"Počeli smo s misijom da stvorimo novu generaciju čitatelja, mislim da smo uspjeli"

Pisana riječ sve manje je popularna, a osobito kod djece i mladih. Zato je vrlo hrabar poduzetnički potez bilo otvaranje specijalizirane knjižare za djecu u Karlovcu. Naime, prije 10 godina otvorena je Knjiguljica i prva je dječja knjižara u Hrvatskoj. Bila je to vizija Maje Kurs koja Knjiguljicu vodi zajedno sa suprugom Gordanom. Knjiguljica nije samo opstala nego i postala popularno mjesto gdje se mogu naći kvalitetne slikovnice, gdje se slušaju priče, o lektiri na drugačiji način… Povod je to za razgovor s Majom Kurs.

Kako ste došli na ideju da otvorite knjižaru za djecu?

-Kad sam došla na tu ideju radila sam izvan Karlovca, putovala sam dnevno na posao 150 kilometara. Djeca su bila mala, jedno u školi, drugo u vrtiću i treće na putu. Tada smo suprug i ja počeli razmišljati da stvorimo mjesto gdje ćemo moći više vremena provoditi s djecom. Krenula sam istraživati i spoznala da u Hrvatskoj nigdje ne postoji specijalizirana dječja knjižara. Postoje, dakle lanci knjižara u okviru kojih su dječji odjeli, ali specijaliziranih dječjih knjižara nema. Tu nam se nametnula ideja da bi takvo nešto mogli otvoriti u našem gradu.

Kakve su bile reakcije kad ste govorili o toj ideji?

-Moram biti iskrena i reći da smo imali jako malo podrške. Pitali su nas jesmo li ludi da idemo otvoriti nešto takvo u Karlovcu, pogotovo u staroj gradskoj jezgri. Većina ljudi s kojima smo razgovarali o tome razmišljali su da je to predodređeno za propast. Međutim, nisam odustala i Radićeva je za mene bila najbolji izbor jer se radi o pješačkoj zoni pa i o jednom kulturnom dijelu grada, koji ima svoju povijest i tako smo ovdje krajem 2013. godine otvorili Knjiguljicu.

Činjenica je da se sve manje čita pa kako ste onda privukli ljude?

-U početku je ljudima bilo zanimljivo jer je bilo nešto novo. Međutim, knjiga nije kruh i mlijeko, knjiga je kultura na nekim marginama, ali smo od početka imali viziju i misiju – stvaranje nove generacije čitatelja. Zato smo od početka u Knjiguljici kreirali određene sadržaje i aktivnosti kojima ćemo poticati kulturu čitanja među roditeljima i djecom. Naša knjižara nije klasična knjižara, nije klasična trgovina, već se ovdje dešavaju razne aktivnosti, od susreta s književnicima, „Pričam ti priču nešto drugačije“, dakle jako puno aktivnosti koje imaju za cilj pokazati važnost čitanja. Unazad nekoliko godina važnost čitanja je posebno prepoznata i u Ministarstvu kulture i medija i počeli su sve više kreirati sadržaje kojima će ukazati na važnost čitanja. Sve je to rezultiralo time da su ljudi postali svjesni da zbog pomanjkanja čitanja jednostavno ne dolazi do razvoja rane pismenosti kod djece koja nam je izrazito važna za upis u prvi razred osnovne škole. Javljaju se i razni problemi s govorom i razvojem govora, problem smanjenog i oskudnog vokabulara… Zato smo mi nastojali educirati i podizati svijest o važnosti čitanja, preporukama kvalitetnih slikovnica i uspjeli smo tim našim aktivnostima doprijeti do ljudi u Karlovcu i u Hrvatskoj i to je razlog da smo tu već 10 godina.

Je li Vaša vizija i misija uspjela?

-Sretna sam da mogu reći da smo, na neki način, odgojili jednu novu generaciju čitatelja. Djeca koja su krenula s nama prije 10 godina su djeca koja sad idu u četvrti, peti razred i to su naši mladi čitatelji, trenutačno članovi našeg malog dječjeg čitateljskog kluba „Šljukino gnijezdo“. Oni, uz angažman u čitateljskom klubu, vole i dalje dolaziti k nama na radionice „Glazbokaza“, petkom na priču, na predstavu… To su jednostavno djeca koja su s nama odrasla. Čak dovode svoju braću i sestre i drago nam je vidjeti da ta naša misija – stvaranje nove generacije čitatelja – ide dalje.

