Boks je šah s posljedicama - ako želite biti jaki u tijelu i u glavi, boks je pravi odabir

Boks, Kickboxing, K1, MMA... slično, a različito. Kako bi nekom sportskom laiku jednostavnim rječnikom objasnio razliku?

-Razlika je kao odbojka-košarka-rukomet, svi ti sportovi se igraju s loptom, ali su različiti. K1 i kickbox su najsličniji, samo što su u K1 dopušteni udarci koljenom, a u kickboxu nisu – inače je sve identično. U MMA su dopušteni udarci i zahvati na podu, to su poluge, gušenja i udarci u parteru – dakle, kad je protivnik na podu, ti si na njemu i smiješ ga udarati. MMA je skraćenica od Mixed martial arts, što znači mješovite borilačke vještine… Sve borilačke vještine su tu uključene, a najviše se zasniva na hrvanju, brazilskom jiu-jitsu, boksu i tajlandskom boksu. A onaj koji najviše iskoristi svoju prednost – taj pobjeđuje. U boksu se ne koriste noge, tu su u igri samo ruke. Oko 70-80 posto udaraca ide u glavu, ostatak u tijelo – tu mogu stradati rebra, jetra, slezena, pleksus… To je možda i najnaporniji sport, mečevi za titulu idu i do 12 rundi, pripreme su jako teške i brutalne. I po meni od svih borilačkih sportova je najteži upravo boks.

Čime se ti sad baviš od prethodno spomenutih borilačkih sportova i zašto baš time, a ne nekim od ovih drugih?

-Kod sebe u dvorani treniram sve te sportove, najviše se ipak baziram na boks jer u profesionalnom boksu radim mečeve. Imao sam operaciju vene na nozi, imao sam nekakav hematom na nozi koji sam morao rezati, tako da ne bih volio izlagati noge udarcima. A i boks je najbolje plaćen od svih ostalih vještina.

U srednjoj školi si se bavio košarkom, kako si završio u boksu? To su dva totalno različita sporta.

-Osim košarke, u srednjoj sam, a i prije kao klinac, paralelno trenirao i taekwondo. Tako da sam još i onda volio zapravo borilačke sportove. Košarka je kolektivni sport i volim ju, ali u individualnim sportovima je ipak malo drukčije – koliko ulažeš u sebe toliko ti se vraća i ne ovisiš o drugima. Počeo sam u vojsci s dvadeset i nešto godina malo boksati, i onda kad sam se vratio iz vojske prvi meč sam odradio u kickboxu i tako je to sve krenulo.

Plemenita vještina ili umjetnost borbe? Zadavanje udaraca nekome - je li to sport? Nakon godina dobivenih udaraca u glavu - postoje određene posljedice po zdravlje, a nerijetke su i smrti nakon nokauta. Kako bi to komentirao?

-Boks stvarno i jest plemenita vještina, kaže se - šah s posljedicama, uz jako veliku dozu adrenalina. Svaki sport donosi sa sobom određeni rizik, uzmimo na primjer moto trke, skijanje, ronjenje na dah. Njima je više glava u torbi nego meni. Kako se pripremaš, tako ćeš se i borit' – to je svojevrsna izreka u borilačkom sportu, tako da se s dobrom pripremom rizik smanjuje. Sigurno je i umjetnost borbe – kombinacija izbjegavanja udaraca i zadavanja udaraca. Da nema pravila, da nema štitnika, da nije sve u kontroliranim uvjetima, da nema sudaca – onda bi se možda i moglo gledati na to drukčije… Ako uzmemo u obzir borbe šakama koje su prethodile modernom boksu, možemo reći da je boks jedna od najstarijih sportskih vještina.

Što kaže mama, sestra, supruga, obitelj općenito? Podržavaju li odabir poprilično brutalnog i riskantnog, na kraju krajeva opasnog sporta?

-Obitelj se navikla. Objasnio sam im da ako prođem dobre pripreme, sparinge, ako dobar kamp odradim i ako sam spreman, da mogu sa svakim spremnim borcem u ring. Kako se pripremam - tako se i borim. A pripremam se da dam udarac, da izbjegnem udarac, da ga blokiram, ali i da primim udarac – tako teku pripreme. Shvatili su neke stvari, da to nije ništa pogubno. To je sport kao i svaki drugi, malo je grublji… Podržavaju me naravno, dolaze i na mečeve… sestra, žena, tata, djeca su još mala pa ne idu, i mama – ona nema živaca za gledat' to, znaš kakve su mame, tako da ona jedina ne dolazi, a možda je i bolje tako.

Kako funkcionira klub u ova pandemijska vremena? Koje su perjanice među mladim karlovačkim borcima? Kojim se rezultatima možeš pohvaliti?

