Postiže li se nazivanjem ženskog spola ljepšim, slabijim i nježnijim - kontraefekt u borbi za žensku ravnopravnost?

Kako je ustrojeno i koja je uloga Povjerenstva za ravnopravnost spolova? Na koji način funkcionira i koje aktivnosti provodi?

-Povjerenstva za ravnopravnost spolova su radno-savjetodavna tijela županijskih skupština u čijem sastavu su zastupljeni članovi/članice županijskih skupština, koordinatori/ice u uredima državne uprave, predstavnici/ce nevladinih udruga i nezavisni stručnjaci/kinje.
Povjerenstvo je osnovano s ciljem promicanja ravnopravnosti spolova, uvođenja načela ravnopravnosti na lokalnoj razini i provedbu Zakona o ravnopravnosti spolova, Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova, kao i svih strateških nacionalnih dokumenata iz područja ravnopravnosti spolova.

Zadaci Povjerenstva su osim provođenja Zakona i Nacionalne politike na županijskoj razini, i donošenje vlastitih Programa za promicanje ravnopravnosti spolova u županiji.

Aktivnosti koje se provode prilagođene su lokalnim uvjetima i potrebama. Držimo se načela „Misli globalno, djeluj lokalno“ pa kroz svoje aktivnosti prigodno obilježavamo značajne datume vezano uz naše područje djelovanja (primjerice Dan žena ovaj tjedan), organiziramo tribine i aktivnosti na teme kao što su: suzbijanje svih oblika nasilja, jednake mogućnosti na tržištu rada, političke aktivnosti žena, važnost preventivnih zdravstvenih pregleda, društveni položaj žena nacionalnih manjina, osoba s invaliditetom, žena u ruralnom području i slično.

Kako biste ocijenili pomake na bolje kad govorimo o ravnopravnosti spolova danas u vremenskom odmaku prema nekada?

-Napori vezani za priznanje, ali i implementaciju načela ravnopravnosti u svakodnevni život svakako su urodili plodom. Položaj žene danas je svakako bolji i ravnopravniji od položaja žene nekada. Ravnopravnost je danas temeljno ljudsko pravo. Ravnopravnost je zajamčena Ustavom i Zakonom. Na toj podlozi žene se pojavljuju kao aktivne sudionice u svim sferama života: obitelj, društvo, tržište rada, politika, mediji... Dakle, napredovali smo, žene sudjeluju, ali još uvijek ne možemo reći da sudjeluju dovoljno. Deklarativno se radi o ravnopravnosti u većini životnih područja, ali koliko je ona uistinu stvarna, provodiva i iskrena – o tome bi se dalo diskutirati.

Odnosi li se borba za ravnopravnost spolova samo na ženski rod? Uključuju li se u novije vrijeme i drugi rodovi/spolovi?

-Nikako ne možemo reći da se ravnopravnost odnosi samo na ženski rod, to je stereotip, zabluda. Ravnopravnost se odnosi na sve ljude bez obzira na spol, rod, seksualnu orijentaciju, bračni i obiteljski status. A sama ravnopravnost spolova ne isključuje situacije u kojima je i muški spol u nekom neravnopravnom položaju, a priznajemo i borimo se i za sve druge spolne, rodne i ostale identitete, njihovo poštivanje, prihvaćanje i jednakopravnost tradicionalnim i većinskim deklaracijama i njihovim stečenim, izborenim ili podrazumijevajućim pravima i slobodama.

Jeste li osobno na vlastitoj koži ikada osjetili neravnopravnost po pitanju spola/roda? Kako ste reagirali, kako se izborili?

