Strojevi odlaze iz Kamanja u Novi Zeland i Australiju

Tvrtka Lima d.o.o. iz Kamanja jedan je od poznatijih izvoznika iz Karlovačke županije. Tvrtka proizvodi izuzetno kvalitetne strojeve za izradu žljebova i cijevi. Ti strojevi iznimno su traženi i unaprijed prodani, a posebno treba istaknuti da su kompletno proizvod te firme, od ideje do realizacije. Domaća pamet pokazala je u ovom primjeru da se sve može uz marljiv i kvalitetan rad te da tu nema granica. Životna i poslovna priča vlasnika tvrtke Lima Vladimira Furjanić vrlo je zanimljiva i pokazuje da se uz uporan i marljiv rad, uz upornost i znanje može doći do uspjeha. Strojevi iz Kamanja izuzetno su cijenjeni u inozemstvu, a to dokazuju i narudžbe iz Australije i Novog Zelanda. Poduzetnik Vladimir Furjanić, direktor i osnivač tvrtke, za početak, pričao nam je o svom školovanju, koje je izuzetno važno za cijelu priču.

-Školu za autoelektričara završio sam u Zagrebu u Školskom centru elektroprivrede Republike Hrvatske. Školsku praksu obavljao sam u školi, a ljetnu u Metliki. U Zagrebu sam bio jedan od najboljih praktikanata. Prvo radno mjesto bilo mi je u IMV-u u Novom Mestu, gdje sam se zaposlio kao autoelektričar. Prvi šef proizvodnje bio mi je inženjer Branko Čulig, kasnije poznati ozaljski poduzetnik. Zatim sam dobio posao u Ozlju u automehaničarskoj radionici, tu sam dobio šire znanje, radio sam i autoelektriku, automehaniku i vulkanizerstvo, prisjetio se Furjanić tih početaka.

Tada je radnu karijeru prekinuo odlazak u vojsku bivše države, Furjanić je služio vojni rok u Somboru, gdje je radio u radionici. U radionici je dosta naučio, znao je sam složiti webasto, a mijenjao je i šefa radionice.

-Kada sam se vratio iz vojske, dobio sam poziv od šefa proizvodnje u IMV-u iz Novog Mesta da dođem nazad. Zaposlio sam se u Kamanju u tvrtki TPK, radio sam na cirkularu. Vidio sam da mi fali znanja, pa sam upisao Višu strojarsku školu u Karlovcu. Pomagali su mi domaći dečki Žabčić i Kostelac, koji su mi davali instrukcije. Tada sam radio u TPK, današnji Uniweld, a već sam se počeo baviti inovacijama, bilo je to dosta spontano. Završio sam studij i dobio titulu inženjera strojarstva. Moram reći da nas je na prvoj godini bilo 60, a deset posto završilo je studij. 1990. godine počela je privatizacija i mi smo svi dobili otkaz u TPK, bio sam u radničkom savjetu i morali smo predati sve ovlasti. Tada počinjem ozbiljnije se baviti inovacijama. Bio sam u Črnomlju kod jednog obrtnika i vidio kako on radi, dosta toga sam upamtio. Polako sam ozbiljnije ulazio u inovacije, iako nisam imao obrt. Tada smo bili kod ženinih u Brlenićima kod Krašića, tast je bio kovač i imao je radionicu, radio sam u podrumu, dobio sam suglasnost od susjeda da mogu raditi. Napravio sam stroj za uzdužno spajanje limarskih cijevi. Uspio sam se prijaviti za sajam u Celju, bila je to 1991. godina i telefonske veze su bile vrlo loše. Otišao sam na sajam u Celje, a stroj sam vozio na prtljažniku automobila. Bio sam tri dana u Celju i uspio sam prodati stroj čovjeku s kojim i danas radim. Upoznao sam tada limarsku elitu Hrvatske i Slovenije, koji su tada bili obrtnici, to su ljudi s kojima i danas surađujem. Otišao sam u Domovinski rat, a po povratku krećem ozbiljno naprijed, kazao je Furjanić.

Vladimir Furjanić osnovao je 1993. godine tvrtku Lima, a te se godine i preselio u Kamanje. Radionica je bila u kući u prostoru u kojem mu je danas dnevni boravak. Rado se sjeća tih dana kada su počeli i prvi značajni poslovni uspjesi i kada se trasirao put prema onome što je danas. Počeo je raditi sam uz pomoć nekih ljudi.

-Bio sam bez radnika, radio sam sam, tada sam radio stroj za beskonačne žljebove i beskonačne cijevi. Napravio sam ukupno petnaest strojeva. Prvog radnika primio sam 1995. godine, a drugog 1996. godine i tada smo radili nas trojica. 2000. godine počeli smo graditi halu, susjed Klemenić me potaknuo da krenem u taj projekt. Uložio sam u halu svoj novac i bila je gotova 2001. godine. Proizvodna hala ima 860 kvadratnih metara. Bilo je jako teško, no uspjeli smo napraviti pravi pogon i bilo nam je puno lakše raditi, a halu smo i kontinuirano opremali s potrebnom opremom. Posao se počeo širiti, nastavljen je kontinuitet rada, a strojeve smo prodavali u Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i Kosovo. Do sada smo napravili 650 strojeva. Polako se povećavao i broj radnika, sada nas je devet, koristimo i ljude koji su sada u mirovini. Tako da nas ukupno radi jedanaest do dvanaest. U posao sam uključio i sinove Alena i Mateja, istaknuo je Furjanić.

