Uspješna karlovačka poduzetnica Mirjana Vučetić: "Stalno se trudim educirati i naučiti nešto novo"

Naša sugrađanka Mirjana Vučetić, diplomirana ekonomistica, direktorica i  suvlasnica tvrtke Hamowa-Hidro, nesvakidašnji je primjere ambiciozne i uspješne mlade poduzetnice, a koja je prije četiri godine izabrana i među 10 najboljih poduzetnica u Hrvatskoj. Zanimalo nas je stoga koji je „recept“ postati uspješna poduzetnica, kako se kao žena snašla u ovoj „muškoj branši“, koji su izazovi koje nosi rukovodeći posao u obiteljskoj tvrtki, kako uspijeva uskladiti poslovne i obiteljske obaveze…

Rođena je 1976. godine i odrasla u Karlovcu gdje je završila srednju Ekonomsku školu. Studirala je na Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji gdje je stekla zvanje diplomirane ekonomistice.

-Stjecajem okolnosti nakon studiranja jedno vrijeme sam živjela u Zadru te mi je prvi posao bio u komercijali tvrtke Pevec (danas Pevex). Nakon udaje, vratila sam se u Karlovac te se jedno vrijeme posvetila obitelji i djeci. Kako su djeca odrastala, počela sam i ja biti aktivnija te sam nekoliko godina bila vanjski suradnik na Veleučilištu u Karlovcu, Stručni studij Ugostiteljstvo. Uvijek se rado sjetim tog razdoblja jer sam u toj suradnji stekla pozitivna iskustava i vještine; napisala nekoliko stručnih i znanstvenih članaka iz područja društvene odgovornosti poslovanja u poduzećima, prezentirala na konferencijama, te surađivala sa studentima na predavanjima i u pisanju radova. Negdje u to vrijeme mi je i svekar ponudio ozbiljniju suradnju u njegovoj firmi pa sam morala odlučiti čemu se želim dugoročnije posvetiti, napominje.

 Namjeravaju izgraditi proizvodno-upravnu zgradu u Poslovnoj zoni Logorište

Inače, tvrtka Hamowa-Hidro bavi se isporukom i ugradnjom opreme za različite primjene u vodoopskrbi, odvodnji i pročišćavanju voda.

-Naše poslovanje obuhvaća projektiranje, proizvodnju i ugradnju pumpnih stanica za pitku vodu, kanalizacijskih pumpnih stanica i uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. Osim proizvodnje vlastite opreme, bavimo se i isporukom te ugradnjom opreme drugih proizvođača. Radimo projekte na području cijele Hrvatske, te nešto manje na području Bosne i Hercegovine. Mikro poduzeće smo, imamo od 10 do 15 zaposlenih, ovisno o veličini projekta. Trenutno smo u unajmljenom prostoru u Karlovcu. Unajmili smo ured i radionu što nam stvara velike probleme u poslovnom procesu; ograničeni smo veličinom prostora i ne možemo ulagati u prostor jer nije naše vlasništvo. Prije dvije godine smo u Poslovnoj zoni Logorište od Karlovačke županije kupili zemljište od 5.056 kvadratnih metara, ishodili građevinsku dozvolu, te trenutno pregovaramo sa našom poslovnom bankom i HBOR-om kako bi pronašli kreditnu liniju koja bi najviše odgovarala za izgradnju proizvodno-upravne zgrade. Prije dvije godine smo bili izradili i projekt za prijavu na natječaj kako bi povukli sredstva za sufinanciranje izgradnje, projekt smo predali u 4-toj sekundi i nismo ušli u izbor za dodjelu sredstava. Bilo je to vrlo stresno razdoblje jer smo potrošili puno vremena i novaca da napravimo projekt i onda je ta nesretna 4-ta sekunda odredila da se naš projekt čak ni ne pročita. Sada je to iza nas i vjerujemo da ćemo relativno brzo s bankama realizirati kredit kako bi počeli graditi i napokon si osigurali vlastiti prostor, napominje.

 „Nije bilo jednostavno preuzeti odgovornost“

Tvrtku je, kako navodi, njezin svekar osnovao početkom 90-tih godina, a proizašla je iz bivše Jugoturbine -Jutinga.

