Odgoditi nije isto što i - riješiti zdravstveni problem, a dr. Google bi trebao biti što rjeđe onaj jedini specijalist kojemu vjerujemo

Dr. Davor Plažanin rođen je u Zagrebu prije 38 godina. Odrastao je u Našicama gdje nakon završetka prirodoslovno-matematičke gimnazije odabrao svoje današnje zanimanje, odnosno životni poziv. Medicinski fakultet je završio u Osijeku te je tako nastavio obiteljsku tradiciju oca kardiologa, a brat mu je pak gastroenterolog. Nakon kratkog zaposlenja u ordinaciji obiteljske medicine u Našicama, započeo je specijalizaciju iz epidemiologije na Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo u Zagrebu gdje se i preselio. Za epidemiologiju se odlučio jer je to specijalizacija koja spaja sve njegove interese, kaže, ljubav prema medicini, matematici (tj. statistici) i informatici. Za vrijeme specijalizacije je radio na terenu tijekom i nakon poplave u Gunji i Rajevom Selu, sudjelovao u organizaciji i provedbi Nacionalnog preventivnog programa ranog otkrivanja raka vrata maternice uz ostali redoviti program specijalizacije. Po završetku specijalizacije vodio je podkomponentu Spolnog zdravlja u projektu Živjeti zdravo. Od rujna 2021. je zaposlen na Zavodu za javno zdravstvo Karlovačke županije kao voditelj tima javnog zdravstva Službe za epidemiologiju. Kad ne radim, glavni i najdraži hobi su mu računala i sve povezano s informatikom. Ipak, danas razgovaramo s njime o nečem drugome. O cvijeću! Ne, Davor nije zaljubljenik u hortikulturu. Upoznali smo ga prošle subote na Dan narcisa i dogovorili razgovor. Ne brinite, pričat ćemo o zdravlju i medicini. Narcise su bile samo povod. Za početak ćemo saznati gdje to točno doktor Plažanin radi, naime on je koordinator nacionalnih programa ranog otkrivanja raka županijskog Zavoda za javno zdravstvo.

Kako je organizirana Služba za epidemiologiju Zavoda za javno zdravstvo čiji ste djelatnik i čime se ona zapravo bavi, u kojem segmentu Vi radite, odnosno koja su Vaša zaduženja? Što volite u svom poslu, što Vam je teško?

-Služba za epidemiologiju Zavoda za javno zdravstvo u osnovi je podijeljena na epidemiologiju zaraznih bolesti i javno zdravstvo. Organizacija posla je fleksibilna zbog malog broja zaposlenika te si svi međusobno pomažemo i van svojih redovnih zaduženja. Glavni poslovi epidemiologije zaraznih bolesti su praćenje istih te reagiranje u slučajevima pojave zaraznih bolesti na području Karlovačke županije, što se izrazito moglo vidjeti u zadnje dvije godine, od pojave pandemije COVID-19.

Što se tiče javnog zdravstva, glavni zadatci našeg tima su provođenje Nacionalnih preventivnih programa, statistička obrada zdravstvenih podataka, provođenje javnozdravstvenih akcija i promicanje zdravih životnih navika. Meni osobno najdraži dio mog posla, a ujedno i razlog zbog kojeg sam završio medicinu, je pomaganje ljudima. Predivan je osjećaj pružiti pažnju nekome tko ju treba i osjetiti zahvalnost kad osoba prepozna da si dao sve od sebe da joj pomogneš...

Povod ovom intervjuu je Dan narcisa, dvadesetšesti takav koji se prošlu subotu obilježavao kod nas... Kojim povodom – za one koji ne znaju, i zašto baš narcisa? Kakvi su podaci što se tiče obolijevanja od raka dojke za Hrvatsku i našu županiju, koliko se ljudi odazivaju? Pitanja je mnogo… dajem Vam riječ!

-Dan narcisa se obilježava svake godine na prvu subotu proljeća te se tom prigodom prodaju narcise, a prikupljena sredstva namijenjena su prevenciji i ranom otkrivanju raka dojke. Cilj ove akcije je podizanje društvene svijesti o važnosti preventivnih pregleda dojki u svrhu ranog otkrivanja raka dojke i, posljedično, smanjenja smrtnosti.

Narcisa je cvijet koji simbolizira buđenje života i nade te je kao takav odabran kao simbol borbe protiv ove opake bolesti. Glavni organizator ovogodišnjeg Dana narcisa u našoj županiji je bila udruga Europa Donna „Agata“. Priključio im se i naš tim javnog zdravstva na Karlovačkom „Korzu“. Kao i prijašnjih godina, sugrađani su pokazali veliki interes. Izrazito smo zadovoljni odazivom na ovu humanitarnu akciju i ne sumnjamo da će prikupljena sredstva biti od velike pomoći u daljnjoj borbi protiv raka dojke.

