"Tako da mislim da mačevanje ne možeš voljeti onako na pola, zapravo ili ga voliš ili ga ne voliš"

Mačevalački klub "Karlovac" čvrsto drži svoje mjesto u vrhu karlovačkog sporta i hrvatskog mačevanja, a i ove godine postignuti su zavidni rezultati. Članovi Mačevalačkog kluba "Karlovac" nastupili su u Zagrebu na Prvenstvu Hrvatske za disciplinu mač, u pojedinačnoj i ekipnoj konkurenciji, za sve dobne kategorije. Karlovački borci s natjecanja su se vratili s jednim osvojenim naslovom državnog prvaka, dva osvojena naslova viceprvaka i tri brončana odličja. Najbolji rezultat na natjecanju ostvario je Lovro Oniško u kategoriji dječaka do 13 godina, gdje je s omjerom od 5 pobjeda i jednim porazom osvojio naslov prvaka Hrvatske u konkurenciji od 11 boraca. Članovi Mačevalačkog kluba "Karlovac" nastupili su u Zaprešiću na Prvenstvu Hrvatske za mlađe dobne kategorije u disciplini floret i osvojili pet brončanih odličja. Najbolji rezultat ostvario je Niko Adam, osvojivši broncu u juniorskoj kategoriji, s ostvarene tri pobjede i pet poraza, u konkurenciji od trinaest boraca. Tijekom ljeta članovi kluba ne treniraju svojoj bazi u Osnovnoj školi Dubovac, već u Atomskom skloništu na Rakovcu zahvaljujući Taekwondo klubu "Karlovac". Mačevalački klub "Karlovac" provodi i ove sezone na Foginovom kupalištu tradicionalnu sedamnaestu uzastopnu "Školu plivanja". Klub  "Školu plivanja za plivače i neplivače" organizira u suradnji i pod pokroviteljstvom Grada Karlovca. O stanju u klubu, ostvarenim rezultatima u ovoj godini, o natjecanjima, "Školi plivanja" i svim aktivnostima u klubu razgovarali smo s trenerom kluba Krešimirom Profozićem.

Krešo, sezona je završena, je li bila uspješna?

-Pa je, evo sezona je završila manje više uspješno. Bila je kao i svaka druga dosta duga i naporna. Ova je bila puna i nekakvih, više nego obično, padova i uspona i boljih rezultata i lošijih, ali sve u svemu solidna sezona.

Ako bi računali po državnim prvenstvima bilo je uspješno. Bile su berbe medalja i u floretu i u maču, mene možda malo više iznenađuju dobri rezultati u maču, jer praktički mač ne trenirate, kakvo je tvoje mišljenje?

-Pa da, rezultati su bili u najmanju ruku solidni i u floretu i u maču. Zapravo mač ne treniramo, ali pošto svake godine izlazimo na državno prvenstvo i neki nam borci tu i tamo kroz godinu odrade koji turnir i u maču. Zapravo je možda i logički da smo svake godine onda i u maču zapravo sve bolji, jer djeca imaju i sve više iskustava zapravo.

Evo sezona je gotova, ti preko godine radiš, treniraš u dvorani Osnovne škole Dubovac, međutim preko ljeta se moraš snaći, jer škola je zatvorena, obično je to Atomsko sklonište na Rakovcu, je li tako i ove godine?

-Je tako je i ove godine, to je ona suradnja koja je trajala i traje već godine. To je jedna izvrsna, prekrasna i lijepa suradnja s Taekwondo klubom "Karlovac" koji nam je svoju dvoranu otvorio od početka aktivnog rada kluba, zapravo prije sedamnaest godina i ta suradnja traje i dan danas. Evo i ovim putem se zahvaljujem svima u Taekwondo klubu "Karlovac" na stvarno velikoj potpori i uvijek su nam tu na pomoći kada god nam je nešto zatrebalo.

Krešo, mačevanje je specifičan sport, moraš imati kompletnu opremu, moraš imati i mačeve, zaštitu. Pa to ne može biti masovno kao nogometu, rukometu, ne znam, kako stojiš sa članovima kluba? 

-Pa, situacija je u redu. Mačevanje nije nekakav masovan sport, ali nije to problem opreme ili problem broja borilišta ili nekakve osnovne opreme. To je za početak, nego tu je i jedan problem što je mačevanje zapravo vještina koju treba trenirati minimalno recimo nekakvih osam do deset godina da bi se moglo reći da imaš nekog borca koji na nešto liči i da ga možeš nazvat mačevaocem. Znači to je nekakva vještina u koju treba utrošiti možda i više vremena nego za neke druge sportove. Tako da je u principu više možda mačevanje malo specifično.

