Od improvizirane staze u parku koju je ledio vodom iz Kupe do nastupa na utrkama svjetskog kupa kao jedini hrvatski predstavnik

Zamislite četiri klizača kako se spuštaju niz zaleđenu stazu na kojoj se nalaze mnogi usponi, padovi i skokovi, i to brzinom i do 80 km/h. Eto to je - Ice Cross Downhill. Ovaj ekstremni sport početke vuče iz 2000. godine kad su prvi put organizirane službene utrke svjetskoga kupa, a do sada je stekao mnogo fanova i zaljubljenika. Čini se opasan sport, ali se radi sve da bi natjecatelj bio što više siguran. Natjecatelji moraju imati štitnike na ramenima, koljenima, laktovima i potkoljenicama, kao i rukavice te kacigu. Kliže se u hokejaškim klizaljkama, a guranje nije dopušteno. Bez obzira na sve mjere opreza, i dalje nam se ovaj sport čini brutalno opasan. Utrka Red Bull Crashed Ice u međuvremenu je postala Red Bull Ice Cross, ledeni spust koji gotovo nikog nije ostavio sigurno na nogama, a Karlovac je iznjedrio prvog našeg ledolomca koji je na tom svjetskom natjecanju sa sjajnim rezultatima odlično predstavljao ne samo naš grad, već i Hrvatsku.

Tada sedamnastogodišnji Karlovčanin Karlo Bukovac dobio je poziv na utrku svjetskoga kupa nakon što su organizatori  vidjeli njegov ''uradi sam'' video. Karlo je te 2018. bio najmlađi Hrvat u Ice Cross Downhillu. Ovaj bivši hokejaš koji je proklizao s tri godine, tada učenik Ekonomsko-turističke škole, na utrci svjetskoga kupa u Wagrainu u Austriji ostvario je odlično 20. mjesto, a njegov put do utrke svjetskoga kupa zaista je bio nevjerojatan. Naime, kao jedanaestogodišnjak se Karlo 2011. u Zagrebu, tijekom kvalifikacija u Areni za natjecanje Red Bull Crashed Ice jednostavno na prvu zaljubio u ovaj sport i već tad je znao da će kad-tad nastupati na utrci najbržeg sporta na ledu. Prolazile su godine i počela je nova sezona svjetskoga kupa. Karlo je, gledajući utrke, došao na ideju da s prijateljima napravi svoju stazu - jer ako ne mogu oni otići na utrku Ice Cross Downhilla, neka ona dođe k njima u Karlovac.

Idealna lokacija bili su Karlovački šančevi. Uslijedili su dani donošenja hektolitara vode na stazu kako bi je zaledili. Vodu su donosili stalno i sa svih strana - od kuće, škole, pa čak i punili boce u obližnjoj Kupi. Nakon toga su odredili jednu subotu kao “dan D”. Odvozili su uspješno svoju prvu Ice Cross Downhill utrku i snimili video. Tad nisu ni znali što će to značiti za Karla. Svoju priču i video poslali su na mnoge adrese, pa tako i na adresu međunarodnog saveza ATSX-a, Red Bullova predstavništva u Hrvatskoj. Nedugo nakon toga došla je pozivnica koja se nije mogla odbiti. Karla Bukovca pozvali su na nastup u utrci svjetskoga kupa u Austriji. U tom trenu sve se činilo nestvarno, a danas je to već poznata i stoput ispričana priča. Ali i dalje neobična i zanimljiva, a možda nekima od vas, cijenjeni čitatelji, i sasvim nova.

Karlo je prihvatio ponudu i postao tek treći Hrvat koji je ikad nastupao u tom sportu, prvi juniorski natjecatelj i jedan od najmlađih u povijesti ovog sporta. I to iz zemlje u kojoj taj sport ne postoji. Jedva je dočekao spust niz stazu koja mu se prije manje od godinu dana činila dalekom i nedostižnom. Već na prvom treningu stajao je kraj svojeg idola, čovjeka koji osvaja sve što se u ovom sportu osvojiti može, Cameroona Naasza, tadašnjeg svjetskog prvaka. Karlo je bio, ponovimo, 20. u juniorskoj konkurenciji među brojnim kandidatima. Iako je bio daleko od medalja, svjestan je kako mu je to bila prva utrka i kako njegovo vrijeme tek dolazi. Iza sebe je ostavio i starije te mnogo iskusnije juniore, a ova priča nije ondje stala. Pogotovo zbog toga što je ostvario odličan plasman, za koji je vjerovao da ga uz puno truda i rada kojeg kod ovog mladog sportskog fanatika ne nedostaje, može višestruko poboljšati. U razgovoru s Karlom saznali smo ostatak priče…

Ovo ti je četvrta sezona u Ice Crossu? Prošlu godinu nisi nastupio? Zašto? U Finskoj 2019. si bio 14. najuspješniji junior. Ove godine, kažeš zbog pauze, nastup u Italiji si završio u šesnaestini finala...  Gdje si se sve dosad utrkivao i može jedan kratki presjek rezultata dosadašnjih sezona?

