Kad ti hobi postane posao… kako uz ljubav prema onome što radiš ostati mlad izvana i iznutra

JOGA

-Jogom sam se počeo baviti na nagovor mog prijatelja koji je tada već bio instruktor, započinje svoju priču Boris. Nakon 4 godine kineziološkog fakulteta, moram priznati da mi je joga u početku bila poprilično dosadnjikava. Na sreću nisam odustao, nego sam nastavio vježbati i tako sve više počeo uviđati prednosti joge nad sportskom aktivnošću. Vježbao sam po sustavu“ Yoga u svakodnevnom životu“. Kao što i samo ime sustava kaže, to su vježbe koje svoju primjenu nalaze u svakodnevnom životu.

Uviđajući blagodati bavljenja tom disciplinom, počela se u meni formirati i želja da to svoje iskustvo i spoznaje prenosim na druge. Vježbat sam počeo 1997., a već 2000. sam počeo školovanje za instruktora na međunarodnim seminarima u Hrvatskoj, Sloveniji, Mađarskoj i Slovačkoj. Nakon pet godina sam dovršio edukaciju te položio ispit i tako postao instruktor.

Prve tri i pol godine sam, kaže Cero, podučavao jogu u Ogulinu, prvo kao asistent, a zatim još nekih 19 godina tu u Karlovcu. Interes ljudi je vrlo dobar, zadovoljan sam moram priznati. Na žalost, još uvijek ima dosta predrasuda prema toj disciplini, ali tko god je probao ubrzo je shvatio da tu nema nikakvih fantazija, akrobacija i sličnog, već da je to potpuno jednostavan oblik razvijanja fizičkih i mentalnih sposobnosti usmjerenih lakšem nošenju s problemima koje nam nameće svakodnevica (stres, nekretanje, nezdrava prehrana i slično), pojašnjava. U nastavku nam opisuje online varijantu vježbanja na koju se odlučio u vremenima pandemije:

-Prije nešto više od godinu dana sam počeo voditi i online vježbe po sistemu SARVA HITA (u prijevodu: dobro za sve) koji sam samostalno osmislio. Isprva sam bio vrlo skeptičan prema takvom načinu vježbanja, no ljudi su to vrlo dobro prihvatili u vremenu korone i danas mogu reći da taj način rada ima čak i više prednosti nego nedostataka.

Vježbe se odvijaju putem ZOOM aplikacije uživo. Ljudi vježbaju u svojim domovima prateći instrukcije koje slikom i tonom dobivaju od mene. Priključit se može tko hoće i kad hoće, bez obzira na dob i  prethodno poznavanje takvih ili sličnih vježbi, kaže.

Na pitanje je li joga više od vježbanja, Boris odgovara: -Može se reći da je joga stil života, ali to ne treba shvatiti doslovno, niti kao nešto posebno. Biti vegetarijanac ili vegan nije nužno, ali svatko tko ''zagrebe'' malo dublje od same površine spoznat će princip ahimse = nepovređivanja živih bića, pa sam tako i ja postao vegetarijanac prije nešto više od 20 godina i do sada nisam primijetio da mi nešto fali. Svakodnevno prakticiram meditaciju ili bolje rečeno - koncentraciju, kao i različite vježbe disanja, takozvane pranajame.

Joga je dosta promijenila moj život, zaključuje. Možda je točnije reći da se moj pogled na život promijenio. Paše mi ovako, osjećam se dobro i ne mislim ništa više mijenjat (barem ne još neko vrijeme). Dakle, nije to čarolija, postoje problemi, poteškoće, bolesti i sl. Znači i ja sam kao i, na žalost, puno ljudi prebolio koronu i unatoč tome sam se i tri puta cijepio. Možda je pomoglo utoliko da nisam imao izražene simptome i ozbiljnije posljedice. Jer zdrav način života, a tu ne mislim samo na jogu nego na bilo koji drugi oblik rekreacije ili sporta u kombinaciji sa zdravom prehranom, dovoljno odmora i ispušnim ventilima kojima radimo na psihičkom zdravlju – jačaju naš imunološki sustav i onda se puno lakše borimo kako s bolestima, tako i sa svakodnevnim stresom, kaže Cero na kraju dijela našeg razgovora na temu joge.

Ako ćemo birati između zapadnjačkog ludila koje nam je i donijelo sve te bolesti i stres – i s druge strane istočnjačke smirenosti koju, između ostalog, upravo joga promovira i koja osigurava tjelesni i duhovni balans stavljajući naglasak na unutrašnji mir, zadovoljstvo malim stvarima, zahvalnost, nematerijalno, suživot s prirodom, zdrav život… što bi bilo mudrije odabrati? Valja ostaviti svakome da sam sebi odgovori na to pitanje, a ako je odgovor da su mir i zdravlje važniji – kod Borisa na probni sat joge da provjerite ima li pravo kad kaže da joga mijenja život nabolje.

