"Usudio bih se reći da je ova sezona bila najbolja sezona od kada sam ja trener u klubu, imamo devet reprezentativaca"

Članovi Atletskog kluba "Karlovac" vrlo su uspješni u 2025. godini, ostvareni su zaista zapaženi rezultati. Članovi kluba oborili su dva državna rekorda, a klub je imao ove godine ukupno devet reprezentativaca. Ukupno je osvojeno četrdeset medalja na državnim prvenstvima i natjecanjima na nacionalnoj razini. Na dva posljednja natjecanja članovi kluba bili su vrlo uspješni. U Vrbovcu na Pojedinačnom prvenstvu Hrvatske u krosu članovi kluba osvojili su pet medalja, jednu zlatnu, tri srebrne i jednu brončanu. Matko Belčić osvojio je naslov državnog juniorskog prvaka u utrci na šest kilometara, a Sven Franjković bio je drugi. Srebrnu medalju osvojila je i Helena Valentić u utrci seniorki na 8 kilometara, među devet atletičarki bila je druga. U utrci juniorki na četiri kilometra bilo je šest atletičarki, Hela Rakamarić osvojila je srebro, a broncu je uzela Lara Franjković, U Zaprešiću na Pojedinačnom i ekipnom Prvenstvu Hrvatske u cestovnom trčanju osvojene su dvije zlatne medalje i to u juniorskoj konkurenciji na deset kilometara. Prvi su bili Matko Belčić kod juniora i Hela Rakamarić kod juniorki. O svemu tome, o ostvarenim rezultatima, o uvjetima rada, o pripremama za iduću sezonu i o planovima za budućnost razgovarali smo s trenerom Atletskog kluba "Karlovac" Sašom Belčićem.

Saša, dobro si raspoložen, osmjeh je na licu, je li to znači da si zadovoljan s rezultatima ostvarenim u ovoj godini?

-Usudio bih se reći da je ova sezona bila najbolja sezona od kada sam ja trener u klubu, samo podatak da smo imali u principu devet reprezentativaca ove godine govori o tome. Imali smo i dva seniorska državna rekorda. Osvojili smo ukupno četrdeset medalja na državnim prvenstvima, a to je u rangu vremena prije korone, ali moglo je biti i bolje.

Kako je ustvari bilo od početka godine, pa evo do danas?

-Sam početak ove sezone je to i nagovijestio, prvi nastup za reprezentaciju, to je već onaj tradicionalni susret seniorskih reprezentacija u dvorani, tamo su nastupili Andrej i Matko Belčić. Andrej je na 800 metara bio prvi, a Matko je bio drugi na 1.500 metara. Nakon toga smo imali Prvenstvo Balkana u dvorani gdje je Andrej osvojio treće mjesto u kategoriji seniora. Zatim je bio Kup Europe, odnosno, nekada se zvao Kup Europe, sada je to Ekipno prvenstvo Europe druga liga. Tu smo imali našu Katarinu Smiljanec, koja je nastupila za reprezentaciju na 5.000 metara, to nije njena prava disciplina, ali je svejedno postigla odličan rezultat i bila je deseta. Nastupio je i Bruno Belčić, koji je trčao na 3.000 metara sa zaprekama i osvojio šesto mjesto u jakoj konkurenciji. Onda se nastavio taj tijek događanja, imali smo dva juniorska natjecanja, Prvenstvo Balkana gdje su nastupili Matko Belčić i Sven Franjković. Matko je bio drugi na 3.000 metara sa zaprekama i Sven je odlično trčao, bio je četvrti na 3.000 metara. Nakon toga bio je susret juniorskih reprezentacija, tu su nastupili iz našeg kluba Ida Nikolić, Hela Rakamarić, Matko Belčić i Sven Franjković, to je bilo malo masovnije natjecanje za nas. Onda je došla, ja velim, ta nesretna Univerzijada, tako se poklopilo. Bruno Belčić je bio sedamnaesti u kvalifikacijama, a šesnaest natjecatelja ušlo je u finale. To mi je žao, normalno, kada imate te kvalifikacije onda to nije utrka na rezultat nego na plasman, a tako smo se i dogovorili. Na kraju on je došao do toga, kako bih rekao, jednog mjesta iza finala, da je trčao u finalu vjerujem da bi već tamo imao jako dobar rezultat, ali dobro, to je sada druga priča. Nažalost tu Andrej nije bio pravi, ne znam, nešto kratko vremena prije samog natjecanja imao je nekakvu virozu i nikako da se od toga oporavi, tako da je tamo došao dosta slabog stanja, jednostavno nije imao snage, nije mogao ništa napraviti, bio je slabo plasiran, nije bio zadnji, ali mislim negdje među zadnjima. Nakon toga smo imali nastup  Matka Belčića na Europskom juniorskom prvenstvu, on je to odlično to odradio, već je u kvalifikacijama išao novi osobni rekord debelo ispod devet minuta, do tada je imao 9:09. U finalu je još popravio osobni rekord, išao je 8:56, znači spustio se na 3.000 metara sa zaprekama ispod devet minuta, što je za juniora odličan rezultat, a i sam plasman da je deveti u Europi sve govori o njegovim nastupu. To je što se tiče tih reprezentativnih nastupa i sada je još pred nama Prvenstvo Balkana u krosu, gdje ćemo isto nastupiti, kako bih rekao pod navodnicima masovno, iz našeg kluba. Znači, za seniorke će nastupiti Helena Valentić, za juniore Matko Belčić i Sven Franjković i za juniorke Hela Rakamarić i Lara Franjković, s obzirom da su na izbornom natjecanju, na državnom prvenstvu u krosu to i zaslužili svojim plasmanima.