-Ne mogu reći da sam osjetila izravnu diskriminaciju po pitanju spola, no ne mogu niti reći da mi se kroz život nisu događale situacije u kojima sam ipak osjetila te efekte praktične situacijske ili kontekstualne neravnopravnosti, odnosno njihovih direktnih ili indirektnih naznaka, a samim time i posljedica. Kako sam se izborila? Pa uglavnom strpljenjem i fokusiranošću na cilj, a tako bi se trebao/la postaviti svatko tko osjeti diskriminacijsku nelagodu. Dokazati suprotno predrasudama i stereotipima, iako i to što se moram dokazivati da nešto mogu, a netko drugi ne mora – nije u startu fer. Naravno, ako je u pitanju spolna/rodna razlika. U ovom slučaju ne govorim o nekim individualnim diskriminacijama po nekoj drugoj osnovi, iako se cijeli život borim i protiv svakog drugog oblika nejednakog tretmana na temelju trpanja u određenu ladicu prema nekom kriteriju. Kod mene vrijedi samo kriterij dobra/loša osoba, s time da ni tu čak nisam u potpunosti na čisto s tom podjelom. Jer ljudi su zapravo u svojoj biti svi dobri, ponašanja su ta koja su loša, riječi, misli, propusti, nečinjenja… Netko će reći da sam optimist netko možda da sam idealist, a netko da sam naivna. Važno je u ljudima tražiti i pronalaziti ono dobro.

U kojoj mjeri se nazivanjem ženskog spola ljepšim, slabijim i nježnijim čini medvjeđa usluga po pitanju ravnopravnosti?

-Nije nikakva medvjeđa usluga ako se ženski spol naziva slabijim i nježnijim. To je de facto istina i žene su ponosne što su žene i što su takve. Problem nastaje kad se ti epiteti maliciozno koriste i kad se žene počnu povezivati sa nekim stereotipima. Ali da je većina žena fizički slabija od muškaraca zbog svoje građe i tjelesne konstitucije, pa samim time i krhkija, nježnija – to stoji. To, pak, ne znači da nema čvrstih, snažnih, fizičkih jakih, grubljih žena. To su individualne oznake, ja govorim o načelnim predominantnim fizičkim razlikama između muškaraca i žena. Ovo ''ljepši spol'' se jedino ne uklapa u spolne/rodne razlike jer estetika i privlačnost definitivno nemaju veze s tim, dapače, meni je možda muški spol – ljepši spol, dok to nekome drugome neće biti. Na kraju krajeva, je li baš svaki muškarac kojeg poznajete jak i grub? Ravnopravnost nema veze s jezičnom frazeologijom i ustaljenim sintagmama kao što su ove pobrojane.

Koliko se i kako osjeća neravnopravnost žene u području obrazovanja, posla, obitelji, javnog djelovanja?

-Temelji ravnopravnosti su svakako dostignuti. Žene se slobodno obrazuju, rade, brinu o obitelji aktivne su u gospodarstvu, sportu, medijima i politici. Sad je na redu fine-tuning: ravnopravno zapošljavanje nakon završene škole, jednake plaće za jednaki rad, udio u top menadžmentu, podrška zaposlenim mamama (vrtići, produženi boravci u školama), mogućnost napredovanja u sportu, veći politički autoritet, bolji status u poduzetništvu, jednaka minutaža u medijima i slično.. Jedna zanimljivost, evo, uoči ovogodišnjeg Dana žena u suradnji s Agencijom za elektroničke medije napravljena je analiza vidljivosti žena u središnjim informativnim emisijama. Rezultati baš i nisu sjajni, u Europi žene čine 24% osoba o kojima čitamo i slušamo, ali smo ipak kod nas u Hrvatskoj iznad europskog prosjeka – naše žene su na 36% medijske pojavnosti. A tu se postavlja onda još i pitanje o kojim temama žene imaju priliku progovarati unutar tih 24/36 posto.

Dan žena se iz godine u godinu sve manje povezuje s borbom za ženska prava, a sve više s komercijaliziranim danom poklanjanja buketa cvijeća i prigodnih poklona. Zašto?

-Čini mi se da je to zbog nedovoljnog poznavanja konteksta i značenja tog dana. Srećom, mlađe generacije se rađaju i odrastaju u bitno ravnopravnijim uvjetima u odnosu na ranije generacije pa su i promišljanja o Danu žena sve više romantizirana.

Naša je zadaća da ipak potaknemo promišljanje o izvornom značenju Međunarodnog dana žena. Pa evo i ovom prilikom skrećem pažnju da je to dan koji slavi ekonomska, politička i društvena dostignuća žena, ali i podsjeća da rad na promicanju i unapređenju položaja žena zahtjeva kontinuiranu predanost.