Rekli ste na početku da ste htjeli kroz Knjiguljicu imati i mjesto gdje ćete više boraviti sa svojom djecom pa jesu li postali zaljubljenici u čitanje?

-Od troje djece mogu reći da su neki čitatelji, a neki baš i ne vole previše čitati. Naša su djeca stvarno okružena knjigama i ovdje, i kod kuće pa kad su krenule u školu pretpostavilo se da vole čitati. Od naše tri kćeri, najstarija je imala razno razne oscilacije, što je normalno pogotovo u srednjoj školi gdje su sadržaji zahtjevniji, ali i dalje voli knjigu i uzme knjigu kao zabavnu aktivnost. Našoj srednjoj kćeri treba govoriti da uzme knjigu u ruke, a najmlađa je članica dječjeg čitateljskog kluba. Sve u svemu vole čitati, ali knjige koje su ima zanimljive.

Koje su dobi djeca koja dolaze u Knjiguljicu?

-Aktivnost na koju smo najponosniji je „Vrijeme je za priču“, svakog petka od 17.30 čitamo djeci priče. Roditelji dovode djecu i imamo djecu od doslovce, od tri, šest mjeseci  pa do osam, devet, 10 godina. Na tu aktivnost se nadovezuju naše druge aktivnosti, susreti s dječjim književnicima, „Pričam ti priču nešto drugačije“, gdje ugošćujemo razna kazališta, pripovjedače, autore, ilustratore, kako bismo djeci na zabavan način i kroz neformalan razgovor pokazali tko su autori. Da im pokažemo da se iza te slikovnice ne krije neki djed s bradom, jer djeca najčešće imaju percepciju autora kao starije, nezanimljive osobe. Tako probijamo predrasude i pokazujemo djeci da puno toga zanimljivog leži iza pisane riječi. Važno je da su na tim aktivnostima petkom roditelji s djecom i tu nemamo dobnih granica. Imamo i aktivnosti koje su namijenjene isključivo školarcima, to je Čitateljski klub, zatim „Glazbokaz“, glazbeno-kazališne radionice koje organiziramo za školarce tijekom praznika. Imamo aktivnost „Zabavna lektira“ koju radimo u suradnji s osnovnim školama u Karlovcu i u županiji. Djeca izvan škole, kroz igre, zanimljivosti, multimediju obrađuju određenu lektiru što se pokazalo dobrim načinom da djecu angažiramo za čitanje.

Koliko su se slikovnice promijenile kroz zadnjih 20, 30 godina? Postoje li evergrini među slikovnicama? Na pamet mi pada „Ježeva kućica“.

-Ti određeni evergrini među slikovnicama i dalje traju. Dakle, „Ježeva kućica“ je jedan takav evergrin koji se i dandanas kupuje. Djeca ju vole čitati, vole listati tu slikovnicu, a predstave koje su rađene po „Ježevoj kućici“ su hit. Ako pak govorimo o razlikama kod slikovnica nekad i danas, najveća razlika prije svega je u ilustraciji. Slikovnica je prvo likovno-literarno djelo s kojim se dijete susreće i zato su sadržaj i ilustracija izrazito važni. Za najmanju djecu slikovnica ima više slika manje teksta. Ako pogledamo unazad 20, 30 godina te slikovnice definitivno nisu zanimljive ilustracijom današnjoj djeci. Današnja djeca odrastaju uz digitalnu tehnologiju i doslovce jednim ili dva klika mišem dolaze do određenih sadržaja. Slikovnica je potpuno suprotno toj brzini informacija i slika koje se izmjenjuju na mobitelima, tabletima i ekranima jer pruža djetetu ono što je najvažnije – fokus i koncentraciju. Uz ono što sam već spomenula upravo ovo dvoje važno je za uspjeh u školi. Svjesni smo da djeca nemaju strpljenja, teško sjede i slušaju 45 minuta, a čitajući slikovnice i kasnije knjige, razvijaju fokus i koncentraciju. Da se vratim na pitanje, slikovnice današnjeg doba su primjerenije ilustracijom i tekstom te se približavaju djeci današnjeg doba pa će se u pričama primjerice pronaći i riječ mobitel što nije bila uobičajena riječ prije 30 godina.

