Karlovčani koji su mijenjali svijet
Prije točno 121 godinu počelo je putovanje naših najpoznatijih pustolova
VIŠE IZ RUBRIKE
Na današnji dan, 23. siječnja prije 121 godinu dvojica Karlovčana, vođeni pustolovnim duhom uputili su se u nepoznato. Oni su naši najpoznatiji istraživači, putopisci, etnografi i domoljubi, oni su Mirko i Stjepan Seljan. Svoje su djetinjstvo proveli u Karlovcu, točnije na Gazi.
Putovanje su započeli 23. siječnja 1899. krenuvši iz Karlovca u daleka afrička prostranstva, u Abesiniju, današnju Etiopiju. Poneseni knjigama o pustolovinama, njihov avanturistički duh vodio ih je do glavnog grada carstva, Addis Abebe. Grad je osnovao Menelik II, a ime grada na amharskom jeziku znači „Novi cvijet“. Na putovanju do abesinske prijestolnice braća su održavala zanimljive koncerte koji su javnosti manje poznati – Mirko je svirao violinu, a Stjepan flautu. Prije dolaska u Addis Abebu, zadržali su se u gradu Hararu kao gosti rasa Makonnena, oca kasnijeg etiopskog cara Haila Selasija.
U Addis Abebi živjeli su na dvoru cara Menelika II. gdje su upoznali razne diplomatske i vojne predstavnike vodećih europskih sila. Tijekom svog boravka u Abesiniji Seljani su vršili službu vojnih instruktora. Braća su se uvijek dičili svojim nacionalnim identitetom, a neki izvori pišu kako ga „nisu krili ni iza kakvog plašta“. Naši su se Karlovčani u afričkim prostranstvima zadržali nekoliko godina. Vodili su život poput pravih diplomata, najviše u društvu Rusa i Francuza. U rujnu 1899. Mirka Seljana čeka nova, odgovornija funkcija u Abesiniji. Po naredbi cara odlazi na jug carstva gdje mu biva povjerena pozicija guvernera južne pokrajine. Seljani ondje osnivaju svoje naselje Seljanville, a istražuju i područja Rudolfova (danas Turkana) i Stefanijina jezera, te obavljaju prva geomorfološka, klimatološka i etnografska istraživanja toga kraja.
Braća Seljan svojim su etnografskim i geografskim zapažanjima zadužili svijet. Mijenjali su ga, činila ga suvremenijim i boljim. Mirko je vlastoručno izradio kartu područja južne Etiopije u kojem je djelovao kao guverner, a Stjepan je istraživao narodne običaje toga kraja. Godine 1902. Seljani ostavljaju Abesiniju. Stjepan Seljan tom prigodom i piše: „Kada je bila završena naša misija 1902. vratili smo se u Addis Abebu, predali postaje i izvještaje na amharskom jeziku. Izradili smo u gipsu reljef područja koja smo ga istražili, obojili i ucrtali na amharskom imena plemena, rijeka, planina i dolina. Iscrpljeni i željni europske civilizacije i rodnoga kraja, dobili smo dopuštenje od Menelika da se vratimo kući, uz obećanje da ćemo opet doći. Menelik nas je okitio slonovim križom i znakom Etiopijske zvijezde te nam dao titulu „Vikont od Turkana“ po provinciji koju smo istražili i u njoj proveli skoro tri godine“. (ma)