-Klub normalno funkcionira, treninge održavamo po planu, držimo se epidemioloških mjera. Od mladih boraca koji su se istaknuli nekim svojim uspjesima i rezultatima - tu su prije svega Matko Živčić, Luka Mlinac, Matija Brcković, ima još dosta talentiranih klinaca i potencijalnih boraca, a na njima je da nađu svoje mjesto pod suncem i da se trude i da se svojim zalaganjem izbore to da se mogu boriti. Od rezultata koje mogu izdvojiti - na zadnjoj Noći gladijatora Matko i Matija su izvojevali pobjede, Luka na Noći prije toga. Pred njima je dosta mečeva i vjerojatno će imati dosta nastupa ove godine.

Ima li kod tebe i – boksačica? Čini se kako je to prvenstveno muški sport, barem što se tiče rekreativnog vježbanja. Naravno da postoji i ženski boks, ali postoji li i kod tebe u Sportskom centru Arena gdje držiš treninge

-Imam dosta cura i na treninzima boksa i kickboxa, u sklopu dvorane imam i teretanu tako da onda one to kombiniraju sa treninzima snage, i dosta su zadovoljne, a neke se pripremaju i za natjecanja. Tako da – nije to samo isključivo muški sport.

Kako zdravlje? Jesi li imao mnogo ozljeda u karijeri? Što je bilo s nosom, kod puknuća ga nije moguće namjestiti natrag u prvobitno stanje?

-Zdravlje je sad dobro. Bio jesam na ''servisu'', spomenuo sam prije već operaciju vene i taj hematom na nozi, šivana mi je arkada, dvaput mi je pucala šaka... A nos je lomljen dva puta, operirao sam ga, imao sam poteškoće u disanju, bio je na stranu, sad je vraćen u ležište. Kirurg je rekao da se tri sata zabavljao s njim, bilo je tu dosta okoštavanja i jako je zaraslo pa se namučio da ga vrati u ležište. I dobra stvar je da je u tome uspio pa ga nije trebao ponovno lomit, kako se to inače radi. I sad kad se to okoštavanje napravilo nos mi je čvršći nego što je bio, tako da sada da i primim direktan udarac u nos – ne može mu ništa bit. (a i djeluje opasnije takav nos na boksaču, op. a. ). Što se tiče aktualne korone – i nju sam odradio.

U kojoj je fazi tvoja karijera sad? Kakva je bila 2021., a koji su planovi za godinu koja je upravo započela?

-Prošla godina je bila u znaku korone tako da je bilo jako malo nastupa. A što se tiče 2022. sredinom veljače imam meč u boksu u Münchenu, vikend nakon toga organiziram u Karlovcu Arena fight night, na toj priredbi će se boriti neki inozemni borci, i domaći naravno, ja ću se također boriti. Plan mi je uz ovaj event odraditi još dva ove godine i da odradim barem tri meča do kraja godine.

Ti si i promotor. Što to točno znači? I koja je budućnost Noći gladijatora s obzirom na koronu?

-Uloga promotora je da prije svega promovira svoje borce preko evenata koje radi, nalazi im mečeve, protivnike, sponzore, bavi se organizacijom kompletnog eventa. To je jedan jako zahtjevan i stresan posao. Noć gladijatora je također u planu ove godine, Arena fight night ide bez publike uz TV prijenos i live stream, a za Noć gladijatora se nadam da će ići uz publiku, da će mjere do tada popustiti i da će više ta korona reći Goodbye!

Znači li boksački život puno odricanja. Vježbanje razumijem, a što je s prehranom? Boksači često imaju masu i škembice, rijetki imaju trbušnjake. To znači da se ne mora paziti na prehranu ako želiš biti u teškoj kategoriji?

-Sami boks zahtjeva puno odricanja, pravilan bioritam, puno odmora, zdrava prehrana, vrhunski unos nutrijenata. Boksači, pogotovo teškaši ne obraćaju pažnju da su manekenski ili bilderski građeni, da imaju, kako ti kažeš, trbušnjake. U ringu su najbitniji snaga, eksplozivnost i izdržljivost. Boksač trenira za borbe, a ne da bude vizualno atraktivan. Iako ima i takvih boraca koji paze i na to.

Što bi rekao da je tvoje najveće postignuće u boksu? Kakav je odnos pobjeda i poraza? Postoji li neka titula, natjecanje, suparnik koji su ti želja, cilj, u planu tijekom predstojećih boksačkih godina?

-Što se tiče K1 kick boxa tu sam imao mečeve sa samom svjetskom kremom tog sporta, s vrhunskim borcima kao što su Daniel Ghita, Cătălin Moroșanu, Tyrone Spong, Gary Goodridge, Tony Grégory. Od uspjeha bih izdvojio pobjedu protiv Garyja Goodridge-a, borio sam se za svjetsku titulu u Francuskoj protiv Tony Gregoryja. Što se tiče boksa tu bih rekao da mi je najveći uspjeh što sam nokautirao bivšeg prvaka Engleske na njegovom terenu. Čovjek je prije toga odradio meč u New Yorku, izgubio od tadašnjeg svjetskog prvaka Martina. Bio je to povratnički meč, doveli su mu Igora na pladnju, a ja sam ga nokautirao u drugoj rundi, što je bilo svima veliko iznenađenje, a meni jedan veliki skalp. Odnos pobjeda i poraza je polovičan, neki mečevi nisu upisani, na dosta mečeva sam išao nepripremljen jer sam saznao u zadnji tren, ne biram niti odbijam mečeve, na kraju krajeva imam i neke godine već, tako da kad dobijem poziv idem – a onda samim time ima i poraza, jasno. Želja mi je meč s nekim iz top 50 svjetskih boksača. I naravno – pobijediti u tom meču, ha-ha! S time da imam barem neka 3 mjeseca za pripremu. S takvom jednom pobjedom bi mi cijena narasla i rejting, tako da bi to bilo baš dobro kad bi mi se ostvarilo.

