Prvi Karlovački

Uključenošću u političke procese razvijam kritičko razmišljanje, tako da se mnome sada ne može lako manipulirati

Autor: Marta Marinović

10.05.2022

Priče iz Tjednika

Mihaela Šimunić: život jedne studentice

Mihaela Šimunić rođena Ozljanka, privremeno sada ima studentsku zagrebačku adresu. Prva je godina Preddiplomskog sveučilišnog studija Molekularne biologije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Od osnovne škole niže uspjehe iz većine predmeta. Bila je prvakinja iz hrvatskog jezika, sudjelovala je na natjecanjima iz engleskog, geografije, biologije, matematike. Dobre rezultate je ostvarivala i na državnim smotrama literarnog, dramskog i novinarskog stvaralaštva LiDraNo. Uz redovite školske obveze bila je aktivna članica Dramskog studija Zorin doma. Trenutno je na fakultetu, a u slobodno vrijeme, koliko joj to akademske obveze dopuštaju, uključena je u europske projekte mladih. U Tjedniku volimo imati razgovore s kvalitetnim mladim ljudima koji imaju što za ispričati pa smo tako uzeli Mihaelu za primjer dobre prakse kad govorimo o studentskom životu i kroz intervju saznali mnogo toga zanimljivog o našoj sugovornici.

Studiraš molekularnu biologiju, ali nije to tvoja jedina zanimacija. Tijekom školovanja si bila na brojnim natjecanjima iz različitih predmeta. Možeš li nam pobrojati neka natjecanja na kojima si bila?

-U 5. razredu osnovne škole počela sam s geografijom, pa sam u 6. i 8. išla i na državno natjecanje, u 7. razredu krenula sam s hrvatskim jezikom. Od tad sam do kraja srednje škole svake godine išla na državno natjecanje iz hrvatskog jezika, a bila sam i na državnom iz engleskog jezika u 8. razredu. Što se srednje škole tiče od državnih natjecanja, osim hrvatskog jezika, prisustvovala sam onima iz biologije u prvom, drugom i četvrtom srednje, te iz fizike u trećem.

Kako se javila želja za toliko natjecanja? Kompetitivnog si duha ili si ”štreberica”? Iz kojeg si predmeta najviše odlazila na natjecanja i zašto?

-Tražila sam način kako da si začinim akademsko iskustvo u školi, pa su mi natjecanja dala priliku da pomičem svoje granice i naučim više od onoga što mi se nudilo u samom kurikulumu. Ne mogu reći da bih ispunila svoje sadašnje potencijale da se nisam dodatno trudila. Kad se sve zbroji, najviše sam bila na natjecanjima iz hrvatskog jezika, što sam započela najprije zbog vrlo kvalitetne mentorice u osnovnoj školi koja me je motivirala za gradivo predmeta i opskrbila me potrebnim stupom potpore koje bi svatko dijete koje ide na natjecanje trebalo od svojeg mentora očekivati.

Je li bilo naporno/stresno (uz redovne školske obveze) učiti za sva natjecanja?

-Dodatan napor je nekako bila i poanta zašto sam odlučila ići na ta natjecanja. Ako je netko odgađao obveze osnovnih predmeta u školi, ja bih odgađala obveze učenja za natjecanja i tako bismo imali zajedničku točku žaljenja kako nam je teško i kako imamo puno posla. Bilo je stresno i naporno, to svakako, ali sam ih već u početku godine uključila u svoju viziju obveza koje imam pa su ona u mojim očima bila kao još jedan od predmeta. Tako da vjerujem da je stres koji sam proživjela analogan onom stresu koji netko drugi proživi za predmete u školi, s ovakvim načinom razmišljanja rekla bih da su mi se samo pomaknuli prioriteti za jedno mjesto.

Najveće si uspjehe doživjela na natjecanjima iz hrvatskog jezika. Voliš čitati, čitaš puno?

-Na Vaše razočaranje neki veliki knjigoljubac nisam baš nikad bila, ali sam se zato rado zaokupila proučavanjem gramatike i pravopisa hrvatskog jezika. Iako zvuči nespojivo, u lingvistici sam se pronašla zbog toga što je ona ništa drugo doli proučavanja jednog strukturiranog sustava i rekla bih da ima nečeg matematičko-logičkog u tome te da mi se stoga svidjelo, inače bih rekla da mi je STEM područje prirodnije unatoč uspjesima u hrvatskom jeziku. Čitam manje nego što bih voljela, ali recimo da volim pročitati dobru zbirku poezije od svojih bliskih prijatelja tu i tamo.

Uz različite afinitete, odlučila si se za prirodoslovno zanimanje, odnosno molekularnu biologiju – kako to?

