Razgovor: Ivan Puklavec, trener u Karate klubu "Karlovac 1969"

"Radim ono što volim, idem s osmjehom na posao i s posla"

VIŠE IZ RUBRIKE

    Karate klub "Karlovac 1969" nedavno je obilježio pedeset godina uspješnog djelovanja. Tom prilikom nagrađeni su istaknuti članovi kluba, a među njima je bio i bivši natjecatelj, a sada trener Ivan Puklavec. On je profesionalni trener u klubu, a plaću prima od Karlovačke sportske zajednice. Puklavec je bio vrlo uspješan kao natjecatelj, a sada postiže istaknute rezultate kao trener. Karlovački karate klub među najuspješnijim je u Hrvatskoj, a zasluge za to ima i Ivan Puklavec. Razgovarali smo s vrijednim trenerom o radu kluba, o rezultatima ostvarenim u ovoj godini i natjecanjima, koja očekuju članove kluba do kraj godine.

    Kakvi su dojmovi s proslave u Gradskom kazalištu Zorin dom?

    -Bilo je zaista lijepo, došlo je puno uzvanika, bili su prisutni sadašnji i bivši članovi kluba, a došle su i hrvatske karate legende, koje su uveličale proslavu. Zaista je na lijep način predstavljen rad kluba u svih tih pedeset godina. Bio sam zaista jako uzbuđen zbog nagrade, koju sam dobio.

    Kakva je trenutna situacija u klubu?

    -Radimo sa svim uzrastima, od djece od tri godine do rekreativaca, među kojima ima i starijih osoba. Imamo četrdesetak natjecatelja, koji redovno nastupaju na turnirima u Hrvatskoj i inozemstvu. Taj naporan dugogodišnji rad nam se napokon isplatio. Što se tiče mlađih dobnih skupina tu smo u vrhu u Hrvatskoj, među dva, tri najbolja kluba. Mlađim seniorima i seniorima treba još malo više turnira vani. Treba im jedan iskorak, očekujemo da bi i uz Dinu Povrženića dobili još dva, tri natjecatelja, koji bi mogli nastupiti na europskim i svjetskim prvenstvima.  

    Ima li Dino Povrženić u klubu nasljednike?

    -Mi u klubu imamo desetak natjecatelja, koji pokazuju talent, no pred njima je dugogodišnji rad, to je sigurno još pet šest godina odricanja i njih i nas i roditelja, da bi se napravio taj iskorak. Mora se znati da za ono što su napravili Josip Livada, Dino Povrženić i ostali vrhunski natjecatelji, treba ekstra zalaganje cijelog kluba, pojedinca i roditelja. Mora se posložiti puno stvari, pogotovo danas, kada je karate olimpijski sport. Stvarno se puno ulaže, nema više tajni, ne možeš nešto posebno izmisliti, to su čisti rad i zalaganje pojedinca.

    Kako su ove godine prošli upisi u klub, koji su obično početkom školske godine?

    -Mi svake godine upisujemo dvadeset do trideset novih članova i nastojimo zadržati što više starijih članova. U zadnje vrijeme je trend da djeca vole mijenjati sportove, tako da se i kod nas događa da u karate igraonici, to su najmlađi od tri do sedam godina, budu godinu, dvije, a onda se prebace u sportove, koji ih zanimaju. To je normalno, možda su tu u prednosti loptački sportovi.

    Kakva je situacija s djevojkama, imate li dovoljan broj i kakav je njihov status u klubu?

    -U karateu nema razlike, djevojčice i dječaci zajedno treniraju, na isti način. Čak djevojke biološki prije sazriju. Tako da su one ozbiljniji borci u mlađim uzrastima, kasnije se to mijenja. U klubu imamo jednako zastupljene sportaše i sportašice.

    Koliko puta se trenira tjedno?

    -Svi osim natjecatelja treniraju četiri puta tjedno, to su treninzi po sat i 15 minuta. To zadovoljava program škole karatea, karate igraonice i rekreacije. Natjecatelji treniraju pet puta tjedno po sat i pol. Plus vikend pripreme i nastupi na turnirima, a s nadarenijim natjecateljima treniramo i više. Radi se ujutro i poslijepodne. Gotovo svaki vikend nastupamo na turnirima. Tu treba biti pametan i izabrati turnire, gdje natjecatelji mogu ostvariti ono što je zacrtano po planu. Jednostavno se mora održati taj ritam odlazaka vikendom na turnire, a preko tjedna treninzi. Na taj način može se napraviti rezultat. Bez tih turnira, gdje mi vidimo što smo prethodno napravili, ne može se. Tu puno pomažu roditelji, koji često voze djecu i sudjeluju u organizaciji odlazaka na turnire. Treba izabrati najbolje turnire, od velikog broja, koliko ih ima u regiji.

