Prvi Karlovački

“Propustila sam Svjetsko juniorsko prvenstvo u Caliju za devetnaest stotinki”

Autor: Branko Obradović

17.09.2022

Arhitektice društva

Razgovor: Lea Novković, članica Atletskog kluba "Karlovac"

Članovi Atletskog kluba “Karlovac” bili su ove godine vrlo vrijedni i uspješni na državnim prvenstvima. Jedna od uspješnijih bila je Lea Novković, koja je na 400 metara s preponama državna prvakinja u konkurenciji juniorki i u konkurenciji mlađih seniorki. Na 100 metara s preponama Novković je bila druga na prvenstvu mlađih seniorki, a treća u konkurenciji juniorki. Na seniorskom državnom prvenstvu Lea Novković bila je četvrta na 400 metara s preponama. Lea je bila blizu ispunjavanju norme za odlazak na Svjetsko juniorsko prvenstvo koje je održano u Caliju u Kolumbiji, ali nedostajalo joj je devetnaest stotinki. Razgovarali smo s Leom Novković o rezultatima ostvarenim u ovoj godini, natjecanjima koji je očekuju i o planovima za budućnost.

Kada si počela trčati?

-Prvo sam počela s nekim drugim sportovima, bio je to tenis, ali sam u petom razredu osnovne škole baš ono počela ozbiljno trenirati atletiku, a to je bilo zahvaljujući školskom krosu. Tako sam počela i evo trčim i danas.

Ovo ti je zadnja juniorska godina, a uz juniorska natjecanja nastupila si na mlađe seniorskim i seniorskim. Što si sve napravila u ovoj sezoni?

-U ovoj godini se dosta toga poklopilo, bila sam dva put državna prvakinja na 400 m s preponama i to su mi nekako najbitniji rezultati, znači bila sam prva u kategoriji juniorki i u kategoriji mlađih seniorki i to su bili dosta dobri rezultati s obzirom na ove tablice po kojima se gledaju ti bodovi. Također, bila sam blizu norme za Svjetsko juniorsko prvenstvo koje je održano u Caliju, u Kolumbiji, falilo mi je devetnaest stotinki. Jednostavno, to nisam uspjela istrčati, zaista mi je malo nedostajalo, da sam jače krenula u bloku imala bi taj rezultat za normu.

Jesu li takve situacije, kada ti malo fali za normu, poticaj i nova motivacija ili ti je to veliko razočaranje?

-Pa, ne znam, meni je nekako u početku kad sam imala još nekoliko prilika za tu norma istrčati, to bio poticaj, jer sam vidjela da mogu to istrčati, ali kada je došao zadnji put da imam priliku, a nisam još istrčala normu, onda me je već malo bilo i strah, iskreno, ali onda je prošla i zadnja prilika, a što mogu. Bila sam i bolesna tjedan dana u međuvremenu, tako da mislim da sam ja to mogla ostvariti, samo se nije sve dobro poklopilo, ali to je sport, tu su i uspjesi i neuspjesi.

Tvoje discipline su 100 metara s preponama i 400 metara s preponama, u kojim još disciplinama nastupaš?

-Moje discipline su 100 metara prepone i 400 metara prepone, znam trčati 100 i 200 metara, sve do 400 metara je OK, nakon toga je puno. Može se reći da sam sprinterka, jer trčim samo kratke staze.

Što smatraš do sada svojim najvećim uspjehom u karijeri?

-Do sada najbolji rezultat ostvarila sam na Balkanskom prvenstvo kada sam osvojila treće mjesto na 400 metara s preponama, tada sam još bila mlađa juniorka, a to je bio Balkansko prvenstvo za juniorke. Tako da mi je to nekako najdraži uspjeh, a imam još jednu medalju s Balkanskog prvenstva, ali to je u štafeti pa mi je ova ipak draža, jer je ostvarena u pojedinačnoj konkurenciji.

Iako si još mlada, već si osvojila puno medalja, imaš li mjesta za sve njih?

-Da, osvojila sam puno medalja, napravili smo za njih jedan prostor na terasi, tako da za sada sve medalje stanu. Prva državna medalja koju sam osvojila bila je u konkurenciji limačica i tu je počela berba medalja.

Koliko treniraš, koliko puta dnevno i tjedno?

