"Sve me je krenulo u ovoj sezoni, osobni rekordi skoro na svakoj utrci, tako da sam prezadovoljna i očekujem da će se tako i nastaviti"

Članovi Atletskog kluba "Karlovac" bili su nedavno vrlo uspješni u Zagrebu na Pojedinačnom prvenstvu Hrvatske za seniore i seniorke. Karlovački atletičari i atletičarke ukupno su u dva dana natjecanja osvojili sedam medalja, jednu zlatnu, tri srebrne i tri brončane. Hela Rakamarić bila je vrlo uspješna, osvojila je dvije medalje srebrnu i brončanu. Hela Rakamarić osvojila je srebrnu medalju na 5.000 metara s osobnim rekordom 17:24,41, a brončanu medalju osvojila je na 3.000 metara s rezultatom 9:56,63. Nakon jedne rezultatske krize Hela je ove godine u odličnoj formi i postiže odlične rezultate na brojnim natjecanjima. Razgovarali smo s Helom Rakamarić o dosadašnjem tijeku atletske karijere, o rezultatima u ovoj sezoni, o natjecanjima koja je očekuju do kraja godine te o planovima za budućnost i ciljevima u sportskoj karijeri.

Hela, ostvaruješ zaista dobre rezultate, kako ocjenjuješ ovu sezonu?

-Pa, ja sam jako zadovoljna, kako bih rekla, deset do deset, prezadovoljna sam. Sve me je krenulo u ovoj sezoni, osobni rekordi skoro na svakoj utrci tako da sam prezadovoljna i očekujem da će tako i nastaviti do kraja sezone.

Vrhunac je Pojedinačno prvenstvo Hrvatske za seniore i seniorke gdje si osvojila dvije medalje na 3.000 i 5.000 metara, jesi li to očekivala?

-Pa, nisam baš očekivala da ću tako dobro odraditi državno prvenstvo. Znala sam da mogu, ali nisam baš mislila da mogu baš tako dobro. Osobni na 5.000 metara za 48 sekundi, što stvarno nije malo. Tako da evo baš sam zadovoljna s rezultatima na državnom prvenstvu.

Da, na 5.000 metara iza tebe je ostala i Tea Faber koja je već potvrđena atletičarka, što misliš o tome?

-Pa, mogu reći da sam bila  šokirana u dobrom smislu, u pozitivnom smislu. Nisam sam to baš očekivala, ali sam jako sretna zbog toga. Kao što sam rekla znala sam da mogu, ali da baš mogu dobiti tako dobre atletičarke, da mogu tako puno napredovati. Mislila sam da još nije vrijeme za to.

Da se malo vratimo u prošlost, osvajala si  medalje u tim mlađim uzrastima, onda si imala krizu rezultata u jednom razdoblju, ali mi je trener Belčić da je to bilo zbog obaveza koje si imala, završavala si srednju školu, kako je bilo?

-Da, ja sam išla u srednju školu u Zagreb, nutricionizam, sportski razred, što je bilo u Dubravi. Što znači da bi ja dnevno na putovanje potrošila sigurno više od tri sata. Svaki dan bi se dizala oko pola pet, vraćala se doma u pet, šest i onda na trening. A kad sam imala nastavu poslijepodne morala sam na vlak već u pola dvanaest, a vraćala bi se navečer u pola jedanaest. Tako da nisam imala ni vremena za odmor ni za ništa. Vjerojatno me je to sve previše umorilo i iscrpilo.

Kada si završila srednju školu, onda si se bacila na treninge i sada se to vidi, rezultati se vide, je li tako?

-Da, hvala Bogu uz to još i radim preko studentskog ugovora, tako da mi odgovara takav režim. U potpunosti sam se posvetila treninzima, Naporno i marljivo treniram i mislim da sam na pravom putu. Ja sam tek ove godine ušla u mlađe seniorke, još sam dvije godine u toj kategoriji, pa onda tek idem u seniore.

Koliko uopće treniraš dnevno, tjedno?