Bruno i Andrej postigli su u ovoj godini državne rekorde, o čemu se radi?

-Andrej Belčić je ostvario u dvorani, u zimi, na 600 metara seniorski rekord u dvorani. Bruno je na kraju uspio istrčati taj državni rekord na 3.000 metara sa zaprekama, to smo ganjali već dvije godine. Uspio je dokazati i sebi i meni da smo na dobrom putu i mislim da će to samo još više rasti. Sama priča oko tog natjecanja je ta da smo imali nekoliko tih nastupa, uključujući to samo državno prvenstvo, opet kažem, gdje su natjecanja, gdje ti ne možeš krenuti na nekakav rezultat nego uvijek moraš ići na plasman. Znači, njemu je prioritet bio na državnom prvenstvu da bude prvak države, to smo krivo napravili na Kupu Hrvatske, gdje je on osvojio drugo mjesto, dogovor je bio da krene na jak rezultat, on je to i krenuo, imao je prolaze za državni rekord i onda je na kraju u zadnjem kilometru, pošto je bio sam jednostavno zalegao i nije uspio. Na kraju ga je Tomislav Novosel prestigao, tako da je izgubio to prvo mjesto. Dogovor je bio da poslije tog natjecanja ide na more, na kraju smo se ipak u zadnji čas dogovorili da idemo na miting u Belgiju. Ja sam se malo dvoumio, on je bio ustrajan i dobro da smo išli, tamo je "skinuo" državni rekord. To je bio stvarno jak miting, prvih osam je istrčalo direktno normu za Svjetsko prvenstvo, neki su još iz te utrke po rankingu ušli isto na Svjetsko prvenstvo. Sam podatak da je on ukupno bio 27. govori koliko je to bila strašna konkurencija.

Kolika je snaga tog rezultata, tog državnog rekorda?

-Pa recimo, ne znam, kako bi to sad usporedio, njemu je norma za Prvenstvo Europe 8:20, znači njegovih 8:39, to je nekakva startna pozicija gdje mi sada možemo razmišljati o toj nekoj normi. Dok je on imao onih nekakvih 8:45, 8:50 norma je bila jako daleko, sada se ona približila. Ovo je njemu jedna utrka na tom rezultatu, znači, sljedeće godine je plan da se on ustali, da može više puta istrčati 8:40 ili ispod toga, onda može jedna utrka uletjeti na 8:20 ili 8:25. Druga stvar je što on može po rang listi ići na Europsko prvenstvo, po tom rankingu, ne mora imati direktnu normu, može imati slabiji rezultat, ali mora ponoviti tri rezultata na toj razini oko 8:39. možda i bolje i onda može ići na Europsko prvenstvo. To je nama i cilj iduće godine i mislim da to može ostvariti.

Matko i Andrej vole nastupati u dvorani, Bruno ne, jer nema njegove discipline 3.000 metara sa zaprekama, koliko znači taj dobar početak godine u dvorani kasnije za dio sezone na otvorenom?

