Na zdravim stopalima - zdrav čovjek!

Razgovor s doc. prim. dr. sc. Ivicom Lucijanićem, dr. med. specijalistom ortopedije i uže specijalnosti traumatologije lokomotornog sustava

Doktor Ivica Lucijanić rođen je u Vučjaku 1957. godine u staroj tradicionalnoj obitelji u kojoj danas ima sedam liječnika. Odrastao je uz starijeg brata, u Karlovcu završio osnovnu školu i gimnaziju. Nakon medicinskog studija u Zagrebu promoviran je u doktora medicine 1981. godine. Završio je specijalizaciju iz ortopedije 1991. godine. Nakon poslijediplomskog studija postigao je magisterij, a potom i doktorat iz biomedicine i zdravstva, također na zagrebačkom sveučilištu. Priznat mu je naziv primarijus i subspecijalizacija iz užeg područja traumatologije lokomotornog sustava. Od  2001. do 2014. godine je bio voditelj Službe za ortopediju u Općoj bolnici Karlovac. Osobito područje njegovog zanimanja je istraživanje problematike stopala, o čemu objavljuje brojne znanstvene i stručne radove. Razvio je i uveo svoju metodu kirurške korekcije valgus deformacije palca stopala koju je prikazao na europskim i svjetskim kongresima. Autor je knjige (udžbenika) ‘’Bolesti stopala i gležanjskog zgloba’’. Radi u Općoj bolnici Karlovac kao specijalist ortopedije i subspecijalist uže specijalnosti traumatologije lokomotornog sustava te kao naslovni docent na Katedri za ortopediju i fizikalnu medicinu Medicinskog fakulteta u Rijeci. Živi u Karlovcu, supruga Renata Lucijanić magistra je farmacije, a u obitelji je i još jedna liječnica – njihova kćer Iva.

Kako ste se odlučili za studij medicine, zašto se odabrali baš ortopediju za specijalizaciju?

-Od djetinjstva sam znatiželjna duha i volim knjige, a rođen sam u Vučjaku i naviknut na fizički rad pa mi je na neki način bio suđen poziv koji objedinjuje oboje. U izvrsnoj dubovačkoj osnovnoj školi i rakovačkoj  gimnaziji sam zavolio prirodne predmete. Za studij medicine sam se  odlučio u gimnaziji, a spletom sretnih okolnosti specijalnost mi je postala baš ortopedija.

Koje su pozitivne, a koje negativne strane Vašeg poziva?

Pozitivnih strana ima daleko više. Tako se radujem s pacijentom kad  uspije liječenje, ali susret s teško bolesnim ljudima i nesrećom me uvijek rastužuje. Teško je donositi odluku kad više ništa ne pomaže. Svjestan sam da je to naličje liječničkog poziva i njegova negativna  strana.

Najčešće probleme sa stopalima svodimo na spuštena stopala, čukljeve i trn u peti? Koje su druge boljke naših stopala o kojima se rjeđe čuje?

-Zbog vrlo složenog razvoja, građe i funkcije, stopala su podložna mnogim najrazličitijom bolestima i ozljedama. Ne smijemo zaboraviti da je stopalo parni organ. U stopalima su integrirane kosti, zglobovi, ligamenti, tetive, mišići, krvne žile, živci i koža. Svako od ovih tkiva može biti pogođeno nekom bolešću, a obično je zahvaćeno njih više, ponekad i sva. Oko 40% ljudi tijekom života ima problema sa stopalima. Najčešće je pogođen prednji dio stopala i to u 60 %, slijedi stražnji dio (peta i gležanjski zglob) u 30%, potom  srednji dio stopala u 10% slučajeva. Zanimljivo je da se spušteni svodovi stopala nalaze često, ali sami po sebi rijetko izazivaju tegobe. Urođeni i razvojni poremećaji mogu biti  uzrok kasnijim statičkim bolestima stopala, a preopterećivanje sindromima prenaprezanja. Često je više deformacija (izobličenja) stopala udruženo. Tako se uz spuštene svodove javlja krivljenje nožnog palca u kome se on iskreće prema van (haluks valgus) što potiče izobličenje (savinutost) ostalih prstiju, osobito drugog. Javlja se bol u prednjem dijelu stopala u prstima te osobito u području odmah iza prstiju (metatarzalgija). Nožni palac može biti ukočen i bolan (haluks rigidus).  Na mjestima povećanog pritiska na prstima i tabanu javljaju se kurje oči, između prstiju i na noktima gljivice. Česte su i ozljede gležanjskog zgloba i stopala te stanja koja su njihove posljedice. Mnoge opće bolesti organizma se odražavaju u stopalima. Teške deformacije su česte u reumatoidnom artritisu. U dijabetesu i arteriosklerozi stopala su također teško pogođena pa je ponekad, nažalost, jedino rešenje amputacija.

