Dragojla i ja smo dosta slične – čim odjenem kostim uđem u njen lik, samo mi još fali njena pletenica i to je onda jedan kroz jedan!

Prošlog tjedna se obilježio međunarodni Dan turističkih vodiča, a tim je povodom Udruga turističkih vodiča Karlovačke županije „Bastion“ organizirala premijeru nove kostimirane ture “Dragojla”. Iz Turističke zajednice grada Karlovca doznali smo kako je unatrag dvije godine Turistička zajednica zajedno s udrugom Bastion stvorila jedan novi proizvod u našem gradu, a to su tematske turističke ture. Počeli su 2020. godine s osam tura, prošle godine su ih imali 15, a u ovoj godini u planu je čak više od 20 različite tematike. Uskoro će biti predstavljen i vodič kroz te ture i kalendar. Članica udruge Bastion Mirjana Cibulka utjelovila je lik Dragojle Jarnević i s njom smo porazgovarali o ovoj zanimljivoj kostimiranoj turi koju je osmislila zajedno sa svojim kolegama iz Bastiona.

Naša tura na ovom portalu započinje razgovorom s Mirjanom kao turističkim vodičem na ovoj stranici, a s njom u liku Dragojle razgovaramo na sljedećoj strani duplerice koju je zaslužila svojom sjajnom interpretacijom, a simbolično u tjednu u kojem završava fašničko maskiranje. Dva intervjua u jednom – stoji u naslovu… Prvo ide deset brzopoteznih pitanja za Mirjanu!

Na početku bih volio saznati ponešto o samom poslu vodiča. Svi znaju otprilike što sve radi turistički vodič. Što ulazi u opis posla - a da se ne zna da vodiči rade?

-Uz sve što znamo o tom poslu, biti turistički vodič znači znati snaći se u nepredvidljivim, spontanim situacijama, riješiti ih hladne glave i to na zadovoljstvo turista. Moramo biti spremni na iznenađenja. Ne smijemo baš otkriti sve tajne našeg zanata!

Kako to da si se odlučila baviti se vođenjem? Pitam to zbog toga što ti posao imaš? 

-Igrom slučaja. Veleučilište u Karlovcu ponudilo je zaposlenicima platiti tečaj. Profesorica sam stranih jezika, volim putovati, raditi s ljudima. Nije bila teška odluka. Dobrodošla zanimacija, hobi, razbijanje monotonije nakon svega što je pandemija donijela (tipa online nastave u kojoj mi je nedostajalo uživo kontakta s ljudima na koji sam inače navikla).

Kakva vođenja radiš, koliko dugo si u tome i kakvu edukaciju si završila?

-Ja još uvijek ne mogu reći da sam vodič s dugogodišnjim iskustvom, ali imala sam prilike voditi kratke šetnje gradom, a kroz tečajeve koje sam polagala izrodila se i kostimirana tura o Dragojli. Licencirani sam vodič za Karlovačku i Ličko-senjsku županiju i završila sam tečaj Interpret Europe za interpretacijsko vođenje. Čovjek bi pomislio da će ulogu Dragojle dobiti netko sa silnim vodičkim stažem! Ipak, bitnije je koliko netko može prenijeti duh i karakter određenog lika, i s koliko volje, entuzijazma, pripreme i na kraju talenta pristupi vođenju.

Jesi li već imala priliku voditi na stranim jezicima koje govoriš (koji su to i gdje si ih učila)? 

- Zasada nisam još vodila na stranim jezicima, ali bih voljela. Završila sam engleski i talijanski na Filozofskom u Zagrebu. Engleski predajem, a u Italiji sam jedno vrijeme živjela – vođenje na ta dva strana jezika mi samim time ne bi trebalo biti nikakav problem.

Koje karakteristike bi jedan kvalitetan vodič trebao imati? Kako je službeni naziv za žensku osobu koja se bavi turističkim vođenjem?

-Vodič mora biti fleksibilan, spreman na promjene, kreativan, praktičan i uživati u radu s ljudima. Naravno, samom činjenicom da biraš taj posao pretpostavlja se da si komunikativna i otvorena osoba, pričljiva, pristupačna, bez straha od javnog nastupa i s nekom malom dozom egzibicionizma. Osim toga, ako i bude treme - sve je puno lakše u kostimu. Ženska osoba koja se bavi turistički vođenjem jest turistički vodič – bez vodičica ili vodičkinja, molim!

