''Staro se ne može zamijeniti novim koje nalikuje na staro - što postaje trend. Umjesto baštine dobivamo zamjenske kič objekte''

Materijalna i nematerijalna kulturna baština dio je naših života kao vrijedan resurs, zato ju je važno prije svega očuvati. Grad Karlovac nedavno je dobio oko 70 milijuna kuna za obnovu pet objekata kulturne baštine oštećenih u potresu: Kamod, Hrvatski dom, zgrada na adresi Gornja Gaza 3, gradska uprava i Gradski muzej, koji bi konačno trebali dobiti novo ruho.

-Graditeljska baština iznimno je vrijedan resurs i razvojni potencijal, a ne teret. Naravno, ne iz perspektive građevinskog pragmatizma. Arhitektura i urbanističke vrijednosti grada važna su identitetska uporišta i svojevrsni povijesni dokumenti kad ih promatramo s baštinskog aspekta. Kulturni turizam je nezamisliv bez njih, objašnjava viša kustosica pedagoginja iz Muzeja grada Karlovca Lana Bede.

Povijesna višeslojnost grada osobito je dragocjena, nadovezivanje jednog povijesnog i stilskog razdoblja na drugo, dodavanje i usklađivanje s prethodnim slojem, a ne brisanje, svjedoči o razvijenoj svijesti i senzibilitetu nekadašnjih graditelja i arhitekata za zatečene vrijednosti, poštovanju i razumijevanju kultiviranog i skladnog gradskog okoliša, dodaje.

-Kad govorimo o cjelini povijesnog grada ne smijemo smetnuti s uma vrijednost njegovih zelenih površina i takozvane anonimne arhitekture koja ima ambijentalnu vrijednost i doprinosi tome da je grad mjesto ugodnog življenja.

Karlovac se može ponositi svojom kulturnom baštinom. Na području arhitekture u povijesnoj jezgri baštini iznimne urbanističke vrijednosti očuvane matrice kasnorenesansnog planiranog grada, ali i raznolikost i povijesnu slojevitost barokne sakralne i profane arhitekture, reprezentativne historicističke palače i skromne obrtničke i trgovačke kuće s uporištem u tradicijskoj drvenoj gradnje pa do vrijednih objekata iz 20 stoljeća kao što je Veslački klub Korana, Sportska dvorana, zgrada Elektre i zgrada Gradske knjižnice. Vrlo je zanimljiva i arhitektura 19. stoljeća, no nije podrobnije istraživana, priča viša kustosica Bede.

Ipak, čini se da nije sve tako lijepo kako zvuči. Postoje, kako tvrdi, veliki problemi po pitanju očuvanja i obnove, pogotovo na području Zvijezde.

-Prema Planu upravljanja Zvijezdom 2018. do 2028., u zoni A zaštićene kulturno-povijesne urbanističke cjeline grada Karlovca, znači u najužem povijesnom središtu Karlovca, navodi se da postoje 252 objekta od kojih 10 posto ima izrazitu baštinsku vrijednost, a 35 posto visoku baštinsku vrijednost, grubom računicom to bi bilo više od 100 objekata. S druge strane samo devet objekata je zakonski registrirano kao pojedinačno zaštićeno nepokretno kulturno dobro. Nesrazmjer je očit.

Ističe kako većina ljudi izvan struke ne zna da, primjerice, prostor bedema i šančeva, niti ostaci zida nekadašnjeg bastionskog sustava karlovačke tvrđave, koji predstavljaju simbol i identitet grada Karlovca, uopće nisu zaštićeni kao pojedinačno kulturno dobro, što je najveći pravni oblik zaštite.

-Kulturno dobro se smatra nacionalnim blagom i uživa posebnu zaštitu države bez obzira na vlasništvo. Trenutno svjedočimo najvećem razaranju spomeničkog fonda i graditeljske baštine na području Zvijezde. U Domovinskom ratu u povijesnoj jezgri nije bilo ovako agresivnog rušenja, upozorava Bede.