Koliko je zdravlje stopala bitno za sveukupno ljudsko zdravlje i koje sve druge zdravstvene poteškoće mogu uzrokovati problemi sa stopalima?

-Jednako kako se mnoge bolesti i stanja tijela izražavaju i u stopalima, tako i stopala djeluju povratno na ostali dio tijela. Stopala su temelj na kojem organizam stoji i kreće se. Ljudi s jakim i zdravim nogama su općenito zdraviji. Kretanje je preduvjet dobrog zdravlja. Stopala su, dakle, u osnovi integriteta tijela. Imaju izravni utjecaj na držanje tijela (posturu). Oko polovica odraslih ima izvrnuta stopala. Pete im ne stoje ravno, okomito na podlozi već koso, iskrivljeno, što dovodi do smetnji. S izvrtanjem pete osovina nogu se iskreće prema unutra što dovodi do  „X“ koljena, uvrtanja bedara, nakretanja  zdjelice prema naprijed, izvijanja donjeg dijela leđa - žljebasta leđa. Ona dovode do povijanja gornjeg dijela leđa - okruglih leđa i pogrbljenog držanja s glavom pomaknutom naprijed i napetom šijom. Ovaj koloplet zbivanja može dovesti do bola duž kralježnice, glavobolje, umora, slabljenja koncentracije i  raspoloženja. Neuromuskularne bolesti, bolesti kože, cirkulacije, metabolizma, degenerativne bolesti kao i upale te tumori također pogađaju i stopala.

Kako današnje suvremene navike i trendovi utječu na stopala - visoke pete, uska obuća, izbjegavanje bosonogog hodanja, sjedilački način života?

-Suvremeni život ne pogoduje stopalima. Ljudi se premalo kreću, nose neadekvatnu obuću, nepripremljena stopala previše opterećuju te ih oštećuju. Nezdrave navike, pretilost i pušenje indirektno oštećuju  cirkulaciju što se često najprije vidi na stopalima. Gledajući u kontekstu evolucije stopalo se razvijalo bosonogo i u stalnom pokretu, a danas su stopala zarobljena u obući, pasivna u pretežito sjedilačkom životu u kojem kržljaju, brzo degeneriraju, razbolijevaju se i propadaju.

Autor ste knjige o bolestima stopala koja se na Medicinskom fakultetu koristi kao udžbenik. Je li to Vaš najveći uspjeh?

-Medicinu je teško zamisliti bez knjiga. Često su bolesti i ozljede stopala opisane u udžbenicima iz opće ortopedije gdje im se nije moglo posvetiti dovoljno prostora. Kako u našoj zemlji i bližem okruženju nema publikacije koja prati osuvremenjivanje medicinske prakse zasnovane na subspecijalnostima, timskom radu i multidisciplinarnom pristupu stopalu - potreba za knjigom koja bi riješila taj problem je bila očita. Budući da sam imao uvjete za pisanje udžbenika koji bi dao uvid u cjelokupnu patologiju stopala do određene razine i koji pomaže što brže i preciznije dijagnosticirati bolest, nisam imao većih problema u pisanju. Kada se sakupila građa, iskristalizirala se koncepcija knjige i njena struktura. Nakon početnih teškoća riječi su dolazile same od sebe i ubrzo se rodila  knjiga. Osvjedočio sam se u istinitost one izreke: “Nije znanje znanje znati, već je znanje znanje dati.“ Ovom prilikom želim izraziti poštovanje i zahvaliti svima koji su mi u tome na  neki način pomogli. Imao sam podršku i pomoć svojih suradnika na odjelu Ortopedije i traumatologije, Operacije i Anestezije, kao i od kolega kirurga, fizijatara, radiologa, specijalista medicinske biokemije i mikrobiologije, informatičara i uprave u Općoj bolnici Karlovac. Zahvalan sam osobito recenzentima, lektoru i svima koji su omogućili izdavanje udžbenika, a posebno izdavaču Medicinskoj nakladi. Ova knjiga o podrijetlu, prirodi i učincima bolesti stopala te o njihovu prepoznavanju i liječenju namijenjena je studentima, liječnicima opće medicine, specijalizantima i specijalistima ortopedije i traumatologije, fizikalne medicine, reumatologije i kineziologije, a može poslužiti i bolesnicima.