Koje su pozitivne strane, a koje mane tvog posla?

Pozitivne su strane te što radiš na otvorenom, u prirodi, krećeš se, kroz pripreme i sam naučiš nešto novo, upoznaješ nove ljude, radiš zabavan, iako odgovoran posao. Negativne strane još nisam doživjela. Ali čim su uključeni ljudi, mogući su i problemi, tako je to u poslovima u izravnoj komunikaciji s ljudima. Možda neko pitanje iz grupe na koje ne znam odgovor, neki organizacijski problem, vremenska prognoza, provokacije, neki problem s kostimom… tko zna! Na sve treba biti spreman!

Kako se pripremaš za svoje ture/vođenja, imaš li tremu, koliko uspješnost ovisi o broju i profilu grupe?

-Pripremam se ponavljajući sinopsis vođenja i čitajući povezanu literaturu. Tremu uvijek imam, ali ona je pozitivna jer želiš da tura ispadne dobro i da ljudi budu zadovoljni. Idealna tura je grupa koja ima do 15 ljudi da se svi možemo dobro vidjeti i čuti. A sami profil grupe je uvijek izazov, bilo da se radi o djeci, umirovljenicima, ili heterogenom miksu različite dobi, glasnijima i znatiželjnima, ili onima tišima i manje zainteresiranima – svakoj grupi se treba prilagoditi i izvući maksimum suradnje iz te naše komunikacije. U tome je najveća čar!

Koja je uloga Udruge turističkih vodiča Karlovačke županije? Kakvu podršku si međusobno dajete vi vodiči? Ima li konkurencije?

-Udruga ima ulogu promicanja i zaštite kulturno-povijesnih i prirodnih vrijednosti grada Karlovca i Karlovačke županije. Udruga broji 20 članova i aktivno surađujemo s Turističkom zajednicom grada Karlovca i Turističkom zajednicom Karlovačke županije. Vodiči međusobno sjajno surađuju i daju si međusobnu podršku, izmjenjuju iskustva. Osobno ne vidim razloga da bi se međusobno smatrali konkurencijom. Ionako smo svi različiti i svatko ima neki svoj stil vođenja koji se može nekom više, a nekom manje svidjeti, a samim time kako se pokažeš – tako te i angažiraju. Lošeg vodiča nitko neće angažirati dvaput. Svaka roba nađe svog kupca – kaže se, tako da tu nema konkurencije. Pomažemo si materijalima, savjetima, podrškom i stvarno smo dobra ekipa.

Kako je došlo do ideje i realizacije ture Dragojla Jarnević? Zašto baš ti? Koliko ste vas dvije zapravo slične?

-Na tečaju Interpret Europe bilo je potrebno izraditi interpretacijsku šetnju kao završni ispit. Svatko je osmislio nešto što ga inspirira ili zanima, a meni je to bila Dragojla. Zapravo je tek poslije tog tečaja Dragojla postala kostimirana tura. Meni je ona oduvijek fascinantan lik, išla sam u O.Š.  Dragojle Jarnević, tako da sam već kao dijete znala ponešto o njoj. Rekla bih da smo dosta slične. Fizički – procijenite sami na fotografijama, biografski – to ne smijem odati jer ljudi ipak moraju znati da Dragojlu samo glumim, a zajednički momenti mi pomažu samo da bolje uđem u lik, a karakterne sličnosti i sama energija, duh, dojam… ma, morat ćete jednom k meni na turu pa da to provjerite iz prve ruke.

Kako su prošle prve ture, kakve su reakcije? Koji su planovi za to vođenje u smislu razvoja lika, scenarija, kostima? Gdje je Dragojlina pletenica? 

-Reakcije nakon prve ture bile su sjajne i to je najvažnije. Ljudi su bili zadovoljni. Pale su i pohvale od kolega i to mi je bilo baš posebno drago. Lik će se i dalje razvijati, kao i kostim… A pletenica je u pošti, naručena, stigla, samo ju trebam podignuti. Stay tuned!