„To je trajan i nenadoknadiv gubitak za našu, ali i sve buduće generacije“

Prošle i ove godine pod naletima bagera srušena je monumentalna dvokatna zgrada Oružane iz 18. stoljeća na središnjem trgu. Na nekadašnjem glacisu karlovačke tvrđave srušeno je Kino Edison, prvi namjenski građeni kinematograf u Hrvatskoj, srušena je tzv. Lončareva kuća u Haulikovoj, niz bidermajerskih kuća u Križanićevoj, Prešernovoj, Bede navodi primjere loše prakse očuvanja baštine.

-Kad pogledamo Kinesku četvrt, to su ostaci ostataka, krhotine najstarijeg i najvrjednijeg sloja barokne stambene arhitekture karlovačkih obrtnika i trgovaca. Slično je i na Gazi. Prepušteno sustavnom propadanju s izvjesnim završetkom. To je trajan i nenadoknadiv gubitak za našu, ali i sve buduće generacije.

Izrazito naglašava kako se staro ne može zamijeniti novim koje nalikuje na staro, što u Karlovcu postaje trend. Radikalno rušenje vrijednih objekata da bi se kasnije zamijenili takozvanim faksimilskim replikama ili ambijentalnim rekonstrukcijama nije dobra praksa. Takve rekonstrukcije primjenjuju se samo u iznimnim situacijama, slučajevima velikih ratnih razaranja ili prirodnih katastrofa, nikako kao legitimna metoda obnove.

-Umjesto baštine dobivamo zamjenske kič objekte pseudo povijesnih oblika, primjerice Šporerova palača/Žitna kuća, kuća u Banjavčićevoj 20. Bojim se da nas isti scenarij očekuje s novogradnjom na mjestu Oružane i Kina Edison. Treba inzistirati da se postojeće izvorno graditeljsko tkivo, originalni arhitektonski objekti i interijeri kao i urbana oprema sačuvaju u najvećoj mjeri.

Kaže kako je oko obnove ovih objekata kojima su dodijeljena sredstva za obnovu kulturne baštine u potresu skeptična s obzirom na dosadašnje modele obnove u Karlovcu.

-Izvjesno je da s odabranim objektima Grad Karlovac ulazi u dugoročno ulaganje u ove objekte i sadržaje i namjene koje će dobiti ili ih imaju.

Dalje navodi da je samo zgrada Gradskog muzeja registrirano kulturno dobro. Zgrada Kamoda i Hrvatskog doma imaju arhitektonsku i urbanističku vrijednost, dok zgrada poglavarstva nema pojedinačnu vrijednost, već se svojom lokacijom nalazi u zoni spomeničke cjeline.

-Ostaje pitanje zašto je njoj dan prioritet pred Gajevom 20 koja vapi za obnovom i zašto za fond solidarnosti nije bila prijavljena u potresu oštećena crkva Presvetog Trojstva i zvonik s čijeg je vrha zbog oštećenja u potresu lani skinut križ i jabuka, Velika vojarna na središnjem trgu ili palača Gutterer u Banjavčićevoj 14, zaštićeni spomenici kulture također stradali u potresu ili vrijedna bidermajerska kuća s crvenom naljepnicom u Šimunićevoj 15.

Kod objekata koji su dio graditeljskog naslijeđa i zajedničke baštine, očuvanje izvorne povijesne strukture, konstrukcijskih osobitosti, prostornog rasporeda i oblikovnih obilježja, kao i elemenata umjetničkog obrta (primjerice balkonska ograda na zgradi Kamoda), mora biti cilj, naglašava.

Očuvanje i održavanje povijesnih objekata, kao i njihova obnova, složen je i kompleksan proces koji iziskuje kontinuitet brige, vrhunske stručnjake, visoke etičke standarde, provedbu multidisciplinarnih istraživanja, znatna materijalna sredstva, podršku nadležnih službi i politike, ali i razvijenu svijest i volju javnosti, odnosno lokalne zajednice da se zajedničko kulturno nasljeđe kao javno dobro sačuva i preda budućim generacijama u dobrom izvornom i neokrnjenom stanju. No, nije neizvedivo. Tvrdi kako je apsolutno moguće u najvećoj mjeri sačuvati objekte u izvornom obliku jer danas postoje specijalistička znanja, metode i materijali koji to omogućuju.