-Moj prvi nastup na utrci svjetskog kupa bio je u Austriji u sezoni 17/18, a od tada sam nastupao svake sezone osim prošle u kojoj zbog COVID mjera i nepostojanja Hrvatskog Ice Cross saveza nisam imao onaj jedan papir koji mi je uz sve ostale bio potreban. Osim Austrije u kojoj gotovo svake sezone nastupam i gdje sam ostvario svoj najbolji rezultat devetim mjestom u juniorskoj kategoriji, nastupao sam još i u Finskoj i Italiji. Ove sezone sam po prvi puta nastupio samo u seniorskoj kategoriji gdje je ipak puno teže ostvariti dobre rezultate, a to mi se pokazalo izuzetno točnim kada sam ispao u šesnaestini finala od kasnijeg pobjednika utrke i ukupnog sezonskog pobjednika koji ove sezone ima 3 pobjede na tri utrke na koliko je nastupio. Ipak, ove sezone mi je bio najbitniji povratak na staze svjetskog kupa jer sam imao cijeli pandemijski period bez sekunde treninga na Ice Cross stazama.

Kako se i koliko dugo pripremaš prije utrka? Iz dosadašnjih intervjua saznajemo da treniraš 4-5 puta tjedno, zimi na ledu, ljeti teretana i role. Doživljavaš li se profesionalnim sportašem? Smiješ li vikendom partijati, preskočiti koji trening, jesti junk food, opušteno živjeti kao tipičan dvadesetjednogodišnjak?

-Moje pripreme odvijaju se u dvije faze: period kad sam cijele dane na ledu i ne mislim ni na ništa drugo osim toga, čak i kada spavam, i ovaj duži topliji period u kojemu radim na fizičkoj snazi i kondiciji, te treniram na rolama na pump trackovima koji su dosta bitan dio priprema svih mojih kolega. Ne živim od sporta i zbog toga se ne doživljavam profesionalcem, zbog čega se ponekad u toplijem dijelu godine opustim i s izlaskom, nezdravom hranom ili preskakanjem nekog treninga. Ipak, zimi kad su mi treninzi najpotrebniji moji najdraži izlasci su oni na karlovačko klizalište, a preskakanje termina ne dolazi u obzir zbog velike ljubavi prema ledu i klizanju.

U Crossu postoje razine natjecanja ATSX od 100 do 1000 koje spominješ kad govoriš o rezultatima. Možeš nam malo objasniti taj sustav? Daj nam približi i način bodovanja i kako se dolazi do titule ukupnog pobjednika svjetskog kupa (postoji li i europski?).

-Sva natjecanja pod palicom međunarodnog saveza podijeljena su u 4 kategorije i održavaju se isključivo na svjetskom nivou što znači da nema kontinentalnih natjecanja. ATSX100 su utrke nacionalnih razina i utrke za one koji se tek žele okušati u Ice Crossu, ATSX250 je početna razina međunarodnih utrka, ATSX500 kao visoka razina međunarodnih utrka i pripremna razina za elitnu seriju utrka koja se skriva iza ATSX1000 naziva – a svako od tih natjecanja u svom imenu skriva broj bodova koji pobjednik može ostvariti pobjedom na utrci. Osim toga svjetski kup se održava u muškoj, ženskoj i… juniorskoj kategoriji koja je do navršene dvadeset i jedne godine. Kao što je bio slučaj za mene, često se događa da juniori nastupaju u juniorskoj i seniorskoj kategoriji istodobno s obzirom da se utrke održavaju istoga vikenda, ali juniorske utrke budu uglavnom petkom, a seniorske subotom.

Ti si jedini predstavnik hrvatskih ledolomaca trenutno, zašto jedini? Tko/gdje su drugi? Ili si ti samo trenutno najbolji? Ili drugi nemaju sponzore? Ženska konkurencija? Netko od frendova iz Karlovca koji su po sad već famoznoj stazi u snimljenom videu s tobom jurišali po šancu?

-Trenutno sam jedini Hrvat koji nastupa u utrkama svjetskog kupa jer su drugi prošli tu fazu, a novi uz mene još nisu došli. Nikada se nisam natjecao protiv drugog Hrvata u Ice Cross-u i ne znam jesam li najbolji, ali definitivno znam da sam najuporniji jer do ničega od ovoga ne bih došao bez truda koji drugi očito nisu spremni uložiti. Svi imamo iste šanse, a ja  sam ih bio spreman iskoristiti u svoju korist i napraviti nešto od njih zbog čega su, umjesto sunarodnjaka, moja konkurencija drugi natjecatelji diljem svijeta. Hrvatska, nažalost, nikada nije imala „ledolomku“ i bilo bi odlično kada bi se to promijenilo kao i za svakoga tko bi se krenuo baviti ovim odličnim sportom koji bi time postao samo još popularniji i automatski bi nam bilo lakše doći do sponzora koji su zaslužni za sve ovo.