BICIKLI

Osim joge, Cero jako voli biciklizam i često ga se može vidjeti na biciklu. Servis i popravak bicikala, na kraju kraejva, je bila i primarna djelatnost njegovog servisa kojeg posjeduje. Odakle ljubav prema bicikliranju i popravcima bicikala – objašnjava nam u nastavku razgovora:

-Mehanika me je oduvijek zanimala. Točnije, velika ljubav su mi bili motori. Radio sam nekoliko godina u moto servisu, a kasnije dosta dugo kao mehaničar i trener ako ne najboljeg, onda sigurno jednog od najboljih cestovnih motociklista s ovih područja, Josipa Drmeša. Završetak te priče htio sam obilježiti otvaranjem vlastitog moto servisa, ali zbog cijelog niza otegotnih okolnosti nisam to i uspio. Zato sam otvorio servis za bicikle i skije „CERO“. Moj nadimak i nadimak mojih sinova iskoristio sam za naziv servisa.

-Bicikle radim samo kao ovlašteni serviser tvrtke „Intersport Hrvatska“ i tu i tamo za prijatelje bicikliste. Danas sin Ivan više radi bicikle, a ja sve svoje slobodno vrijeme proljeća i ljeta koristim za vožnju. Biciklizmom sam se službeno počeo baviti kao tinejdžer sa 13 godina u Biciklističkom klubu Karlovac i od tada ta ljubav za prirodom i bicikliranjem traje sve do danas. Interesantno je da sada vozim puno više nego u mladosti. Recimo, prošle godine sam napravio gotovo 6.500 km na ''bajsu'', što nije jako puno, ali nije ni malo. Posao mi završava u 15:00, idem doma, presvučem se u biciklističku opremu i u 15:30 se već nalazim s prijateljima i idemo na vožnju/trening. Biciklistička odjeća i obuća, iako mnogi misle da je to pomodno pretjerivanje, itekako su vrlo važan čimbenik što zbog udobnosti što zbog zdravlja i sigurnosti. Ne idem više na utrke jer mi to više nije važno, vozim rekreativno i uživam u tome. Za kraj ovog dijela razgovora pitam ga koliko ima bicikala, koji vozi, sigurno je neka dobra ''pila'' u njegovom vlasništvu.

-Iako se, recimo to tako, ''bavim biciklima'' – imam ih samo dva, odgovara Cero. Jedan bicikl za treninge i jedan za na posao. Valja imati kvalitetan bicikl za treninge jer ipak puno vremena se provodi na njemu i sama vožnja na kvalitetnom ''bajsu'' pruža veći gušt. Danas sam ponosni vlasnik Giant TCR cestovnog bicikla i jako sam zadovoljan s njim. Jako volim i pazim svaki svoj bicikl i to će vam potvrditi svi koji me znaju, završava priču o biciklima. Ostao je još jedan hobi koji je Cero pretvorio u posao…

SKIJE

-Volim i skijanje, i bavim se tim sportom još od djetinjstva. Na fakultetu sam i službeno savladao tehnike skijanja koje sam polagao kao jedan od predmeta. Skijam prilično dobro i malo mi je žao što nikad nisam postao učitelj skijanja. Ali, postao sam vlasnik obrta koji se, između ostalog, bavi i servisiranjem skija. Nije isto, čak ni slično, ali me ispunjava i volim to što radim, entuzijastično nam govori Boris i o svojoj trećoj zanimaciji i nastavlja. -Sada već davne 2001. nitko u županiji se nije bavio tim poslom, pa sam stoga odlučio uz postojeći servis za bicikle registrirati i tu djelatnost. Ski-servis je došao, dakle, kao nadopuna za zimski period kad se ne rade bicikli. Posla je bilo puno više nego sada. Ali još uvijek opstajemo. U poslu mi pomaže već spomenuti sin Ivan koji, ustvari, polako i preuzima sve to. U početku sam sve radio ručno. Kako je tehnika napredovala tako sam i ja nastojao pratiti taj napredak i, evo, danas se možemo pohvaliti da raspolažemo strojevima koji daju vrhunski proizvod. Ivan kao inženjer strojarstva čak i bolje prati tehnološke novitete i primjenjuje ih na zadovoljstvo korisnika naših usluga.

Ljudi, da bi uštedjeli, pokušavaju sami nešto raditi oko skija i u pravilu ne uspijevaju. Da bi skija bila kvalitetno pripremljena treba imati određena znanja i naravno sposobnosti. Kod skija obrađujemo kliznu površinu, rubnike i kontroliramo, podešavamo ili po potrebi montiramo vezove, kaže Boris. Vidi se da je to njegova struka po terminologiji koju koristi. Pojašnjava nam samu proceduru u nastavku:

-Klizna ploha se poravnava te se izrađuje struktura na koju nanosimo vosak, kako bi skija što bolje klizila po snježnoj podlozi i da bismo osigurali njenu zaštitu i produžili joj rok trajanja. Rubnici se bruse na određene kutove odozdo i s boka kako bi što lakše i sigurnije upravljali skijama. Kod vezova pak podešavamo prednapon i napon kako bi isti prilikom pada skijaša otkopčali skiju i na taj način zaštitili skijaša od težih povreda.

