Udomiteljstvo ima veliki značaj u sustavu socijalne skrbi

Što je udomiteljstvo, kako i tko može postati udomitelj, hoće li njihov broj rasti s obzirom na sve većih broj starijih osoba o kojima nema tko brinuti te kakva je situacija na području karlovačkog Centra za socijalnu skrb, bile su samo neke od tema o kojima smo razgovarali s članicom Tima za udomiteljstvo pri Centru za socijalnu skrb Karlovac, dipl. socijalnom radnicom Marinom Bubaš.

Socijalna skrb je djelatnost od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku. Ona je usmjerena na zadovoljenje osnovnih životnih potreba najranjivije skupine stanovništva, onih koji ni na koji drugi način nisu u stanju sami ili uz pomoć svoje obitelji prevladati nastale životne poteškoće.  S ciljem zaštite upravo najranjivijih skupina našega društva djelatnost socijalne skrbi  provodi niz mjera na planu obiteljskopravne zaštite, zaštite djece i mladih, pomoći osobama s invaliditetom, te pomoći starijim i nemoćnim osobama.

Opće odredbe Zakona o udomiteljstvu udomiteljstvo definiraju kao oblik skrbi izvan vlastite obitelji kojim se djetetu ili odrasloj osobi osigurava smještaj i skrb u udomiteljskoj obitelji. Udomiteljska obitelj je obitelj koja ima dozvolu za obavljanje udomiteljstva, a čine je udomitelj, njegov bračni ili izvanbračni drug i drugi srodnici s kojima udomitelj živi u zajedničkom kućanstvu. U udomiteljskoj obitelji se djetetu ili odrasloj osobi osigurava stanovanje, prehrana, čuvanje, odgoj, briga o zdravlju i obrazovanju, te zadovoljenje drugih potreba.

Udomiteljska obitelj nastoji osobama koje se smještavaju u njihovu obitelj  pružiti dom, pažnju, toplinu i odgovarajuću skrb, odnosno dati im sve ono što im trenutno u njihovim obiteljima nije moglo biti osigurano.

* Kako i tko može postati udomitelj?

-Udomitelji u osnovi mogu biti sve odrasle osobe urednog zdravstvenog statusa,  koje žive u odgovarajućim socioekonomskim  prilikama. Ipak, svakako je najvažnije da su to osobe koje su promišljeno i ozbiljno donijele odluku da se žele baviti udomiteljstvom, svjesni svih svojih obveza i odgovornosti, svjesni značajnosti njihove uloge u životu osoba kojima otvaraju vrata svog doma.

Nakon podnošenja zahtjeva Centru za socijalnu skrb za dobivanje dozvole za obavljanje udomiteljstva osobe koje žele postati udomitelji prolaze postupak obrade od strane socijalnog radnika i psihologa, tijekom koje se utvrđuje njihov psihofizički status, socjalni status, motivacija, spremnost na suradnju, tolerantnost, spremnost na promjene, uvažavanje i kontinuiranu edukaciju.  Izuzetno je važno da svi članovi obitelji koja se želi baviti udomiteljstvom budu suglasni u nakani bavljenja udomiteljstvom. Važno je da članovi obitelji budu spremni na preuzimanje određenih obveza, te da budu svjesni da se s dolaskom novog člana u njihovu obitelj mijenja dotadašnja obiteljska dinamika, što svakako ima značajan utjecaj na svakog pojedinog člana obitelji.

Udomitelj svakako ne može biti osoba kojoj je oduzeto roditeljsko ravo, koja je lišena poslovne sposobnosti, koja je sklona asocijalnom pobnašanju, sklona nasilju, zlouporabi alkohola i droga. 

Nakon prikupljanja potrebite dokumentacije, propisane obrade, utvrđivanja stambenih prilika i uspješno okončanog osposobljavanja udomitelji dobivaju dozvolu za obavljane udomiteljstva.   

* Koliko traje sama procedura da bi se dobila dozvola?

-Dokumentacija koju treba osoba priložiti zahtjevu za dobivanje dozvole za obavljanje udomiteljstva nije osobito opsežna i veliki dio dokumentacije prikuplja sam Centar za socijalnu skrb po službenoj dužnosti. Ono čemu se posvećuje najveći dio vremena jest razgovor, stručna obrada, te edukacija. Procjenjujemo da je nužan protok određenog vremena kako bi osobe koje se žele baviti udomljavanjem i same imale dovoljno vremena procijeniti da li je odluka koju su donijeli dobra, da li su spremni na sve izazove koje nosi udomiteljstvo, postaju svjesni svojih obveza i velike odgovornosti koju preuzimaju s udomljavanjem bilo djeteta bilo starije osobe.  Isto tako, važno je da steknu određena znanja o razvojnim fazama djece, fazama adaptacija i separacija, oblicima ponašanja osoba starije životne dobi, najčešćim zdravstvenim poteškoćama starijih osoba, odnosima s biološkim obiteljima.  Dakle za sve navedeno potrebno je određeno vrijeme pripreme, upoznavanja i prihvaćanja kako bi samo udomljavanje bilo što uspješnije.

