Prvi Karlovački

U plesnim cipelama otkrila eliksir mladosti

28.09.2018

Arhitektice društva

Na svakom se talentu mora raditi, on ne smije ostati netaknut, kaže Blanka Androšević

Malo je stvari poput plesa koje mogu čovjeka istinski dirnuti u najdublje dijelove bića. U tu radost življenja lako se zaljubiti, no teško ju je ostaviti. Ti pokret postanu sastavni dio života, način izražavanja samoga sebe, svojevrsna poruka koja spaja tijelo i duh. Ukoliko plesna avantura počne u djetinjstvu, utoliko će ona tijekom života djeluje poput eliksira mladost.

Sa samo četiri godine počela sam plesati ritmiku. U prvom razredu osnovne škole dobila sam letak za latinoameričke i standardne plesove. Kada sam rekla mami da bi se htjela upisati, šokirala se, ali je ipak pristala nesvjesna da je tada počela i njena pustolovina sa mnom. Morala je biti na svakom mom treningu jer nisam htjela ostati sama. Nakon cijelog dana posla u Sisku, navečer je još dva sata provodila sa mnom u dvorani, prisjeća se Blanka Androšević.

Već je tada, u najranijoj dobi bilo očito da je plesni podij onaj po kojem Blanka želi koračati cijeloga života. Razvila se ljubav, energija i želja da u plesnim cipelama učini emotivnu i hvalevrijednu priču, a u tome su joj pomogli i različiti plesni stilovi.

Ako čovjek nema energiju, uzalud i najbolji koraci na svijetu. Ples je vrlo kompleksan. Ono što izgleda jednostavno i lagano, zapravo je najteže. U plesne sam cipele uskočila s osam godina željna znanja i tada nisam znala koliko toga lijepoga će mi ples donijeti. Kako bi se još više razvila, iskusila sam različite stilove te shvatila da je svaki ples zahtjevan na svoj način.

Blanka sada maksimalno uživa sa svojim partnerom, ali istovremeno i svojom ljubavi koju je upoznala u Palma de Mallorci. I nije to ljubav na daljinu, nego se Emilien, Francuz koji je živio u Španjolskoj, doselio u Karlovac.

Više čitajte u Karlovačkom tjedniku!