-Povremeno sam surađivala u Hamowi, ali poslu sam ozbiljnije pristupila 2013. godine kada mi je svekar ponudio mjesto direktorice i suvlasništvo. Nije bilo jednostavno preuzeti odgovornost u firmi koju je svekar godinama vodio i održavao na tržištu, u koju su bili uključeni i neki drugi članovi obitelji, te uglavnom u poslu dominirali muškarci. S obzirom da mi je cilj uvijek bio rasti i razvijati se kao osoba, te probijati vlastite granice sposobnosti, prihvatila sam povjerenje i priliku koju mi je svekar pružio. U početku nije bilo lako, na položaj sam došla kao netko iz obitelji, a k tomu sam još i snaha. Trebalo je dosta vremena i dobrih rezultata da me poslovna okolina shvati ozbiljno. Morala sam i sama raditi na svom samopouzdanju i poslovnom razvoju, te je prošlo dosta vremena dok nisam osvijestila činjenicu da ako sam ja ta koja potpisuje ugovore, bankovne garancije, zapošljavam i otpuštam radnike i sve to radim za dobrobit tvrtke, onda i moji radnici i suradnici trebaju provoditi i poštovati moje odluke. Prednosti preuzimanja posla jedne firme je što preuzmete i ugovore, reference i kontakte koje firma ima, ali isto tako preuzimate i probleme koje morate riješiti, a u kojima niste prisutni od početka pa dosta vremena gubite na prikupljanje informacija. Sada su ti početni problemi daleko iza mene i danas mogu reći da sam zadovoljna što sam prihvatila priliku koja mi se pružila. Od prošle godine sa mnom je počeo raditi i moj suprug te je sada naša tvrtka u novoj razvojnoj fazi. Tranzicija poslovanja u obiteljskim poduzećima je složen i poprilično stresan proces, a jesmo li ga mi odradili na način koji je najbolji za nas i naš biznis tek će vrijeme pokazati, na nama je sada da budemo posvećeni poslu i da težimo razvoju, ističe .

Na upit je li ikada pomišljala da će raditi u „muškoj branši“ odgovorila je kako općenito ne voli razmišljati o poslu kao muškom i ženskom, ali da isto tako zna da to ne može izbjeći jer su to još uvijek teme o kojima treba raspravljati u društvu.

-Kada sam počela raditi u Hamowi, od početka sam gledala na posao kao nešto što treba ugovoriti, odraditi i naplatiti, nisam razmišljala o tome koliko je muškaraca u taj proces uključeno, iako sam bila svjesna da su oko mene većinom muškarci. Kada ste žena na nekom vodećem položaju, prije svega morate imati poštovanje prema samoj sebi i sigurnost da to što radite, radite dobro i profesionalno, a onda će vas i muške kolege i suradnici poštovati i surađivati s vama bez predrasuda. Moj cilj je od početka bio odraditi posao najbolje što možemo ne naglašavajući pri tome činjenicu niti da sam žena zmaj, niti da sam neka slaba žena. Mislim da su to i muške osobe u mojoj okolini prepoznale tako da nisam imala većih problema u međusobnim odnosima i poslovanju. Jedan vaš kolega novinar koji je sa mnom razgovarao o mom poslu mi je rekao kako misli da je odlično što sam imala hrabrosti preuzeti takav posao i da je super to što radim, a vidim da me i dosta drugih muškaraca cijeni što je znak da se stvari po tim žensko muškim pitanjima ipak mijenjaju, a to me iznimno veseli, naglašava.

Ipak, kaže da je kao dijete „puno maštala i slagala priče u svojoj glavi“, te željela postati spisateljica.

-Maštala sam prije spavanja, dok sam se vozila sa svojima u autu, na kupanju, mašta je radila sto na sat. Smatram da sam i danas poprilično vješta sa pisanim riječima, ali nisam se još pokušala ostvariti na tom području. No, tko zna, možda je to moja nova stepenica i izazov koji ću ipak ostvariti...

 „U novom prostoru planiram zapošljavati i žene“

Trenutno je jedina žena u tvrtki i napominje kako se veseli trenutku kada će biti u mogućnosti zaposliti suradnicu, jer joj već pomalo nedostaju ženski pogledi i razmišljanja u poslu.

-Sada sam ograničena zbog manjka poslovnog prostora, ali kada izgradimo svoju proizvodno-upravnu zgradu, svakako ću zapošljavati žene, poručuje.

Iako ima nekoliko manjih njima konkurentskih tvrtki i obrta s područja Karlovačke županije, Mirjana ističe kako s obzirom da ne ograničavaju svoj rad samo na našu županiju nego rade po cijeloj Hrvatskoj, konkurencija nema neki veći utjecaj na njihovo poslovanje.

-Ponekad se zna dogoditi i da surađujemo s tim tvrtkama. Svakako nam je cilj u budućnosti raditi na povećanju izvoza čime će se utjecaj konkurentnih tvrtki još dodatno smanjiti. Profesionalno odrađen posao i kvalitetan proizvod je ono čemu uvijek težimo, a konkurencija nam je i motivacija da to tako i bude.

Poslovanjem tvrtke vrlo je zadovoljna.

