"Veteranski nogomet u Hrvatskoj je najrazvijeniji nogomet veterana u Europi"

Neno Stražanac zaljubljenik je u nogomet, imao je zanimljivu igračku karijeru, a igrao je i za prvoligaške momčadi. Zatim je postao sportski djelatnik u nogometu, sudac i delegat i voditelj momčadi. Stražanac je jedan od važnijih ljudi u hrvatskom veteranskom nogometu, tehnički je tajnik Komisije za veteranski nogomet Izvršnog odbora Hrvatskog nogometnog saveza. Na nedavno održanom 22. prvenstvu veterana HNS-a u Metkoviću bio je povjerenik za natjecanje. Neno Stražanac voditelj je Lige veterana Nogometnog saveza Karlovačke županije i voditelj veterana "Mostanja". Razgovarali smo sa Stražancem o veteranskom nogometu u Hrvatskoj i u Karlovačkoj županiji, o nedavno održanom državnom prvenstvu veterana i o veteranima "Mostanja".

Neno, tehnički ste tajnik Komisije za veteranski nogomet HNS-a i bili ste povjerenik za natjecanje 22. prvenstva veterana HNS-a. Ove godine bila je promjena mjesta odigravanja prvenstva, kako to?

-Upravo tako, ispred Komisije za veteranski nogomet imenovan sam za povjerenika za natjecanje, koje se svake godine održava na terenima u ovo doba godine. Do ove godine je to bilo uglavnom u Poreču i Rovinju, dok smo ove godine gostovali u Metkoviću, koji nam je pružio sve uvjete da bi se to prvenstvo odigralo u tri dana. Znači, cijela Hrvatska sjatila se, što bi rekli po mornarski u Dalmaciju i odigrano je kompletno prvenstvo i dobili smo novog prvaka.

Vi ste i voditelj Lige veterana Nogometnog saveza Karlovačke županije, je li to natjecanje zanimljivo?

-Također, da voditelj sam Lige veterana u našoj županiji i to mi je posebno zadovoljstvo. To nije tako veliko natjecanje, ali je vrlo zanimljivo i naravno, vrlo je važno da je i naša županija uključena u sustav natjecanja veterana.

Kakav je ustvari generalno gledajući hrvatski veteranski nogomet?

-Generalno gledajući, nije sad da bi se tu pravio važan ili bi nešto posebno naglašavao, ali veteranski nogomet u Hrvatskoj je najrazvijeniji nogomet u Europi. Znači ne postoji ni jedna država u Europi koja ima tako razvijen veteranski nogomet kao što je to u Hrvatskoj. Vi znate da ja pratim sve lige i da to objavljujem na stranicama HNS-a. Znači mi imamo više od 350 registriranih klubova veterana, čime se ne može definitivno nitko pohvaliti, isto tako mogu reći da se veteranski nogomet igra u šesnaest županija i gradu Zagrebu, što je stvarno za svaku pohvalu. Međutim mi uvijek nastojimo animirati one koji su u tom segmentu zakazali kroz ove godine, nekada su prije imali lige pa pa su ih ukinuli, nekima je to teško sada u zadnje vrijeme. Međutim, sve su naznake da će sada Dubrovačko-neretvanska županija poslije ovog prvenstva osnovati Ligu veterana i zanimljivo da će je voditi naš Karlovčanin Ivica Karabogdan, koji je u neposrednom kontaktu sa mnom i oni će uskoro imati svoju ligu. Znači, širimo se kompletno na sve županije u Hrvatskoj.

Kako se provodi sustav natjecanja veterana?

-Održavaju se natjecanja po županijama, dobivamo prvake i onda krajem rujna i početkom listopada igra se završnica za ukupnog prvaka Hrvatske. Neki će primijetiti da tu nisu samo prvaci svojih županija, neki klubovi imaju tradiciju dolaska na završnicu, znači dobili su pozivnice. Jedan raritet je svakako ekipa "Zagorca" iz Zagorsko-krapinske županije, koja je od 22 prvenstva nastupila na 19, no oni su doista i prvaci svoje županije svake godine. Ne znači da je nogomet u toj županiji slab, nego jednostavno to je ekipa koja svake godine ulaže u sebe. Imaju čak dvije lige u Krapinsko-zagorskoj županiji, ukupno imaju 27 klubova, to je doista impozantan broj za razliku od Karlovačke županije, gdje smo jedno vrijeme, tamo 2012. godine imali 12 klubova, međutim nekim okolnostima došlo je osipanja i sada ih imamo šest. Velik je interes da se uključe i drugi klubovi na području županije iduće godine, imam kontakte, ali nikako da krenu.

