Prvi Karlovački

“Optimizam je lijek”, poručuje Danica Maksimović-Vidović, licencirana doktorica energetske medicine

09.08.2019

Arhitektice društva

Tko su neVIDLJIVI?

Danica Maksimović-Vidović jedna je od tri licencirane doktorice energetske medicine u Hrvatskoj. Godine su prolazile u edukaciji, a njeni klijenti uvijek su nalazili put do nje. Svojom optimističnošću, iskrenim osmijehom i profesionalnošću, ova doktorica nesebično pomaže neovisno o problemu kojeg čovjek nosi.

Godinama sam radila na sebi jer volim pomagati ljudima, a tijekom svake terapije i sama sam mnogo učila. Ne želim ja promijeniti svijet. On je takav kakav je, važno je da mi mijenjamo sebe. U tom postupku doći će do selekcije među ljudima. Neki od njih će otići, neki će ostati.

Svakodnevni optimizam donijet će i ljepšu sliku svijeta, pomoći će u rješavanju naizgled nerješivih problema i situacija. No, uvijek s one druge strane medalje pritisak vrši negativna energija i kvari osobnu percepciju uspjeha.

Postoje situacije u kojima ste vi jedini „krivac“ za svoje stanje i to ako ste izrazito emotivna osoba. Ako vas šef kritizira, to će vas jako pogoditi i dovesti do rasula u organizmu. No, niste svjesni da je on možda došao takav na posao zbog privatni problema kod kuće ili možda ovrhe banke. Važno je raditi na sebi i ne dozvoliti da tuđa negativna energija utječe na nas jer će stres, užurban i neuredan način života ostaviti pečat, a okidač bolesti doći će naknadno.

Ipak, kredit, ovrha i obiteljski problemi ne zauzimaju prvo mjesto na ljestvici onoga što ljude tišti i muči. Sve to nije s trona uspjelo skinuti onu dobro poznatu, opjevanu bezbroj puta – ljubav.

Ljubav je zasnovana na emotivnoj razini i zato je toliko jaka. Potrebno je pronaći uzrok ljubavnog nezadovoljstva koji može, kao i svaki drugi, sezati duboko u djetinjstvo. Najveći je problem nemogućnost suočavanja s problemom i tada eruptira ljutnja popraćena egom koji je nastao prvoga puta kada je čovjek kao dijete bio kažnjen.

Savjete i pomoć traže i muškarci i žene, a većina ih je od 18 do 30 godina. Njihovo neostvarivanje jednim se dijelom može pripisati odraslima i obiteljskom stupnju skladnosti i harmonije. Reći da su krivi roditelji, pogrešno je. Oni su djecu naučili najbolje što su mogli. Njihova velika očekivanja obrazac su iz kojeg izvire protest.

Mladi su često depresivni, toliko da to prelazi u anksioznost i u suicidalne misli. Krivo je mišljenje da su mladi bahati i bezobrazni. Oni su samo buntovni i žele se izboriti za sebe. Čovjek od malena stavlja sebe na posljednje mjesto i gubi svoje ja jer prima informacije i obrasce ponašanja sa svih strana bez obzira na to jesu li učenja točna ili netočna. Cijeli nas život to prati ne da bismo udovoljili sebi već da bismo ispunili tuđa očekivanja.

Doživjeti djetetov neuspjeh nekim je roditeljima izrazito teško i ovisi o njemu hoće li ga i kako kazniti. Često se neispunjavanje roditeljskih očekivanja manifestira fizičkim kažnjavanjem, a da se pritom ne razmišlja koliko će to utjecati na samo dijete. Upravo takve situacije ostavljaju obrazac ponašanja kojeg će dijete usvojiti i smatrati normalnim smjerom odgoja. Način života općenito je užurban, novi su izazovi svakodnevno pred ljudima, traže se rješenja, traži se dodatno vrijeme kojega nema.

Problem je taj što svi želimo instant rješenje, sad i odmah, a ne shvaćamo da sve dolazi u svoje pravo vrijeme. Postoje uzroci zašto tome tako ne može biti. Kada bi se to sada riješilo, rezultat ne bi bio kvalitetan. A brzopleto i trenutno dokazivanje drugima kako bismo se etiketirali kao uspješan čovjek, neispravan je put. Uspješnosti i dokazivanju nije mjesto u istoj rečenici.

Za primjer možete uzeti supružnike kojima sam savjetovala da usvoje dijete jer svoje nisu mogli imati. No, nisu me poslušali upravo zbog straha od tuđih mišljenja i percepcije njih kao neuspješnih ljudi. Također, mnogi žele djecu s partnerom samo da bi ga zadržali pored sebe jer smatraju da će imati uspješnu obitelj. Točno je da će takva bračna zajednica opstati, ali kratkotrajnog je to vijeka s posljedicom rastave braka.

Nije rijetkost čuti kako se krivac svih problema nalazi u uroku i to najčešće onome kojeg smo dobili preko svojih predaka. Ako zbilja vjerujemo u to i sugestivno primamo tu informaciju, svoj problem nećemo moći ni riješiti.  Uroci, kako doktorica kaže ne postoje. To su samo naše negativne misli koje smo dužni braniti od loših okruženja.

Danica je savjetovala Norvežane, Nijemce, Austrijance, ali i Karlovčane kojih je malo, ali su joj vrlo zanimljivi. No, ono što je zasigurno na veselje svih žitelja grada na četiri rijeke svjetla je turistička budućnost.

-Karlovac kao grad može jako puno dati u turizmu, ali evidentna je doza straha. To je grad po mjeri svakog čovjeka, sve što vam treba je tu. Ima svoju ljepotu i dušu, samo treba više hrabrosti, treba postaviti ciljeve i njima težiti. Svjetla ga budućnost čeka u turizmu.

Krenuti od sebe mijenjati svijet ispravan je put i onaj kojem trebamo svakodnevno koračati jer energiji nije važno koliko smo mladi ili stari, ona godine ne broji.

Naučite voljeti sebe i znajte da to nije teško. Ono što je izvana lijepo, ne mora biti kvalitetno. Ljepota je ono što smo mi u dubini duše. Životne situacije ne prihvaćajte kao nerješive, sve može u svoje vrijeme, samo je potrebno puno strpljenja. (a.r.)

Ovaj je tekst nastao na temelju fotografija koje je snimio karlovački fotoreporter Denis Stošić koji je fotografirao dobre duše Karlovca, one iza kojih stoji puno truda, rada, odricanja, padova i boli. Te dobre duše čine seriju fotografija koju je Stošić nazvao neVIDLJIVI.