Najduži skok u Crossu je 27 m, koliko je tvoj rekord? Najduža staza i do 600 metara, kolika je tvoja najduža bila? Koji su ti ciljevi, želje, planovi? Do kojih rezultata želiš doći, što postići, u kojem roku

-Nažalost takvi skokovi već dugo nisu bili dio staza svjetskog kupa i trenutno se više ide na tehničku pripremljenost natjecatelja i veliku količinu strmih uspona i padova. Ako gledamo samu brzinu, neki maksimum kojim sam klizao je bio pedesetak kilometara na sat, a najduža staza na kojoj sam nastupao je bila ona u Finskoj, duga otprilike 400 metara.

Sada kad sam u seniorskoj konkurenciji idemo malo po malo i prvenstveno mi je cilj postati redovni natjecatelj utrka svjetskog kupa te krenuti ostvarivati plasmane iz juniorske konkurencije (ili bolje) i u seniorskoj. Bit će naravno teže, ali uz iskustvo s više utrka vjerujem da će i to doći. S druge strane, u narednim godinama svakako bih htio da i Hrvatska ugosti jednu utrku svjetskog kupa, i da stotinjak natjecatelja iz cijelog svijeta vidi našu državu, a možda i baš Karlovac u blizini mjesta gdje sam ja krenuo improviziranom stazom.

Trčiš. Prije tri godine, 2019.  otrčao si prvi polumaraton na Wings For Life World Run-u. Ti samo želiš biti najbrži, neovisno o površini? Pored Ice Crossa i trčanja, prije toga hokej, skijanje, od sportova kojima se još baviš tu su još i biciklizam, vaterpolo, plivanje, a kao veliki ljubitelj Formule 1 tu je još i karting. Zaluđen si sportom? Kompetitivnost, želja za dokazivanjem, pobjeđivanjem?

-Mislim da je za bavljenje s toliko različitih sportova u slobodno vrijeme ponajviše zaslužan sportski svjetonazor koji obuhvaća navedenu kompetitivnost, želju za dokazivanjem i pobjeđivanjem, ali i pomicanjem vlastitih granica o kojoj govori i olimpijska krilatica. Ako mi nešto nije nadohvat ruke, to nije razlog da odustanem od toga i ne pomaknem svoje granice - nema veze je li to polumaraton, plivačka norma za spasioce ili klizanje na stazama svjetskog kupa… A čak i kad odmaram od bavljenja sportom, često je to prilika da ga pratim na televiziji, tako da je sport sastavni dio mog života.

Čime se baviš u životu osim ledom i treninzima? Studij? Fotografija, video montaža? Instagram, TikTok, društvene mreže? Influencer, youtuber? Zarađuje li se u crossu, sponzorstva, pratitelji? Kakvi su ti osobni planovi za 2022. i što ti nedostaje da budeš u potpunosti ispunjen i sretan?

-Uff, bavim se možda čak i s previše toga. Ono primarno (kako bi moji roditelji htjeli pročitati) je Ekonomski fakultet u Zagrebu gdje sam student treće godine, ali uz to sam posvuda. Ljeti me možete pronaći u žutoj majici na Foginovom ili kao rafting skipera na Mrežnici, član sam marketinga FSB Racing Teama u koji me dovela ljubav prema formuli, a uz to sam postao dio marketinga za jedan veliki sportski događaj u Hrvatskoj. Nažalost, ne živim od Ice Crossa i sponzorstva koristim isključivo za odlaske na natjecanja i opremu, a onda kako bih stvorio vrijednost za svoje sponzore postajem influencer, radim i videomontaže sa snimkama svojih utrka…

Ove godine planiram postati prvostupnik poslovne ekonomije i upisati dodatne dvije godine studija. Ono gdje se vidim kasnije je u sportskom menadžmentu. S obzirom da sam samostalno dosad tražio sponzore, radio cijelu logistiku i sve organizirao još od svoje 17. godine – shvatio sam koliko je bitan kvalitetan sportski menadžment i koliko može unaprijediti neki sport/klub, ali i koliko zapravo dobro vodstvo nedostaje hrvatskom sportu. Moje najveće želje bi ispunio balon, krov, ledena dvorana ili bilo kakva konstrukcija koja bi svim Karlovčanima omogućila uživanje u sportovima na ledu više od pedesetak dana godišnje i uvjeren sam kako bi sportovi na ledu zaokupirali naše brojne sugrađane kao što su i mene prije gotovo dvadeset godina i još uvijek me ispunjavaju i čine sretnim.

Foto: osobni album (Fb/Inst Karlo Bukovac), ATSX, Mark Roe, Joerg Mitter, Lisa-Marie Reiter, Sebastian Marko