Da, to je taj put dosta dug, ne znam od nekakvih pionira pa do seniora i tu ih malo ostane, je li tako?

-Pa da, iako Hrvatska je malo specifična država u tom segmentu, recimo, u nekim drugim državama tipa Italije, Mađarske, Njemačke ili Austrije, koje su nam najbliže za nekakvu referencu, tamo seniori mačuju bez obzira što on nije najbolji u državi i bez obzira ako je on i dvadeseti senior u državi on će ići na neke svjetske kupove i Grand Prix natjecanja. A u Hrvatskoj je to, kako bih rekao drugačije, mi imamo taj mentalitet nekakav, ili smo prvi ili se nećemo time baviti što je isto malo bez veze, ako si se nečim bavio cijeli život da ne nastaviš dalje barem u nekom obliku. Tako da mislim da je veći tu problem nekakav mentalni i da čim netko nije prvak svijeta, to je odmah tragedija. Recimo da bi više valjalo ispraviti taj način razmišljanja, jer kažem u drugim državama ljudi se i dalje bave mačevanjem uz posao, uz sve, bez obzira što nije najbolji u svojoj državi on i dalje mačuje, kod nas ili su prvi ili te nema. Tako je otprilike, drugo mjesto se ne broji.

Ti radiš praktično s tim mlađim uzrastima, zadržao si ih dosta, no od početka kroz klub je prošlo dosta ljudi, kako gledaš na to?

-Pa je, dosta je ljudi prošlo kroz klub, što muških, što ženskih i stvarno kada se gleda unazad tih sedamnaest godina lijepi su to rezultati bili i seniorski i juniorski, imali smo i dosta reprezentativaca, i kadetskih i juniorskih i seniorskih i muških i ženskih, tako da sve skupa kada se sagleda klub je zapravo na dobrim nogama. Što se tiče znanja u mačevalačkom sportu i sada što se tiče i opreme, u principu nam ništa ne fali, imamo svega i tko god je zainteresiran da se time ozbiljno bavi, ja mislim da mu mi možemo pružiti zaista vrhunsku podršku u svemu da on neki svoj ili zadani cilj ostvari.

U tih sedamnaest godina napravio si od jednog novog kluba, novog sporta, stabilan klub i popularan sport, što misliš o tome?

-Pa je da, stvarno je, klub je stabilan i financijski i što se tiče opreme i stvarno svega, ali najbitnije nekako u tome svemu da se stabiliziralo to nekakvo znanje u tom sportu koje ja na početku naravno nisam imao, kakvo je sada, jer se time nisam bavio kao dijete. Tako da i to znanje koje sada prenosim s generacije na generaciju i koje ovi stariji u klubu prenose opet na mlađe od sebe dok se međusobno bore i tako dalje. Tako da u principu znanje je nešto što je najbitnije, a sada koliko ti imaš utega ili koju kilažu, to se uvijek da ili riješiti ili dokupiti, što bi se reklo i tako dalje. Ni sama mačevalačka oprema nije za sam početak, kako bih rekao, toliko bitna koliko nekakav kvalitetan rad, ali sada evo imamo stvarno sve i manje više se nemamo na što požaliti.

Ja bih rekao da su Karlovčani prihvatili mačevanje i roditelji vode djecu u klub, jesu li shvatili da je to za njihovu djecu pravi sport?