-Tvrtka konstantno ugovara nove poslove, a kada poslove odradimo kupci su zadovoljni kvalitetom usluge i proizvoda. Imamo vrlo dobre odnose sa dobavljačima i kooperantima te sam mišljenja da tvrtka ima dobar imidž u poslovnom okruženju u kojem radimo. Pojave se i turbulentne situacije sa potencijalnim ugrožavanjem poslovanja, ali do sada smo ih uspijevali eliminirati ili barem ublažiti kako bi se poslovanje nastavilo i kako se ne bi doveo u pitanje naš opstanak na tržištu. Svake poslovne godine pomalo rastemo i razvijamo se, cilj nam je imati stabilnu tvrtku srednje veličine koja će dugoročno poslovati na ovim prostorima i mislim da smo na dobrom putu da se to i ostvari.

Osvrnula se i na nepredviđene situacije u radu uslijed pojave koronavirusa.

-Kada je u našoj državi krenula izvanredna situacija s Covid-19 virusom, taman smo bili pri završetku jednog velikog projekta, ni manje ni više nego u Puli u brodogradilištu Uljanik gdje smo trebali ugraditi svoju opremu. Pratili smo situaciju i pretpostavili da će svakim danom biti sve teže raditi jer se broj zaraženih lagano počeo povećavati i odlučili smo završiti posao kako bi projekt priveli kraju i osigurali naplatu. Odraditi taj posao u Puli, koja je tada već bila zatvoreni grad, nije bilo nimalo lako; trebalo je ispitati kakva je zdravstvena situacija kod radnika koji rade u tom brodogradilištu, a kojima su se trebali pridružiti naši radnici, sa stožerom provjeravati hoće li biti zatvaranja Istre kao regije čime bi se dovelo u pitanje povratka iz brodogradilišta, a kod nekih naših radnika se pojavio i strah od odlaska na to područje. Cijela ta situacija bila je nova za sve pa tako i za nas, ali na kraju smo se uspjeli organizirati i odraditi taj posao zbog čega smo u narednim mjesecima lakše podnijeli zaustavljanje radova na drugim projektima jer smo taj posao i naplatili. Zbog toga nismo imali ni potrebe tražiti Vladine mjere pomoći, bili smo likvidni, imali za plaće i ostala davanja te neometano krenuli u realizaciju novih projekata. Za vrijeme dok je posao stajao, radnici su bili slobodni, obavljali su samo neke hitne i manje popravke, a ja i suprug smo radili od kuće. Iskoristili smo to vrijeme da predahnemo, odmorimo se, ali smo i pokrenuli neke projekte za koje inače nismo imali vremena kao što je ulaganje u marketing i rebranding poduzeća. Svaka stresna i izvanredna situacija, pa tako i ova s Covid-19, u poslovanju izvuče na površinu slabe karike, negativne strane poslovanja i probleme koje inače možda i ne vidite, a to onda treba iskoristiti i napraviti promjene na bolje. Zbog povećane potražnje za našim proizvodima i uslugama, vrlo nam je bitno da što prije izgradimo novi poslovni prostor te uložimo u proširenje proizvodnje i zapošljavanje novih radnika. Posebno nam je cilj raditi na povećanju izvoza, imati vlastite certificirane proizvode i izvoziti ih.

„Stalno se trudim educirati i naučiti nešto novo“

Mirjana je prije četiri godine u organizaciji mreže poduzetnica i poslovnih žena Women in Adria izabrana među 10 najboljih poduzetnica. Rekla je kako svaka nagrada pa tako i ova, za nju i motivacija i obveza.

-Drago mi je da me je Women in Adria prepoznala kao perspektivnu poduzetnicu, a to što dolazim iz male tvrtke i manjeg grada, još više daje na značenju tom priznanju. Kada se trudite i dajete sve od sebe kako bi uspjeli u poslu pa za to dobijete još i pohvalu ili nagradu, postanete svjesni da je to što radite dobro te da tako trebate i nastaviti, vidite da ste na dobrom putu. Mreža Women in Adria koju vodi Ivana Matić i koja okuplja poslovne žene je puna inspirativnih priča poduzetnica koje uspješno plivaju u ovim vodama i zahvalna sam da sam i ja dio njihovog kruga, navodi.

Uglavnom se, kako napominje, stalno trudi educirati i naučiti nešto novo.

-Posebno sam fokusirana na edukacije iz područja financija i poslovnog upravljanja. Sudjelujem na seminarima i konferencijama, kupujem stručnu literaturu te istražujem na netu. Svako školovanje i edukacija u određenom trenutku dobro dođe u poslovanju i nikada nije bačeno vrijeme i novac, uvijek se isplati, smatra.

