Robert Prpić: umjetnik u nastanku

Svoj umjetni izričaj nazvao bi nadrealizmom s primjesom psihodelije, kaže Robert Prpić. Ovaj 22-godišnji Karlovčanin, upisao je ugostiteljstvo na Veleučilištu u Karlovcu, ali vrlo brzo odustao jer je htio raditi. Zaposlio se kao kuhar, to mu je išlo, to voli i sada radi već tri godine, ali ne samo to. Kad nije kreativan u kuhinji, svoje ideje i zamisli pretače u boje, puno boja. Gotovo svo svoje slobodno vrijeme Robert provodi crtajući i slikajući, a njegovi radovi ostavljaju bez daha.

- Počeo sam slikati u trećem srednje. Bezveze bih crtao po bilježnicama kad bi mi bilo dosadno. Jedan dan sam došao iz škole i rekao sam sebi kako bi mogao početi slikati. Napravio sam jednu sliku, dobro mi je izgledala, tako sam počeo i evo sad slikam već petu godinu, govori Robert s osmjehom na licu.

Njegovi radovi možda započnu kao skice na koricama bilježnica, ali ono u što se pretvore je hipnotizirajuće. Na pitanja kako je izgledao prvi crtež i odakle inspiracija stigli su, pomalo očekivano, nimalo uobičajeni odgovori.

- Moj prvi crtež bio je čovjek koji meditira u položaju lotusa okružen ljubičastim plamenovima. Inspiraciju uglavnom crpim iz istočnjačke duhovnosti, mitologije i prirode, ali i snova te astralnih projekcija. U prirodi i okruženju vidim određene uzorke koji me zainteresiraju, a zaista vjerujem da dobro uočavam detalje, osobito kad igram „Pronađi razlike“ s frendovima, pa sve pronađem prvi. Mislim da je ljepota posvuda samo ju treba znati vidjeti. Nisam akademski obrazovan, tako da kad slikam, zapravo se najviše igram. Dok slikam najčešće kombiniram boje da odgovaraju onima na dugi što mojim slikama daje određeni efekt koji mi se baš sviđa.

Robert kaže kako on zapravo ne zna crtati ni slikati, no njegovi osebujni radovi dokazuju upravo suprotno. Iako je samouk i još uvijek ne posjeduje određene vještine profesionalnog slikara, njegov rad privlači mnoge. Zadovoljstvo koje osjeća dok slika, ali i nebrojene usmene pohvale te isključivo pozitivni komentari na društvenim mrežama stalna su motivacija za daljnje likovno stvaranje.

- Plan mi je uskoro se profesionalno početi baviti slikanjem, jer ljudima se zaista sviđaju moji radovi i stil i mislim da tomu trebam posvetiti samo malo više vremena i da bi tu moglo biti nešto, skromno dodaje Robert.

Nesretan je jedino što nema više vremena za svoj kreativni rad. Na slobodne dane, što je jednom tjedno, zna provesti po šest sati u komadu slikajući i ne može ni zamisliti koliko i što bi sve uspio napraviti kada bi tako bilo svaki dan. Za jednu sliku potrebno mu je u prosjeku 100 sati. Za rad koji je nazvao „Schizoid“, veličine A4, trebalo mu je ukupno 180.

- Za tu sam sliku dobio posebno priznanje Hrvatskog sabora kulture jer sam bio najmlađi među prijavljenim autorima. Nije bila odabrana kao najbolji rad na natječaju, ali to priznanje je značilo i puno više. Ove godine, nažalost, nisam stigao dovršiti rad na vrijeme da ga prijavim na natječaj, ali bit će spremno dogodine.

Šarolike slike ovog samozatajnog mladića dosad su samostalno bile izložene u prostorima Centra za mlade Grabriku te Male scene Hrvatskog doma, a može ih se vidjeti i u sklopu mnogih postava u ULAK-u. Svoje radove izlagao je i na Mystic Mountain estivalu na Velebitu, a gostovao je i na cjelodnevnom događanju „10/10“ udruge Studio 8. Jednom je prilikom izložbu održao sa svojom mlađom sestrom, Gabrielom. Ona pak slika od malena, kako njen brat kaže, od kad je naučila olovku držati.

Osim poziva za izložbe i uvijek lijepih komentara na njegova umjetnička djela, Robert je uspio i prodati pokoja što ga je također, priznaje, ugodno iznenadilo. Trenutno čak radi na oslikavanju naslovnice albuma za jednog glazbenika. Sve to uklapa se u njegov plan da u skorije vrijeme ipak posveti više vremena likovnosti i počne se ozbiljnije baviti slikanjem. Ništa mu ne bi bilo draže nego kad bi mogao slikati svaki dan.

Jedno od njegovih najnovijih postignuća je rad imena „Dawn of time“ što bi grubo prevedeno značilo „Zora vremena“. Autor je za svog sugovornika potpuno laički pokušao sumirati i interpretirati fantaziju i nadrealizam s navedene slike.

- U sredini je pješčani sat čiji donji dio je razbijen pa pijesak curi i stvara otok koji lebdi na oblacima između dana i noći. U gornjoj polovici pješčanog sata nalazi se Ankh – egipatski simbol za život, a sve zajedno zapravo simbolizira da si slobodan u trenutku kad nisi opterećen vremenom koje ti ističe, nisi u žurbi, odnosno označava slobodan život, objašnjava Robert.

Njegovi radovi uglavnom su slikani tehnikom akril, iako je tu bilo raznih kombinacija sa olovkom, tušem, pa čak i uljem za pokoje kompleksnije zamisli. No, tko zna kako to izgleda u umu jednog likovnog ili genijalca bilo koje druge vrste. Možda bi najbolje bilo da jednostavno promotrimo njegove umjetničke radove i pokušamo ga upoznati na taj način jer ipak – slika govori više od tisuću riječi.

Leo Staković