-Pa je, Karlovčani su to shvatili, možda ako je netko na početku bio i skeptičan prema tome, ali evo ja mislim da su prihvatili mačevanje. Mislim, Karlovac je vojni grad, Karlovac je grad koji je svoju neovisnost izborio s mačevima i s hladnim oružjem i bio na nekakvom bedemu i braniku Hrvatske od nekakvih napada kroz povijest. Tako da je Karlovac jako usko vezan zapravo uz mačevanje i uz mačevalački sport. Pa evo i prvi hrvatski olimpijac je mačevalac iz Karlovačke županije, rodom iz Slunja Milan Neralić. On je i prvi Hrvat koji je nastupio na Olimpijskim igrama i osvojio olimpijsku medalju u nekom sportu. U Karlovcu je bilo puno vojarni, u svakoj od vojarni se prakticiralo mačevanje u smislu obrane, bilo obrane, bilo napada i tako dalje. Tako da Karlovac i mačevanje imaju zapravo nekakvu povijest, koja se isprepliće od prvog dana osnutka grada Karlovca bih ja rekao, tako da su Karlovac i mačevanja povezani. Evo meni je jedino žao što su ljudi u nekom trenutku, a možda neki još i dan danas što misle da je sportsko mačevanje različito od onog mačevanja, na primjer kroz povijest ili kada se Karlovac branio u srednjem vijeku i tako dalje, ali to nije različito. Znači, ovo mačevanje koje mi danas prakticiramo, takozvano sportsko mačevanje to je vrhunac razvoja nekakve tehnike, snage i brzine u mačevanju. Znači, tako se mačevalo već prije 500 godina, taj stav je bio prije 500 godina, koji mi danas koristimo. Oružje koje neki znaju nazivati u šali ona antenica kojom se pikate, ta antenica je izmišljena prije 500 godina. Znači, nije to od jučer, to je najefikasnije hladno oružje koje postoji, puno efikasnije od drugih nekakvih mačeva, glomaznih i teških. Tako da mi je samo možda žao i uvijek pokušavamo približiti znači ljudima, pogotovo građanima našeg grada, da je sportsko mačevanje zapravo vrhunac razvoja mačevanja kroz povijest i ono je jako usko povezano kroz mačevanje. Kada neki kažu joj nemate one prave mačeve, ne taj mač već postoji 500 godina i on vjerujte mi je pravi i onda kada ljudima malo objasniš neke stvari i kada sagledaju malo iz drugog ugla onda i oni kuže da je zapravo vrhunac razvoja mačevanja danas sportsko mačevanje, a ne neki koji misle da to uopće nema veze jedno s drugim.

Evo jedna aktivnost koja je već tradicionalna ovom klubu, čini mi se da je ove godine sedamnaesta Škola plivanja koju provodi Mačevalački klub "Karlovac", praktički ovu aktivnost provodite od početka postojanja kluba, je li tako?

-Tako je i to već  sedamnaest godina. Da, koliko postoji klub toliko i Škola plivanja na Foginovom kupalištu. Klub je možda nešto mrvicu stariji, koji mjesec, ali u principu koliko je aktivnog rada kluba toliko učimo i Karlovčane plivati.

To je jedna dodatna aktivnost ljetu u kojoj su uključeni članovi kluba, kako to funkcionira?

-Tako je, pa to je jedna dodatna aktivnost na koju smo zapravo iznimno ponosni u klubu da znači već 17 godina u saradnji sa Gradom Karlovcem i pod pokroviteljstvom Grada Karlovca Mačevalački klub "Karlovac" udruga organizira Školu plivanja na Foginovom kupalištu. Članovi kluba uključeni su u rad same škole, u rad s djecom, tako da baš smo ponosni na taj dio rada kluba.

To je jedna dodatna aktivnost ljeti kada trenirate u Atomskom skloništu, a početkom nove školske godine vraćate se u Osnovnu školu Dubovac, je li tako?

-Tako je, to je plan, manje više kao i svake godine. Znači preko ljeta smo u Atomskom skloništu zahvaljujući Taekwondo klubu "Karlovac" i onda se u principu s početkom školske godine vraćamo nazad u dvoranu Osnovne škole Dubovca.

Na čemu će biti akcenat tijekom ljeta, je li vas na jesen ili u zimi očekuju neka posebna natjecanja?

-Pa ima, uvijek su ta natjecanja zapravo ista. Manje više ti nekakvi svjetski kupovi koji nas čekaju na početku sezone za kadete i juniore, recimo i tako dalje. Pa, naglasak će biti ovo ljeto, ja mislim malo više na individualnom radu s nekim borcima od kojih se očekuje neki veći rezultat. Tako da recimo, ovo ljeto mi je možda plan ići nekako u tom smjeru malo se posvetiti više nekakvim kvalitetnim borcima, koji žele više, žele napraviti neki veći rezultat. Tako da evo to je nekakav plan za ovo ljeto.

Klub je stabilan, zaposlen si preko Karlovačke sportske zajednice, znači li ti da se može normalno i mirno raditi?

-Je Bogu hvala, nakon dosta godina i borbe i muke i znoja i rada i doslovno i krvi u ovom sportu i svega, sada je super, može se normalno radit u miru bez brige. Evo, baš je lijepo kada nakon svih tih godina rada i uvijek u nekakvoj brizi i uvijek nekakav grč u želucu i uvijek nešto ne valja, nešto ne paše ili nešto fali ili nešto smeta, možemo mirno raditi. Stvarno je nakon toliko dugo vremena lijepo raditi, ono što se kaže u miru i tišini.