-Mi se nikada ne spremamo za dvorane, onako kao što se spremamo za natjecanja na otvorenom, znači nije sve podređeno tim nastupima, mi to nekako odradimo. Bazični dio treninga odradimo i onda nekako brzinski odradimo taj prijelazni dio i dio prije natjecanja, to je sve nešto mini, kratko traje, tek toliko da se malo podigne forma i onda odradimo tu dvoransku sezonu kako je odradimo. Sam podatak da su oni u dvorani trčali osobne rekorde, jako dobro trčali, govori o tome da bi vani trebali biti na visokoj razini, što se i potvrdilo. Ne da Bruno ne voli dvoranu, nego prošle zime smo se dogovorili da neće nastupati, jer je rješavao neke ispite na fakultetu, tako da je preskočio tu dvoransku sezonu. Ulazio je u treninge nakon one ozljede, pa nije bio skroz spreman, pa možda više iz nekog straha, a i nema njegove discipline, pa je rekao da ne bi nastupao, tako da smo se dogovorili da onda nećemo forsirati. Mislim da ćemo u idućoj dvoranskoj sezoni u 2026. godini svi kompletno nastupiti u dvorani, jer mislim da je to nekakav prolazni cilj, jer ti moraš tu malo podignuti formu i onda da u vanjski dio sezone uđeš s više razine i puno se kvalitetnije možeš pripremiti.

Saša, proširio si broj atletičara i atletičarki, koji osvajaju medalje, to je sada prava ekipa, kakva je situacija?

-Pa je da, ove godine, velim, imali smo devet reprezentativaca, što nikada nismo imali, ustvari imat ćemo, jer na Prvenstvo Balkana u krosu ide ekipa koju sam nabrojao, znači u ovoj godini sveukupno ćemo imati devet atletičara koji će nastupiti za reprezentaciju. Na Prvenstvo Balkana u krosu i ja idem s njima. Mogu spomenuti i desetu našu reprezentativku veteranku Renatu Novosel, koja je ove godine u svojoj starosnoj kategoriji osvojila prvo mjesto u skoku u dalj na Europskom prvenstvu, tako da je to isto dobar rezultat.

Neki su članovi kluba malo lutali, borili su se s formom, no uspio si to srediti u ovoj godini, je li sada sve u redu?

-Pa da, mislim možemo i spomenuti kada već pričamo o tome, Hela Rakamarić je imala malo nekakvu krizu, bila je u toj nekakvoj krizi prošle godine i početkom ove godine, ali se počela dobivati. Ja to pripisujem možda spletu okolnosti, ali najveća stvar, najveća smetnja njoj je bila što je ona išla u srednju školu u Zagreb. Znači, četiri godine je svaki dan putovala u Zagreb i nazad, ona se morala rano ustati, gubila je vrijeme na putovanje, ono vrijeme što bi se doma odmarala, ona je provodila u vlaku. Jednostavno je počela "tonuti", nije mogla to izdržati niti psihički, niti fizički. Sada, kako je završila srednju školu upisala je na Kineziološkom fakultetu izobrazbu za trenera, tako da neće imati previše obaveza, ali će to usput probati rješavati. Tako da sada nešto sitno radi, trenira ozbiljno i rezultati su se počeli lagano vraćati.

Saša, organizirali ste na karlovačkom stadionu sve što se moglo organizirati, organizirali ste državna prvenstva i natjecanja na nacionalno razini, kako je bilo?

-Da, za nešto smo se javili da organiziramo, nešto smo dobili, da ne kažem, prisilno i tako, pa jesmo da, u principu smo sve najveće seniorske priredbe, organizirali mi u Karlovcu. To je bilo Pojedinačno prvenstvo Hrvatske i Ekipno prvenstvo Hrvatske, imali smo naš tradicionalni međunarodni miting na kojem je bilo dobrih rezultata i nekih rekorda. Imali smo Kup i Ekipno prvenstvo Hrvatske za kadete i kadetkinje, to je bilo masovno, cijeli dan je trajalo, ali evo izgurali smo, uspjeli smo nekako.

Počeli ste ići na pripreme u toplije krajeve u zimskom razdoblju, koliko se to do sada isplatilo?