Ruta koju Mirjana vodi inače počinje od Paviljona Katzler, zatim se ide prema njezinoj kući, pa do Šimunićeve ulice gdje je Dragojla provela svoje posljednje dane. Na Trgu bana Jelačića Jarnević-Cibulka osvrće se na Dragojline avanture iz njenog uzbudljivog života, prolazi se kroz Radićevu ulicu pokraj kuće grofa Janka Draškovića, pokraj naše Ilirske čitaonice koja je nekada tamo bila, a tura završava kod Osnovne škole Dragojla Jarnević. Evo kratkog sažetka biografije ove poznate Kalovčanke (ne Mirjane, već Dragojle).

Dragojla Jarnević rođena je u Karlovcu 4. siječnja 1812. i naša je poznata hrvatska književnica i učiteljica. Nakon školovanja u Karlovcu boravila je u više europskih gradova radeći kao guvernanta u bogatim obiteljima. Boravila je u Grazu kako bi se usavršila u krojaštvu. Prilikom šetnje na brdo Schlossberg slučajno je na kuli našla stihove napisane na hrvatskom jeziku. Bila je toliko oduševljena da je dopisala svoj odgovor i uskoro se upoznala s autorom stihova hrvatskim književnikom Ivanom Trnskim (najvećim lirskim pjesnikom ilirskoga pokreta) koji joj je postao bliski prijatelj. Po povratku u Karlovac pokušala je osnovati privatnu djevojačku školu, a potom je podučavala djecu oba spola u vlastitom domu. Posebice je poticala svijest o potrebi boljeg obrazovanja djevojčica. Bila je za ono vrijeme vrlo napredna intelektualka, isticala se kao vatrena ilirka i borac za prava žena. Pristupivši hrvatskom preporodnom pokretu, zahvaljujući Trnskom, počela je pisati domoljubne pjesme i tekstove na hrvatskom jeziku objavljujući ih u preporodnim časopisima iako je bila odgojena na njemačkom jeziku i literaturi.  Ubrzo postaje najplodnija „Daničina“ pjesnikinja, a potom i najčitanija pripovjedačica, Svojim je društvenim, političkim i književnim radom uvelike pridonijela redefiniranju položaja žene u društvu. Među prvima je nadišla okvire kućnog prava i zakoračila na mušku društvenu pozornicu u vremenu kada je ženina djelatnost bila ograničena crkvom, djecom i kuhinjom. Ona je u okviru ilirskog pokreta svojim radom dokinula rodno uvjetovani položaj društvenog autsajdera. Ova pionirka ženske emancipacije na području Hrvatske umrla je 12. ožujka 1875.

Sad kad smo se prisjetili osnovnih informacija o ovoj poznatoj Karlovčanki, idemo s njom porazgovarati. Mirjana je obukla kostim, vratila se u 19. stoljeće, a ja sam automatski prešao s Ti na Vi…

Gospođo Jarnević, ne znamo mnogo o Vašem djetinjstvu? Htjeli bismo za početak saznati nešto o najranijem dijelu Vašeg života. Kakvo ste dijete bili?

-Ah… nesretno. Bez oca sam ostala već sa sedam godina, a majka me nikada nije voljela ni prihvatila. Bila sam boležljiva, drukčija i nisam naišla na razumijevanje obitelji i okoline. S druge strane, ostala sam svoja i čvrsta.

Odakle interes za rad s djecom i podučavanje? Niste samo kod nas radili kao odgajateljica i guvernanta?

-Obrazovana djeca su nešto čemu svi moramo stremiti. Ona su naša budućnost. Uživala sam u svojem radu s njima, a imala sam priliku i vidjeti svijeta jer sam radila u Grazu, Trstu i Veneciji.

Poznata ste - danas bismo rekli ''aktivistica'' iz doba Ilirskog pokreta. Recite nam za što ste se točno zalagali i zašto Vam je to bilo bitno?

-Možda i sami već znate da sam dugo vremena smatrala njemački svojim materinskim jezikom, ali nakon susreta s Trnskim u Grazu u meni se pobudila želja da počnem pisati na ilirskom jeziku, što me je i dovelo do uključivanja u Hrvatski narodni preporod. Bilo mi je jako važno boriti se za naš jezik, naše običaje i kulturu.