-Pogledajmo samo kako ostale europske zemlje to rade. Pozovimo međunarodne eksperte, učimo od boljih i uspješnijih. Povijesna građevina nije samo vanjski izgled, slika u panorami grada pa se lako zamijeni replikom, nego i materijal, tehnike izrade i tradicijska znanja koja su u njima sadržani, a kojih danas više nema i nemoguće ih je replicirati.

„Uvijek je bolje preventivno djelovati jer obnova znači da je original oštećen, izgubljen ili čak uništen“

Osim očuvanja i obnove, problem je i odgovarajuća prenamjena povijesnih objekata i starih gradova. Kaže kako je javna namjena u većini slučajeva bolje i sretnije rješenje.

-Nova namjena objekata nikada ne smije biti na štetu vrijednih spomeničkih obilježja objekta jer time ne samo da se gubi smisao zaštite nego umanjujemo i trajno ostajemo bez vlastite kulturne baštine. Očuvanje i obnova su dva različita pojma iako se u svakodnevnom govoru često poistovjećuju što također dovodi do pogrešne percepcije nekih postupaka. Očuvanje obuhvaća sve mjere i postupke preventivne zaštite od stvaranja optimalnih uvjeta za život kulturnog dobra do njegovog redovitog i stručnog održavanja kako bi se smanjili negativni učinci i produžilo trajanje spomeničkih svojstava jer sve što je materijalno je u procesu propadanja. Naravno, uvijek je bolje preventivno djelovati jer obnova znači da je original oštećen, izgubljen ili čak uništen.

Kao primjere neadekvatne namjene vrijednih povijesnih objekata navodi Bosanski magazin i Veliku vojarnu.

-Velika vojarna je kao kapitalni objekt na glavnom gradskom trgu i zaštićeni spomenik kulture imala propisanu javnu namjenu, postojali su planovi da se uredi kao muzej i kulturni centar, međutim, to je stopirano i čini se da je izgubila ili će izgubiti javnu namjenu. Zgrada Bosanskog magazina je u nacionalnim, a možda i europskim razmjerima jedinstvena po svom interijeru i po svojoj mikrolokaciji na posljednjem očuvanom i jedinom arheološki istraženom bastionu karlovačke tvrđave te bi bilo logično da ima javnu namjenu. Međutim, prenamijenjena je u studentsku menzu i restoran što će neminovno dovesti do degradacije objekta i gubitka spomeničkih vrijednosti.

Iako je vraćanje objekata u izvorno stanje poželjno i moguće, u nekim slučajevima to nije tako.

-Primjerice ako nam nije poznat izvorni izgled ili ako bi to značilo uklanjanje i gubitak nekog kasnijeg vrijednog sloja. Svaki objekt se analizira i vrednuje zasebno, a svakoj intervenciji moraju prethoditi sustavna konzervatorska, a ponekad i arheološka istraživanja da bismo dobili što točnije i potpunije spoznaje. Važno je primjenjivati objektivne, znanstveno utemeljene principe rada kako bi se izbjegli propusti, proizvoljnosti i pristranosti. Zadržati profesionalne standarde pod brojnim pritiscima nikad nije lako.

Pri obnovi građevine, kao i kod restauracije umjetničke slike, treba biti minimalist. Primjenjivati minimalne zahvate, reverzibilne postupke i sredstva, dokumentirati sve postupke, poštivati strukturu i estetiku originala, objašnjava. Dodaje kako je prema Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara glavna zadaća sačuvati kulturna dobra u izvornom i neokrnjenom stanju za buduće generacije.

-Stvaranje povoljnijih uvjeta za opstanak kulturnih dobara, poduzimanje mjera potrebnih za njihovo redovito održavanje i sprječavanje svake radnje kojom bi se mogla izravno ili neizravno promijeniti svojstva, oblik, značenje i izgled kulturnog dobra i time ugroziti njegova vrijednost. Ono što je struka valorizirala kao najvrijednije i najugroženije trebalo bi imati prioritet u zaštiti.

