"Stvarno imamo generaciju koja je talentirana, a pokušat ćemo i stalno pokušavamo zadržati ih u seniorskoj kategoriji"

Karate klub "Karlovac 1969" već je godinama vrlo uspješan i u vrhu je karlovačkog sporta. U klubu se radi vrlo ozbiljno i kvalitetno. Ove godine ostvareni su odlični rezultati, mladi natjecatelji gotovo svakog vikenda osvajaju medalje na turnirima i od ove generacije natjecatelja može se puno očekivati u budućnosti. U klupskom prostoru na Borlinu marljivo se radi s mladim sportašima, pred kojima je lijepa budućnost. Karate klub "Karlovac 1969" nedavno je vrlo uspješno organizirao u Sportskoj dvorani na Rakovcu međunarodni karate turnir "Karlovac Open". Ove godine bio je to 21. po redu, a na turniru je nastupilo 466 natjecatelja iz 51 kluba iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Slovenije. Članovi Karate kluba "Karlovac 1969" ukupno su osvojili 18 medalja i u ukupnom poretku klubova izborili drugo mjesto. Trener Ivan Puklavec rekao nam je u razgovoru nešto više o rezultatima ostvarenim u ovoj godini, o radu kluba i uvjetima, o novoj sezoni koja je počela u rujnu, o natjecanjima do kraja godine te planovima za budućnost.

Ivane, jesi li zadovoljan s ovom godinom, kakvi su rezultati postignuti?

-Pa rezultati su vrhunski kao i uvijek. Nova natjecateljska sezona nama je počela od devetog mjeseca kada kreće škola. Imamo puno puno novih članova, imamo dobre rezultate u ovim kadetskim i mlađe seniorskim kategorijama. Ovi mlađi su uvijek uspješni, bili su vrlo uspješni na Prvenstvu Hrvatske, bili su uspješni i na Kupu Hrvatske. Išli smo na Balkansko prvenstvo, tako da sve u svemu puno posla i puno dobrih rezultata.

Vrlo ste aktivni, svaki vikend idete na neko natjecanje, je li tako?

-Da, svaki vikend sigurno. Subota, nedjelja, kako kada, kakav je raspored, ali nemamo puno praznog hoda, djeca to vole. Imamo onako veliki broj natjecatelja, pa ih onda naravno rasporedimo, da ne ide svako dijete svaki vikend na turnir pa ih pokušavam malo rasteretiti zbog škole, ali radno je, uglavnom cijela godina je radna.

Sa tih natjecanja koja su pretežno dosta masovna, obično donesete hrpu medalja, koliko to znači tebi kao treneru?

-Pa da, mislim treba vrednovati rezultat po broju natjecatelja u kategoriji, ali i po tome koliko dijete dugo trenira. Pa, onda s ovim mlađima krećemo na turnire gdje su to neki početnici gdje je možda njih deset, dvanaest u kategoriji, pa su tu dovoljne dvije tri pobjede za medalju. A ovi stariji naravno odu na turnir na kojem je i pet šest borbi i velim ja isto kada dajem u medije uvijek dam realnu sliku. Ali ljudi moraju shvatiti da ako se mi vratimo s petnaest medalja, neke medalje su lakše osvojene, a neke teže, ali isto tako i djeci i mladima, koji su tek počeli njima ta medalja znači puno. Jednako kako Luciji na nekom svjetskom kupu znači medalja tako njima znači na ovom nekom lakšem turniru, nazovimo lakšem po brojnosti.

Jako dobro radite sa svim mlađim kategorijama, tu su rezultati zaista jako dobri, možemo reći da je Karate klub "Karlovac 1969" među boljim klubovima u Hrvatskoj, kada govorimo o tim mlađim kategorijama, je li tako?

-Da, to će vam svatko potvrditi u Hrvatskoj. Imamo stvarno jako nadarenu generaciju, znači od dvanaest, trinaest, četrnaest godina i dečkića i cura. Dolazi jedna mlađa generacija od njih, koja će sigurno, ako ne isto kao i oni, možda i bolje rezultate postizati. A ovi kadeti, pa Lucija naša, koja je sada postala seniorka, njih guramo. Znate, u svakom klubu je teško zadržati ih, teško ih je motivirati i tu je zapravo nama najveći neki motiv da probamo napraviti nekog opet seniora u Karlovcu, kao što je bio Dino ili Josip ili ja ili prije nas oni stariji. Tako da to nam je zadatak, nije nam problem s ovim mlađima odrađivati, jer imamo stvarno dobre uvjete i dobre trenere. Velim, stvarno imamo generaciju koja je talentirana, a pokušat ćemo i stalno pokušavamo zadržati ih u seniorskoj kategoriji, pa napraviti neki rezultat za grad, koji će biti još jači.