Imaš li nekog boksačkog uzora? Kakva je uopće svjetska, a onda i domaća boksačka scena?

- Idoli su mi boksački klasici, old school legende poput Mikea Tysona, Lennoxa Lewisa, Evandera Holyfielda… naš Mavrović. To su boksači čije borbe uvijek rado pogledam... Svjetska boksačka scena, a tu mislim na supertešku kategoriju jer njih posebno pratim, se malo izdigla nakon Vitalija i Vladimira Klička, imamo odlične boksače, vrhunski uparene parove i sjajne zanimljive mečeve. Što se tiče naših tu su Hrgović i Babić koji jako dobro kotiraju u svjetskom boksu, pogotovo mislim da bi Hrgović tu mogao jako isplivati.

Koja je dob kad se boksači umirovljuju i što nakon toga? Sport kojim se baviš iscrpljuje, kad će ti biti dosta borbi?

-Nema tu nekog pravila, dok treniram normalno, dok vidim da mi tijelo dobro reagira, dok sam nabrijan pozitivno - ja ću se boriti. Kad toga više ne bude, kad počnem razmišljati i bojati se hoće li mi puknut rebro, može mi puknut nos… onda se najbolje ostaviti boksa. Vidim se i nakon toga u tom sportu, prvenstveno kao trener i promotor.

Baviš se samo boksom i treniranjem, ili imaš neki bazični posao? Može li se živjeti od boksa i kluba?

-Nažalost, kod nas je situacija takva da se ne može živjeti samo od boksa. Da, moram imati redovan posao i onda uz njega se baviti boksom jer samo od borbi i treninga ne bih mogao živjeti. Mečevi i dvorana i promocija to je samo dodatni džeparac. Da živim u nekoj europskoj zemlji, ne znam, Francuska na primjer… stvar bi bila sasvim drukčija i siguran sam da bih se mogao samo time baviti i od toga živjeti. U boksu je jedino neke novce uzeo Mirko, i možda uzme Hrgović.

Kad ne boksaš i ne treniraš - čime se baviš, što voliš, imaš li još kakav hobi, kako provodiš slobodno vrijeme?

-Slobodno vrijeme najviše pokušavam posvetiti obitelji i svojim dvjema blizankinjama. Nemam nekih posebnih hobija. Otići na kavu, kako se ono kaže ''mozak na pašu'' da se malo rasteretim od razmišljanja o problemima. Ponekad zasviram gitaru, evo, to mi je ponekad također ispušni ventil.

Za kraj, što ti je boks donio u životu - slava, novac, u tučnjavi si iskoristio nekad to znanje, je li te promijenio, kako je utjecao na tebe, koje su dobrobiti i zbog čega bi ga preporučio mladim generacijama da se okušaju u njemu, koja je tvoja poruka za kraj kojom bi motivirao ljude za bavljenje boksom?

-Boks kao sport, ali i općenito borilački sportovi su dobri ako je osoba ''normalna'' i ima dobar odgoj. Tu ne smije biti zloupotrebljavanja tih vještina za neke tučnjave, agresiju, izazivanje nereda i slično. Jako dobra stvar za samopouzdanje, znaš koliko vrijediš, znaš se postaviti, naravno i za zdravlje, koncentraciju…. Osobno, nešto sam sa strane i zaradio i pametno iskoristio taj novac. Kod mene u dvorani na boksu je stvarno dobra ekipa, to su sve pristojni i dobri dečki i cure, dobra atmosfera… Nakon određenog vremena trenažnog procesa i zalaganja vide svoj napredak, to ih tjera naprijed, poraste im samopouzdanje, izgrađuju se kao osobe. U boksu je spojena snaga, brzina, izdržljivost i disciplina, sve spojeno u jedno. Općenito je dobro baviti se tjelesnom aktivnošću i maknuti se od mobitela, televizije i računala. Tako da bih preporučio ljudima, pogotovo mladima, da kad razmišljaju o tome da krenu trenirati nešto – kao opciju imaju i boks i borilačke sportove. Dođite pogledati, na besplatni trening da vidite kako to izgleda, raspitajte se kod nekog tko već trenira… i sigurno nećete požaliti! Ako želite biti jaki u tijelu i u glavi, boks je pravi odabir!