"Shvatila sam da moram podijeliti drugima znanje koje sam stekla"

Taekwondo klub "Hrvatski orao" mirovao je od početka pandemije, no sada počinju aktivnosti. Trenerica Svetlana Kana Gvozdić obavlja pripreme za početak rada kluba i treninge, koji će ponovo biti u Domu Oružanih snaga "Zrinski", ali radit će se u manjim grupama zbog epidemiološke situacije. Svetlana Kana Gvozdić, Grand Master 8. Dan iskoristila je pauzu zbog pandemije za školovanje i polaganje niz ispita, tako da je sada kvalificirana i certificirana za niz novih područja. Bila su to online školovanja na univerzitetima u Kanadi i Americi. Tako da će uz treninge organizirati i radionice putem kojih će prenositi svoje znanje na sve zainteresirane. Razgovarali smo sa Svetlanom Kanom Gvozdić o školovanjima za vrijeme pauze zbog pandemije, o radu Taekwondo kluba "Hrvatski orao" i o radionicama s kojima uskoro kreće.

Taekwondo kluba "Hrvatski orao" konačno kreće s radom, nakon gotovo dvije godine. Kakvi su planovi?

-Nakon gotovo dvije godine, koliko traje covid pandemija, konačno se malo otvorilo, malo su se vrata odškrinula. Ja nisam uopće radila ove dvije godine i sada krećemo. Isti je prostor u Domu Oružanih snaga "Zrinski", veći trim kabinet, termini su ponedjeljkom, srijedom i petkom od 17 do 21 sat, odnosno do 22 sata, ovisno koliko će ljudi biti. Nadam se da će ih biti dosta. Grupe su manje, samo šest osoba plus voditelj. Dakle, sedam osoba maksimum ide u dvoranu, u tu veću, trim kabinet. Tako se sada tome treba prilagoditi. Od ponude je u aktivnom sadržaju, kao i do sada, olimpijski taekwondo, dakle, natjecateljski taekwondo. Zatim, taekwondo kao martial art, to je sve ono što smo zanemarivali kroz godine, neki jesu, neki nisu, znači kompletan taekwondo, svi segmenti, forme, ne samo borbene tehnike, već i forme i samoobrane, znači sve. Kao treće, što je novost, to je para taekwondo. Zatim, hosinsul, to je samoobrana, to će biti grupe isključivo za žene, a broj grupa ovisi o interesu. Combat fitness je kombinacija, to je ono što sam dovela u Karlovac kao aerobic , a ovo sam dovela 1997. godine, to je tae bo, kombinacija udaraca uz glazbu. To je odlična stvar, tri ručne tehnike iz boksa i glazba. Combat fitness je još malo bogatiji od tae bo-a. Tu je još i pekiti tisia kali, to ja ne radim, ali imam kolegu koji je stručnjak za to, ja nisam. To je stara filipinska borbena vještina, to nije borilački sport, to je borbena vještina, koja u upotrebi ima oružje. Radi se o vrlo zanimljivoj stvari, ali to je i jako teško. To je sve što se tiče aktivnog sadržaja.

Kakva je situacija s rekreacijom?

-Da, nudimo i rekreativne sadržaje za građane svih dobnih skupina, to je program zdravog životnog stila. To je rekreativno bavljenje taekwondo-om i to za dobne skupine od 4 do 94 godine. Moram to istaknuti, jako je dobro da obitelji skupno dolaze na takve rekreativne sadržaje. Isto tako rekreativni sadržaj može postati i neaktivno bavljenje para taekwondo-om, rekreativni sadržaj za osobe koje imaju posebne potrebe bez obzira na stupanj tjelesnog oštećenja. Znači, svi stupnjevi tjelesnog oštećenja. Ljudi se mogu rekreativno baviti, a koji žele mogu se baviti i natjecateljski. Tu naravno uključujemo i dosta informacija o zdravoj prehrani i tako dalje.

Iskoristile ste pauzu za školovanje, o čemu se radi?   

