Udruga Šapa u srcu skuplja donacije kako bi mogli sve dovršiti i ispuniti potrebne uvjete za otvaranje skloništa na području Ogulina.

"Životinje nalazimo u užasnom stanju - bolesne, izgladnjele, osakaćene i traumatizirane"

VIŠE IZ RUBRIKE

    Za njih se kaže da su čovjekov najbolji prijatelj, šteta što i čovjek nije njihov najbolji prijatelj. Prije nekoliko dana pronađena je izgladnjela, slijepa i nagluha ženka – sasvim uobičajeni dan za udrugu Šapa u srcu iz Ogulina. Često dobivaju dojave o napuštenim psima, odbačenima na cesti, u jarku, šumi,… uglavnom na rubu života.

    -Često dobivamo dojave, mjesečno sigurno deset. Životinje nalazimo u užasnom stanju, bolesne, izgladnjele, stare, gluhe, slijepe, osakaćene i, veoma često, one toliko traumatizirane koje više nikada neće vjerovati čovjeku, objašnjava osnivačica udruge Anica Pribanić.

    No, nikada ih ne ostavljaju. - Koliko god nemamo ni mjesta ni sredstava, primimo životinje, napominje.

    Udruga je osnovana prije devet godina, ali pse i mačke spašavaju puno duže. Svega nekoliko osoba radi u udruzi te unatoč privatnim problemima, iz velike ljubavi prema životinjama neumorno im pomažu.

    -Aktivni smo u spašavanju sigurno barem 15 godina. Neki misle da u udruzi Šapa u srcu ima nas više volontera, ali to nije tako. Riječ je o meni i mom suprugu koji je ozbiljno bolestan, te sin dođe pomoći kad je slobodan.

    Još nam pomaže i volonterka Mirjana, dodaje, koja se brine o mačkama. Trenutno o njih 36 koje više nitko ne želi.

    Hrana i veterinarski troškovi najveći su izdatak

    -Da ne dolaze toliko brzo, odnosno, da nema toliko napuštenih, mislim da ne bismo ni bili u tolikim problemima, jer bi bilo manje pasa o kojima brinemo pa bi to nekako i funkcioniralo. Ovako ih stalno imamo preko 70.

    Hrana i veterinarski troškovi su im najveći izdatak.

    -Trošimo u prosjeku 1500 kilograma hrane mjesečno, a svaki novi pas koji dođe prvo mora proći veterinarski pregled, obaviti cijepljenja, čipiranje...

    Sami ne mogu sve financirati pa im pomažu građani svojim donacijama, ali i okolne općine.

    -Pomoć dobivamo samo od donacija dobrih ljudi. Iako, moram reći da s okolnim općinama imamo dobru suradnju, pa nam nekada pomognu kroz neku donaciju ako sklonimo napuštene životinje s njihovog područja. Iskreno se nadamo da će biti uz nas kada postanemo sklonište.

    Kako bi mogli prehraniti životinje i pružiti ono što im je potrebno, prodaju i svoje stvari, no odustajanje ne dolazi u obzir. Udrugu su osnovali jer na području Ogulina nije postojala ni jedna udruga, a nema ni skloništa koje bi zbrinulo napuštene životinje, pa trenutno rade na otvaranju azila.

    -Skupljamo donacije da dovršimo sve što još treba da bi ispunili uvjete za sklonište. Uspjeli smo skupiti 15 tisuća kuna, ali stalna nestašica hrane nas je natjerala da od skupljenih sredstava dio odvojimo za hranu. Da bi sve završili treba nam 40 tisuća kuna. Potrebno je uređenje još jedne karantene, dovršiti dvije prostorije za prijem životinja, kupiti transportno vozilo te platiti izlazak geodeta po završetku radova.

    Azil će biti otvorenog tipa, podijeljen je u tri dijela gdje se psi raspoređuju po karakteru. Štenci do tri mjeseca živjet će posebno, a tu su i dva boksa koji su uvijek otvoreni, osim kad se novi psi privikavaju na suživot s ostalima, objašnjava Pribanić.

    Udomljeno je više od 700 pasa

    Unatoč brojnim problemima s kojima se susreću, mogu se pohvaliti sjajnim rezultatima po pitanju udomljavanja.

    -Sva sreća udomljenja također ima. Do sada je preko nas udomljeno više od 700 pasa i jako mnogo mačaka, ali više interesa ima za štence. Ako neko štene bude kod nas duže od četiri mjeseca, vjerojatno se neće još dugo udomiti, ističe.

    Trenutno imaju 78 pasa, a mjesta za otprilike 100. No, još uvijek nisu uspjeli završiti prostorije, pa je svaki novi pas problem zbog nemogućnosti odvajanja i prilagodbe.

    Nadaju se da će uspjeti skupiti potreban iznos što prije kako bi mogli predati svu potrebnu dokumentaciju pa da konačnu postanu sklonište. Mi smo najviše za dva mjeseca gotovi sa svime, samo sada stojimo na mjestu zbog financija, dodaje.

    -Bit ćemo, kao i do sada, jedna velika obitelj. Kod nas nema radnog vremena, sa životinjama smo od 0 do 24 i svatko može doći kad poželi. Tako će i ostati, poručuje Anica Pribanić iz Udruge Šapa u srcu