Univerzalni stroj za žljebove i cijevi tvrtke Lima među najprodavanijima je na svijetu. Strojevi su vrlo traženi u svijetu, izuzetno su kvalitetni, rađeni od vrhunskih materijala i dobivaju najviše ocjene.

-Radimo žljebove da bi mogli probati strojeve. Naš univerzalni stroj za žljebove i cijevi među najboljima je na svijetu, a ima više mogućnosti za različite dimenzije i oblike. Stroj je čisto naša pamet, nismo ga kopirali od nikog. Naši strojevi vrlo su traženi u svijetu. Radimo od najboljih materijala koji se danas mogu nabaviti u svijetu. Surađivali smo s tvrtkom Adria diesel, sada s AB montažom. Kooperanti su nam Uniweld iz Kamanja i Draženović iz Karlovca, a surađujemo i s firmama iz Zagreba, rekao je Furjanić.

Tvrtka Lima postiže u posljednje vrijeme odlične rezultate na tržištu Novog Zelanda i Australije, od kuda kontinuirano stižu narudžbe. Trenutno se pripremaju tri stroja za transport u Australiju. Cijena jednog stroja za Australiju i Novi Zeland je 60 tisuća eura, a firma iz Kamanja vrlo je konkurentna i sa cijenom i s kvalitetom.

-Da, najviše izvozimo u Novi Zeland i Australiju, dobili smo tamo poslove, jer smo konkurentni sa cijenom i s kvalitetom. Nema reklamacija, približavamo se ljudima s kvalitetom. Stroj je idealan za Novi Zeland i Australiju. Tamo je prisutna nostalgija za Europom, vraćaju se na poluokrugle žljebove, jer su najbolji i najpouzdaniji, u odnosu na četvrtaste. Njihovi arhitekti su inovatori i naš stroj može odgovoriti na njihove izazove, svojom prilagodljivošću, napomenuo je Furjanić.

Strojevi se konstantno unapređuju, ubacuje se nešto novo što pospješuje rad, rađaju se nove ideje, a to se onda primjenjuje na stroj. Treba reći da je ekipa u tvrtki Lima spoj mladosti i iskustva, s jedne strane školovani mladi ljudi, a s druge strane stariji djelatnici predvođeni vlasnikom puni iskustva. Posebno treba istaknuti da firma ima na praksi šegrte, koji se uče raditi koji ovdje mogu zaista puno naučiti.

-Naš stroj ima puno prednosti pred strojevima konkurentskih firmi. Naš stroj dug je sedam metara i težak dvije i pol tone i kod transporta ide u kontejner, koji je dug dvanaest metara. Mi ne koristimo hidrauliku, koristimo moderno upravljanje elektromotorima, brže je, bolje se može pratiti, to je puno bolje od hidraulike, rekao je Vladimir Furjanić.

Tvrtka Lima redovno se predstavlja na brojnim sajmovima, imaju svoju web stranicu i facebook profil. Na sajmovima se uspostavljaju kontakti s potencijalnim kupcima, ali se i razgovara sa stručnjacima iz struke. Tvrtka iz Kamanja mnogima je zapela za oko, pa su tu i brojni kontakti.

-Moram spomenuti jednu zanimljivost. 2004. i 2005. godine jedna njemačka tvrtka iz Stuttgarta radila je slične strojeve. Jedan stručnjak iz te tvrtke htio je preći raditi kod mene. Čovjek je bio znalac i bio je iznenađen kako uspijevamo napraviti unikate i te alate. Rekao sam mu, Dieter, svi iz Hrvatske žele ići raditi u Njemačku, a ti želiš doći u Hrvatsku. Bio je nekoliko puta kod mene i ostali smo u kontaktu. Meni je to puno značilo što čovjek iz Njemačke cijeni moj rad i hoće raditi kod mene, a to znači da se u Hrvatskoj radi kvalitetno i da možemo konkurirati i jednoj Njemačkoj. To što su naši strojevi cijenjeni u cijelom svijetu, što smo ušli na tržište Australije i Novog Zelanda, dokaz je da radimo kvalitetno i da možemo konkurirati svima. Velika je stvar, kada jedna tvrtka iz malog Kamanja iz Hrvatske, ostvaruje takve rezultate u svijetu. No, nismo još sve rekli u ovom poslu, idemo dalje, idemo osvajati nova tržišta, kazao je Vladimir Furjanić.

Tvrtka Lima primjer je uspješnog i marljivog rada i dokaza da se "američki san" može ostvariti i u Hrvatskoj. Posjet tvrtki Lima morao je završiti na mjestu, koji se posebno ponosi Vladimir Furjanić, u njegovom vinogradu Loviću Vivodinskom. Kao i svi Vivodinci i Furjanić je ponosan na svoj vinograd, svoje trse i klet. Vino proizvodi samo za sebe, flašira ga i koristi kod raznih fešti, ali ga ne prodaje. U vinogradu mu padaju na pamet razne ideje i tu kreću neke nove inovacije. Iako sinovi polako preuzimaju tvrtku, zna se tko je još uvijek glavni, direktor Vladimir Furjanić.