-Pa, dnevno treniram jednom, tjedno šest do sedam puta ovisi, ponekad nedjeljom imam pauze, ponekad ne, ali većinom treniram skoro svaki dan. Treniram redovno, a idem i u teretanu, sada je sezona na otvorenom i mora se trenirati.

To je jedna jako dobra ekipa u klubu, osim atletičara, koji su se već dokazali, sad je tu i jako dobra ženska ekipa, kakva je situacija?

-Da, sve cure su odlične. U klubu smo svi smo složni i dečki i cure, svi jedni druge bodrimo na natjecanjima i mislim da je to najbitnije. Družimo se i izvan kluba, svi smo si jako dobri, kao jedna obitelj.

Koliko ti znači što si evo u klubu i što možeš trenirati s braćom Belčić?

-Pa jako mi puno znači, ja njih sve volim, sa svima sam si dobra tako da puno mi pomažu. Oni su mi podrška na natjecanjima kao i cure i svi smo tu kao ekipa. Svi se međusobno bodrimo i to je najbitnije.

Ti si se odlučila za te duge staze, da li je to naporno, kako izdržavaš, kako se pripremaš ustvari?

-Pa meni čak i nije naporno, mislim da mi je naporniji sprint, na primjer. Ja na tim kraćim dionicama jedva nešto odradim, dok ove duže meni je to super. Volim te duže staze, tako da bolje mi ide i to je to.

Evo imate svake godine i niz tih pripremnih ciklusa, obično otvarate godinu negdje na jugu, Tenerifi ili slično, onda je Makarska, sada u ljeti bila je Rogla. Koliko znače te pripreme?

-Pa, pripreme u zimi na Tenerifima baš puno znače zato što tu preko zime ne bi mogli trenirati. Mislim, imamo dvoranu ali to nisu baš ono skroz uvjeti koji bi trebali biti, bolje bi bilo da idemo stalno u Zagreb ili nešto tako. Tako da na Tenerifima je super jer je toplo, možemo trenirati i odlično je. Makarska u proljeće isto super vrijeme i ne žalim se, super je na pripremama.

Kako je ljeti na Rogli?

-I Rogla je odlična, te su pripreme vrlo važne, jer su u tijeku sezone na otvorenom. Odemo malo u brda i to je pravo osvježenje- Prvi put sam išla ove godine, prošle dvije nisam bila, tako da je sve odlično.

Evo, sezona u dvorani ili sezona na otvorenom što ti više odgovara?

-Trčim i u dvorani, ali puno su mi draža natjecanja na otvorenomo. Volim više trčati na atletskim stadionima, nego u dvorani. Veći je krug pa mi je draže nego u dvorani, gdje je manji krug, pa se treba trčati više krugova.

Imate dobre uvjete na stadionu, je li staza dobra?

-Da, staza je meni odlična, baš je super, svi kažu da je jedna od najbržih u Hrvatskoj, tako da ja se slažem s njima. Svi vole doći na natjecanja na našem stadionu, jer svi ovdje postižu odlične rezultate, mnogi su u Karlovcu ostvarili osobne rekorde.

Hela, koje su tvoje ambicije što bi htjela postići u atletici?

-Pa, kao svi želim otići na neko veliko natjecanje. Sljedeće godine je Europsko atletsko prvenstvo do 23 godine, što bi možda sada rekla da je možda čak malo nemoguće, ali iskreno mislim ako nastavim nizati svoje uspjehe i osobne rekorde da bi možda mogla nekim čudom možda oboriti normu na 3.000 metara ili na 5.000 metara, držite fige pa ćemo vidjeti, sve je moguće.

Sve su bolji rezultati u klub, Ines Bičak bila je na Europskom prvenstvu za mlađe juniorke i mlađe juniore, Bruno Belčić bio je na Europskom seniorskom prvenstvu, dakle, sve je bolje, jesi li sada ti na redu?

-Da, sve je moguće, treba samo marljivo trenirati i sve se može ostvariti. Svi u klubu napredujemo, svi smo odlični i tako da ide to. Imam cijelu godinu pred sobom, probat ću što više trenirati i pokušati ispuniti normu za Europsko prvenstvo U23. Trebam slušati trenera i naporno trenirati i nadam se uspjehu.