-Otkada smo krenuli po tim pripremama, vidi se po rezultatima da smo malo skočili. Mi po zimi praktički od 1. studenog, pa do tamo početka trećeg mjeseca ne možemo vani trenirati. Atletika je sport gdje možeš trenirati u dvorani, mi u cijeloj Hrvatskoj imamo jednu dvoranu, tako da je to u dvorani problem. Vani je isto problem kada počnu kiše, snijeg i hladnoće. Jednostavno ne možeš neke stvari odraditi, a neke stvari koje  možeš odraditi, to je u otežanim uvjetima. Tako da ove nekakve pripreme po zimi na koje mi odemo na Tenerife ili u Portugal, negdje u toplije krajeve su pun pogodak i mislim da to trebamo i dalje odrađivati.

Kakvi su planovi za iduću godinu?

-Imamo plan i cilj za sljedeću godinu, glavni plan je da naši atletičari, znači prvenstveno Bruno Belčić, možda Andrej, malo teže Matko, ali nije ni on daleko od toga, nastupe na Europskom prvenstvu, možda i Katarina Smiljanec bude u toj igri. Iduće godine bit će i Mediteranske igre, gdje planiram da bi Bruno i Andrej mogli nastupiti, ako se malo poprave. Tu je i naša nada Ines Bičak, koja je jako dobra, njoj fali pola sekunde do norme za Europsko mlađe juniorsko prvenstvo na 400 metara. Normalno, Prvenstvo Balkana, nastupi za reprezentaciju, od ove nabrojane ekipe planiram da to i iduće godine ostvare. Mislim da imamo kvalitetne planove, a očekujem da će biti još bolja ostvarenja tih planova.

Jesi li odlučio kuda na pripreme ove zime?

-Već smo mi u igri, neki atletičari su u olimpijskom programu, neki su u programu Hrvatskog atletskog saveza, neki će si sami platiti i već smo kupili avionske karte. Mi 29. prosinca idemo opet na Tenerife i bit ćemo tamo do 15. siječnja. Karte su bile jeftinije, pa smo to već riješili, ovaj put idemo iz Zagreba, jedno presjedanje, veza je dobra. Tamo su uvjeti odlični, temperatura je zimi između 20 i 24 Celzijeva stupnja, a dan je do 20 sati. Kod nas mrak padne u pola pet i temperatura padne u večernjim satima. Temperatura padne navečer u zimi na plus 18 stupnjeva. Uvjeti su zaista odlični na Tenerifima, tamo dođu brojni atletičari iz Europe, tamo je puno lakše trenirati.

Preostalo je još za odraditi Prvenstvo Balkana u krosu, sezona je gotova, nastavljate dalje s treninzima, kakav je plan?

-Da, to Prvenstvo Balkana u krosu imamo za odraditi, to nam je zadnje natjecanje u ovoj godini. U studenom će biti, mislim od 13. do 16. 11. Dani hrvatske atletike, to Hrvatski atletski savez organizira svake godine. To su kao neke mini pripreme i onda će biti trenerski seminari, malo druženje i nakon toga onda nastavljamo trenirati, čekamo te pripreme. Kada se vratimo s priprema već kreće dvoranska sezona i opet ispočetka.

Je li koristite za treninge stazu u Sportskoj dvorani na Rakovcu?

-Pa evo, sada smo nekako krenuli, bili smo vani i prošlog tjedna smo počeli trenirati na stazi u Sportskoj dvorani, kako su krenule kiše i navečer više nije vani toplo. U 19 sati navečer kada dođu obje smjene na trening, pogotovo ti mlađi kada dođu, dosta je vani i prohladno i onda je bolja ta dvorana. Sada smo u dvorani na večer s tim mlađim kategorijama, a ovi stariji, oni odrade neki put i ujutro i poslijepodne ili dođu isto i na večer, pa se snalazimo kako kada tko može i mora. Moram priznati da smo dosta koristili prošle zime dvoranu u Zagrebu, išli smo puno puta u Zagreb, kada je kod nas u dvorani znala biti nekakva utakmica, pa se nije moglo tu raditi, a vani je bila nekakva kiša ili je bilo hladno, onda smo znali sjesti u auto i otići u Zagreb i tamo napraviti trening. U Zagrebu je dobar dio njih na fakultetu, ustvari glavna grupa, Bruno, Andrej i Matko, koji je počeo studirati te Grijak, a i Helena Valentić je radila u Zagrebu, pa se i ona priključila. Dvorana u Zagrebu nije daleko, jednostavno moraš se prepustiti tome, treba nalaziti što jednostavnija i što bolja rešenja da se odrade kvalitetni treninzi, jer konkurencija je grda.