Koje to nove slikovnice djeca vole?

-Trenutačno su popularne slikovnice autorskog dvojca Julia Donaldson i Axel Scheffler. Tu su vrlo edukativne slikovnice, pisane u stihu i rimi. Popularne su slikovnice Mrljek i Prljek, naše mlade hrvatske književnice Jelene Pervan i to među mlađom i starijom djecom koje uče djecu higijeni. Nekad smo imali, ako se sjećate, Grica i Greca. Zatim imamo Pettsona i Findusa, to je za starije. U zadnje je vrijeme jako popularna slikovnica naše karlovačke autorice Ivane Francisković Olrom „Dječak koji je pokušao donijeti Sunce“ koja je vezana uz lik i djelo Nikole Tesle. Prekrasna slikovnica, vole je ne samo Karlovčani, nego je dosta tražena i izvan Karlovca i naručju je kod nas.

Nedavno sam prolistala jednu slikovnicu koja je namijenjena najranijoj dobi i činilo mi se da je pomalo izgubljena u prijevodu. Je li to problem kod slikovnica koje dolaze s drugih govornih područja?

-Kad sam govorila da su kod slikovnice važni ilustracija i tekst važan element koji je možda zanemaren je prijevod. Činjenica je da dosta slikovnica dolazi s drugog govornog područja i zato je prijevod izrazito važan, pogotovo kod slikovnica koje su pisane u rimi i stihu. Ukoliko prevoditelj nema tu umješnost prevesti to na način koji je zgodan djetetu i da ostane u rimi, kvaliteta se gubi.

Kako izabrati kvalitetnu slikovnicu?

-To rade knjižari u knjižarama, zatim knjižničari koji poznaju dječju literaturu, a i mi u Knjiguljici, budući da smo specijalizirani za dječju književnost. Sve knjige koje vidite na policama smo prolistali, pročitali, pregledali i možemo dati kvalitetnu preporuku koja slikovnica je za određenu dob. Možemo dati i preporuku ako želite riješiti neku problemsku situaciju pa ukoliko i tražite poklon po nekakvom interesu djeteta.

Spomenuli ste da se knjige u Knjiguljici mogu naručiti, ali nemate web shop?

-To nas razlikuje od ostalih knjižara. Svi nas pitaju zašto nemamo web shop? Međutim, od početka njegujemo individualni pristup i nakon što čujemo želje kupca, potrebe, eventualno problematiku, znat ćemo ponuditi najbolju slikovnicu. Ako i tražite određeni naslov koji nije dostupan, ponudit ćemo neki drugi koji se bavi istom tematikom. To su ljudi prepoznali i mogu reći da se 95 posto naše prodaje obavlja po preporuci drugih ljudi i ljudi nam se vraćaju. Kažu nam da smo najbolji i da kad im nešto preporučimo  da neće pogriješiti ako to uzmu. Osim toga dosta radimo i s vrtićima u nabavi dječje literature, dajemo im preporuke, a kako dobijemo povratne informacije od stručnih službi vrtića, sve što im ponudimo su zaista kvalitetne slikovnice.

Razmišljate li da se i sami upustite u pisanje?

-Ne mogu reći da imam ambicija za pisanje. Razmišljali jesmo o tome, međutim bliži smo izdavačkom nego autorskom dijelu posla.

Na kraju, deset godina je prošlo i Knjiguljica je još uvijek tu. Imate neki recept za uspjeh?

-Imali smo i sreće u svemu tome. Suprugu i meni pridružila se Nevena Zuber, isto tako velika zaljubljenica u pisanu riječ, u knjige. Borba s vjetrenjačama je svugdje prisutna, puno je izazova pred svim poduzetnicima bilo prije nekoliko godina. No, ako čovjek voli ono što radi, ako se trudi i ako je uporan prije svega, a mi imamo ovdje u našem timu jako upornih ljudi koji nam ne dozvoljavaju da odustanemo, onda se na kraju taj trud i upornost isplate.