"Želja nam je da našem gradu damo olimpijca"

Mačevalački klub "Karlovac" ostvario je u protekloj godini zapažene rezultate na domaćim i međunarodnim natjecanjima. Najbolji pojedinac kluba Antonio Gojak nastupio je na najvećim europskim i svjetskim natjecanjima u juniorskoj i seniorskoj konkurenciji. Klub ima nekoliko reprezentativaca i svake godine radi se jedan iskorak naprijed. U nešto više od deset godina Mačevalački klub "Karlovac" ušao je u vrh hrvatskog mačevanja, ali i u vrh karlovačkog i županijskog sporta. Razgovarali smo s trenerom Krešimirom Profozićem, o stanju u klubu, o rezultatima ostvarenim u prošloj godini, natjecanjima koja ih očekuju, o planovima za ovu godinu i o budućnosti kluba.

Jeste li zadovoljni s rezultatima ostvarenim u 2019. godini?

-U principu sam zadovoljan s 2019. godinom, ali da je moglo i bolje, moglo je. Uvijek težimo k boljem i tu nećemo stati. Ustvari svaka godina bi mogla biti malo bolja, ali u principu sve je zadovoljavajuće. Naš najbolji natjecatelj Antonio Gojak bio je uspješan u prošloj godini, ali i kod njega je moglo biti bolje. Bilo je poraza, koji su bili njegova krivica, ali bilo je i poraza, koji nisu bili njegova krivica, već sudačka krivica. Tako da je bilo svega, jedna cijela lepeza pitanja zašto se nešto dogodilo. U principu je bilo dobro. U posljednja dva, tri mjeseca izgubili smo oko sto treninga, jer je Gojak bio bolestan. Oporavak je bio čisto mirovanje kod kuće, ležanje i sjedenje, tako da nam fali tih sto treninga. Sada je sve u redu, ozdravio je, no treba nadoknaditi sve te izgubljene treninge.    

Svojim rezultatima ušli ste u vrh karlovačkog sporta. Kako to komentirate?

-Mi smo svojim radom i trudom ušli u vrh u karlovačkog sporta i to smo i zaslužili te smo zbog toga ponosni. Mi smo u prošloj godini osvojili medalje na državnom prvenstvu u svim dobnim kategorijama i to ne može biti slučajnost. Kod najmlađih do deset godina, do dvanaest i do četrnaest godina te kod kadeta, juniora i seniora osvojili smo medalje na državnom prvenstvu. Antonio Gojak nastupio je u sastavu reprezentacije Hrvatske na europskim i svjetskim prvenstvima u konkurenciji juniora i seniora. On zna reći da mu fali samo nastup na Olimpijskim igrama, no ni to nije nemoguće. Tokio je preblizu, no kasnije je sve moguće, to je nešto zbog čega radimo i čemu težimo.  

Koga od mlađih treba posebno izdvojiti?

-Svi su bili jako dobri u prošloj godini. Jakov Božić, Gabrijel Jajčević, Iva Kirinčić, Andrija Kirinčić, Bruno Jajčević, dalo bi se tu nabrojati sve koji su nastupali. Jedan podatak treba istaknuti, Jakov Božić ostvario je prošle godine na svim turnirima u kategoriji do deset godina 55 pobjeda bez ijednog poraza. Imamo mlade, imamo pomladak. Na državnom prvenstvu Iva Kirinčić bila je druga do deset godina, a Gabrijel Jurčević bio je treći do deset godina. Dakle, imamo kvalitetne rezultate od najmlađih kategorija do seniora.

Kakav je interes djece za mačevanje?

-Interes djece za mačevanje postoji, djeca dolaze u klub, čak ih je za pravilan rad i malo previše, no bolje da ih je toliko. Imamo pokrivene sve dobne kategorije od seniora do mladih natjecatelja do deset godina i to ravnomjerno i kod djevojčica i kod dječaka. Mačevanje je sve popularnije u Karlovcu i mi imamo sve više članova.   

U nešto više od deset godina postali ste jedan od najboljih klubova u Hrvatskoj u floretu, ako ne i najbolji. Kako to objašnjavate?

-Kada se gledaju sve dobne kategorije, možda smo i najbolji u Hrvatskoj u disciplini floret. Uglavnom smo u samom vrhu, imali smo reprezentativce u svim dobnim kategorijama, kod kadeta, juniora i seniora u ženskoj i muškoj konkurenciji. Apsolutno smo u floretu top u Hrvatskoj.

Jedan ste od klubova koji je uspio zadržati sportaše i nakon završetka srednje škole. Kako to uspijevate?

-Netko se nakon srednje škole zaposli, netko ode na studij u drugi grad, no mi nismo u situaciji kao drugi klubovi u Karlovcu. Svi znaju kukati, kada sportaši odu na studij u Zagreb. Mi idemo svaki tjedan u Zagreb na sparing, gdje bez problema sve dogovorimo s klubovima ili reprezentacijom oko treninga naših članova. To je zdrav odnos, gdje mi nikada nećemo reći da smo nekog člana izgubili zbog nečeg. Kada se hoće, može se sve dogovoriti i sportaši mogu nastaviti trenirati i za vrijeme studija.  

Vi ste i trener reprezentacije i sudjelujete u svim akcijama. Koje su vaše obaveze?

-U principu s kadetskom, juniorskom i seniorskom reprezentacijom na natjecanja idemo izbornik Darko Limov, trener u Zagrebačkom sportskom savezu, i ja. Nas dvojica najviše pratimo reprezentaciju. Kada idemo na neko natjecanje obojica, onda smo obojica treneri. Kada ide samo jedan, onda taj brine o svim natjecateljima. Nas dvojica smo glavni, kada je u pitanju reprezentacija.