Dobro poznaš situaciju, je li napredovalo mačevanje u Hrvatskoj?

-Da apsolutno, mačevanje u Hrvatskoj napreduje skoro bi se moglo reći iz dana u dan, povećava se broj klubova i povećava se broj djece i što je najbitnije povećava se broj kvalitetne djece, ali povećava se i broj trenera, koji su bili nekada borci, povećava se broj kvalitetnih trenera, samim time, ajmo reći, sudaca i tako dalje. Tako da mislim da mačevanje u Hrvatskoj apsolutno ima budućnost ovaj i Hrvatski mačevalački savez nam je sve sređeniji, sve kompetentniji, pomažemo jedni drugima. Atmosfera je nekako sve bolja između nas i trenera i boraca i samih roditelja, djece i tako dalje. Tako da onako jedna lijepa zajednica se stvara, tako da mislim da mačevanje u Hrvatskoj ima lijepu budućnost.

Karlovački klub je čini mi se već godinama u vrhu, među tri, četiri najbolja kluba u Hrvatskoj, jesi li zadovoljan?

-Pa apsolutno, apsolutno je tako, među tri i četiri, ja bih rekao, čak i na drugom mjestu u nekim stvarima minimalno. Pa je, jesmo, mislim da su djeca to zaslužila sa svojim radom, sa svojim trudom, to je hrpa treninga, hrpa natjecanja, nije to ništa došlo preko noći, tako da svaki rezultat koji mi napravimo nije sigurno došao slučajno.

Stvarno se dobro radi, čini mi se da će ovo ljeto biti u znaku rada i znoja što se treninga tiče, što ti misliš?

-Da hoće, mi sada preko ljeta kada krenemo s treninzima to je šest treninga tjedno po tri sata, znači djeca zaista rade, što je velika satnica do koje se kroz godinu zapravo ne može doći normalnim treniranjem. Imat ćemo po prvi put ove godine ljetnu školu mačevanja gdje će roditelji moći upisati djecu samo na ljetno mačevanje, ako nemaju neku dodatnu aktivnost ili nešto, da ne budu doma. Tako da po prvi put ove godine će biti ta ljetna škola mačevanja za nekakve nove ili potencijalne članove ili one koje samo žele malo se upoznati s tim sportom. Tako da evo ovo ljeto po prvi puta i krećemo s tim nekakvim projektom, pa da vidimo kako će to ići.

Kada hoće netko od djece, netko od mladih, početi se baviti mačevanjem, što treba ponijeti sa sobom?

-Samo inteligenciju, najbolje je da pamet ponese sa sobom jer na kraju dana sve se može nekako uštimati, ali nekakva inteligencija, sportska inteligencija, općenita inteligencija i nekakva, kako bih rekao, pamet da u borbi se kvalitetno razmišlja, da se ne rade jedne te iste greške za redom, da se uči na svojim greškama, tako da najbitnije mi je da zapravo da na trening "donesu glavu".

Bitna je i volja da izdrže sve to, je li tako?

-Pa, mačevanje je dosta specifičan sport, ljudi ili ga neće uopće trenirati ili ga zavole jako. Tako da ja nisam doživio još nekoga tko je samo malo trenirao ili nešto obično, ili baš ga zavole ili u principu dođu na prvi trening, probaju pa im se ne svidi, pa neće. Tako da mislim da mačevanje ne možeš voljeti onako na pola, zapravo ili ga voliš ili ga ne voliš.

Ovo ljeto bit će dakle, kao i prošlo, u znaku plivanja i mačevanja kao i prošlo u znaku plivanja i mačevanja, jesu li članovi kluba već naviknuti na to?

-Tako je apsolutno, Mačevalački klub "Karlovac" apsolutno svako ljeto je u znaku i mačevanja i plivanja i to su nekakve ja bih rekao i karakteristike grada Karlovca. Znači ne da je samo usko vezan uz mačevanje kroz svoju prošlost, nego mislim da je i usko vezan uz plivanje kroz svoju prošlost. Tako da evo drago nam je da možemo svim građanima Karlovca ponuditi te nekakve dvije stvari, koje su stvarno kada se pogleda povijesno dosta usko vezane uz naš grad.