Da, obično se treneri žale iz svih sportova, da je koban taj prelazak iz juniorske u seniorsku kategoriju ili ustvari kada se prelazi iz srednje škole na fakultet, što misliš o tome?

-A da, to je problem jednak svugdje. Nije bitno koji je točno sport, ali velim, svi mi pokušavamo, ali bez podrške roditelja, bez podrške zajednice, pa onda tu dođe i financijska podrška, jer kad si ti senior to nećeš više radit samo kroz ljubav za sport, nego ćeš si morati osigurati neki barem koliko, toliko dostojan život kroz taj sport i to je svima izazov. Mi imamo neke modele stipendiranja, Grad Karlovac sada pomaže, država pomaže i mislim da je ovo dobar put kako bi mogli se u Hrvatskoj zadržati ti seniori u manjim sredinama. a ne samo u Zagrebu, Rijeci ili Splitu.

To je jako bitno, ali je važna i volja, ja bih rekao, i upornost tog sportaša da sve to izdrži i da ide što dalje, je li tako?

-Da, ali ljudi zaboravljaju da zadnjih, bar koliko ja pratim, desetak, petnaest godina u svim sportovima mi smo svi počeli forsirati rezultate u vrlo ranoj dobi. I nije jednako bilo prije petnaest godina kada sam ja ozbiljno trenirao i kada sam tek sa trinaest, četrnaest godina krenuo na neke turnire koji su nešto značili. Ovo što se danas događa da meni već, ne samo meni svima ili ako ja ne krenem u zaostatku sam, da već s osam, deset godina oni imaju godišnje po petnaest, dvadeset turnira, idu izvan države, idu po tim svjetskim kupovima i onda moramo shvatiti da dijete od desete godine do svoje osamnaeste već je osam godina u trenažnom procesu, u turnirskom natjecanju i da ga to zasiti. Velim, nisu toliko samo djeca kriva, koliko je možda taj sustav natjecanja kod nas, ne samo u Hrvatskoj, mislim da u cijeloj Europi imamo malo krivo posloženo.

Evo, ali sve ove godine vi imate jedan jako dobar niz, imate konstantno reprezentativce, je li tako?

-Da, mislim to je bila ideja i da je to bio cilj, lako je "napumpati" jednu generaciju i onda deset godina imat "rupu" i to se često zna događati. Mi stvarno imamo sreću što konstantno, evo ja sam ove godine pet novih natjecatelja od sedam do devet godina doveo do ove natjecateljske grupe. Svake godine, naravno, prirodan je odljev i prirodan priljev novih natjecatelja i tako da stalno pokušavamo imati mlade natjecatelje koji će trebati biti strpljivi. Velim, njima sada treba pet, šest godina da bi dogurali do reprezentacije i onda opet radili rezultate, kao šta su njihovi kolega prije njih radili.

Čini mi se da su sada tu u fokusu Lucija Šegavić i Tomislav Čordašev, kakva je situacija?

-Njih dvoje su sada tu, imamo mi još kadeta i juniora i muških i ženskih, ali njih dvoje su oni koji su pokazali najviše volje, želje, htjenja i rezultatski su to uspeli popratiti. I sada je na nama da pametno to klupski odradimo, da oni ne izgube volju. Da roditelji ostanu tu ta podrška koja mora shvatiti da neki put će morati izostati kakve krstitke, krizme rođendani, a da se moralo otići na turnir u srijedu i vratiti se u nedjelju. I mislim ni Luca ni Tomislav nemaju neke probleme u školi što se toga tiče, imaju onu kategorizaciju pa mogu i odgovarati po dogovorima. A i svjesni su da ako želiš neki rezultat, da ćeš morati dati više truda nego običan učenik, običan đak, ali to će ti se na kraju u životu isplatiti sigurno.

U sportu nema ništa ustvari bez podrške roditelja, kako je u klubu?

-Mi imamo vrhunske roditelje, evo sada su to pokazali na našem turniru, koji je bio u Sportskoj dvorani na Rakovcu. Petnaestak što mama, što tata su cijeli petak, cijelu subotu skakali, trčali da bi mi to organizirali tako uspješno. Nitko naravno za uzvrat nije tražio ništa. Mi im se zahvaljujemo na svoj podršci i što se tiče komunikacije s njima i te pomoći klubu, jer klubu uvijek treba neka pomoć, to ne mogu biti dva čovjeka. Mi smo tu jako zadovoljni i to isto kako učimo djecu kako da se ponašaju u dvorani, tako ti roditelji jedni druge uče kako se ponašati u klubu i kako pomoći klubu. Od kada sam ja ovdje uvijek imamo dobru suradnju s njima.