-Da, svako zlo, za neko dobro, tako i ova pandemija. Provela sam ovo vrijeme pandemije u kući, nije bilo natjecanja, nije se moglo putovati, pa sam se bacila na doškolovanje, jer se puno toga nudilo putem interneta. Sve što nisam do tada imala, to sam sve stekla online putem. Tako da sam se kvalificirala, certificirala i registrirala pri Global para taekwondo university u Kanadi i postala sam para taekwondo instruktor, samo dva su u Hrvatskoj s tim certifikatom. Dakle, registrirana sam kao para taekwondo instruktor i imam sve potrebne papire. Završila sam pri Međunarodnom olimpijskom odboru za indukatora kompletnog para sporta, sada sam inducirani i verificirani indukator za sve para sportove. Mogu držati predavanja, inducirati ljude kako pristupiti svim para sportovima, što raditi, kako i zašto. Tako da sam sada verificirani i certificirani instruktor para sporta. Pri američkoj Safe sport akademiji završila sam za kvalificiranog trenera, ta edukacija trajala je prilično dugo, puno dana je trajalo, a ispiti su bili vrlo rigorozni. Amerikanci su vrlo strogi, moraš sve sto posto položiti, ako ti fali jedan posto odgovora, ništa. Tako da sam postala kvalificirani safe sport trener od strane Američke taekwondo federacije, čiji sam član. Kao sudac, sudim već godinama turnire u Americi, tamo sam se educirala o covidu još na početku pandemije. To je što se tiče moje edukacije.  

Kod nas dosta klubova radi para taekwondo, a ti treneri nemaju certifikat. U čemu je razlika između trenera sa certifikatom i bez njega?

-Ima puno klubova koji rade para taekwondo, a razlika je kao i u svemu drugome, ako si kvalificiran, znači da znaš više o tome od onih koji nisu kvalificirani. Odgovorno tvrdim da što se tiče para taekwondoa, ja sam to učila i naučila. Ponovit ću da je iz Hrvatske još samo jedna osoba to položila i ona je u Zagrebu. Ja sam ponosna, imala sam 96 posto riješenih pitanja na ispitu od 200. Puno sam učila, danju i noći, ne mogu si zbog svog statusa dozvoliti da nešto zabrljam. Razlika je u strukovnoj kvalifikaciji, a opet puno njih radi para taekwondo. Taekwondo klub "Prana" vrlo uspješno radi s djecom s posebnim potrebama. Još jedan klub u Karlovcu radi s tom djecom, rade ljudi koji nemaju papir, a mislim da papir ipak nešto znači. Znači to da sam ja morala puno učiti, savladala sam sve, to su po grupama podijeljene osobe s posebnim potrebama. Nije isto, oni kojima nedostaje dio tijela, to su ljudi koji su mentalno zdravi, a postoje ljudi koji imaju mentalne probleme, pa razne bolesti, onda oni koji su vezani uz kolica. Ima puno tih kategorija. Bitno je da ljudi koji rade para taekwondo , a nemaju certifikat, da su kvalificirani za taekwondo, to je najbitnije, to je bazično, ako imaš i jedno i drugo, onda još bolje.  

Para taekwondo je paraolimpijski sport, kakva je njegova budućnost?

-Budućnost je takva da su sva vrata otvorena para taekwondou, on je postao natjecateljski sport u borbenom segmentu i to samo za neke kategorije. Međutim, sada se radi intenzivno na tome da se u paraolimpijski sport uvedu i oni koji rade forme, znači oni koji su u kolicima, to je lijepo za vidjeti, kako ti ljudi to rade. U taekwondou je inače došao jedan trenutak da postoji tendencija da se taekwondo vrati u onakav kakav je bio davno, a ne samo ovaj borbeni dio. U para taekwondou će se definitivno uključiti sada i sve druge vrste hendikepa da rade i svi ostali od posebnih potreba.

Nositelj ste crnog pojasa 8. Dan, kada ćete polagati za 9. Dan?

-Radi se na tom projektu, neću ništa prejudicirati, radi se. Trebalo bi u principu proći deset godina između polaganja. Ja sam 2017. godine položila za 8. Dan, znači trebala bi polagati 2027. godine, međutim, tko živ, tko mrtav do tada. Ne znam, neću ništa govoriti, imam pravo na skraćeni staž, zasluženo, nakon više od pola stoljeća bavljenja taekwondo-om. Koliko god bi požurila, toliko i ne bih. Kada dođeš do takvog nekakvog stupnja, do 9. Dana, to je plafon, to je onda gotovo, više nema ništa iza. 10. Dan dobiješ posthumno, nažalost. Puno mojih kolega, koji su krenuli kada i ja, položili su za 9. Dan i gotovo. Tako da to nije nešto hura, radije ću čekati.  

