Prvi Karlovački

Prije točno 121 godinu počelo je putovanje naših najpoznatijih pustolova

Autor: Marta Marinović

23.01.2020

Karlovac

Karlovčani koji su mijenjali svijet

Na današnji dan, 23. siječnja prije 121 godinu dvojica Karlovčana, vođeni pustolovnim duhom uputili su se u nepoznato. Oni su naši najpoznatiji istraživači, putopisci, etnografi i domoljubi, oni su Mirko i Stjepan Seljan. Svoje su djetinjstvo proveli u Karlovcu, točnije na Gazi.

Putovanje su započeli 23. siječnja 1899. krenuvši iz Karlovca u daleka afrička prostranstva, u Abesiniju, današnju Etiopiju. Poneseni knjigama o pustolovinama, njihov avanturistički duh vodio ih je do glavnog grada carstva, Addis Abebe. Grad je osnovao Menelik II, a ime grada na amharskom jeziku znači „Novi cvijet“. Na putovanju do abesinske prijestolnice braća su održavala zanimljive koncerte koji su javnosti manje poznati – Mirko je svirao violinu, a Stjepan flautu. Prije dolaska u Addis Abebu, zadržali su se u gradu Hararu kao gosti rasa Makonnena, oca kasnijeg etiopskog cara Haila Selasija.

U Addis Abebi živjeli su na dvoru cara Menelika II. gdje su upoznali razne diplomatske i vojne predstavnike vodećih europskih sila. Tijekom svog boravka u Abesiniji Seljani su vršili službu vojnih instruktora. Braća su se uvijek dičili svojim nacionalnim identitetom, a neki izvori pišu kako ga „nisu krili ni iza kakvog plašta“. Naši su se Karlovčani u afričkim prostranstvima zadržali nekoliko godina. Vodili su život poput pravih diplomata, najviše u društvu Rusa i Francuza. U rujnu 1899. Mirka Seljana čeka nova, odgovornija funkcija u Abesiniji. Po naredbi cara odlazi na jug carstva gdje mu biva povjerena pozicija guvernera južne pokrajine. Seljani ondje osnivaju svoje naselje Seljanville, a istražuju i područja Rudolfova (danas Turkana) i Stefanijina jezera, te obavljaju prva geomorfološka, klimatološka i etnografska istraživanja toga kraja.

Braća Seljan svojim su etnografskim i geografskim zapažanjima zadužili svijet. Mijenjali su ga, činila ga suvremenijim i boljim. Mirko je vlastoručno izradio kartu područja južne Etiopije u kojem je djelovao kao guverner, a Stjepan je istraživao narodne običaje toga kraja. Godine 1902. Seljani ostavljaju Abesiniju. Stjepan Seljan tom prigodom i piše: „Kada je bila završena naša misija 1902. vratili smo se u Addis Abebu, predali postaje i izvještaje na amharskom jeziku. Izradili smo u gipsu reljef područja koja smo ga istražili, obojili i ucrtali na amharskom imena plemena, rijeka, planina i dolina. Iscrpljeni i željni europske civilizacije i rodnoga kraja, dobili smo dopuštenje od Menelika da se vratimo kući, uz obećanje da ćemo opet doći. Menelik nas je okitio slonovim križom i znakom Etiopijske zvijezde te nam dao titulu „Vikont od Turkana“ po provinciji koju smo istražili i u njoj proveli skoro tri godine“.  (ma)