Nisam jedini dečko u Hrvatskoj koji se bavi iscrtavanjem obrva, postoji još jedan (ha-ha)

RAZGOVOR S MARTINOM LEPENOM

Martina bi Karlovčanima najlakše bilo predstaviti kao sina Lidije Lepen Petojević. Razgovarali smo taman dan nakon što je navršio 26 godina. Rođen u Zagrebu, djetinjstvo i školovanje proveo u Karlovcu, a danas živi u Zadru, točnije u Zatonu kraj Zadra. Naime, od trinaeste godine je provodio ljeta u obiteljskoj vikendici i zaljubio se u taj mali gradić te se odlučio dolje i preseliti. Završio je srednju školu za komercijalista, nastavio studirati ugostiteljstvo i turizam, ali upravo zbog bavljenja samim turizmom – od rentanja apartmana do vođenja taksi obrta, studij je napustio i preselio se na more te se posvetio sezonama. Mnogi će njegovo prezime povezati s poznatim ocem, naime Martin je sin poznatog fotografa i umjetnika Stephana Lupina. Ipak, ono po čemu nam se Martin činio sjajnim odabirom za sugovornika su odgovori na pitanja u vezi neobičnog posla kojim se bavi. On nije ni vatrogasac ni nogometaš, ni automehaničar ni računalni stručnjak. Martin curama iscrtava, ''radi'' obrve, rekli bismo - tetovira!

Martine, jesi li jedini u Hrvatskoj koji radi obrve? Moraš priznati da je to neobično za jednog dečka, ma koliko to stereotipno zvučalo. Okej, razumijemo, mama ti se time bavi, ali zašto ti? Odakle je došla ta ideja i kako to da si se dao nagovoriti?

-Nisam jedini. Za još jednog dečka znam da se time bavi. Dakle, jedan od dvojice, ha-ha! Da, slažem se, neobično je. To sam i sâm mislio. Mama je bila inicijator te ideje i još me je odavno pokušala nagovoriti da joj pomažem u salonu, čak i oko šminkanja. Priznajem, činilo mi se to tada čak i odbojno, ali to je utjecaj okoline. To je ono balkansko u nama, neki poslovi su rezervirani samo za cure. A nisu. Zajedno sa sestrama Zitom i Irmom oduvijek sam pomagao mami u parfumeriji. Ja sam se ipak držao prodaje, a cure su šminkale. Mama je oduvijek vidjela u meni smisao za estetiku i oko za detalje, što sam vjerojatno naslijedio od tate. Doduše, nisam talent za crtanje i uvijek sam mislio da ne bih u tom poslu mogao biti uspješan zato što ne znam crtati. Međutim, ovdje se radi o vještini koja se nauči, tako da nije presudno da si rođeni slikar. I uspjela me u nekom trenutku nagovoriti da probam. I išlo mi je dobro, završio sam tečaj, mama kao edukator je bila tu da mi pomogne i eto me. S obzirom na to da sam se usko specijalizirao za rad s obrvama i samo to radim, a mama i sestre rade i još hrpu toga drugoga, mogu reći da mi ide jako dobro. Klijentice su zadovoljne. Radim to dolje na moru, a jednom mjesečno dođem na nekih tjedan dana odraditi zakazane termine mami u Karlovac. Termini su jako dobro popunjeni, moram priznati. A moj radove možete pogledati na mojoj Facebook stranici i na Instagram profilu.

Kažu da si jako tražen. Je li to dio marketinga zato sto je neobično da muško radi obrve i zato što su žene sigurno oduševljene zgodnim mišićavim mladim Lidijinim sinom u salonu. Što je zapravo u pozadini? Morali bismo pitati mamu.

-Tražen jesam. Ali nije to zbog toga što sam muško, nego zato što su klijentice zadovoljne mojim radom. Precizan sam i iskusan sam. A to što sam muško i što će netko reći da sam zgodan Lidijin sin – to je samo bonus, valjda. Iako ja ne gledam na to tako.

Priznaj da ima i nabacivanja od strane klijentica.

