ali u konačnici i kad smo zdravi, da bi sačuvali to što imamo. Kako sam već spomenula, tema ovog predavanja je „Od polja do stola“ koje je gospođa Nanić dopunila, svojom životnom pričom.

-   Veseli me kad ljudima mogu pričati o zdravom uzgoju namirnica koje se kasnije i pripremaju na zdrav način, tako da svaka namirnica da svoj maksimum ljekovitih i hranjivih sastojaka, naravno uz pokoji savjet o nekima koje još možda nisu upoznali, a koje bi im mogle koristiti.

I tako riječ po riječ, a vrijeme je neumoljivo, bližio se početak predavanja, dvorana se je već dobro popunila posjetiteljima, pa iako je ostalo još puno tema o kojima sam htjela razgovarati i čuti mišljenje naše pionirke prirodnog uzgoja Zlate Nanić, vremena je bilo sve manje. Logično, pitanje prirodnog i ekološkog uzgoja nametnulo se je kao zadnje, a posebno me je zanimalo kako ona definira ekološki uzgoj ako znamo da neki uzgajivači nemaju staro netretirano sjeme i može li nešto nositi certifikat ekološko, ako uzmemo u obzir da je već i zrak onečišćen kao i zemlja?

-     Da, netretirano sjeme osnova je ekološke proizvodnje i svi oni koji se namjeravaju baviti tom vrstom uzgoja to moraju imati na umu. I onda kada sam ja počinjala moglo se je nabaviti takvo sjeme, ali svaki proizvođač uvijek si mora za sebe osigurati dio uroda kao sjemenski materijal. Danas je pogotovo teško nabaviti netretirano sjeme, pa ga neki uzgajivači nerijetko moraju uvoziti, jer mi našeg domaćeg još uvijek nemamo dovoljno kolika je potražnja. A što se tiče čistog zraka i vode, mi smo po tom pitanju još uvijek u prednosti pred drugima, jer naš zrak i vode su relativno nezagađeni. A takvo će ostati i tlo ako se suzdržavamo od korištenja brojnih kemikalija.

-    Za njih uvijek postoji dobra zamjena od domaćih i prirodnih pripravaka, kao što su koprive, gavez i brojne druge biljke, samo je potrebno o tome učiti.

Moja svojevrsna „biblija“ bila je knjiga Marije Omahen „Moj bio vrt“ iz koje sam naučila osnovne principe, kao što je npr. da se zemlja ne štiha, jer se okretanjem svi mikro organizmi koji žive pod zemljom, kao i oni koji odjednom završe pod zemljom trajno unište čime zemlja postaje manje plodna, a prozračuje se i dodaje joj se kisik rahlenjem pomoću vila, što je pogodno za sve vrste zemlje, kao i što je princip čuvanja od isušivanja i zadržavanja vlažnosti, pokrivanje slamom ili sjenom.

Bio je to kratki ali vjerujem poticajan razgovor sa našom najpoznatijom uzgajivačicom ali i kulinarskom stručnjakinjom zdrave hrane Zlatom Nanić, koja je za kraj poručila čitateljima ali i svima koji se pitaju kad je pravo vrijeme za početi se baviti uzgojem biljaka ili samo „prčkanjem“ zemlji.

-    Svima preporučujem i onima koji imaju vrt i onima koji ga nemaju, počnite uzgajati biljke, jer biljke se mogu uzgajati i na sobnom prozoru. Kontakti sa biljkama i sa zemljom i oplemenjuju čovjeka ali mu daju i osnovu za zdravlje. Jer svatko od nas morao bi razmišljati kako je uzgojeno voće i povrće koje jedu, a kad to osvijestimo onda će i „korak zemlje“ biti vaše zlatno polje i neiscrpan izvor sreće i zdravlja i zadovoljstva.(rb)