Uvijek postavljam svojim sugovornicima isto pitanje – može li se živjeti od toga čime se bave. Ovako odgovara Cerovac: -Nažalost, to nije posao od kojeg se može živjeti jer je sezona skijanja sve kraća, a sada s obzirom na epidemiološke mjere odlazak na skijanje postaje i sve kompliciranije. To objašnjava i činjenicu da imam redovni posao od 7 do 15, a servis radi samo u popodnevnim satima. Prošlu sezonu nismo radili gotovo ništa jer je svuda vani bio lockdown, a ni kod nas nije bilo ništa bolje. Ova sezona je počela dobro, ljudi su se zaželjeli odlazaka na zimovanje, ali pooštravanjem mjera sve manje se to ostvaruje, kaže.

Mnogo ljudi, kao na kraju i ja sam, cijele godine štedi za zimovanje i naravno da su razočarani kad se to ne ostvari. To je isto kao većini ljetovanje, čak je i financijski podjednako, možda i povoljnije ako posjedujete opremu. Ipak, nadamo se svi boljoj situaciji i prestanku epidemije u nekom trenutku, pa ćemo ponovno uživati na snijegu, a ja još i u svojoj radioni, optimistično priželjkuje Boris i završava poglavlje o skijama.

Kakve veze imaju hobiji i životni stil s mladolikim izgledom? Hoće li nam na kraju Cero otkriti tajnu?

Na pitanje kako usklađuje posao u firmi, kod kuće, biciklizam i yogu i još mu ostane vremena za obitelj, odgovor je jednostavan, kaže, ljubav prema tome što radite, volja i organizacija vremena – i sve se stiže. O veganstvu/vegetarijanstvu smo u pretprošlom broju Tjednika pisali na dvije stranice, pa nećemo i u ovom, ali moram pitati Borisa odakle odluka za takav način prehrane. Na taj korak sam se odlučio, kaže, jer mi je jednostavno tako došlo. Osjećam se odlično s takvom prehranom i ne planiram ništa mijenjati. Otkad sam vegetarijanac nisam ni pomislio niti poželio nešto od onog što sam prije jeo, a sad ne jedem (dakle: meso, ribu ili jaja), zaključuje Cero.

Svoje sugovornike obično pitam imaju li još kakvih hobija, interesa, talenata pored onog osnovnog koji mi je povod za intervju. S obzirom da Boris ima tri hobija, pretpostavljam da povrh toga nema ništa više čime bi se pohvalio. Varam li se? -Osim joge, skijanja i biciklizma, bavio sam se hokejom na ledu i rolama, kad ima leda u slobodno vrijeme kližem, to mi je super, volim cikličko gibanje i odvija se vani. Još u životu volim ispijanje dobre kavice na nekoj od terasa našeg lijepog grada. Mislim da je to dovoljno hobija za jedan članak, ha-ha, kaže Cero misleći da je razgovoru došao kraj. Ali ja imam još jedno pitanje. Koliko ima godina? Odgovara: -Godina imam dosta, za dan žena ću navršiti 61.

A ja se pitam - tko bi mu dao te godine?! Pitam ga osjeća li se mlađe ili je to samo mladenačka fasada zbog joge, bicikliranja, skijanja, vegetarijanstva, Burze ili nečeg drugog? Tražim od njega tajnu njegovog mladenačkog izgleda, je li neki eliksir mladosti u pitanju, neka nam otkrije recept!

-Ne mislim da izgledam mlađe. Mislim da izgledam upravo onako kako bi trebao izgledati jedan šezdesetogodišnjak, odlučno kaže, a ako neki moji vršnjaci izgledaju malo starije… to je nešto drugo. Osobno bih volio da mladi ljudi više brinu o sebi i svome zdravlju, da su poduzetni i vrijedni, te da se što više kreću i borave u prirodi koja je predivna. Bitno je da su ljudi zadovoljni kako god izgledali i što god drugi o njima mislili i govorili. Svatko bi trebao nakratko zatvoriti oči, umirit se i upitati sam sebe: ''Jesam li zadovoljan?''. Ako je odgovor Da - super, neka tako i ostane, a ako nije, promjenu jedino ti sam možeš napraviti. Sport, ljubav, hobiji, posao, joga mogu te samo potaknuti, ali promjena je isključivo u tvojim rukama, poučno završava naš razgovor.

Nema tajne vječne mladosti, nisu je još izmislili, pa tako ni Boris Cerovac - Cero. Niti su godine važne, važna je kvaliteta života. I pozitivno razmišljanje, pa čak i takvo da će netko kopirajući Borisove hobije izgledati mlađe. Ako će to nekom učiniti život boljim, kvalitetnijim, sretnijim – dapače! Neka onda zaključak bude: na skije, na bicikl, na jogu – i izgledajte i osjećajte se mlado! Baš kao Cero.