Malo ti je sad lakše u životu, završila su srednju školu, čuo sam da si nešto upisala, koliko je sada lakše, koliko je bolje?

-Ma je. lakše već, ja sam na faksu, već prvu godinu završavam. Upisala sam za trenera atletike na Kineziološkom fakultetu. Uz to radim, kako sam rekla, puno mi je lakše sada nego u srednjoj školi, zato što ne trebam puno putovati, jer nemam stalno predavanja. Tako da sada su u prvom planu samo trening i posao. Želim ostati u sportu i nakon aktivne karijere, želim biti trenerica u klubu.

Imaš li nekakve posebne režime prehrane, kakva je prehrana?

-Pa, ja se ne držim nikakvih režima prehrane, jedem sve, slatkiše pogotovo. Ne koristim baš ništa, ni proteine, mislim proteine jedino iz hrane. Ovako ne konzumiram proteine ni nikakve suplemente. Što bi mi puno značilo zapravo da koristim, vjerojatno bi bila još bolja, ali jednostavno, kako bih rekla, ne odgovaraju mi, pa ih i izbjegavam.

Je li moraju biti mršave atletičarke koje trče, te duge pruge, ne znam, tri, pet i deset kilometara?

-Da, ako želite dobre rezultate trebali bi biti mršavi. Makar ja to nisam baš prije ozbiljno shvaćala, neke atletičarke paze na liniju, među njima mislim da ja idem u ovu u deblju grupu atletičarki za duge pruge. Ali idem dobro i za sada je to u redu.

Kakva je konkurencija u Hrvatskoj u tim disciplinama u kojima ti nastupaš, kada gledam startne liste vas je manje na dugim stazama, kakva je situacija?

-Nas uvijek ima dosta manje na dugim stazama nego na drugim disciplinama. Konkurencija nije baš neka velika, mislim nema nas puno, ne znam zašto. Ne znam je li se više ljudi fokusiraju na te kraće pruge ili samo nemamo toliko dugoprugaša u Hrvatskoj. Mislim, imamo Bojanu Bjeljac i Mateju Parlov Koštro koje su baš dobre na dugim prugama ali one se baš na toj državnoj razini ne natječu. Tako da neka velika konkurencija baš i nije. Bojana Bjeljac je sada nastupila na državnom prvenstvu, ona je bila nešto ozlijeđena, imala je neku operaciju, pa se sada vratila.

Kako ti stojiš s ozljedama?

-Kod mene je sve u redu, hvala Bogu još nisam imala neku ozbiljnu ozljedu. Znalo me par puta nešto zaboljet, ali prošlo bi s vremenom. Samo sam se znala malo preforsirati, no to bi prošlo i to je to.

Trenirate redovno ovog ljeta, iako su velike vrućine, jeste li navikli na to?

-Pa da, navikli smo većinom na to, iako je ovog ljeta malo prevruće. No mora se napraviti trening, tako da mi i po tim uvjetima radimo. Ustvari, atletika je ljetni sport i lijepo je trenirati, a nekako se rashladimo.

Ovaj dio sezone bio je na otvorenom zaista prepun naticanja, kakav je raspored do kraja sezone na otvorenom, a što vas očekuje onda na jesen i u zimu?

-Pa, prva stvar je Prvenstvo Hrvatske za mlađe seniorke i mlađe seniore, koje će biti 4. rujna. Bit će tu i klupski miting. Zatim imam Prvenstvo Hrvatske u cestovnom trčanju na deset kilometara te Prvenstvo Hrvatske u krosu, koje je ujedno izborno natjecanje za Prvenstvo Balkana.

Dakle, to je dosta bogat raspored, dosta je natjecanja, jesu li ove sada ljetne pripreme bitne za sve to?

-Pa jesu, svake pripreme su bitne, svaki trening je bitan tako da samo to me može dovesti u pravu formu. Mogu biti samo bolja, neće mi škoditi ništa. Odlični rezultati koje sam ostvarila u ovoj sezoni poticaj su za još više treninga i naravno za daljnji napredak.

Je li u klubu planirate opet na zimu na pripreme u južne krajeve?