    Kakva je situacija s državnim prvenstvima?

    -Državna prvenstva su za nas najvažnija natjecanja. Ove godine mlađi uzrasti osvojili su na državnom prvenstvu tri brončane medalje. Moram istaknuti da je puno veća konkurencija kod mlađih dobnih kategorija, nego kod seniora, što je malo čudno, ali je tako. Djeca koja osvoje medalje u toj dobi, od 8 do 13 godina, u konkurenciji šezdesetak natjecatelja u top tri su u Hrvatskoj. Ti se rezultati ne vrednuju kao seniorski, ali često se dogodi da je teže osvojiti medalju u mlađoj dobnoj kategoriji nego u seniorskoj. Ne podcjenjujem nikoga, ali od mlađih uzrasta do seniora ostaju samo najbolji. Konkurencija je stvarno sve veća, svi ulažu u mlade sportaše od kojih se očekuju veliki rezultati. Teško je osvojiti medalju na državnom prvenstvu.

    Je li porastao interes za karate od kako je postao olimpijski sport?

    -Da, u mnogim sredinama je porastao interes za karate od kako je olimpijski sport, no kod nas u Karlovcu stalno je interes za karate na visokoj razini. Kod nas je oduvijek tako, no u manjim sredinama porastao je interes za karate. Naravno, sada sportaši imaju jedan cilj više, a to je da nastupe na Olimpijskim igrama.

    Na proslavi pedeset godina kluba vidjelo se da ste dobar tim. Kakva je inače atmosfera u klubu?

    -Dobro je sve posloženo i nitko nema svoje interese koje želi zadovoljiti prije interesa kluba. Oduvijek je tako, ja sam već jako dugo u klubu i tako je stalno. Sve je posloženo kako treba, sve se stavlja na razvoj, na sudjelovanje na turnirima, sigurno 70 do 80 posto klupskog proračuna trošimo na natjecatelje i uvjete za rad. Ostalo je za plaće i honorare, oduvijek u klubu vlada zajedništvo, gleda se da klubu bude bolje, a nakon toga se razmišlja o povećanju plaća i drugim stvarima.

    Tko su sve treneri u klubu?

    -Tu je Dario Keča, kojeg sam ja zamijenio na mjestu profesionalca na plaći Karlovačke sportske zajednice. Dino Babić vodi karate školu i rekreaciju. Maja Matko je asistent u karate igraonici, gdje nas dvoje radimo s tim najmlađim sportašima. Profesionalac sam u klubu i zadovoljan sam, iako uvijek može bolje. Radim ono što volim. Idem s osmjehom na posao i s posla.

    Što još očekuje klub do kraja godine?

    -Sredinom studenog imamo državno prvenstvo za kadete, juniore i mlađe seniore. Planiramo nastupiti s desetak natjecatelja. Sada oni moraju dobiti ritam jačih turnira. Imali smo namjeru nastupiti na jakom turniru u Slavonskom Brodu, ali nam se kombi pokvario na putu, pa smo morali odustati od nastupa na tom turniru. Planiramo odlaske na turnire u Sloveniju i Mađarsku. Tako da će natjecatelji imati do državnog prvenstva još tri do četiri turnira. Redovno treniraju i vidjet ćemo što će biti na državnom prvenstvu. Težimo atraktivnom karateu i na tome radimo, a to svi jako cijene. Sigurno je da je pred karlovačkim karateom lijepa budućnost.

    Dino Povrženić je primjer kako se mogu uskladiti sport i obaveze na fakultetu. Koje je vaše mišljenje o tome?

    -Da, Dino je primjer kako se može voziti na dva kolosijeka, imao sam i sam takvu situaciju. Ne slažem se s tim da se sportaši ne žele baviti sportom, kada počnu studirati i kada počnu raditi. Problem je što sportaši ne dobivaju ono što im pripada za postignute rezultate. Klub ima trenutno studenticu u Zagrebu, koja trenira u prijateljskom klubu i odlična je na fakultetu. Ona nema ambicije nastupiti na europskim i svjetskim prvenstvima, ali i dalje marljivo trenira.

    Branko Obradović