OŠ Katarine Zrinski u Krnjaku: Školu čuva Šapa, učenici sjede na loptama, prvašići nastavu počinju pričom

Svaka je škola specifična i ima svoje posebnosti, kaže ravnateljica Osnovne škole Katarine Zrinski u Krnjaku, Željka Stojković. Ipak, ova škola se po nekoliko stvari izdvaja od ostalih, a najsimpatičnija je možda ta da su jedini, koliko je poznato, koji imaju službeno udomljenog psa.

-Školski pas zove se Šapa. Tako su je djeca prozvala jer ima bijelog na jednoj šapi. Mješanka je, a kojih  pasmina to ne znamo. Šapa je godinu dana u školi službeno, a dvije godine je bila oko škole. Mišljenja sam da kao što imamo vrt što se podrazumijeva za škole na selu ne može biti niti škola na selu bez psa. Za nju je osigurana i skrb veterinara zahvaljujući ambulanti Anima Vet i veterinarki Lovorki Rubeša, kaže ravnateljica.

U školi postoji i slobodna aktivnost kroz koju učenici četvrtog razreda brinu o psu i na taj način uče kako se odgovorno ponašati prema ljubimcima. U dvorištu je Šapa dobila i svoj boks s kućicom koji je sagrađen u skladu sa svim propisima.  No, Šapa nije samo školska maza. Željka Stojković dodaje da je ona i čuvarica škole kad u njoj nema učenika i nastavnika.

-Ovim područjem prolaze migranti i da nema Šape bojim se da bi nam već bilo provaljeno, mišljenja je ravnateljica.

Škola Katarine Zrinski trenutačno ima 35 zaposlenih i 86 učenika od prvog do osmog razreda, po jedan odjel za svaki razred. Spada u male škole, ali to otvara mogućnost kreativnijem pristupu djeci, ali samom načinu poučavanja.

Šesti smo razred zatekli na satu engleskog kod profesorice Irene Baždar. Učenici sjede svi zajedno u krug, što daje familijarnu atmosferu.

Ravnateljica hvali zaposlene jer su uvijek spremni na uvođenje novina i na sudjelovanje na različitim natječajima. Tako su šesti i sedmi razred sudjelovali u izradi kutka posvećenog Australiji  koji je uređen zahvaljujući nastavnici engleskog.

-Australska ambasada je objavila natječaj da označimo božićni kutak u školi vezan uz Australiju. Napravili smo jelku na malo drugačiji način tako samo u tu jelku napisali sve neobične i zanimljive činjenice vezane uz Australiju. Ukrasili smo je knjigama za otpis, recikliranim papirom tako da sve ima i jedan ekološki aspekt, istaknula je Irena Baždar.

Šesti se razred može pohvaliti i s dvoje uspješnih sportaša. Dalija Bunčić, bavi se tekvandoom i članica je TKD kluba Karlovac. Od svojih uspjeha skromno je izdvojila nastup na dječjem europskom prvenstvu u Njemačkoj  gdje je osvojila treće mjesto. Dalija se natjecala u dobnoj kategoriji od 9 do 11 godina, do 43 kilograma. Drugi uspješni sportaš je nogometaš Mario Blažević i trenira u Nogometnom klubu Dinamo. Mario svaki dan oko 17 sati putuje na trening u Zagreb. Kaže da teško stiže obaviti sve školske obveze, ali kako dodaje Irena Baždar, uvijek ima svu zadaću. Naime, Mario i Dalija, osim što su uspješni  sportaši također se mogu pohvaliti školskim uspjesima.

Odlazimo kod učiteljice Mirjane Kromar i njezin četvrti razred. Na sredini učionice su spojene klupe, a oko njih pilates lopte. A zašto učenici sjede na pilates loptama?