Koja je donja granica u godinama da netko može igrati za veterane?

-Komisija za veteranski nogomet napravila je neke preinake, što se tiče nastupa za veterane, pa smo podigli tu granicu, prije su to bile 33 godine, a sada je to od ove jeseni 37 godina. Dozvoljava se senioru da nastupa za veterane ukoliko znači tijekom natjecateljske godine puni 37 godina, to su neki noviteti koji su i primijenjeni na ovom prvenstvu. Nismo dobili nikakav poziv da su neki klubovi odustali od natjecanja. Jednostavno, bilo je premalo ulazaka u veteranski sustav igrača s 33 godine, a puno odlazaka igrača s 50 godina. Ipak nije isto imati 33 ili recimo 45 godina. Tako da smo morali donijeti takvu odluku, vidjet ćemo kako će se ta odluka odraziti u sljedeće dvije tri godine, ali nikome se nije zabranilo da igra i oni koji su bili sad sa 33 godine u bazi podataka, oni će dalje igrati za veterane, ne za seniore nego samo za veterane. Tako da niko niko nije isključen tom odlukom.

Kakvo je bilo prvenstvo u Metkoviću?

-Komisija za veterinarski nogomet napisala je uvjete za prijavu i na kraju su se prijavile 24 momčadi, koje su bile svrstane u osam skupina, dvije najbolje ušle su u osminu finala i tako sve do konačnog pobjednika. Mislim da je sve prošlo u najboljem redu, moram napomenuti da uvjeti da bi se igralo prvenstvo je da moraju postojati dva terena sa rasvjetom, jer utakmice se igraju poslijepodne od 16 sati do ponoći. Utakmice se igraju znači petkom i subotom cijeli dan i završnica u nedjelju. Kada 24 momčadi okupite na jednom mjestu treba jako puno vremena, a i prostora da ipak odigraju barem dvije utakmice po grupama. Jer ipak to su troškovi, a uglavnom ih snose sami veterani. Na kraju ovog prvenstva doista nije bilo nikakvih zamjerki, bilo je bez ikakvih repova ili bilo čega. Održano je prvenstvo i pobjednik je momčad "Sabunjara" iz Privlake, koja doista u svojim redovima ima bivše prvoligaške igrače "Zadra", Vedran Ješe i ostali suigrači, koji su ipak neka imena u hrvatskom nogometu. Napomenuti treba da su oni postali prvaci u malom nogometu na dvoranskom prvenstvu, koje je održano u veljači u Baranji, u Belom Manastiru i Dardi, gdje je bilo čak 39 ekipa što je stvarno impozantan broj. Kada se vraćamo uvjetima u Metkoviću, igralo se znači na terenu s umjetnom travom igrališta Metković, igrao se na igralištu ONK Metković, znači preko puta Neretve igralište s prirodnom travom i korišten je i glavni teren NK Neretve. Imam već dobro iskustvo, već godinama to radim, ovo mi je bilo četrnaesto ili petnaesto državno prvenstvo, imam već iskustva u svemu tome i to se sve zna u minutu i nema nikakvih problema, vjerojatno i glasovi dolaze do vas da je to sve uvijek odlično organizirano. Što se toga tiče ipak je to državno prvenstvo, a ne neki turnir ulica, tako da ipak i sami igrači dolaze kvalitetno pripremljeni, dolaze uredno registrirani i tako da nema nekih problema.

Dobro, ali to je i za vas velik posao, treba napraviti raspored, treba sve to poslužiti, ti veterani moraju imati i malo predaha između utakmica. Kako to sve uskladite?

-Znači u samom sustavu natjecanja je predviđeno oni igraju manje vrijeme, znači igra se dva put po 25 minuta i svaka ekipa igra dvije utakmice u skupini, imaju oni dovoljno vremena da se odmore. Oni su svi smješteni u hotelima, imaju dovoljno odmora, imaju redovno doručak, ručak i večeru, kažu neki da se čak i udebljaju kroz ta tri dana, ali to ovisi o količini hrane koja se unosi, ali se isto tako i potroše. U svakom slučaju naporno je igratii, one momčadi koje dolaze u završnicu moraju odigrati šest utakmica u tri dana, a to je dosta naporno. Zato raster između petnaest i dvadeset igrača mora imati svaka ekipa. Kvaliteta na kraju ipak dođe do izražaja, mogu se provući kroz skupine neke momčadi koje su slabije kvalitete, ali čim dođe treća, četvrta utakmica vidi se umor vidi se već i ona kvaliteta koja ipak na kraju odlučuje.