Velika stvar za klub je što ima svoje prostorije, što nemate problema s treniranjem, što imate dobre uvjete, kakva je ustvari situacija s uvjetima?

-Pa, mi to imamo već dugi niz godina, od kada je naš predsjednik Želimir Feitl ovu dvoranu prepustio nama. Mi smo je godinama uređivali koliko su financije dozvoljavale i opremali opremom. Tako da sada stvarno imamo jedan reprezentativan prostor, dvije dvorane i teretana Konstantno su dva treninga u isto vrijeme, da li mlađi, pa stariji ili roditelji i djeca te rekreacija. Klupsku teretanu koristimo za starije natjecatelje i stvarno što se toga tiče ne fali nam ništa, imamo sve što nam treba.

Klub stvara svoj ugled godinama, tu je ustvari Želimir Feitl, ali tu su već i neki mlađi ljudi, dakle imate i dobar status kod Hrvatskog karate saveza, je li tako?

-Pa, naš klub nije najstariji, mislim da je jedan od tri najstarija kluba u Hrvatskoj i naš Žiga je karate praktički doveo u Hrvatsku i svi to cijene. On je stvarno poznat i priznat, gdje god se pojavimo uvijek ga svi pozdravljaju, svi ga se sjećaju. I sada na našem turniru bili su neki ljudi koji su onako počeli zapravo karate u Jugoslaviji i držali ga uopće da mi sada možemo raditi to što radimo. Imamo predsjednika koji je stvarno razuman čovjek, koji podržava sve klubove, pomaže, uvijek se s njim može razgovarati, zadovoljan je s našim rezultatima, s našom brojnošću, odlascima na turnire, na te svjetske kupove što je bitno i ta balkanska prvenstva, svjetska prvenstva i europska. Mi iz godine u godinu dižemo svoj rejting. Dario Keča je tu uvijek član nekog upravnog odbora ili član reprezentacije kao trener. Tako da stvarno imamo lijepu priču.

Ivane, održano je 21. izdanje turnira "Karlovac Open", bilo je jako dobro, bio je i dobar odaziv, kako je sve prošlo?

-Odaziv je bio solidan, 460 natjecatelja iz 51 kluba iz tri države. Mi uvijek gađamo tako negdje do brojke 500, možda i preko 500, jer nije jednostavno ako je više onda to organizirati u jednom danu, to je vrlo teško i malo smo limitirani bili ove godine s vremenom, pa smo jako zadovoljni jer smo išli i ispred vremena. Obično to nije slučaj na karate natjecanjima, uvijek to sve kasni, mi smo to lijepo dogovorili sa sucima. Imali smo dobar taj vremenski okvir, kojeg smo pratili cijelo vrijeme, požurivali sve da to završi na vrijeme. Kako smo i rekli u 17 sati bili smo izvan dvorane. Svi sudionici su s time bili jako zadovoljni, imali su vremena i prošetati po gradu, otići možda nešto pojesti. Nije ono kada izlaziš u 21 sat iz dvorane. Turnir je protekao baš savršeno bez jednog ekscesa, bez jedne ozljede, pripremili smo bogate nagrade, to je rijetki slučaj na manjim turnirima da svi pobjednici dobiju pehare. Imali smo novčane nagrade za juniorske otvorene kategorije, imali smo ekipne borbe. Tako da baš onako lijep je turnir bio i svi koji su bili, imali smo prijatelje iz Bosne i Hercegovine i Slovenije ovdje i svi su bili zadovoljni i svi će se vratiti sljedeće godine. Ovo je bio 21, turnir, ja sam tu od onog prvog i kao natjecatelji i kao pomoć u organizaciji, evo sada već 21 godinu i vidi se da razina se diže, kako naša tako i ova organizacijska tako i natjecateljska, tako da stvarno lijep turnir i velim svi su zadovoljni i mi smo ponosni na njega i pokušat ćemo ga svake godine održavati i dizati na još višu razinu.

Tebi je ovaj turnir bio prilika, tako je svake godine, da daš priliku da nastupi što više članova kluba, je li to djeci puno znači?