-Sjede na lopatama prije svega zbog držanja, zdravije je za kralježnicu, a i mirniji su. Lopte koristimo za sjedenje već tri godine i pokazalo se vrlo dobrim. Kolegica iz viših razreda je posudila jednu našu loptu da isproba kod hiperaktivnog učenika. Naime, sjedeći na lopti učenici se vremenom umire. Kad su nervozni zbog slabije ocjene onda ih to umiruje. Lopta zapravo zamjenjuje ljuljanje na stolicama što smo i mi kao djeca radili, pojašnjava Mirjana Kromar.

Četvrti razred brine i o Šapi. Na radionicama izrađuju različite predmete koje prodaju, a od zarađenog novca kupuju školskom psu nešto od opreme ili hranu, a usput uče i o poduzetništvu. U prvom razredu kod učiteljice Romane Milovanović radni dan počinje jutarnjim sastankom.

-Svakog ponedjeljka u dogovoru s knjižničarkom idemo u knjižnicu gdje čitamo priču. To zovemo „Vrijeme je za priču“.  Između ostalog imamo pričanje priče vezano uz naš tekstove i to radimo na  jutarnjem sastanku. Isto tako kad se dugo ne vidimo, kad se nešto veliko dogodi onda ovako sjednemo ukrug i razgovaramo, kaže učiteljica, koja u suradnji s općinom i udrugom Breza sudjeluje u projektu predškole u područnoj školi u Budačkom.

Škole u malim sredinama ograničene su sredstvima i tu zaostaju za školama u velikim sredinama, kazala je ravnateljica. Tako da u i oko škole nedostaje opreme.

-Mi imamo prostor za školsko igralište, a na njemu nema niti jedne sprave. Zamislite ovdje djeca nemaju ljuljačke, penjalice, klackalice. Možete zamisliti da djeca odrastaju bez ljuljački? Fali nam koje računalo za djecu koje bi mogli koristiti u školi kad za zadaću trebaju napraviti neki projekt, jer teško to mogu napraviti kod kuće. Kao prvo, tamo nemaju signala, naglasila je Stojković.

Škola Katarine Zrinski pokriva veliko područje,  veći broj djece su putnici, a od ukupno broja zaposlenih svega petero je s područja Krnjaka ili okolnih mjesta, svi ostali su većinom iz Karlovca. I zbog toga je u školi, ali i općenito teško organizirati bilo kakve aktivnosti izvan nastave, jer je problem prijevoz.

Neka djeca, kaže ravnateljica, nemaju prijatelja za igru u krugu 10 kilometara i kad dođu u prvi razred nemaju onu razinu socijalizacije kao njihovi kolege u većim sredinama. U tome bi trebao pomoći općinski projekt otvaranja vrtića u sklopu škole. Zgrada budućeg vrtića nalazi se u neposrednoj blizini, dijelom je već uređena, a čeka se novac za uređenje i opremanje unutrašnjosti. Vrtić i škola dijelili bi neke službe, čistačice, kuhinju, a zaduženje škole je osmišljavanje i provođenje programa predškolskog odgoja.

-Predškolski program i vrtić su nam jako potrebni jer naš je školski program takav da se očekuje da dijete odmah ima određeni fond riječi, da može funkcionirati, da ima pažnju. Kad naša djeca dođu u prvi razred prvo ih učimo neke norme ponašanja, a onda tek krećemo s programom, kaže ravnateljica.

Osim uobičajenih aktivnosti i priprema učenika za natjecanje škola ima i posebno organiziran produženi boravak u suradnji s Centrom za odgoj djece i mladeži na Baniji, čiji zaposlenici rade s djecom koja su u rizičnoj skupini za poremećaje u ponašanju. Osim toga socijalni pedagozi pomažu im u učenju.

Kako je naglasila Željka Stojković cilj da se aktivnosti koje pored nastave organiziraju u školi prije svega svide djeci. Posebno im se svidio dan škole gdje je „zvijezda“ jedne od radionica bila Šapa, a pridružilo joj se još šest pasa, a nešto slično planiraju i u svibnju za dan obitelji kad žele u radionice uključiti i roditelje.  (kb)

Foto: Dinko Neskusil