Gledao sam rezultate, vidio sam da je bilo dosta utakmica bez pobjednika. Kakvo je vaše mišljenje o tome?

-Da, bilo je dosta neizvjesnih utakmica, moram napomenuti da su doista rezultati bili tijesni, bilo je puno neodlučenih rezultata, igralo se oprezno, igralo se na rezultat, na kraju penali odnosno jedanaesterci za izvođenje nakon osmine finala. Dosta je bilo uzbuđenja i promašaja i pogodaka i svega ostalog, ali doista svi su bili oduševljeni i prijemom domaćina i organizacijom natjecanja. Svi su bili zadovoljni uvjetima smještaja, terenima i na kraju mladim sucima, koji su iz talent programa i koji su budućnost hrvatskog nogometa. Oni su dali isto jako puno truda, jer su sudili i po tri i četiri utakmice zaredom, a to nije baš mala stvar.

Imali ste u Metkoviću pravi mali karlovački stožer?

-Kada se radi takvo prvenstvo, kaže se ako si šef biraš ekipu koja zna, hoće i može raditi, pa tako ja svaki put koristim priliku da povedem nekoga sa sobom, to je ovaj put bio Dražen Tuškan koji je radio u Cometu, on je radio natjecanje i sve ostalo. Znači svaki problem koji se eventualno mogao dogoditi automatski smo rješavali na licu mjesta, sve je vidljivo kroz cijelu Hrvatsku, znači nema nikakvih posebnih dorada i ja koristim priliku da mu se zahvalim, jer mi je puno pomogao. Naravno, u stožeru je bio, ja bih rekao da je nezamjenjiv, Sandi Ravbar koji je brinuo o igračima kao fizioterapeut, koji je onog trenutka na terenu bio prvi koji je pružio pomoć igračima i to doista radi na najbolji mogući način i mogu reći da je poznat sada u cijeloj Hrvatskoj gdje god da se pojavimo.

Na prvenstvu je nastupilo i "Mostanje", jeste li kao voditelj momčadi zadovoljni njihovim igrama?

-Gledajte, ja sam to napomenuo i svima njima, to su nijanse koje su odlučile, "Mostanje" je pokazalo u ovom trenutku jednu ozbiljnost. Moram se pohvaliti da sam kao voditelj momčadi okupio ove igrače kroz dvije godine i to se malo profiliralo. Evo, sada na ljeto došlo je nekoliko mlađih dečki, koji su izrazili želju da bi htjeli igrati u "Mostanju", imamo stadion u gradu i sve je blizu. Predsjednik kluba Zvonimir Andrić dao nam je odlične uvjete, možemo igrati i neki hakl, odnosno održavati svoje treninge, što mu posebno zahvaljujem. Igrači su prihvatili prijedlog za odlazak na prvenstvo, s obzirom da one momčadi koje su bile više plasirane, odnosno bolje plasirane u prošlom prvenstvu nisu iskazale želju, tako da je predstavnik Karlovačke županije bio Nogometni klub "Mostanje" i ovom prilikom zahvaljujem Nogometnom savezu Karlovačke županije, koji je pomogao u dijelu kotizacije te tvrtki Mladost i tvrtki D-Gradnja. Sudjelovali su i svi naši sponzori i sami igrači, tako da su se stvorili uvjeti da nastupimo na natjecanju. Doista se nismo osramotili, odigrali smo dvije utakmice u grupi, igrali smo sa Župom dubrovačkom 1:1, gdje mogu reći da smo bili puno bliži pobjedi nego porazu i drugu utakmicu protiv veterana Zaprešića, koji su već dugo godina na prvenstvu i to se vidi da je to ekipa i s glavom i s repom i na kraju smo odigrali 2:2 i na taj način stekli smo pravo nastupa u osmini finala. Utakmica u osmini finala bila nam je druga utakmica u danu, to je bilo u pet sati, a prijepodne smo igrali u 11 sati sa Zaprešićem. Igrali smo s domaćinom, koji je bio goropadan, koji je htio doći do završnice, jednostavno opravdati što je pozvao sve u Metković. Utakmica je bila doista kvalitetna, ja bih rekao na razini Prve županijske lige, nego čak i jača, vjerujte mi svi koji su to gledali bili su vrlo zadovoljni, bilo je puno uzbuđenja čak i onih startova koji ne priliče veteranima, ali to je ipak državno prvenstvo. Na kraju se pristupilo izvođenju jedanaesteraca, nažalost bili smo kraći za jedan, čestitali smo domaćinu na prolasku u četvrtfinale. Mi smo se zadovoljili na način da smo pružili sve svoje najviše što možemo, možda nam je falio još koji igrač, dva, tri igrača iz rastera koji nisu mogli ići na put, međutim išli smo s onima koji su mogli i doista bih ovom prilikom zahvalio svim dečkima. Tamo su bili doista primjer u vladanju i ponašanju, a i pokazali su da znaju dobro igrati nogomet.