* Kakva prava i pomoć imaju udomitelji?

-Udomitelji ostvaruju utvrđeni iznos mječne novčane naknade za pokrivanje troškova smještenog korisnika. Ista novčana naknada ovisi o dobi i zdravstvenom statusu smještenog korisnika, a iznos je razmjeran trajanju i opsegu usluge smještaja korisnika u udomiteljskoj obitelji.

Uz naknadu za uslugu smještaja udomitelji dobivaju udomiteljsku naknadu, koja ovisi o broju i vrsti smještenih korisnika . Naknada za troškove sještaja korisnika namijenjena je potrebama smještene osobe, dok je udomiteljska naknada simbolična nagrada udomitelju za trud u brizi za korisnika smještaja.

Udomitelji imaju pravo na svoj osobi dignitet i privatnost. Imaju pravo biti upoznatio sa svim informacijama vezanim uz osobu koja dolazi u njihovu obitelj, imaju pravo na stručnu pomoć djelatnika Tima za udomiteljstvo i ostalih djelatnika Centra za socijalnu skrb, imaju pravo na osposobljavanje i kontinuiranu edukaciju. Ono što je važno jest da udomitelji imaju osjećaj uvažavanja i poštovanja njihovog rada i zalaganja, da se osjećaju ravnopravnim članovima u procesu zbrinjavanja osoba u potrebi.

* Kakva je situacija na području nadležnosti Centra za socijalnu skrb Karlovac?

-U ovom trenutku na području nadležnosti Centra  imamo evidentiranih 28 udomiteljskih obitelji za odrasle osobe i 30 udomiteljskih obitelji za djecu. Kapacitet smještaja u udomiteljkim obiteljima za odrasle jest 96 osoba, dok u udomiteljskim obiteljima za djecu imamo smještajnih kapaciteta za 56-tero djece.  Ono što je važno napomenuti da smo većim dijelom u mogućnosti zadovoljiti potrebe smještaja svih korisnika s našeg područja, što je izuzetno važno za same korisnike.  Smještajem na našem području korisnici imaju mogućnost održavanja stalnih odnosa sa svojim primarnim obiteljima, ostaju živjeti u blizini svojih domova, u poznatom socijalnom okruženju i daje im se mogućnost održavanja odnosa sa sebi bliskim osobama. Obzirom na navedno olakšava se adptacija na nove uvjete života. Udomitelje upućujemo na važnost održavanja veza smještenih korisnika s njihovim biološkim obiteljima, prijateljima, na održivost postojećih socijalnih kontakta, kako bi smještene osobe zadržale što bolju razini svog funkcioniranja u novim obiteljima. Na taj se način smještene osobe puno bolje adaptiraju na nove uvjete života i uspostavljaju bolji odnos s članovima udomiteljske obitelji.

Procjenjujem da je broj udomiteljskih obitelji kao i broj osoba smještenih u istim obiteljima na našem području pokazuje da udomiteljstvo ima veliki značaj u sustavu socijalne skrbi, te ga kao takovog treba prepoznati i dati mu mjesto koje zaslužuje.

* Ima li više zahtjeva za udomljavanje djece ili odraslih osoba?

-Još uvjek vlada veći interes za udomljavanjem odraslih osoba. Razgovarajući s potencijalnim udomiteljima dolazim do saznanja da se smatra da udomiteljstvo za djecu sa sobom nosi veću odgovornost, veće izazove, a samim time i strahove da će se teže zadovoljiti sve ono što sa sobom nosi udomljavanje djece.  No, u svakodnevnom kontaktu s udomiteljima uočavam da prije dolaska u Centar osobe same procijene kojoj kategoriji korisnika mogu više pružiti, kako o djeci ili odraslim osobama razmišljaju njihovi članovi obitelji, koja bi uloga bila svakoga od njih i na taj način donose odluku. U pravilu je njihova odluka u konačnici ispravna.