-Pa je, nije samo to što oni mogu nastupiti u više kategorija, ali zato što je naš turnir, nego baš zato što se mogu pokazati pred domaćom publikom i stvarno bili ste tamo i vidjeli. Dvorana je bila praktički puna, navijalo se i nekako jedanput godišnje kada si doma i mogu te prijatelji doći vidjeti i bake, djedovi, koji ne idu za nama po cijeli Hrvatskoj ili izvan zemlje, imaju priliku to vidjeti, onda je to nekako više emocionalno jače nego možda neko prvenstvo Hrvatske. Došli su ti prijatelji iz škole, došao ti je susjed, baka, djed i stvarno su djeca ono uvijek tu i obično nam je to bio i teret i nikad nisu bili rezultati, nisu pratili sezonu u Karlovcu, ali ove godine se sve nekako poklopilo i stvarno nismo bili brojčano najveći klub na turniru, a svejedno smo bili drugi u ukupnom poretku i prvi u ukupnom poretku u borbama, što je onako stvarno dobar rezultat. Tako da sam prezadovoljan, sve je prošlo i bolje nego što sam ja očekivao.

Sezona je vama počela u rujnu, što očekuje klub do kalendarskog kraja godine?

-Proteklog vikenda nastupili smo u Rijeci na turniru "Croatian Karate Open" na kojem smo nastupili s mlađim natjecateljima, ali najboljim i najkvalitetnijim. Zatim idemo na prvenstva Hrvatske za mlađe dobne kategorije. To svake godine dobro rasturimo, pa se nadamo i ove godine. U jedanaestom mjesecu čeka nas opet Svjetski kup u Veneciji. Tu će nastupiti ovi najbolji kadeti, juniori i mlađi kadeti. Nakon toga imamo jedan Kup Hrvatske. To je zapravo izborni turnir za Balkansko prvenstvo za isto kadete i juniore i mlađe seniore. Plus još jedno pet, šest turnira ovih naših domaćih i dva vanjska. Tako da svaki vikend nastupamo, ali mi smo se dobro pripremili. Mi smo startali 15. srpnja, kada smo otišli u Crnu Goru. Tamo smo odradili vrhunskih šest dana priprema, vratili se i od 5. kolovoza počeli trenirat, tako da su djeca spremna. Forma je onako na vrhuncu i pokušat ćemo da rezultati to poprate i završimo sezonu lijepo slavljenički kao uvijek.

Vi ste jedan od tradicionalnih klubova u Karlovcu, djeca vole klub, čini mi se da nemate problema sa članstvom, kakva je situacija?

-Ne, nema problema sa članstvom. Prirodno je da djeca odu u neki drugi sport, probaju ga, pa se ili vrate ili ostanu u tom drugom sportu. Ali evo mi smo sada u rujnu bez nekih velikih reklama, malo po portalima, to što je onako najosnovnije, upisali više od 20 novih članova. Jest da je desetak sigurno izašlo van, to ćemo vidjeti sada početkom desetog mjeseca. Onda uvijek se onako vrate svi koji se misle vratiti. Brojnost nam je koliko naši kapaciteti dozvoljavaju i trenerski i prostorni, jer ova dvorana je lijepa, velika, ali više od 20 djece ne može biti unutra za kvalitetan trening. Tako da naše grupe jesu otprilike 20 do 25 članova. Malo ima više ove karate škole, ali borimo se, trudimo se i nikad mi nismo kukali za broj članova. Ljudi prepoznaju, velim, većina se i vrati, kada vidi kako se radi ovdje, kako se radi drugdje. Dosta se trenira, ali dosta je onako ležerna, opuštena atmosfera, nitko nikog ne tjera. Djetetu se pruži maksimum i od njega se očekuje ono što on može vratiti nazad. Znamo da ne mogu svi biti prvaci Hrvatske ili svjetski prvaci. Tako da svatko trenira svojim tempom, svojim ritmom i to je onako dosta lijepa priča. Ugodno je ovdje raditi i svi koji dođu uvijek se rado vrate i imamo samo pohvale što se toga tiče.

Ivane, ti si profesionalac u klubu, kako stojite s trenerima?

-Pa da, Dario Keča i ja smo ovdje treneri na plaći, a imamo još dvojicu mlađih trenera, koji nam onako uskaču, pomažu kada treba asistencija na treningu, kada su ove mlađe grupe. Pa, uvijek bi trebalo još trenera realno, jer kada ja odem negdje van onda je malo problem naći tko će otići, ne znam, s djecom u Hrvatskoj na turnir ili evo ne daj Bože prošlih dana ja sam se razbolio, pa je isto bilo onako nategnuto, čupali smo se, probavali smo, uvijek je netko uskakao, ali moramo biti realni da mi nismo klub od 500 članova i da nam treba pet trenera. Za sada je nas dvoje plus dva asistenta skroz dovoljno. Kada bi se to dizalo gore bilo bi super i onda bi moralo i članstvo rasti. Tako da jedno veže drugo i mislim da će se prirodno to napraviti kada će trebati, to će se dogodit samo od sebe, tako obično u životu sve i bude.