U Ligi veterana Nogometnog saveza Karlovačke županije u ovoj sezoni nastupa šest momčad, može li više?

-Što bih ja rekao, to mi je rak rana, toliko truda da se okupe i druge ekipe, međutim nažalost nikako da to saživi. Razgovori i s "Kupom" i s "Mrežnicom", evo sada ćemo razgovarati i s "Ilovcem" i s drugim klubovima u županiji, ali nikako da krene, da se okupe. Nema ozbiljnog čovjeka koji će to reći, problem je okupljanje, čovjek koji će to pokrenuti u klubu, to je najveći problem danas u veteranskom nogometu, jer veterani su kao djeca, vrlo brzo se naljute. U svim segmentima, kako je to i zamišljeno, da preko vikenda si trener ili pomoćnik ili sudjeluješ u organizaciji utakmica kluba, a u ponedeljak igraš za veterane, za svoj klub. To je uglavnom tako zamišljeno, međutim nikako da zaživi u nekim klubovima. Hoću reći da jednostavno nema ljudi koji će to pokrenuti, kada se pokrene, onda je sve u redu. Međutim, prošle godine "Ogulin" je prešao u Oštarije, pa se nisu mogli okupiti, dobili smo "Mladost" iz Rečice. Nadam se da će oni uspjeti se sakupiti da odigraju prvenstvo do kraja, a evo naznaka doista imam i od "Mrežnice" i od "Kupe", koji već sada najavljuju da će se uključiti od idućeg prvenstva Od 8 do 10 klubova za Karlovačku županiju bilo bi idealno. Posljednih godina za prvo mjesto bore se "Karlovac 1919" i "Slunj", zadnje dvije godine "Karlovac 1919" bio je prvak. Žao mi je što momčad "Zrinskog Ozlja" nikako da se vrati u matični savez, oni igraju u Jaskanskoj ligi, kažu da tamo više pripadaju nego ovdje, a to je njihov izbor, međutim žao mi je jer su bili dugo godina ovdje. Kada je malo pao interes i skoro se liga ugasila oni su prešli u drugu ligu i sad već četiri, pet godina su prvaci te lige. Oni tvrde da im je tamo zbog mjesta stanovanja bliže, da ne moraju putovati, ne znam, u Slunj ili Vojnić i da im je bliže putovati u Jastrebarsko i okolicu i jednostavno tako već pet godina. Prije su bili nositelji kod nas, a sada su tamo, međutim oni nemaju pravo nastupa na tim završnicama za prvaka Zagrebačke županije. Zagrebačka županija ima pet nogometnih središta, pa pet momčadi razigrava za prvaka, obično ide "Jaska", koja je druga iza "Zrinskog Ozlja".

Kakva nam je veteranska reprezentacija Hrvatske?

-Pa što se tiče veteranske reprezentacije Hrvatske, ona je doista postala rado viđen gost, ove godine je bilo čak jedanaest nastupa diljem cijele Hrvatske, što je doista jedna velika pohvala za sve bivše igrače, koji su rado viđeni u tim manjim sredinama. Bez obzira koju obljetnicu slavi neki klub, pet deset, pedeset ili sto godina reprezentacija dođe na obilježavanje obljetnice. Bili smo u Slavoniji, Međimurju, Hrvatskom zagorju, Istri, u Dalmaciji nismo bili dvije, tri godine. Dosta poslova oko reprezentacije je na meni, od pozivanja igrača, od poslova tehničkog tajnika ili kako god hoćete reći službenog predstavnika. I dok sam i ja igrao, pozivao sam igrače iz naše županije, sada je tu vratar Vlatko Sarap, a igrali su i Štefančić, Vrbanić i Pribanić. Fizioterapeut reprezentacije je Sandi Ravbar.

Pripremate jednu knjigu, o čemu se radi?

-Uskoro treba izaći knjiga kojoj sam faktički autor, znači treba izaći "25 godina veteranskog nogometa", to je presjek napravljen kroz državna prvenstva, znači 19 prvenstava malog nogometa i 22 prvenstva u velikom nogometu. Kada izađe knjiga, svatko će se moći prepoznati na kojem je natjecanju bio, vidjeti rezultate i sve ostalo.