Ima li borba za ravnopravnost spolova nužno veze s feminizmom i zašto je taj pokret obično negativno konotiran?

-Ravnopravnost spolova i feminizam su dva potpuno različita termina i treba napraviti dihotomiju. Ravnopravnost spolova i feminizam, doduše, imaju mnoge dodirne točke usmjerene prema jednakosti spolova i slobodi ljudi općenito, ali polazišta su ipak različita. U ravnopravnosti spolova ljudi se zalažu za jednaka prava oba spola. Cilj aktivnosti je da se muškarci i žene tretiraju jednako. Dakle, polazi se od premise da svatko od nas (muško i žensko) može biti u nečemu neravnopravan samo zbog svog spola. Feminizam se bavi isključivo pitanjima položaja žene. Polazi od premise da se netko prema ženama odnosi loše i nepravedno i da to treba zaustaviti. Ne mogu reći zašto je pokret feminizma negativno konotiran, pretpostavljam da je to možda zbog zbog direktnije i glasnije retorike, ali i sraza s konzervativnim ulogama. Možda i zbog određenih u medijima vidljivijih primjera feminističkih predstavnica koje su u svoje diskurse znale ubacivati neprimjerene antagonističke opaske usmjerene na muškarce pa su se na taj način ''zamjerile'' muškarcima. Kako u svemu, tako i u feminističkom pokretu ima loših pristupa i primjera, međutim sama premisa je afirmativna i pozitivna – da svi imamo jednaka prava i da nitko nije zaslužio da ga se manje poštuje, cijeni, prihvaća, da se prema njemu ponaša drukčije samo zbog činjenice da je žena, a ne muškarac (i obratno).

Kakva je situacija s ravnopravnosti kod nas - možete li napraviti usporedbu: Europa, Hrvatska, Karlovačka županija?

RH je zemlja EU i kao takva slijedi težnje EU. Kod nas postoji privrženost ostvarivanju ravnopravnosti žena što je vidljivo u nizu mjera na državnoj i lokalnoj razini: aktivne mjere zapošljavanja, povećanje rodiljnih naknada, sve veća zastupljenost žena u politici, na rukovodećim pozicijama kako u javnom tako i u privatnom sektoru... Ako se osvrnemo oko sebe, zamijetit ćemo niz uspješnih pokazatelja aktivnosti za ravnopravnost spolova:  zamijetit ćemo da je na čelu Karlovačke županije žena, također ćemo zamijetiti da na čelu Ozlja i Slunja stoje žene, zamijetit ćemo da na važnim rukovodećim položajima u Gradu Karlovcu sjede žene (i Hrvatski radio Karlovac / karlovacki.hr ima – direktoricu), zamijetit ćemo da je sve više žena direktorica uspješnih privatnih poduzeća, OPG-ova, također ćemo uočiti da žene prevladavaju u udrugama civilnog društva... Sve je više žena u našoj neposrednoj okolini financijski neovisno – zaposlene su, neke su samostalne poduzetnice, uspješno usklađuju posao, brigu o djeci i kućanstvu, pa idu i korak dalje, uključuju se u niz društveno korisnih aktivnosti, između ostalog i u politiku... Ne možemo reći da je taj proces okončan, ima tu još puno prostora za poboljšanje, ali mogli bismo se usuditi reći da smo na dobrom putu.

I na kraju, što može svatko od nas kao pojedinac učiniti kako bi položaj žene i muškarca u društvu bio ravnopravniji?

Dostizanje ravnopravnosti spolova zahtijeva visoku osviještenost cijelog društva. To zvuči vrlo pretenciozno, ali svatko od nas može krenuti od sebe i s malim koracima. Ne robujmo stereotipima i predrasudama. Ljude oko sebe razlikujmo po njihovim kompetencijama, vještinama i osobnosti, a ne po spolu. Podržavajmo jedni druge, ne držimo se iznad ikog niti ne smatrajmo druge da su iznad/ispod nas ili nekoga drugoga, dajmo svima jednaku šansu, smatrajmo i ženu i muškarca - prvenstveno čovjekom, i onda na takvoj podlozi neće biti ni potrebe da razgovaramo o ravnopravnosti jer će ona zapravo postati imanentni dio nas, a što zapravo u svojoj biti i jest.