-(nije odgovorio, samo se zagonetno smješkao)

O kojoj se tehnici iscrtavanja obrva radi i kako se izvodi? Meni to izgleda kao oblik tetovaže…

-Ne jedna tehnika, već – tri. Japansko iscrtavanje dlačica tzv. microblading – simulira se, postiže se efekt pravih dlačica. Druga su tzv. Puder obrve, tu se radi o efektu iscrtanih obrva pikseliziranjem, a treća tehnika koju radim je kombinacija prve dvije, Shade and blade dlačice sa sjenčanjem. Da, imaš pravo, slično je tetovaži. Koriste se posebni pigmenti tako da obrve na kraju djeluju vrlo realistično i boja se aplicira mikroiglicama, odnosno, recimo to tako - posebnim nožićem. Zvuči bolno ali je zapravo gotovo bezbolno, može se osjetiti nelagoda, ali postoji i lokalni anestetik za to. Mnogi će te tehnike smatrati prvenstveno trajnom šminkom, ali one su namijenjene onima koji su pogrešnim čupanjem obrva uništili njihov prirodan oblik, gustoću i debljinu, kao i onima koji su zbog bolesti (tipa alopecija) ili nekog drugog razloga izgubili obrve ili samo žele popuniti svoje.

Znači to je trajno? Što ako pogriješiš? Nema popravka? Priznaj, jesi li nekad profulao neku crtu i na kraju nisi bio skroz zadovoljan? Neki prigovor nezadovoljne klijentice? Muških klijenata valjda nisi imao dosad?

-Ne, klijenata dosad nisam imao, iako, kažem, neki muškarac možda ima kakav zdravstveni problem ili mu dio obrve nedostaje. Da, to se smatra permanentnim makeupom, i u prijevodu je to – trajna šminka, ali bi ju bilo bolje zvati polutrajnom jer nakon nekog vremena blijedi i u pravilu traje 2 do 4 godine, ovisno o tehnici i održavanju obrva nakon tretmana. Tako da ni pogreške nisu – trajne, ali zapravo ne može se tu pogriješiti. Postoje šablone, tzv. patterni koje koristim, i kad se nacrta oblik – iscrtava se unutar njega i to na maloj površini, tak da još nisam nikad uspio pogriješiti. Osim toga, u cijenu tretmana koji traje od 2 do 2,5 sata (ljudi misle da je to lagano, ali nije – treba imati fokusa i teško da se može dnevno odraditi kvalitetno više od 2-3 tretmana) ulazi i korekcija koja se radi nakon mjesec dana, pa se uvijek može još doraditi napravljeno. Nisam imao dosad nezadovoljnih klijentica. Uvijek radije napravim nešto tanje i nešto svjetlije obrve na prvom tretmanu, pa se onda lakše podeblja i potamni na korekciji. A što se tiče mog zadovoljstva, ja radim onako kako klijentica zahtjeva. Ponekad klijentica ima želju za nekim oblikom koji joj baš ne pristaje ili traži pretanke/predebele, meni se osobno ne sviđa, ali ako to klijentica tako želi – tako joj i napravim. Oblici obrva se mijenjaju s trendovima, ali dok ne dođe neka nova moda iscrtane obrve će u međuvremenu taman izblijedjeti, he-he!

Planiraš li proširiti ponudu kozmetičkih tretmana na još neke druge tehnike, usluge... Trepavice, lak, make up... ili tu staješ? Misliš li u tom smjeru razvijati svoju karijeru ili ti je to samo dodatna zarada i hobi + pomoć mami? Čime se želiš baviti u životu?

-Upravo ovim se želim baviti. Krenulo je kao dodatna zarada i hobi, ali se pretvorilo u posao. Planiram raditi na sebi, usavršavati, učiti nove tehnike. Zato me je mama i ''gurnula'' u najtežu tehniku, a to je microblading, tako da ove ostale nadogradnje i ne doživljavam kao jako teške. Od nas 6 koji smo bili na tečaju, samo dvoje se time i bave. Meni se to sviđa, može se od toga i živjeti. Želim baš u Zadru otvoriti svoj salon. Neću raditi lak i trepavice, malo me sad zezaš, ali trajnu šminku ću dodati među usluge, od toga eyeliner već radim, dodat ću još i usne i sve što spada pod permanentni make up. To mi je plan.

Baviš se glazbom, sviraš gitaru, pjevaš... Koliko si ozbiljno u tome, imaš li i u vezi glazbe neke planove? Može li se od glazbe živjeti? Neobičan instrument koji sviraš je ukulele... Zvuči egzotično, kako si do njih došao?