Vaš pristup operativnoj korekciji iskrivljenog nožnog palca je prepoznat na svjetskoj razini. O kakvoj je inovaciji riječ?

-Iskrivljeni nožni palac (haluks valgus) najčešća je deformacija nožnog palca. Ona je kompleksne prirode i ima više ključnih elemenata. S vremenom se razvilo mnogo metoda njene kirurške korekcije (više od 130). Dakle, nema jedne metode kojom bi se ispravile sve komponente i svi stadiji bolesti. Budući da je deformacija prostorna, razvio sam trodimenzionalni (3D) pristup kojim se nakon presijecanja kosti  fragmenti postave u dobar položaj koji se osigura osteosintetskim vijkom. Ova metoda omogućuje točnu, željenu i trajnu korekciju, a nije skupa, što je za našu sredinu važno. Metodu sam razvio krajem devedesetih. Standardizirao sam postupak, znanstveno ga ocijenio i uveo u Općoj bolnici Karlovac. Za razvoj vlastite metode kirurške korekcije deformacije palca stopala je bilo važno poznavanje nacrtne geometrije i trigonometrije te stečeno iskustvo s drugim metodama. Kako se je metoda pokazala uspješnom, dobio sam priznanje za unapređenje struke od Hrvatskog liječničkog zbora.

Internet je prepun različitih uložaka, ortoza, steznika, gelova koji ''čudesno'' liječe i platfus i ostrugu i haluks? Kako ih liječiti?

-Neprofesionalni pristup liječenju bez pravog razumijevanja, tumačenja  simptoma i znakova bolesti, bez prave dijagnoze - može  više štetiti nego koristiti. Po ortopedu propisani individualni ortopedski ulošci izrađeni suvremenom tehnologijom imaju svoje mjesto u liječenju bolesti stopala. Od osoba koje prakticiraju alternativno liječenje se ne očekuje postavljanje dijagnoze niti znanja o indikacijama za operativno liječenje, zato zatražite pravodobno profesionalnu pomoć.

Što savjetujete za zdravija stopala? Kako izbjeći da u starosti ne nosimo samo dva broja veće papuče jer drugo ništa ne možemo?

-Za zdravlje stopala savjetujem hodanje i vježbanje, udobnu obuću, pridržavanje općih higijenskih mjera i usvajanje dobrih navika koje čuvaju i unapređuju zdravlje. Obrazovan, kompetentan, stručan ortoped, fizijatar  i fizioterapeut vam može dati, poučiti i objasniti vježbe za stopala, te  savjete o mogućnosti samostalnog vježbanja i skrbi o stopalima kod kuće u svakodnevnici. A kad se pojavi zdravstveni problem – ne smije ga se ignorirati, već treba na vrijeme posjetiti liječnika.

Kažu da su u postolara uvijek najlošije postole. Imate li i Vi osobno kakvih problema sa stopalima?

-Do sada nisam imao većih problema, možda zbog toga što sam u djetinjstvu i mladosti mnogo pješačio. U ovog postolara su dobre postole!

Veselite li se mirovini? Čemu se radujete u mirovini? Čime ćete se baviti? Planirate nastaviti raditi u nekom obliku, pisati, podučavati? 

-Svakako se veselim i nadam se imati više vremena za hobije (vrt, čitanje, pisanje i slikanje). Nadam se kako ću se na neki način baviti i svojim pozivom, ali znate kako se kaže: Ako Bog da!