-Odluku o prirodoslovnom zanimanju donijela sam još u osnovnoj školi i ostala mi je prioritet sve do sad. Rekla bih da sam znatiželjna osoba pa me neka pitanja o tome zašto svijet, pogotovo živi svijet funkcionira baš na taj način, zaokupljaju još otkad znam za sebe. Putem znanosti poput biologije i fizike, za koje bih rekla da blisko graniče s filozofijom, nekako najbliže dospijevam do baš te istine.

Opiši nam malo svoj studij. Kako je studirati? S kojim se izazovima susrećeš? Kakvo je društvo na fakultetu?

-Molekularna biologija, i PMF općenito, dosta je vremenski zahtjevan studij. Pod time mislim kako je mnogo aspekata nastave obavezno i vremenski zahtjevno, tako da se ne mogu samo pojaviti na završnom ispitu i položiti semestar. Samo moje prisustvo na različitim praktikumima, vježbama i predavanjima utječu na to kako prolazim godinu. Rekla bih da mi je to održavanje prisustva na obaveznim predavanjima i vježbama najveći izazov upravo zato što se uz fakultet bavim različitim aktivnostima pa je koordinacija vremena vještina koju još pokušavam steći. Sad mi je prva godina na fakultetu i rekla bih da mi ovaj ipak malo ležerniji i transparentniji pristup nastavi godi. Ne doživljavam odlazak na faks kao obvezu odlaska u školu, nego kao odlazak na predavanja koja želim i volim slušati. Izuzev toga točno znam kad su koji kolokviji i znam od početka godine koliko parcijalnih ispita, rokova imam i otprilike kad će se odvijati. Upravo zbog koordinacije sa svojim drugim aktivnostima jako mi je bitno da unaprijed znam kad sam na raspolaganju.

Ljudi s moje godine su baš odlični, samo je na fakultetu drukčije jer više nema pritiska obveze socijalizacije kao s ljudima u razredu u srednjoj školi, pa mi se zna dogoditi da dan na faksu i pauze provedem sa slušalicama u ušima bez da i s kim progovorim više od nekoliko riječi i to mi nimalo ne smeta.

Je li molekularna biologija bila tvoj prvi izbor ili?

-Jest, Molekularna biologija mi je bila prvi izbor, a da potkrijepim svoj interes prema čistoj znanosti mogu Vam reći da su mi prvih pet prioriteta na popisu fakulteta za upis bili smjerovi na različitim odsjecima PMF-a u Zagrebu.

Kakav je studentski život? Ideš li redovito u izlaske? Odlaziš li svaki vikend doma?

-Rekla bih da moj koncept izlaska van nije nužno onaj koji ljudi asociraju sa studentskim životom, volim se družiti s prijateljima i nemam problem s malim intimnim okupljanjima, a svakako bih rekla da češće izlazim nego u srednjoj školi. Trudim se što češće vraćati se kući u Ozalj, no ponekad mi zaista ne odgovara da si rascjepkam dva tjedna vikendom kod kuće, tako da bih rekla u prosjeku svaki drugi tjedan dolazim kući.

Imaš li svoje mjesto za učenje? Je li to knjižnica, studentska soba ili nešto treće?

-Nemam baš mjesto za učenje kao takvo, ali bih rekla da sam najproduktivnija i da najviše toga obavim u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, atmosfera je je baš motivirajuća za učenje.

Koliko dugo pripremaš jedan ispit na fakultetu, otprilike, u prosjeku?

-Ovisi o težini kolegija kojeg polažem, rekla bih da mi je u prosjeku potrebno do dva tjedna pred ispit, inače mi se rasprši koncentracija i samo gubim vrijeme.

Razmišljaš li o Erasmusu, ako da u koju bi zemlju htjela otići i zašto?

-Zaista bih voljela iskusiti studentski život negdje vani, zasad mi je bitno da se nekako uzemljim u Hrvatskoj pa nisam planirala još igdje barem godinu dana. Najradije bih otišla u Njemačku ili Austriju jer mi je jezik poznat i zbog toga što imaju dobre programe za moje specifično STEM usmjerenje.

Opiši nam malo kako izgleda tvoj tipičan studentski dan?

-Moj je dan na fakultetu prilično ispunjen. Većinu dana provodim na predavanjima ili između njih. Nakon jutarnje kave uputim se ili prema Marulićevom trgu ili Horvatovcu pješice, tako da mi put do fakulteta služi često kao neka lagana jutarnja tjelovježba, odslušam predavanje ili obavim četverosatni praktikum, pa se prebacim na drugi odsjek PMF-a i tamo odslušam koje predavanje, nakon čega se ponovno došećem kući, spremim neki vegetarijanski obrok za ručak i obavljam stvari koje su tog tjedna hitne, a s balansiranjem pozicije u Upravnom odboru EPMH-a, fakulteta i još drugih volonterskih obveza za EYP svaki tjedan bude druga obveza. O tome ćemo nešto kasnije.