Na upit što sve treba zadovoljiti i koje karakteristike treba imati uspješna poduzetnica, odgovara kako su to prije svega osnovne komunikacijske i prodajne vještine od čega svaki posao kreće.

-Poslovne odnose započinjete i održavate dobrom komunikacijom koja služi kao podloga za prodaju usluga i proizvoda. Jedna od važnijih vještina, a koju poduzetnice često zanemaruju, je financijska pismenost; možete imati računovođu ili financijskog direktora, ali ako sami ne znate koji su vam troškovi i kako oni utječu na vaše prihode, vaš posao neće imati smisla. Poduzetnica treba imati dugoročne planove za svoju tvrtku i uvijek gledati širu sliku poslovanja, a ne donositi odluke na osnovi svakodnevnih malih stvari. Po meni jedna od važnijih karakteristika dobre poduzetnice je da uči iz primjera starijih i iskusnijih poduzetnica i poduzetnika te da radi na promoviranju svog posla, ali i same sebe. Karakteristika koju je možda najteže ispoštovati je da, kada je zbog posla potrebno, napravi zaokret i presiječe neke odnose koji štete njoj ili firmi. Kada ste žena na vodećem položaju morate biti svjesni da ćete puno toga naučiti i dobroga napraviti, ali isto tako morate znati da će to od vas tražiti i određenu žrtvu u vidu slobodnog vremena, predrasuda okoline pa čak i nekih prijateljstava ili dobrih obiteljskih odnosa, pojašnjava.

A na upit kako uspijeva uskladiti poslovne i obiteljske obaveze odgovara:

-Moj poslovni i obiteljski život funkcioniraju, a sad jesam li nešto mogla napraviti bolje za jedno ili drugo, tko to može znati. Davno su prošla vremena kad sam se brinula je li i koliko, kuća pospremljena, hoće li djeci biti teško ako me nema... Kada moram biti posvećena poslu, posvećena sam mu, a kada me moja djeca trebaju ostavim posao po strani. Nedavno mi je moja kćer rekla da kada odraste želi biti baš kao ja; meni je to dovoljan znak da radim stvari dobro, poručuje.

Prisjeća se i kada su ona i suprug počeli raditi zajedno, razgovarali su s djecom kako će se vjerojatno morati više posvetiti poslu i kako ih puno puta neće u isto vrijeme biti kod kuće, te da će i djeca morati više pomagati.

-Oni su to stvarno tako i prihvatili, pomažu u onim kućanskim poslovima kojima mogu, iznesu smeće, obave kupovinu, pospreme suđe i veš, usisaju, a nama je i to već puno. Najvažnije je da sami brinu i o svojim školskim obavezama, vrlo su samostalni i mi smo jako ponosni na njih jer nam je cilj odgojiti samostalnu i sretnu djecu. Sin je srednjoškolac i strastveni košarkaš, trenira košarku već godinama, a kćer je završila peti razred, pleše balet u Zorin domu i voli crtati, prava je umjetnička duša. Veseli me pomisao da bi jednog dana s nama radila i naša djeca, ali ako odluče krenuti svojim putem, naravno da ćemo ih podržati, ističe.

 „Najbolje se opuštam uz dobru knjigu“

U slobodno vrijeme se, kako naglašava, najbolje opušta uz dobru knjigu.

-Volim čitati i najdraži dio dana mi je kada prije spavanja pročitam bar nekoliko stranica. Članica sam i Čitateljskog kluba Luda čajanka koji su prije tri godine osnovale moje prijateljice iz Knjiguljice, Maja i Nevena. Volim ta naša druženja uz pročitanu knjigu jer me ona odmaknu od svakodnevnih problema, to je aktivnost koja je samo za moju dušu. Čovjek mora imati nešto samo za sebe pa tako ja imam knjigu na polici, a suprug motor u garaži. Volim šetnje ili vožnje biciklom našim lijepim gradom, svakodnevno smo aktivni uz Koranu ili kroz naše parkove. Često sa obitelji idemo na izlete u izletišta  Gorskog kotara, Žumberka ili Velebita. Najdraža su mi obiteljska  putovanja kada se maknemo od poslovnih obaveza i s djecom uživamo u prirodi, finim jelima i zajedničkim trenucima, navodi.

Ovo ljeto ne planiraju neki duži godišnji odmor.

-Zbog Covida-19 smo zaostali sa projektima i sada kada su krenuli cilj nam je završiti ih jer ne možemo sa sigurnošću znati kakva nas situacija čeka na jesen. Svakako ćemo sa djecom odlaziti povremeno na izlete, gdje već budemo mogli, a da budemo u skladu sa mjerama sigurnosti. Što smo stariji sve više cijenimo mir i tišinu šumskih putova i planinarskih staza, a manje gužve na plažama, naglašava ova svestrana žena.