Rat je za Karlovčane počeo 15 dana ranije

Današnji dan, 4. listopada, uzima se kao datum kad je počeo rat na karlovačkom području. Mlađe generacije, koje rat nisu doživjele ili su bili premladi da bi se rata sjećali znaju reći da su toga dana 1991. godine prve granate pale na grad. Međutim, taj podatak nije točan. U Karlovcu i oko njega rat je počeo ranije.

A da slika vrijedi tisuću riječi, tako je i u ovom slučaju. Riječ je o najgledanijoj i najviše puta objavljenoj fotografiji iz Domovinskog rata s karlovačkog područja. Snimljena je na Mostanju, a snimio ju je 22. rujna 1991. Dinko Neskusil.

Dan ranije, u subotu 21. rujna 1991. granatirano je nekoliko dijelova grada. Pogođen je bio tadašnji hotel Korana, kuće u Hrnetiću, spremnici goriva na Ilovcu… Nedjeljno jutro, izašavši iz skloništa, kolega Dinko je iskoristio da ode fotografirati posljedice granatiranja.

- Došao sam u hotel Koranu, gdje me je tadašnji direktor Sveto Lončar proveo kroz hotel, pokazao kako je pogođena njegova kancelarija i ostali dijelovi zgrade. Produžio sam na Koranski most i s kolegom fotoreporterom, koji je radio za Associated Press, otišao sam na Turanj. Krenuli smo pješice od Mostanja i na mostu preko Mrežnice sam se okrenuo i vidio pet gardista koji idu prema meni. Snimio sam ih, a da oni nisu ni znali. Imam samo jedan negativ te fotke. S njima sam produžio do mosta, gdje su zauzeli položaje i snimio sam još nekoliko fotki na mostu.  Kad se kolega vratio s Turnja, rekao mi je da je tamo neka velika frka pa smo se vratili u grad, ispričao je Dinko kako je nastala poznata fotografija .

Redom na fotografiji su Miroslav Car, kojem je tada bilo 24 godine, tada 19-godišnji Darko Lipak, Zdravko Krpan, kojem su bile 42 godine, zatim Dubravko Željković – Paganini, također tada 24-godišnjak i Davor Celinšćak – Cela, koji je bio star 26 godina. Njih su petorica bili pripadnici 1. satnije 2.bojne 110. brigade ili kako su se kasnije nazvali Satnija Rebels.

Isti sastav s fotografije Cela je uspio ponovo okupiti i to ponovo u nedjelju, ali 30. rujna 2018., 27 godina nakon što je fotografija snimljena. Dinko ih je ponovo fotografirao, pa gotovo na istom mjestu.  Kako su se našalili našli su se sada gotovo svi sa sijedom kosom i s nekoliko desetaka kilograma više. Kako je rekao Miroslav Car, okupili su se i godinu dana nakon što je fotografija snimljena, kada je s njima razgovarao kolega Goran Gerovac, ali nisu bili svi na okupu.

Prisjećajući se tog ljeta i rane jeseni 1991. godine, Zdravko Krpan, koji je tada bio najstariji među njima, kaže da su išli prvi i to „grlom u jagode“.

- Kad je sve počelo, imali smo problema s okolinom. Ne samo sa Srbima, imali smo problem s našim ljudima i oni su nas gledali čudno. Često smo znali čuti i da smo ustaše i što mi hoćemo, što glumimo. Tu je JNA jaka, što ste vi protiv vojske i slično. To je tako bilo u početku. Bilo nas je malo, bili smo osuđivani čak od naših ljudi. Na Turnju smo bili izloženi bez oružja i bez ičijeg znanja mi smo ulazili u skladišta, imali smo samo po par metaka, bombe rađene u Dugoj Resi, koje smo sami farbali da budu ljepše, kaže Krpan.

- Sami smo radili nekakva priručna sredstva na terenu, dodaje Lipak.

- Imali smo limenke ili flaše od pive i unutra smo stavljali čavle i to je bila bomba. Dođeš na Turanj na položaj, imaš pet metaka i nemoj da poslije koji metak fali i tako s pet metaka braniš Karlovac, uključuje se Cela.

Foto: Dinko Neskusil

...

Više čitajte u Karlovačkom tjedniku