Reci nam kako izgledaju dani kada pripremaš ispite – koja je tvoja tajna dobrog učenja?

-Rekla bih da je najbitnije pametno rasporediti vrijeme. Neću lagati i reći da sam 100% konzistentna i da nemam svoje kampanjske trenutke, ali ispite ne počinjem spremati ranije od 2 tjedna prije roka ili kolokvija. Najprije rasporedim građu koju planiram proći u kojem danu do ispita i onda se toga pokušam držati, a uspješnost perioda učenja ovisi o tome koliko sam si racionalne ciljeve postavila za pojedine dane. Tajna dobrog učenja je upoznati vlastiti ritam i stil koji ti najbolje odgovara, univerzalan savjet zaista nemam.

Primaš li od Grada, Županije ili neku drugu, možda privatnu, stipendiju?

-Primam državnu STEM stipendiju zasnovanu na uspjesima s Državne mature i upisu u STEM smjer na fakultetu.

Kako ti pomaže taj “džeparac” i studiranju?

-Uglavnom njime financiram ili fakultetske knjige ili svoja putovanja na zasjedanja EYP-a koja si natovarim barem jedno mjesečno.

Sad ćemo malo o tim aktivnostima koje spominješ? Više puta si spomenula EYP i EPMH. O kakvim udrugama/organizacijama se radi? Volontiraš li ili to radiš kao honorarac?

-Nisam zaposlena u punom smislu riječi, ali kao da jesam: trenutno mi je vremenski najzahtjevnija pozicija člana Upravnog odbora neprofitne volonterske udruge mladih Europskog parlamenta mladih Hrvatske (EYP Croatia), tako da sam baš ove i prošle godine osobito angažirana u radu organizacije. Sa članstvom u EPMH imam i slobodu prijavljivati se za različite volonterske pozicije na simulacijama zasjedanja Europskog parlamenta za studente i srednjoškolce diljem Europe, baš sam se prošli tjedan vratila sa 50. Nacionalnog zasjedanja Europskog parlamenta mladih Italije u Pordenoneu gdje sam obavljala ulogu potpredsjednika zasjedanja, što više-manje znači da sam uz neke svoje kolege podupirala i dijelila svoja iskustva s manje iskusnim volonterima zaduženima za organizaciju akademskog aspekta cijelog događanja. Prije nego što sam se uključila u rad Europskog parlamenta mladih rekla bih da sam bila prilično politički nepismena i bez svijesti o aktualnim problemima u svijetu i Europi, a da ne pričam kako nisam imala pojma kako se zakoni donose na europskoj razini. Evo, sad već skoro četiri godine otkako sam član u organizaciji mogu reći da više nisam neupućena. Osim toga, svoje sam bliske prijatelje upoznala na zasjedanjima Europskog parlamenta mladih. Nema države u Europi gdje nemam koga pitati za prenoćište ako se igrom slučaja nađem tamo. Također sam članica Savjeta mladih Karlovačke županije, ali moram priznati da sam zbog svega gore navedenog malo zapustila svoju poziciju u Savjetu, tako da nisam bila baš pretjerano prisutna na sastancima. Ali, evo, već sam si zacrtala da ću to promijeniti u idućim tjednima.

Tijekom dogovora ovog intervju rekla si kako voliš politiku. Neobično je čuti za mladu osobu koja je na početku studija da voli i prati politiku. Često se ona kod mladih nalazi na margini interesa. Kako se javila ta ljubav prema politici? Vidiš li se u njoj, želiš li se baviti politikom?

-Ljubav prema politici je zapravo prikrivena želja za mijenjanjem okruženja u kojem živim. Tu ideju i pogled na svijet nedvojbeno sam razvila zbog sudjelovanja na EYP zasjedanjima kojima je glavni koncept uočavanje aktualnih problema u svijetu i predlaganje rješenja za njih. Praćenjem politike i upućenošću u političke procese razvijam svoje vještine kritičkog razmišljanja… tako da se mnome sada ne može lako manipulirati. Politika je najopipljiviji alat za mijenjanje svijeta oko sebe, a ako imam vizije i ideje, kako ne bih voljela ono što politika konceptualno predstavlja?!

Gdje se vidiš nakon fakulteta, kakvi su ti planovi?

-Konkretan plan nemam, ali ono što bih trenutno voljela nakon fakulteta svakako je raditi u struci kao suradnik na nekim znanstvenim projektima diljem Europe, rješavati aktualne probleme, širiti dobar glas o našim znanstvenicima, ali i provoditi vrijeme s ljudima iz drukčijih kulturoloških pozadina, proširiti vlastite vidike, veze i poznanstva!