-Da, idemo opet vrlo vjerojatno na Tenerife, krajem dvanaestog mjeseca pošto su tamo kako sam već rekla bolji uvjeti i tamo ćemo trenirati i to. Te zimske pripreme jako su bitne za cijelu sezonu i moramo ih kvalitetno odraditi.

Pa rekao mi je trener Saša da su tamo uvjeti zaista sjajni, već ste udomaćili tamo, bili ste jednu godinu u Portugalu, pa ste opet vratili na Tenerife, je li bolje?

-Pa da, uvjeti su zaista odlični, mislim, više smo po pljesku trčali kada smo bili u Portugalu, jer u Portugalu je kilometarska plaža. Na Tenerifima isto ima puno pijeska i to. Ali većinom trčimo na stadionu ili okolo po betonu ili po nekim putevima i tako. Smještaj, klima, prehrana sve je tamo super.

Na tim zimskim pripremama okupi se europska elita, naravno, zbog idealnih uvjeta za treniranje, je li tako?

-Da, dosta poznatih dolazi, baš se i ne družimo, ali vidimo ih. Bio je olimpijski prvak, mislim da je olimpijski prvak u skoku u vis sada na Tenerifima i ima i baš puno tih poznatih atletičara. Bio je u Portugalu, mislim da juniorski prvak Evrope na 800 metara, dosta tih poznatih atletičara zna doći tamo na pripreme.

Ovi naši najbolji atletičari i atletičarke, ne znam Bloudek i ovi vrhunski otkrili su Afriku za pripreme, što misliš o tome?

-Da, većinom oni idu u Keniju, mislim da tamo treniraju s njihovim atletičarima i tamo je dosta jeftino. Samo je putovanje do tamo jako skupo, ali ovako je dosta jeftino i možda njima takvi uvjeti odgovaraju, ne znam. Ne znam kako bi se ja snašla u toj okolini, ali vjerojatno njima to odgovara.

Jesi li razmišljala o Olimpijskim igrama?

-Jesam i nadam se da je to moguće, možda tamo 2032. godine, vidjet ćemo. Ako bi konkurirala za nastup na Olimpijskim igrama bilo bi to u maratonu, da to bi jako voljela, planiram za nekoliko godina preći na maraton.

Je li bi se usudila trčati maraton?

-Bi, ali ne još, ali bi. Prvo cilj mi je istrčati maraton u New Yorku. Onda ću vidjeti za dalje kako to ide, ali ne bi sigurno prije 25, 26 godina, sada sam još na ovim kraćim utrkama, pa onda lako kao starija odem na te maraton. Njujorški maraton mi je želja od malena to mi je jedan od razloga zašto sam počela trenirat atletiku. Kako sam rekla prije 25, 26 godina sigurno ne bi trčala maraton, tako da ne znam možda za sedam, osam godina bi već mogla jedan maraton ili dva istrčati, pa ću onda vidjeti.

Znači smatraš da je za to bitno i neko trkačko iskustvo?

-Pa da, maraton je ipak jako dugačak. Morate vi 42 kilometra istrčati i to dobro ako ćete ići na rezultat, ustvari jako dobro istrčati. Tu je jako bitno glava, ali treba i prebroditi krize za vrijeme utrke, tako da vidjet ćemo.

Hela, imaš li kakvih hobija, što radiš u slobodno vrijeme?

-Da, imam slobodnog vremena, jako puno volim hodati, svaki dan hodam. Na primer, kad nemam treninge, ja znam hodati deset do petnaest kilometara kao umjesto treninga. Svaki dan hodam. Neovisno hoću imat trening ili ne, volim se jako voziti biciklom, družim se s prijateljima i tako.

Što očekuješ u rujnu na Prvenstvu Hrvatske za mlađe seniorke i mlađe seniore, hoće biti nastavak uspješnih rezultata?

-Pa, ne znam iskreno, ne želim ništa reći, zato što se bojim krivo reći, jednom sam bila previše nadobudna, mislila sam da će biti sve dobro, pa je bilo sve suprotno od toga, tako da vidjet ćemo. Nadam se najboljem.

Branko Obradović