Kakvo je trenutno stanje u hrvatskom mačevanju?

-Već sam deset, petnaest godina u mačevanju i već imam jasnu sliku o stanju u tom sportu. Mačevanje ima tri discipline mač, floret i sablju u ženskoj i muškoj konkurenciji, to je šest kategorija u kojima smo mi najjači u muškom floretu. U toj smo disciplini osvajali medalje na velikim natjecanjima, imali smo predstavnika na Olimpijskim igrama u Londonu, bio je to Bojan Jovanović. Petar Fileš sada je kandidat za nastup u Tokiju. Fileš je neko vrijeme bio najbolji junior na svjetskoj rang listi, sada je prvi ili drugi na svijetu kod seniora do 23 godine. Dakle, u floretu smo daleko najjači. Nakon Petra Fileša i Ivana Komšića Antonio Gojak je treći senior u Hrvatskoj u floretu. Mi radimo na tome da malo promijenimo taj poredak. Gojak je prošle godine pokazao da je u vrhu hrvatskog mačevanja. Nastupio je na Svjetskom seniorskom prvenstvu, Europskom U23 prvenstvu i Svjetskom juniorskom prvenstvu. Tako da je on zaista u vrhu. Kod juniora Gojak je sigurno među sto najboljih na svijetu, a možda i među pedeset. Kod seniora je konkurencija strašna, no moram reći da je na Svjetskom seniorskom prvenstvu Antonio Gojak ušao među 96 najboljih. Gojak je junior do kraja lipnja, nastupit će sigurno na dva natjecanja Svjetskog juniorskog kupa, na Europskom juniorskom prvenstvu, a možda i na Svjetskom juniorskom prvenstvu.

Kakva je situacija s Antonom Mravuncem i Larom Fabac?

-Anton Mravunac je reprezentativac i na njega se i dalje ozbiljno računa. Nakon završene srednje škole, on se zaposlio, ostao je u Karlovcu. Dolazi na treninge koliko može i pokušavamo izvući najviše što možemo. Lara Fabac je još kadetkinja, trenutno si je uzela pauzu, da se malo odmori. Vidjet ćemo što će biti. Jedno vrijeme bila je neporažena, osvojila je ligu Mali floret do trinaest godina u muško-ženskoj konkurenciji. Mislim da to nitko neće ponoviti. U pet kola u konkurenciji dječaka i djevojčica u konkurenciji 60 natjecatelja osvojila je ligu sa 45 pobjeda, bez poraza.

Gdje sve trenirate?

-Imamo termine u maloj dvorani u Osnovnoj školi Dubovac, ali treniramo na još niz lokacija. Prije termina u dvorani na Dubovcu radimo u hodniku, a ako je lijepo vrijeme i na nogostupu pred dvoranom. Ljeti treniramo na Šetalištu dr. Franje Tuđmana, u Glazbenom paviljonu i na atletskoj stazi. Treniramo i u Atomskom skloništu na Rakovcu i na tome zahvaljujem Miroslavu Brežanu. Redovno idemo i na treninge u Zagreb, tamo radimo sparinge. Antonio Gojak ima u kući svoju teretanu, opremljenu s kompletnom opremom, a ima i lutku za pikanje. Tako da treniramo i kod njega doma.

Mačevanje ima sve bolji status u Karlovcu, jeste li zadovoljni?

-Već je prošlo više od deset godina i valjda se sve to već prepoznaje, mi marljivo radimo, a želja nam je da našem gradu damo olimpijca. Mačevanje je olimpijski sport, bio je na prvim igrama jedan od devet sportova. To je jedan od pet sportova, koji nisu izostali niti s jednih olimpijskih igara. Mačevanje je u svijetu vrlo cijenjeno, zato što je fizički iznimno težak sport. Treba na velikim natjecanjima izdržati u jednom danu deset borbi, nema težinskih kategorija, kao u ostalim borilačkim sportovima. 250 sportaša u istoj konkurenciji, to nije normalno, to je prešlo prag razumnog, kako bi se reklo. Mi smo jedini mačevalački klub u Karlovačkoj županiji i bilo je preteško da se dođe do ovoga gdje smo sada. Hvala Bogu uspjeli smo.

Klub je vrlo cijenjen u Europi, zovu vas na razne kampove i na treninge. Kako to komentirate?

-Cijenjeni smo gdje god dođemo, zovu nas u kampove i na sparinge. Bili smo u Engleskoj, Nizozemskoj, Sloveniji i Mađarskoj. Prešli smo 75 posto cjelokupne svjetske razine. Bilo je zanimljivo vidjeti kada smo prvi put došli u London prije tri godine. Gojak i Mravunac bili su tada vrlo mladi, imali su šesnaest, sedamnaest godina, još nas nisu poznavali, pa su nas čudno gledali. Nakon prvih borbi, slika je bila drugačija, odmah su nas počeli cijeniti i sada odlično surađujemo. Moram reći da su nas zvali u Osijek za disciplinu mač, iako tu disciplinu baš i ne treniramo ozbiljno. Svojim radom i trudom izborili smo sve to što danas imamo.

Koji je glavni cilj u ovoj godini?

-Nakon svih problema koje smo imali, glavni cilj je da svi natjecatelji u klubu ostanu zdravi i da budu redovni na treninzima. Vjerujem da sve drugo neće izostati, kao niti do sada. Očekuje nas puno natjecanja i bitno je da svi budu zdravi, a na treninzima ćemo se potruditi i da uđu u formu.   

Branko Obradović