Sve više napuštenih pasa, Sklonište za nezbrinute životinje u Utinji proširilo kapacitet, možda ni to uskoro neće biti dovoljno

Prošle godine, 26. listopada na snagu je stupio novi Zakon o zaštiti životinja, koji je donio mnogo pozitivnih novosti, propisao rokove za pojedine odredbe, veće kazne za neodgovorne građane i odgovorne osobe, gradove i županije, pa nas je zanimalo je li se što promijenilo u svijesti građana, prvenstveno vlasnika pasa i mačaka, ali i odgovornih osoba, te kako se on provodi u našoj županiji.

Jedino mjesto na kojem smo iz prve ruke mogli dobiti konkretne informacije je Sklonište za nezbrinute životinje, vlasništvo tvrtke CRPK d.o.o., koje zbrinjava životinje na području Karlovačke županije, a koje se od Karlovca nalazi u 23 kilometra udaljenoj Utinji i čiji je voditelj Krešimir Lemić.

-Da, svi smo taj Zakon jedva dočekali, ali po onome čemu u Skloništu svjedočimo iz dana u dan, ne bi se moglo reći da ga se svi pridržavaju i provode. Ne bi se onda dogodilo da smo tijekom ove godine zbrinuli 329 pasa, od kojih je 228 udomljeno, pa trenutno na udomljavanje čeka 101 pas. Najveći problem su nečipirani psi, kaže Lemić, iako je zakonska obaveza o obaveznom mikročipiranju pasa na snazi još od 2004.godine.

-Jedna važna odredba novog Zakona zabranjuje eutanaziju pasa u skloništima, što je bilo dozvoljeno nakon 60 dana boravka, no moram naglasiti da smo mi u našem skloništu zadnju eutanaziju izvršili godinu dana prije stupanja na snagu novog Zakona, tijekom kolovoza 2016. i to nažalost zbog prekapacitiranosti.

Gotovo su udvostručene novčane kazne za osobe koje napuste životinju, kao i one koje ne zbrinjavaju mladunčad svojih kućnih ljubimaca i sada iznose od 15 do 30 tisuća kuna, ali koliko je meni poznato do danas još nikome barem što se tiče Karlovačke županije ta kazna nije naplaćena iz jednostavnog razloga što se ne zna vlasnik napuštenog ili ostavljenog psa ili mladunčadi.

- U našem skloništu kaže Lemić imamo 95 posto nečipiranih pasa, koji kao po nekom nepisanom pravilu pojačano dolaze u tri intervala godišnje. Uvijek u vrijeme cijepljenja u proljeće, u vrijeme koćenja ženki ili za vrijeme godišnjih odmora. Mislim da bi jača i stroža kontrola, pogotovo veterinara koji poznaju teren, taj veliki problem mogli relativno uspješno riješiti, jer u suprotnom, bojim se da i s proširenim kapacitetom Skloništa u koje smo već krenuli nećemo biti u mogućnosti zbrinuti sve veći broj napuštenih životinja.

Isto tako, Zakon propisuje svim jedinicama lokalne samouprave obavezu financiranja osnivanja i rada skloništa za napuštene životinje. Slična odredba vrijedi još od 2007. godine, no s novim Zakonom stupa na snagu odmah i prekršajna odredba, pa će odgovorna osoba jedinice lokalne samouprave ili područne (regionalne) samouprave koja ne postupa po Zakonu platiti novčanu kaznu od 15 do 30 tisuća kuna.