-Da, sviram gitaru i pjevam, a ukulele koje spominješ – havajski instrument s četiri žice mnogima je fora i neobičan. Kad znaš svirati gitaru koja ima 6 žica – nije problem naučiti svirati ukulele. Čuo sam je jednom negdje, nabavio, i samouko ih naučio svirati. Volio bih glazbu kombinirati sa salonom koji planiram otvoriti, ali će to morati ostati samo hobi. Teško bi mi bilo izvoditi, ne znam, narodnu glazbu koju privatno ne slušam – samo da bi mi bilo isplativo. Nisam taj tip. Jedino se od takve glazbe danas može živjeti, a i to je upitno u ovim korona vremenima. I nije problem takvo što odsvirati, znam nekoliko takvih popularnih pjesama kad me ekipa moli da odsviram, ali to nije moj repertoar. Privatno slušam classic rock, jazz, blues, ponešto popa… a to nije nešto što se prodaje. Imao sam nekih gaža, pogotovo je bio zapažen nastup na tatinoj izložbi u Gliptoteci kad sam dao i neke intervjue, tipa za In magazin i 24 sata. Ali nisam ja baš taj tip da volim biti u centru pažnje i u medijima. Tu nisam nikako na tatu. A ni na mamu. Ona je isto ušla u taj estradni svijet, na početku pomažući tati oko make upa za modele na njegovim fotosnimanjima, pa kasnije za mnoge celebrity osobe, videospotovi, nastupi, revije i slično… i na kraju krajeva završila u tom biznisu -  otvorila parfumeriju/salon. Osim toga, mama također ima sluha i odlično pjeva, tako da sam na nju povukao i taj glazbenički gen. A na tatu imam umjetnički gen. On se osim fotografijom bavi i izradom namještaja i skulpturama. Tako da nije ni čudno da sam i ja na tu stranu. Ali, kažem, za glazbu ćemo još vidjeti. Za sada kao hobi, a hoće li se to pretvoriti u nešto više – pustimo to vremenu da pokaže.

Kako je živjeti život djeteta poznate osobe? Povezuju li te ljudi s poznatim ocem ili mnogi ne znaju za tu informaciju? Znači li to da ti je kuća bila uvijek puna poznatih ličnosti, da si putovao s tatom po svijetu?

-Karlovac je mala sredina tako da su ljudi znali tko mi je tata, ali nije me to odredilo u životu. Osim, da, činjenice što sam upoznao i družio se s mnogo poznatih osoba. Putovali smo sestra i ja s njime… Tajland, London, Qatar… Ali, uvijek je to malo mistificirano i izvana se čini kao neki silno luksuzan život, nije to baš tako. Nakon što su se roditelji razveli provodili smo vikende i ljeta s njime, živjeli smo zapravo s mamom – tako da nije taj život djece poznate osobe bio na svakodnevnoj razini, ali teško bi i bilo pratiti tatin ritam. U svakom slučaju, doživio sam  neke stvari koje sigurno ne bih da nisam bio u tom okruženju. Ali to me je stvorilo osobom koja zna cijeniti prave vrijednosti jer sam iskusio i taj život djeteta poznate osobe, a oni koji me znaju potvrdit će da sam ostao prizeman i skroman, i da me prezime nije odredilo.

Na kraju, kakva ti je privatno i poslovno bila 2021. godina, što ju je obilježilo, po čemu ćeš ju pamtiti, a što očekuješ od ove koja je upravo počela? Koji su ti planovi?

-Turistička sezona je bila dobra, iako ju zapravo planirao pogrešno pretpostavljajući da će zbog korone biti loša. Nije bila kao 2019-ta, ali je bila dobra. Dosta sam naučio u poslu, završio PhiBrows tečaj za obrve… A o ovoj godini želim nastaviti napredovati, kako u poslu tako i u glazbi. Imao sam ponudu da bih išao raditi u Njemačku za puno veći novac, ali ostajem u Hrvatskoj. S obzirom na iskustvo od lani ponovno ću se posvetiti i turizmu. Nadam se da će ovo sve s koronom napokon prestati. Evo, konkretno imam iskustvo s tatom koji je bio deset dana na kisiku u bolnici, tako da sam svjestan da COVID nije zezancija. Nastojat ću uživati u životu… Osim glazbe volim i sport – konkretno bavim se boksom, idem u teretanu, volim dobru knjigu, igram šah… Možda si mislio da ću kao dijete poznate osobe i netko s, kao, neobičnim poslom i hobijem biti puno intrigantniji u odgovorima, ali ja nisam neki ekscentrik, čak ovako kad se slušam zvučim i pomalo nezanimljivo za mjesto na duplerici, ha-ha! Nažalost, ne mogu ti ništa ''spicy'' dati za kraj ovog ugodnog razgovora, ali već ćeš ti osmisliti neki naslov koji će biti ipak malo privlačniji od odgovora koje sam ti uspio ponuditi. Ha-ha!

Ne brini, osmislit ćemo već nešto! Hvala ti, Martine, na razgovoru!