-Ovo ljeto nisam išla na more, pa sam trenirala cijelo vrijeme. To su bili treninzi svaki dan i to dva put dnevno. Dok je trajala škola, nisam mogla trenirati dva put na dan, nego samo navečer. Ove godine sam bila maturantica, pa sam imala obaveza zbog mature, ali sam već u lipnju više trenirala. Upisala sam Građevinski fakultet, pa sada mogu i u rujnu trenirati, jer čekam početak predavanja, a to će biti u listopadu.

Što će biti s treninzima kada počnu predavanja?

-Gledala sam taj raspored za fakultet, ima tu dosta predavanja, ali nadam se da neću morati ići na sva predavanja, pa ću onda stići trenirati, ako ću morati na sva predavanja, onda će biti malo teže, ali može se uskladiti.

Imaš li slobodnog vremena?

-U srednjoj školi je bilo dosta zahtjevno, ali moglo se uhvatiti slobodnog vremena. Preko vikenda su natjecanja, tako da vikend otpada. Između škole i treninga bilo je vremena za učenje, ali i slobodnog vremena.

Hoćeš li trenirati i u Zagrebu?

-Da, bit ću u Zagrebu u studentskom domu, gdje su i svi ostali iz kluba koji studiraju u Zagrebu. Trener Saša Belčić dogovorio je da možemo trenirati u Zagrebu, a atletski stadion je dvije minute od našeg doma. Tako da ćemo tamo trenirati tijekom tjedna, a onda vikendom u Karlovcu, od petka do nedjelje.

Imate natjecanja tijekom cijele godine, dvoranska i na otvorenom. Što više voliš?

-Više volim natjecanja na otvorenom, zbog toga što na otvorenom ima 400 metara s preponama, što je zapravo moja disciplina, a u dvorani je nema. Znači u dvorani ima samo 400 metara bez prepona i 60 metara s preponama, a to mi je ipak malo kratko, nekako ne preferiram baš disciplinu 400 metara bez prepona. Tako da su mi puno draža natjecanja vani ali imala sam i u dvorani dobrih rezultata.

Kakva je u Hrvatskoj konkurencija u tvojim disciplinama s preponama?

-Na 400 metara s preponama nekako četiri ili pet koji smo uvijek tu pri vrhu, mislim ima i ostalih, ali one su od nas slabije dvije ili tri sekunde, to je isto dobar rezultat, a vjerojatno će se i one poboljšati. Tako sam i ja prije bila na 68 sekundi, a sada sam na 61. Na 100 metara s preponama tu je Ivana Lončarek, ona je seniorka i stvarno uvijek je pri vrhu. Baš kod juniorki  još su dvije ili tri juniorke koje su malo bolje od mene, tako da sada ima nas dosta.

Sada imate dobre uvjete za rad, voliš li trenirati?

-Da sada imamo svu opremu, prepreke smo prije posuđivali iz Zagreba. Sada na stadionu možemo raditi na svih osam staza. Volim ići na trening, to mi je nekada najbolji dio dana, pogotovo nakon škole kada sam sva umorna od tog razmišljanja onda mi treniranje super dođe.

Koliko ti znače ovi uspjesi na državnom prvenstvu u konkurenciji mlađih seniorki?

-Pa dosta mi znači, to je dobra priprema za Europsko prvenstvo za mlađe seniorke, koje je sljedeće godine, a i puno znači biti prvakinja Hrvatske u toj disciplini, puno donosi klubu. Ta zlatna medalja se rangira sa ostalim klubovima pri vrhu. Nadam se da će mi se vratiti ti neodlasci na velika natjecanja i da ću otići iduće godine na Europsko prvenstvo za mlađe seniorke, kada nisam otišla na Europsko prvenstvo za mlađe juniorke. Naime, to je bio početak korone i natjecanje je otkazano. Smatram da sam do sada trebala imati nastup na barem jednom velikom natjecanju, ali se nije poklopilo.

Koji ti je krajnji cilj u atletici?

-Nadam se da ću uspjeti u seniorskoj konkurenciji otići na koje veliko natjecanje, na koje svjetsko ili europsko prvenstvo. Cilj mi je kao i svakom sportašu odlazak na Olimpijske igre, možda je za sada to nerealno, ali vidjet ćemo kako će se razvijati situacija. Ja ću marljivo trenirati i raditi, pa što bude.

Kakva je atmosfera u klubu jedna grupa vas već godinama je zajedno?

