Ravnateljica Gradskog društva Crvenog križa Karlovac Branka Hastor
Zaposlenici i volonteri od srca rade i pomažu, imaju posebnu emociju u srcu
VIŠE IZ RUBRIKE
Povodom Dana dobrovoljnih darivatelja krvi u Republici Hrvatskoj na Prvom karlovačkom ugostili smo ravnateljicu Gradskog društva Crvenog križa Karlovac Branku Hastor.
Kako biste okarakterizirali aktivnosti ove godine u odnosu na prošlu, imate ih dosta, zar ne?
- Teško je uspoređivati jer tih aktivnosti ima zaista puno, dosta projekata iziskuje puno vremena, pa je zaista teško uspoređivati. Evo za primjer imamo ove poplave, gdje smo se morali odmah uključiti. Morali smo rasporediti ljude u dežurstvima koji su odlazili na teren. Oni su ljudima dostavljali isušivače i ostale potrebšine, ako je za tim bilo potrebe. Teško je nabaviti isušivače, pa za sada ne raspolažemo sa nekim velikim brojem. Moram se zahvaliti zagrebačkom društvu Crvenog križa, gradskom i županijskom, jer su nam oni posudili svoje isušivače. Suradnja između društava je zaista na sjajnom nivou. Ova poplava nije bila toliko strašna, no kada su one velike poplave, onda naši djelatnici na terenu ostaju po nekoliko mjeseci kasnije.
Koji su Vam najvažniji projekti, znam da ih imate puno, ali koji su najpoznatiji široj javnosti?
- Jedna od naših starijih djelatnosti je Pomoć u kući. Njome se bavimo više od 50 godina. Domaćice idu ljudima u kuće i obavljaju neke osnovne kućanske poslove, podizanje lijekova i slične. Mi imamo licencirane njegovateljice i to je jedan oblik usluge staračkim i nepokretnim obiteljima. Moram naglasiti samo kako mi ne izdajemo riješenja o osobama kojima treba pomoć, mi smo samo izvršioci. Također imamo i projekt koji je financiran iz europskih sredstava pod nazivom Zaželi, gdje imamo 209 korisnika. Njega ne provode stručne osobe, ali su postavljeni određeni kriteriji kojih se moramo pridržavati. Imamo i dosta ljudi koji zadovoljavaju kriterije, no nemamo možda djelatnika na tom području. Svaka naša djelatnica imam minimalno šest obitelji.
Interesira me podrška starijim i nemoćnima, samo vi provodite taj projekt?
- To je jedan trogodišnji projekt, gdje se trudimo osobama starijim od 65 godina omogućiti ostanak u njivovim domovima i pomažemo im pri svakodnevnim aktivnostima. Projekt je zamišljen da pacijenti koriste SOS uređaj, u slučaju neke nezgode dovoljno je na tom uređaju stisnuti gumb i automatski se pozivaju osobe koje je pacijent prijavio. Najveći je problem svijest osoba da moraju pritisnuti gumb. Trenutno imamo 14 takvih uređaja, a do sljedeće godine ćemo nabaviti još 16
Imate i Dnevni boravak za ljude starije od 60 godina. Što je to zapravo?
- To je krenulo još 2005. godine, pa je doživio različite transformacije, no sada ga opet imamo u programu. Sve te aktivnosti zahtjevaju jako puno novca i bez pomoći Grada i Županije to ne bi uspjeli. Natječaj za Dnevni boravak bi trebao biti raspisan do kraja godine. Projekt će trajati dvije godine. U Smičiklasovoj 25 je svakog dana druženje i pozivam sve starije osobe da nam se pridruže.
Imate i razne izlete.
- Tako je, bilo je raznih izleta i na more i u toplice, razne destinacije. Najviše se druže osobe koje su same, kažu da se u vremenu koje provedu s nama osim što se odlično zabave i uštede, ne moraju plaćati grijanje, a i najedu se. Moram pohvaliti i solidarnost ljudi. Oni se uključe i kada su u pitanju krize, kada su bile poplave strašno su nam pomagali. Hrpe robe koje su nam nepredviđeno došle su sortirali, a to nam je bilo od strašno velike pomoći. Peku i kolače koji svima ostaju u sjećanju i koje svi hvale.
Kakvo je stanje sa socijalnom samoposlugom?
- Ta samoposluga se teško puni, pune ju ljudi dobra srca koji kupe artikle koje doniraju. Mi nemamo sredstva za kupnju te hrane, sve je stvar donacija. Korisnika ima jako puno, na mjesečnoj bazi i do 100 ljudi. Tu nema dovoljno toga da se može cijeli mjesec preživjeti, to je dodatna pomoć. Molim ljude da se ne ljute na nas ako nema dovoljno artikala, mi imamo što nam ljudi prikupe i doniraju. Zahvaljujem i anonimnim donatorima koji nam znaju donirati, školama i vrtićima koji redovito doniraju, te ostalim udrugama koje nam isto pomažu. Već par godina sa ministarstvom poljoprivrede pokušavamo osvjestiti ljude da doniraju hranu, osobito hranu pred istek roka.
Što nam imate za reći o svojim zaposlenicima i volonterima?
- Ja im prvo želim reći veliko hvala. Oni od srca rade i pomažu. Imaju posebnu emociju u srcu. (Mišo Milovanović/Ivan Karas)