Od masivnog namještaja do decentnog nakita… stvarati svojim rukama ispunjavajuće je i čini me sretnom osobom!

Miki je istetovirani i ispirsani mladi Karlovčanin, skoro dvometraš, glazbenik i kreativac, bivši animator, motorist, svjetski putnik, a od (pred)lani i poduzetnik koji je iskoristio svoje umjetničke talente i mjeru Samozapošljavanje s HZZ-a te spojio svoj hobby proizašao iz rada s drvom - s poduzetničkim duhom. Tako je nastao studio Babylonica New by Miroslav Vrbanov.

Ono što me je privuklo odabiru Mikija za sugovornika je to što uz stereotipno pravi muški hobi rezanja, piljenja, brušenja, rezbarenja drva, dečko izrađuje i - naušnice. Molim?! Nakit, tako je, od epoksidne smole. Naušnice, narukvice, ogrlice... Njegove radove možete pogledati u galerijama na društvenim mrežama Babylonice. Ne kažem da bi nakit trebale izrađivati isključivo žene, ali da je neobična kombinacija da netko tko se bavi drvenarijom jedan dan izrađuje stolove, stolice, vrata, prozore, a drugi dan šljokičaste ženske brošiće - malo jest. A moramo i provocirati malo da bi razgovor bio zanimljiviji. Naravno da spol/rod ne određuje umjetničku inspiraciju. Pozdravljamo Mikija na stranicama našeg portala i upoznajemo ga, kao i njegov rad kroz našu novinarsku znatiželju.

Po mnogočemu si neobičan dečko, reci će mnogi. Evo pitanja koja se nameću nakon tvog gornjeg opisa... Koliko imaš tetovaža i koja nosi neku važnu priču o tebi s kojom bi nam se mogao predstaviti za početak? Jesu li ti tetovaže i pirsing nekad pravili probleme jer ljudi često imaju predrasude prema "našaranim i izbušenim" ljudima? Što misliš zašto se još uvijek takav izričaj kod nas smatra alternativnim modnim stilom?

-Uvijek sam volio reći da imam samo jednu tetovažu, makar sam se na takav nazovimo to "kozmetički" tretman odlučio preko 20 puta. Neki bi rekli da je tijelo hram, pa sam tako ja svoj kroz godine ukrasio svojim željama, snovima i uvjerenjima koje prije svega smatram isključivo pozitivnima. Naravno, problema je uvijek bilo jer se knjiga nažalost cijeni po koricama. Danas je to sasvim drugačija priča jer gotovo je rijetko naći među mladim ljudima nekoga bez barem jedne male tetovažice ili piercinga. Nije lako biti drugačiji u svijetu "istih" a ja sam jedan od onih koji podržavaju individualizam i potrebu za stvaranjem raznolike, šarenije stvarnosti.

Bio si u sportu, trenirao veslanje 8 godina, srelićarstvo 4 godine, bavio se odbojkom, trenirao rekreativno tajlandski boks... Baviš li se sada nečim? I glazbena karijera je bila tu? Bas gitara, pjevanje? Što je s Honey Rodsima? U glazbi nema novaca ili? Kako se u sve uklopila gluma, ples, rad s djecom u turističkoj animaciji? Nedostaju ti li treninzi, gaže i sezone?

-Sport, pogotovo vezan za vodu mi je oduvijek bio drag. Naravno, na to su utjecale naše rijeke tako da je bilo nemoguće to zaobići. Streličarstvo u drugu ruku je vezano za ljubav prema nekim davnim i mitskim vremenima koje sam upijao kroz knjige i filmove fantazije te sve ostale divne stvari koje "pumpaju" maštu. Onda to nekako krene padati u, kako si rekao, više rekreativne vode. Glazba je sve! Budim se, jedem, radim i spavam uz glazbu tako da je taj izričaj za mene bio obavezan. Bilo je tu svega, od autorskih bendova do covera iz ere 80-tih godina u tajicama i perikama i našminkani, koji smo nazvali Honey Rods. Zbog različitih obaveza i životnih puteva nije nas više moguće okupiti, ali će uvijek biti draga uspomena. Novac nikada nije igrao ulogu, sve je to samo ljubav. Animacija je najzabavniji a ujedno i najteži posao koji sam ikada radio. Puno radnih sati ali i isto toliko sreće i iskustva koju taj posao nudi. Da, sve to nedostaje ali sada su na red došli neki drugi prioriteti koje je donio posao.