Ono što je evidentno na području cijele Republike Hrvatske jest da unatoč tome što je broj smještene djece u udomiteljskim obiteljima već niz godina u porastu u odnosu na broj smještene djece u domovima socijalne skrbi, udomiteljstvo u Hrvatskoj, da bi zadovoljilo sve veće potrebe za smještajem djece, zahtjeva značajne promjene. Broj novih udomiteljskih obitelji u stalnom je opadanju, posebice obitelji mlađe životne dobi i višeg stupnja obrazovanja. Postojeći udomitelji, unatoč činjenici da niz godina skrbe o osobama u potrebi, nemaju rješeno mirovinsko , zdravstveno osiguranje kao niti druga prava kao drugi pružatelji socijalnih usluga smještaja. Nemaju odgovarajuću, već samo simboličnu  naknadu za svoj rad. Ovakav status svakako nije motivirajući za mlađe udomitelje.

* Koje su najčešće poteškoće s kojima se udomitelji susreću?

-Gotovo svakodnevno Centar za socijalnu skrb zaprima nove zahtjeve za smještajem osoba u potrebi, posebice starijih i nemoćnih osoba.  Najčešće su to zahtjevi koji se trebaju rješavati odmah budući se radi o osobama koje zbog izuzetno narušenog zdravstvenog stanja ne mogu više sami zadovoljavati svoje osnovne životne potrebe, a nemaju nikoga od obitelji tko bi im mogao pomoći. Najčešće se radi o hitnim smještajevima i sami Centri nemaju dovoljno podataka o osobama koje treba odmah udomiti. Tak nakon realiziranog smještaja udomitelji se suočavaju s problemima osoba izuzetno narušenog psihofizičkog stanja, što zahtjeva izuzetan trud, a počesto i značajne medicinske vještine. Upravo kroz stalne specifične edukacije nastojimo udomiteljima pružiti određena znanja i vještine vezane uz skrb o teško bolesnim osobama. 

Isto tako udomiteljstvo za djecu zahtijeva znanje i vještine za skrb o djeci, posebice iz razloga što su djeca najčešće do udomljavanja živjela u nepovoljnim obiteljskim prilikama, razvojno zapuštena, zanemarena, često i traumatizirana. Uz ljubav i toplinu, toleranciju, strpljenje, što je osnova koju udomitelji trebaju pružiti djeci, udomiteljima trebaju  svakodnevni savjeti, upute i podrška, kako bi se mogli nositi sa svakodnevnim izazovima.  Kroz stalne kontakte udomitelja, djelatnika Centra i Tima za udmiteljstvo, kroz kontinuirane edukacije, savjetovanje i pružanje pomoći Centra za pružanje usluga u zajednici „V. Nazor“ Karlovac i Doma za odgoj djece i mladeži Karlovac, nastojimo pružiti udomiteljima svu stručnu pomoć i podršku. Konačan cilj nam je svakako kvalitetna skrb kako za dijete, tako i za odraslu osobu.

*Kakve su procjene za budućnost?

-U sustavu socijalne skrbi udomiteljstvo je prepoznato kao najbolji oblik skrbi za osobe kojima je nužan odgovarajući smještaj. Udomiteljstvom se prevenira institucionalizacija djece i odraslih osoba, pa je tako Zakonom o socijalnoj skrbi propisano da dijete mlađe od sedam godina može biti na smještaju u ustanovi najduže šet mjeseci, dok u udomiteljskoj obitelji može biti na dugotrajnom smještaju. Isto tako svjesni smo strukture našeg stanovništa i sve veće potrebe za skrbi o starijim osobama.  Kako bi se motivirao veći broj osoba za obavljanje udomiteljstva nužna je jasna strategija rada i akcija koje svakako trebaju biti popraćene odgovarajućim zakonskim aktima i pravilnicima. Mišljenja sam da udomiteljima treba osigurati mogućnost obavljanja udomiteljsta kao zanimanja uz odgovarajuću naknadu za njihov rad.  Isto tako nužno je raditi na poboljšanju kvalitete usluga skrbi u udomiteljskim obiteljima za sve skupine korisnika koristeći sve postojeće resurse pomoći i podrške.

Poruka  potencijalnim udomiteljima članice Tima za udomiteljstvo pri Centru za socijalnu skrb Karlovac, Marine Bubaš je sljedeća.

-Odluka o tome da se postane udomiteljem nosi sa sobom veliku odgovornost kao i dalekosežne promjene kako u životima osoba kojima je smještaj potreban, tako i u životima svih članova udomiteljske obitelji. Iz svakodnevnog rada s udomiteljima doznajem da udomiteljstvo unatoč svim mogućim i očekivanim poteškoćama oplemenjuje i obogaćuje svakog pojedinog člana obitelji i pozitivno utječe na osoban rast i razvoj. Kada se savjesno obavlja udomiteljstvo osigurava društveno priznanje, donosi osobnu radost i zahvalu, te cijelu obitelj čini ponosnom i zadovoljnom. Na taj način daje se poruku mlađim naraštajima kako se treba odnositi prema osobama u potrebi, te kako nekome dati priliku za novi, bolji život.