Navodi da su za Zvijezdu valorizacijske smjernice postavljene prije više od 40 godina u Analitičkoj studiji Zvijezde (1979.) koju je izradila skupina stručnjaka pod vodstvom profesora Milana Preloga, a povjesničarka umjetnosti dr. Đurđica Cvitanović dala je neizmjeran doprinos u istraživanju i poznavanju graditeljske i umjetničke baštine Karlovca 17. i 18. stoljeća, te je niz godina bila aktivno uključena u konzervatorske radove. Prva ravnateljica Gradskog muzeja Karlovac profesorica Ivana Fadejev Vrbanić bavila se istraživačkim i konzervatorskim radom vezanim uz Karlovac, zgradu muzeja, kapelu sv. Josipa, stari grad Dubovac, Ribnik…

-Aktivne zaštite i prevencije onoga što se na njemačkom govornom području naziva njega spomenika, je premalo. Kao da puštate da se bolest razbukta, a zatim amputirate gangrenozne udove i stavite proteze. Nije jasno zašto se arheološka istraživanja provode u nekim kontaktnim zonama Zvijezde, a u središtu povijesne jezgre i na glacisu izostaju.

Prije tridesetak godina Gradski muzej Karlovac dobio je uglednu nagradu Europa Nostra za uspješno provedenu obnovu zgrade.

-Međutim, stare zgrade su kao i stari ljudi – uvijek ih nešto boli, briga nikad ne prestaje. Muzej i dalje ima neriješen problem vlage, zid prema Tijesnoj ulici je devastiran grafitima… Nama predstoji kompleksan logistički poduhvat iseljenja soblja i fundusa, tim više jer Muzej nema trajno riješeno pitanje čuvaonice već smo u podstanarstvu u Maloj pošti s ugovorom na devet godina, a kapacitet tog prostora smo već maksimalno iskoristili. Nadamo se da će se prilikom obnove iznaći dugoročno rješenje za muzejsku čuvaonicu i riješiti problem vlage.

Nada se da će u obnovi Muzeja biti angažirani vrhunski stručnjaci za povijesne zgrade jer zgrada muzeja to zaslužuje – najstariji je sačuvani primjer barokne kurije u povijesnoj jezgri.

-Treba očuvati njene izvorne arhitektonske i urbanističke značajke bez suvremenih interpolacija, afirmirati nematerijalne vrijednosti ambijenta i duha mjesta kako bi Gradski muzej postao fokalna točka karlovačke kulture.

Ozbiljan je problem kad se u ime obnove čitavi objekti ruše i uklanjanju, kao već spomenuta Žitna kuća, Oružana, kino Edison, najavljeno je i rušenje kuće književnice Dragojle Jarnević, a susjedne kuće u Gajevoj su u sličnom stanju.

-Nameće se pitanje zar ćemo srušiti čitave ulične poteze? Jesmo li se u tolikoj mjeri otuđili i postali apatični da su i najprepoznatljivije gradske vizure postale „baština bez baštinika“? Graditeljska baština nije obnovljiv resurs. Kad se fizički razgradi, zauvijek je nestala. U javnosti se stvorila pogrešna percepcija da se problem može riješiti gradnjom kopija. To je obmana.

Kao primjere dobre prakse navodi spomenike sakralne baštine koji su u većini slučajeva redovito održavani i dodjeljuju im se značajna sredstva iz fondova namijenjenih očuvanju spomeničke baštine.

Kako spriječiti loše primjere obnove?

-Poštivanjem profesionalnih i etički standarda i smjernica ICOM-a i UNESCO-a, obnovom autoriteta zaštitarske struke, jačanjem neovisnosti u odnosu na vanjske pritiske, izbjegavanje sukoba interesa, umrežavanjem s inozemnim stručnjacima, obrazovanjem i edukativnim programima te promjenom javne percepcije baštine.

Kako bi podigli svijest o važnosti graditeljske baštine grada, ali i o njezinoj ugroženosti u Gradskom muzeju Karlovac započeli su program „Život i smrt spomenika u Zvijezdi“.

-Osobito zabrinjava kontinuirani trend urbanog propadanja povijesne jezgre i gubitka izvornih objekata. U Muzeju postoji Zbirka arhitektonskih elemenata i urbanističke opreme koja je trenutno skromna, no ukoliko bude volje mogla bi postati mjesto na kojem bi bili pohranjeni, trajno sačuvani i prezentirani javnosti izvorni dekorativni i konstruktivni elementi ruševnih i nestalih kuća, kao materijalni, opipljivi trag njihovog nekadašnjeg postojanja. U protivnom sve završava na deponiju, upozorava viša kustosica pedagoginja Lane Bede.