Što ste prvo napisali i koja su Vam najdraža Vaša djela? Možda Dnevnik koji na preko 1200 stranica rukopisa prati Vaš život u periodu dužem od 40 godina. Impresivno!

-Prvu sam pjesmu napisala na njemačkom jeziku (''Fantazije mučenoga srca''), a srce mi je bilo jako izmučeno. Dnevnik je sigurno moja najveća ostavština, pa oči sam umalo izgubila pišući ga. Isplatilo se. Čujem da se i danas čita.

Zašto se niste nikad udali za Trnskog? Bila je to velika ljubav. Navodno je Vama posvetio svoje "Kriesnice"!

-Trnski nije bio moja strastvena niti jedina ljubav u životu. Voljela sam razgovarati s njim, ali brak nije nikada dolazio u pitanje. Na kraju me razočarao i povrijedio rekavši mi da sam potratila svoj život pišući i da si trebam naći muža, a to je bilo suprotno svim mojim uvjerenjima. Da, posvetio mi je „Kriesnice“, a čak me spomenuo i povodom moje smrti u nekrologu Vijenca (sarkastični smijeh). Iskreno, meni bi bilo draže da su u tom časopisu izlazili moji radovi.

Pamte Vas kao začetnicu planinarstva i alpinizma u Hrvatskoj. Posebno mi je nevjerojatna priča da ste na Okiću današnju stazu koja se po Vama zove prešli - bosi, zašto bosi po stijenama?

-Pa sve ste već rekli. Popela sam se bosonoga na Okić brdo i to s južne strmije strane. Tada nije bilo primjerene opreme i obuće, a cijeli taj uspon zabilježila sam u Dnevniku.

Osim alpinizma, među začetnicima ste hrvatskog romana s Dva pira, a i osnivačica ste prve privatne djevojačke škole u nas. Smatrate li da Vas se u Karlovcu dovoljno prisjećamo i dajemo Vam na značaju s obzirom na ta velika pionirska postignuća?

-Lijepo je da me se sjete. Žao mi je samo moje kuće. Stara je i ruševna. Grad bi mi učinio veliku čast da je kupi i obnovi, a ne da imamo još jednu skelu na ulazu Korza. Zašto u mojoj kući ne bi bio muzej, čitaonica? Ne dopustite da propadne!

Koliko ste uspjeli u promociji svog feminističkog emancipacijskog stava da je žena jednakopravni sudionik javnog kulturno-političkog života?

-Uspjela sam koliko sam mogla, koliko su mi to dopuštale okolnosti, zdravlje, društvo. Ja sam vrlo kontradiktorna osoba i nisam svjesno promovirala feminizam i emancipaciju. Bila sam svoja, a osim obrazovanja i karijere, uvijek mi je bilo važno da žena i dalje zna voditi svoje kućanstvo, brinuti o djeci, ako je ima, i jednostavno drži uzde vlastitog života

Ipak ste uspjeli ući među 59 portreta Muževa ilirske dobi, samo Vi i operna pjevačica Sidonija Erdödy Rubido. Je li to Vaše najveće postignuće u životu?

-Biti jedna od dvije žene na litografiji „Muževi ilirske dobe“ veliko je postignuće, ali moje najveće postignuće jest obrazovanje djece, to što se osnovna škola zove po meni i što se u njoj školuju i dječaci i djevojčice, a u njoj rade, osim učitelja, i učiteljice.

Koliko ste zadovoljni kako Vas je Mirjana uspjela utjeloviti i što biste joj savjetovali?

-Ma, Mirjana je imala sjajnu premijeru i imam osjećaj da ćemo se nas dvije dobro slagati i surađivati. Doduše, ponekad mi se čini kao da je malo podvojena ličnost, i kao da me u nekim stvarima pokušava kopirati, ali zanemarit ću to zbog toga jer sve radi u najboljoj namjeri da me što bolje predstavi javnosti i promovira. Danas bi se to zvalo PR-om, jel' tako? Toga nije bilo u moje vrijeme… Savjetovala bih joj samo da bude kao i ja – svoja, i da uvijek daje sve od sebe, ma što radila! I sigurna sam da ćemo onda biti obje zadovoljne, i ona u meni i ja u njoj.