U pripremi su radionice, o čemu se radi?

-Shvatila sam da moram podijeliti znanje koje sam stekla, da je moja dužnost da uz znanje iz taekwondoa podijelim ljudima i sva druga znanja koja imam. Puno toga sam naučila u ove dvije godine, prije nisam imala pojma o para taekwondou, niti me to ikada zanimalo. Sada sam puno toga naučila i savladala. Mislim da je vrijeme da to podijelim drugim ljudima, zašto da ja to čuvam. Neka to znaju i drugi ljudi, neki će imati od toga koristi, itekako, pa sam odlučila da bi bilo dobro napraviti radionice uživo, dok možemo, nadam se da neće opet buknuti pandemija. To ću napraviti u suradnji i uz podršku stručnih osoba iz područja psihologije, sociologije i medicine te uz sudjelovanje osoba iz javnog života Karlovca, tako da i oni podijele svoja znanja.  

Koje su to radionice?

-Radionica "Pod maskom" to je na temu sportskih aktivnosti u doba pandemije koronavirusa. Već sam održala jedan webinar na tu temu, pozvana sam od strane Kukkiwon-a da održim online predavanje o tome kako smo izdržali razdoblje pandemije. Radionica "Kako dalje?", to je sve o covidu 19 i kako nastaviti borbu uz pomoć bavljenja sportom i drugih sigurnih socijalnih interakcija. Mi već lagano zaboravljamo i guramo u drugi plan pandemiju, a ona još uvijek visi nad nama, među nama, ljudi umiru na dnevnoj bazi, nismo ni svjesni toga. Zatim, radionica okrugli stol s temom razmjene iskustava na temu "Nasilje u obitelji". Tu će sudionici biti uglavnom žene, zato sam odvojila taj hosinsul, samoobranu za žene, to ću trenirati samo sa ženama, da se nauče braniti od nasilnika, toga je bilo jako puno. Četvrta radionica je "Safe sport", siguran sport, to je u vezi seksualnog i drugog predatorstva i ostalih oblika zlostavljanja na relaciji trener – učenik ili u grupi koja trenira. Jako puno toga ima, a posebno su Amerikanci na to osjetljivi, mi to još uvijek držimo pod tepihom. Korak po korak, pa ćemo i mi to izvući ispod tepiha. "Sharenting" je jako zanimljiva radionica, radi se o zaštiti djece na društvenim mrežama. Zatim radionica "Transformacija našeg društva", gdje će biti riječi o utjecaju para taekwondoa na osobe s invaliditetom kroz prevladavanje stigma, predrasuda i straha. Bavljenje para taekwondo-om u posebno organiziranim grupama osoba s posebnim potrebama i sposobnih osoba sa ciljem društvene integracije, to je više za one koji imaju problema. Sedma radionica je "Podijelimo", a radi se o iskustvenoj razmjeni odraslih osoba s invaliditetom i roditeljima djece s posebnim potrebama. To je kao okrugli stol, oni koji imaju invaliditet, odrasle osobe, izmjenjuju iskustva s roditeljima djece, koja će jednog dana odrasti i doći u situaciju starijih osoba s invaliditetom. Planiram i nekoliko seminara. Moram napomenuti da što se tiče treninga taekwondoa da svi hrvatski branitelji, ratni veterani i vojni invalidi mogu trenirati besplatno. 

Gdje i kada će biti održane ove sve radionice?

-Termini radionica bit će objavljeni na facebook stranicama, uglavno, svi će na vrijeme saznati. Moj broj mobitela je 098/241-327, pa se mogu dobiti sve informacije. Moraju se zainteresirani predbilježiti zbog organizacije radionica, sistem sedam u grupi. Radionice će se odvijati u prostoru u Krešićevoj ulici, to je prostor Udruge Carpe Diem, to je jedan društveni program, koji se zove "Prostor(i)ja" i mi ćemo biti gosti u tom prostoru.