-Da, na treningu je dobra atmosfera, nema nikad vikanja niti što drugo, svatko za sebe radi, mislim nema tu u atletici, kako se ono kaže ono zabušavanja. Mislim, radiš za sebe, ti ćeš napredovati toliko koliko treniraš. Atmosfera je uvijek dobra i na natjecanjima i na treninzima, pa volim ići na natjecanja pogotovo kada su dobri rezultati.

Sada imate dobre uvjete, koliko tebi znači što je stadion obnovljen i što je postavljena staza u Sportskoj dvorani?

-Pa meni je dosta pomoglo zbog toga što mogu raditi na stadionu te prepone, prije nisam mogla. Na primjer imali smo samo tu jednu stazu na kojoj se moglo trčati, ostale baš nisu bile za trčanje, a sada mogu raditi u četvrtoj stazi, a ostali rade u prvoj i drugoj. Meni je svejedno gdje trčim, njima nije, tako da je to meni baš dobro došlo, mogu vježbati koliko hoću na preponama i to mi puno pomaže u utrkama. Ta staza u dvorani je jako važna, jer mi prije nismo imale po zimi gdje trenirati u sprintericama tako da nam je to super došlo, pogotovo meni koja trčim samo sprint.

Sada se dosta državnih prvenstava održava u Karlovcu, koliko je to važno?

-Mislim da znači puno i za grad, u turističkom smislu, dođe puno ljudi, koji popune hotele i privatni smještaj. To je neki doprinos našeg sporta gradu. U atletici znači zbog toga što je to naš stadion, nastupamo doma, ne moramo putovati. Kada putujemo negdje na natjecanje puno se tu gubi na vremenu, a i ukočeni smo svi u auto. Volim kada su prvenstva na našem stadionu zbog publike, dođu mi roditelji, prijateljica, sestra, onda mi to donese neki vjetar u leđa. Sama staza meni baš ne znači puno, jer mi je ispalo po rezultatima nekako da sam bolje trčala u Zagrebu nego u Karlovcu. Doma je važno, jer se osjeti ta neka energija.

Može li novi stadion povući napredak atletike u Karlovcu?

-Naravno, sada imamo super opremu za sve discipline i može se sve trenirati. Povećalo se i članstvo kluba, došlo je dosta mladih članova, a svi se nadamo da će među njima biti i koji talent.

U slobodno vrijeme je li se rekreativno baviš kojim sportom?

-Bavila sam se tenisom dvije i pol godine i nekako mi je baš onako taj sport pri srcu, kako se kaže, ali ne igram ga, svaki dan mi je trening tako da ne mogu baš doći umorna na trening, jer onda nema smisla stvarno. Volim i ostale sportove, mogu reći da sam čak i dobra u nekima, išla sam i na šah i igram badminton, ali volim i ostale sportove.

Bruno Belčić mi je rekao da se sada može ići na velika natjecanja i po rangu, da se ne mora ispuniti norma. Kakvo je tvoje mišljenje?

-Da, tako je sada bilo za Europsko prvenstvo, znači s tim rangom se išlo, ne znam točno kako to ide. jer nisam baš upućena, to trener prati, ali ne mora se točno istrčati norma da bi se išlo na neko veće natjecanje.

Kakav ti je plan, do kada ćeš se baviti atletikom?

-Iskreno nemam baš neke planove trenira ću do kad budem mogla i stizala. Kada mi to više neće dozvoljavati obaveze, kada više neću moći se da tako kažem profesionalno baviti atletikom, onda ću nastaviti rekreativno. Ne mogu trčati svaki dan 10 godina i onda samo stati, ali dobro, svako jutro pola sata ću moći odvojiti za trčanje.

Koliko možeš popraviti svoje rezultate na 400 metara s preponama i na 100 metara s preponama?

-Mislim da mogu popraviti rezultate, na 400 metara s preponama imam neki cilj trčati ispod 61 sekunde, a kada to uspijem, onda ispod 60 sekundi. Dogovorila sam se s trenerom Sašom Belčićem da ću se malo više posvetiti 100 metara s preponama jer tu ima više teretane i manje ovih dužih kilometraža, što meni onako baš i ne ide. Tako da inače imam plan trčati 100 metara s preponama ispod 14 sekundi i onda je to već dosta dobar rezultat.