Rak dojke je najčešće sijelo raka kod žena. Od njega u Hrvatskoj godišnje oboli oko 3000 žena i oko 30 muškaraca, a u Karlovačkoj županiji se godišnje zabilježi oko 100 novih slučajeva. Od iste bolesti na razini Hrvatske godišnje umre oko 750 žena i oko 10 muškaraca. Uspjeh liječenja raka uvelike ovisi o vrsti raka, njegovoj lokaciji i vremenu otkrivanja. Iz tog razloga iznimno je bitno da se redovito provode samopregledi dojki te da se žene odazovu na naše pozive za sudjelovanje u preventivnom programu.

Odaziv na preventivni program u našoj županiji nije loš, ali ne možemo biti ni previše zadovoljni. S odazivom, koji se u ciklusima kreće oko 50%, pripadamo donjoj polovici tablice odaziva po županijama te smo ispod prosjeka odaziva u Republici Hrvatskoj.

Recite nam ponešto i o ostala dva nacionalna programa ranog otkrivanja raka debelog crijeva i vrata grlića maternice, kako tu stojimo s obolijevanjem, smrtnošću, izlječenjem? Koji su konkretni problemi sa lošijom uključenosti u programe, zbog čega ljudi strepe od pregleda?

-Osim Nacionalnog programa ranog otkrivanja raka dojke naš tim javnog zdravstva provodi, kao što ste rekli, i Nacionalne programe ranog otkrivanja raka debelog crijeva i vrata maternice.

U Nacionalnom preventivnom programu raka debelog crijeva odaziv nam se kreće oko 20%,  što je poražavajuće. Prema tom podatku smo među najlošijim županijama u Hrvatskoj i daleko smo ispod prosjeka. Od raka debelog crijeva u Hrvatskoj godišnje oboli oko 3600 osoba, a umire ih oko 2000. Poražavajuće brojke su i u Karlovačkoj županiji gdje se godišnje otkrije više od 100 novih slučajeva bolesti, a umire ih oko 75. Takva visoka smrtnost se među ostalim može pripisati i kasnom otkrivanju jer se kod raka debelog crijeva simptomi uglavnom pojavljuju kada je bolest već uznapredovala.

Loš odaziv u ovom preventivnom programu definitivno je povezan i sa stigmom koja u našem društvu još uvijek prati sve teme povezane s debelim crijevom. Zbog toga se na sve moguće načine borimo razbiti tu stigmu i podići svijest društva o važnosti razgovora o ovoj, ali i drugim osjetljivim temama. Niti jedan dio zdravlja ne smije biti tabu tema jer se jedino kroz razgovor i kroz uključivanje društva u očuvanje zdravlja možemo krenuti naprijed u borbi protiv raka debelog crijeva, ali i drugih bolesti koje se „stavljaju pod tepih“.

Što se tiče raka vrata maternice, Nacionalni preventivni program je trenutno oportunistički, što bi značilo da se ne provodi aktivno pozivanje žena na preventivne preglede, ali mi se svakako trudimo potaknuti ih na obavljanje istih. Ginekološki pregled jednom godišnje bi trebao biti rutina svake žene, što i jest naš glavni cilj. Uzimajući u obzir postojanje cjepiva protiv HPV-a (uzročnika raka vrata maternice) i mogućnost otkrivanja promjena na vratu maternice koje prethode samom raku, uz dovoljnu procijepljenost te redovne preventivne preglede, niti jedna žena ne bi trebala umrijeti od raka vrata maternice. Iako smo mi još daleko od tog cilja, vjerujemo da će u budućnosti biti bolje.

Je li i rak epidemija? Koji su rizični faktori? Zašto ljudi radije ne idu na preglede, boje se da im nešto ne-daj-Bože ne pronađu? Koliko je bitna podrška okoline, koliko je loš dr. Google? Kako mi kao mediji možemo pomoći?

-Rak je definitivno epidemija modernog doba. Napredak medicine i znanosti je donio produljenje životnog vijeka čovjeka, ali i velike promjene u stilu života. Naravno, rak je postojao i prije, ali je bio rjeđi i teže se otkrivao. Ubrzani tempo, sjedilački način života i brojne nezdrave navike samo su neki od rizičnih faktora za nastanak raka. Također, dulji životni vijek isto tako pridonosi većoj učestalosti pojave raka jer što dulje čovjek živi, veća je vjerojatnost da će razviti rak. Potrebno je napomenuti i da je iznimni napredak dijagnostičke medicine pridonio otkrivanju brojnih slučajeva raka koji se u prošlosti možda i ne bi otkrili, tako da i ta činjenica utječe na statističke podatke o raku.

Odgovor na pitanje „Zašto ljudi radije ne idu na preventivne preglede?“ je izrazito kompliciran, ali vjerojatno se može svesti na pojam „ljudske prirode“. Glavni izgovori su: „Ne želim znati“ (tj. boje se da će im se nešto otkriti na preventivnom pregledu, a ako ne odu na preventivni pregled, možda problem nestane sam od sebe) i „Meni se to ne može dogoditi“ ili „To se događa drugima“. Naravno, takvi stavovi samo pogoršavaju situaciju, te dovode do kasnijeg otkrivanja bolesti, što otežava proces liječenja i smanjuje mogućnost preživljenja, ukoliko rak postoji.