-Što se toga tiče, gotovo sve županije imaju registrirana skloništa (tri do sada nemaju), no konkretno u našoj, s nama još neki gradovi i općine koje ne želim imenovati, nisu potpisali ugovor, jer im je krajnji rok do kraja ove godine. Inače, Grad Karlovac u potpunosti financira troškove rada samog Skloništa, što iznosi 25 kuna za svakog psa, u što je uključena hrana, njega i zdravstvena zaštita, materijalni troškovi, troškovi održavanja vozila, plaće radnika, troškovi ulaganja u sklonište i njegovo održavanje, dok se veterinarske usluge, cijepljenja, mikročipiranja i kastracije plaćaju dodatno. Pa onda nije teško izračunati koliko se u ovom slučaju Gradskog novca potroši na saniranje nečijeg nehumanog i neljudskog postupanja, neprovođenje zakona što se odnosi na veterinare i komunalne redare, jer kao da se taj novac ne bi mogao bolje iskoristiti za edukaciju i senzibiliziranje građana i vlasnike kućnih ljubimaca o tome koliko je jadan, primitivan, u konačnici i skup čin odbacivanje dojučerašnjeg  „člana obitelji“. Kada bi se sve te ljude počelo kažnjavati s vremenom bi shvatili da im se ne isplati nabavljati psa.

Inače, Sklonište u Utinji nalazi se u netaknutoj prirodi gdje traumatizirane i napuštene životinje konačno nalaze svoj mir i sigurnost. Uz voditelja Krešimira Lemića i šest zaposlenika o psima koji su razvrstani po dobi, veličini i temperamentu u 9 vanjskih (boksova) šetališta u kojem svaki pas ima svoju kućicu i nadstrešnicu te 6 unutarnjih grijanih objekata, od kojih svaki ima i izlaz na terasu, u kojima su smješteni mladi psi i oni manje pasmine, a koji će se uskoro proširiti zbog povećanog priljeva za još dva grijana objekta, brine i Veterinarska ambulanta na Dubovcu.

-Nakon dojave građana koje su najčešće, iako nas o ostavljenim ili napuštenim psima koji lutaju obavještava i ŽC 112, odlazimo na lice mjesta te tada najčešće i nažalost za mnoge dojučerašnje ljubimce počinje postupak zbrinjavanja, a ako imaju sreće i skorog novog udomljavanja. Dakle, odmah provjeravamo je li pas čipiran, ako je, obavještavamo vlasnika i ako je odlutao, tu je naš posao gotov. No, u praksi je jako malo takvih sretnih završetaka, tužno dodaje Lemić. -Pronađeni pas bez mikročipa odmah se smještava u Sklonište, tretira se endo i ekto paraziticima, cijepi protiv zaraznih bolesti, nakon karantene od 10 dana i protiv bjesnoće, ako je stariji od 3 mjeseca, čipira i obavezno kastrira. Istovremeno njegov pronalazak se objavljuje na našoj web stranici, a po isteku od 15 dana, ukoliko se ne javi njegov vlasnik postaje vlasništvo našeg skloništa, od kada počinje teći vrijeme za njegovo udomljavanje.

Psi koje dovodimo u pravilu su vrlo lošem zdravstvenom stanju, izgladnjeli, puni parazita, raznih bolesti, nerijetko ozlijeđeni u prometu, zlostavljani, s uraslim lancima ili špagama u vratu, prestrašeni, a svima je zajedničko da su izgubili vjeru u ljude. Iako sve rane relativno brzo saniramo i psi se već za par dana oporave u „novom domu“, gubitak starih vlasnika najteže im pada. Zato svi priželjkujemo da im boravak u Skloništu traje što kraće i da uz udomitelje počnu novi život, puno sretniji od ove epizode, kojoj smo bili svjedoci. Zahvaljujem svim dobrim ljudima koji su udomili pse iz našeg Skloništa u Utinji i koji su svojom plemenitošću nedužnom biću dali još jednu šansu za život.

Našim psima ništa ne treba - za sve smo se pobrinuli – jedino im treba udomitelj, zaključuje Krešimir Lemić.

Voditelj Skloništa Krešimir Lemić zahvaljuje svim dobrim ljudima koji su udomljavanjem psima osigurali topli dom i miran život pun ljubavi kao i volonterima iz Udruge „Najbolji prijatelj“ koji nesebično pomažu u pronalasku potencijalnih udomitelja i bez čijeg angažmana ne bi udomili tako veliki broj pasa.