Radio si vani? Po struci si grafički dizajner. Imao si problema s pronalaskom posla kod nas? Kako to da si se odlučio na poduzetničke vode?

-Da, bio sam sveukupno 5 godina u dvije države van lijepe naše. Irska i Njemačka, makar ja nisam bio jedan od onih koji su išli "trbuhom za kruhom", već iz potrebe za proširenjem horizonta. Znatiželja je uvijek bila jača od mene. Kada sam ispunio tu potrebu vratio sam se nazad u Karlovac. Da završio sam za dizajnera i krenuo u pronalazak posla pun elana i želje, i to je naravno završilo sa razočaranjem u samu struku, tako da sam sada znanje odlučio pretočiti u Babylonicu. Svaki posao koji sam radio završio je na isti način, a to je nemogućnost napretka. Siguran sam da ne bih bio u potpunosti ispunjen da radim cijeli život za ostvarenje tuđe ideje ili sna. Od tuda je i nastala Babylonica New kao kreativno rješenje.

Zašto naziv Babylonica New i čime se sve baviš u svom dizajnerskom studiju pod tim brandom? Može li se živjeti od izrade i prodaje nakita?

-Babylonica New je izvedenica od Silux Babylonica, što je latinski naziv vrste drva vrbe i engleske riječi "new" u prijevodu "nov" koje spojene daju moje prezime Vrbanov. Prva ideja je bila izrada svega vezanog za uređenje interijera što kupac ne može pronaći u salonima istoga, a ujedno unikatno i personalizirano. Uz to je došla svima dobro poznata pandemija. Prvi lockdown mi je otvorio vrata izradi nakita jer sam imao previše slobodnog vremena zatvoren u vlastitom domu kao i svi. U vrlo kratko vrijeme to se pokazalo kao isplativ potez jer su narudžbe počele dolaziti; naime ljudi kad ne rade - kupuju. To je bio pokretač vlastitog projekta koji obuhvaća dizajn interijera i izradu nakita.

Stereotipno sam najavio kako muškarac izrađuje šljokičaste brošiće... Odakle ideja da krupne drvene masivne komade namještaja kombiniraš s epoxy smolom. Što je, na kraju krajeva, epoxy smola i epoxy art?

-Epoxy smola je jako zahvalan materijal koji je još uvijek širem puku nepoznat. Radi se o najčvršćem polimeru koji je do sada izmišljen te ima veliku primjenu i mogućnost obrade do visokog sjaja. Tu je i naravno njegova visoka cijena u nabavi koja nije zaobilazna. Internet nam je svima dostupan, svi smo "surfajući" nabasali na nevjerojatne stolove za dnevne boravke i blagovaonice i pitali se kako i od čega je napravljen. Društvene mreže i slično su dale ideju za lokalno djelovanje. Masiv je sam po sebi skup jer je dugovječan i daje dašak toplog i prirodnog što je od uvijek bio dosta unosan posao zbog cijene izrade istog i nabavke suhog materijala. U samom gradu nisam našao nikoga da se bavi izradom sličnog te mi je bilo logično započeti nešto novo.

Imaš nekih trenutnih projekata ili radova na kojima radiš, a da nam se želiš pohvaliti? Koji su ti planovi za sljedeću godinu ili za neko buduće višegodišnje razdoblje? Proširenje asortimana na ženske torbice?

-Sve što izađe iz radionice se ažurira na društvene mreže tako da je sve "gore". Planova i ideja nikada dosta ali to naravno ide u skladu s financijskim mogućnostima. Studio je "friški" i veselim se novim pothvatima i sigurnim proširenjem asortimana, možda i na neku verziju epoxy/drvenih torbica. Hvala na ideji, ha ha! Volim izazove i svašta će još izaći iz moje glave, mojih ruku i mog studija.

Kraj je godine, kako bi ju rezimirao u poslovnom i osobnom smislu. Koliko ti je handcraft art (ručni rad) pomogao u borbi protiv korone? Jesi li ispunjen, sretan i što još nedostaje da bi to bilo to?

-Rekao bih da je bila prilično uspješna, izuzev trenutnog korona stanja koje nam je svima donijelo neželjene promjene. Kao što sam i napomenuo ranije, uz malo truda i više slobodnog vremena nastalo je nešto za mene pozitivno. Naravno, sretan sam i ispunjen. Uvijek su dobrodošli upiti :"Hej imam neku ludu ideju, jel bi mogao nešto takvo napraviti?". Nadam se da će ih i ubuduće biti.