Naravno, preventivni pregledi nisu ugodni, ali treba „stisnuti zube“ i obaviti ih, radi sebe, svoje obitelji i prijatelja. Kod većine ljudi, nalaz je uredan i oni mogu nastaviti sa svojim životom. A kod onih kod kojih se ipak otkrije rak, puno je bolje da se to dogodi što ranije jer je onda i liječenje lakše, a i vjerojatnost preživljenja je veća. Naravno, tu je jako bitna i podrška okoline, pogotovo obitelji i prijatelja jer je borba puno lakša kada čovjek kroz nju ne prolazi sam, nego se može osloniti i na svoje bližnje.

U cijeloj ovoj borbi protiv raka mediji igraju važnu ulogu, preko njih puno lakše možemo doći do ljudi i pokušati utjecati na njihove odluke vezane za zdravlje. Naravno da razgovor „jedan na jedan“ može imati puno veći utjecaj, ali nažalost nema nas dovoljno da bismo takvim pristupom došli do željenog broja naših sugrađana. Kao primjer mogu navesti da smo u posljednjih mjesec dana imali značajan skok odaziva na preventivni program raka debelog crijeva zahvaljujući medijskoj kampanji koja se provodila u ožujku povodom Mjeseca svjesnosti o raku debelog crijeva.

U svemu tome, ipak, potrebno je biti oprezan. Koliko god je napredak znanosti donio dobrih stvari i omogućio pristup brojnim informacijama, to u nekim slučajevima i nije dobra stvar. Dr. Google zna puno toga, ali isto tako je i pun krivih informacija. Zato bi moj savjet svakako bio da se ljudi u slučaju bilo kakvih nedoumica i briga, obrate profesionalnim osobama koje su se školovale cijeli svoj život kako bi mogli odvojiti dobre od loših informacija te bih iskoristio ovu priliku da pozovem sve koji imaju pitanja u vezi preventivnih programa da nas slobodno nazovu na besplatni telefon 0800 200 162.

Je li pandemija korona napokon prestala, ako nije - kad će? Koliko je utjecala na provođenje nacionalnih programa? Kako je bilo raditi u vrijeme COVID-a? Kakva je sad situacija? Nazire li se kraj?

Pandemija COVID-a je imala veliki utjecaj na nas i na naš posao (kao i na brojne druge ljude i brojna druga zanimanja) te je zbog nje bilo problema i u provođenju preventivnih programa. Zbog obima poslova u pandemiji i relativno malog broja djelatnika Službe za epidemiologiju, svi smo se uključili u rješavanje brojnih problema ove pandemije. Uz sve te dodatne poslove koje je donio COVID-19, naš mali tim djelatnika na preventivnim programima je ulagao, i još uvijek ulaže nadljudske napore da oni nastave funkcionirati te da se nadoknade nastali zaostatci. Za sav taj trud, zaslužuju sve pohvale i iznimno sam ponosan na njih.

Kraj pandemije još ne možemo predvidjeti jer on ovisi o brojnim faktorima (kako će se virus dalje ponašati, hoće li se pojaviti novi sojevi, a ako da, koliko će oni biti zarazni i koliko ozbiljnu kliničku sliku će uzrokovati, itd.). Pandemija COVID-a još uvijek traje, ali se sada nalazimo u mirnijem razdoblju. Naravno, to ne znači da se možemo potpuno opustiti, nego i dalje trebamo paziti na sebe i ljude oko sebe. Pandemija će proći, svaka jednom prođe. Možda će doći neka nova… Ono što je najbitnije jest biti svjestan koliko o svakom od nas kao pojedincu i našoj odgovornosti ovisi tijek epidemije, a onda samim time i njen kraj.

Moram završiti ovaj razgovor pitanjem o tome kako je u Karlovcu. Doduše, ovdje samo radite, ne živite tu, ali svejedno ste mogli otkad radite ovdje steći neki dojam o našem gradu. Zadovoljni ste?

-Moj prelazak u karlovački Zavod je bio slučajan, ali svakako na obostrano zadovoljstvo. Meni definitivno odgovara rad u manjoj sredini, a Zavodu je jako trebao epidemiolog. Sviđa mi se u Karlovcu, iako ovdje samo radim, točno. Živim blizu Arena centra, tako da nisam daleko. Sve mi je ''pod nosom'' u Jarušćici, a opet nije bučno i užurbano kao u centru grada. U Našice se zasad ne planiram vraćati , ali opet… nikad ne znaš što budućnost donosi. Tko zna, možda se preselim i u Karlovac. Sviđa mi se u vašem gradu, ljudi su susretljivi i dragi, prelijepe rijeke imate i općenito prirodne ljepote, ugodan grad za živjeti, a nadomak Zagrebu, s druge strane nije daleko ni more, pozicija zapravo savršena. Za sada sam jako zadovoljan poslom u Karlovcu i nadam se da će tako i ostati. Hvala vam još jednom za ovu lijepu priliku da kažem neke stvari koje su mi profesionalno i osobno važne. Pozdrav svima i ostanite zdravi!

Foto: Matia Malenica, Ilustracije: letak nac. programa HZJZ-a