Nošenje kipa Majke Božje na Kamenskom, tradicija je koja se prenosi s baka i majki na kćeri i unuke

Blagdan Velike Gospe slavi se sutra, a najveća će proslava, barem što se Karlovca tiče, biti i ove godine na Kamenskom. Središnje će slavlje započeti procesijom i ove će godine djevojke iz Kamenskog i Turnja u procesiji nositi Gospin kip kroz mjesto, kao što su to činile njihove majke ili bake, pa čak i prabake.

Crkva Majke Božje Snježne može se reći najveće je marijansko svetište u Karlovcu i svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, u narodu poznatije kao Velika Gospa ili na području ove župe kao Velika Maša, okuplja svake godine tisuće vjernika i hodočasnika.

Župa Kamensko okuplja naselja s lijeve i desne obale Kupe pa u župu spadaju Gornje Mekušje, Turanj, Logorište, Lemić Brdo, Logorište, Mostanje  te naravno Kamensko na desnoj strani te mjesta na lijevoj obali Kupe; Gradac, Vodostaj, Donje Mekušje, Husje i Kobilić.

Procesija s kipom Gospe tradicija je koja se održala dugi niz godina i po kojoj je Velika Gospa na Kamenskom specifična. Naime, kip Majke Božje nose mlade djevojke, što nije raširen običaj, a uspio se zadržati do danas. Kako kaže župnik i prior Pavlinskog samostana fra. Ivan Šarić, kip nose krizmanice ili mlade djevojke.

Svake se godine izmjenjuju djevojke s lijeve i desne strane Kupe. Nekad ih je bilo dovoljno samo iz jednog mjesta, no to je sve rjeđe slučaj pa se sad okupljaju iz više sela. U procesiji također sudjeluju i male djevojčice, kao pratnja djevojkama. U Donjem Mekušju u nekim obiteljima nekoliko generacija žena nosile su Majku Božju, naravno ako su ostale živjeti na području župe, ali ponekad su se uključivale i djevojke koje žive u drugim župama, ali su im majke ili bake s ovog područja. Vremena i politički sistemi utjecali su da se ovaj običaj mijenjao ili prilagođavao, ali čak ga niti rat i progonstvo nisu prekinuli.

Ono što se sigurno zna, ubrzo nakon Drugog svjetskog rata na Kamenskom se slavila Velika Gospa i bila je organizirana procesija, potvrdila nam je to i Vera Sačerić iz Donjeg Mekušja. Mada joj se u 90-oj teško prisjetiti baš svih detalja, ona kaže da je nosila Majku Božju, prisjeća se čak i tko je bila mala djevojčica koja je išla s njom, ali ne i točnog vremena. Uz pomoć njezine kćeri Nade Skolan i unuke Alenke Skolan dolazimo do zaključka da je to sigurno bile prije 1950. godine. Ono čega se još Vera sjeća je da su djevojke i djevojčice tada bile obučene u nošnje.

Pedesetih godina umjesto nošnje djevojke su počele nositi bijele haljine, kazala nam je Đurđica Baćurin. Ona je rođena 1941. godine i u procesiji je sudjelovala u dobi od 17 godina.

-Mislim da je moja generacija bila prva koja nije nosila Majku Božju u „krilima“ (dio nošnje). Nas nekoliko dalo si je šivati iste haljine. Bile su to bijele, duge haljine. Čak smo sve imale i iste sandale, takozvane „pluterice“, ispričala je Đurđica.

U istoj haljini se i udavala, a kaže, čuvala ju je sve do nedavno, kad je selila iz kuće.

-U to vrijeme cure su se jagmile koja će nositi Majku Božju, smije se Đurđica, a sa sjetom kaže kako to danas nije slučaj.

Bila je to čast, ali i veselje kad su djevojke došle na red za nošenje kipa u procesiji na Veliku Gospu. Većina ih je sudjelovala dva puta. Prvo kao male djevojčice, a onda kao djevojke. Ove starije imale su i neke obaveze.

-Kad su djevojke moje generacije nosile Majku Božju morale smo na blagdan Majke Božje Snježne 5. kolovoza čistiti crkvu i ukrasiti je i onda ponovo na Veliku Gospu. Brale smo bršljan od kojeg smo plele vijence. Obavezno je jedan bio iznad ulaznih vrata. Cvijećem smo ukrašavale i kip Majke Božje i postolje na kojem se kip nosio, prisjeća se Marica Baćurin, kao i da su sve djevojke imale iste haljine koje su dale šivati za tu priliku, ali su njihove bile kratke. Ona je u procesiji sudjelovala 1962. godine, kad je završila osmi razred.

-Djevojke koje su nosile Majku Božju, osim što su ukrašavale i čistile crkvu skupljale su novac i kupovale nakit kao poklon Gospi i to se obično stavljalo na kip, dodaje Nada Skolan, kćer Vere Sačerić.

Kip Gospe koji se nosio u procesiji tih godina pa sve do početka Domovinskog rata bio je veći od ovog koji se nosi danas, postolje je bilo masivnije i teže. Kip je stajao u župnoj crkvi s desne strane pored bočnog oltara, kažu Marica i Nada.

Procesija se sada održava i na Veliku i Malu Gospu, odnosno i 15. kolovoza i 8. rujna, no u godinama prije Domovinskog rata to je bilo uglavnom samo na Veliku Gospu, jer je u rujnu već počinjala nastava u školama pa je procesija bila iznimno ako je blagdan padao na nedjelju.

Alenka Skolan, Nadina kćer, prvi je put sudjelovala u procesiji 1979. godine sa šest godina.

-Bilo je pravo veselje kad te neka od starijih djevojaka izabrala da s njom nosiš Majku Božju. Obično je to bila starija rođakinja ili susjeda. Na primjer, ja sam kao mala nosila s maminom sestričnom Barkicom, a njezina kćer Martina je kao djevojčica nosila Majku Božju kasnije 1988. godine sa mnom, pojašnjava Alenka.

S godinama su posebno šivane bijele haljine zamijenile vjenčanice posuđene od starijih rođaka i susjeda jer su mladenke sedamdesetih i osamdesetih godina vjenčanice kupovale. Djevojčice su pak nosile bijele haljine, cvijet ili vjenčić u kosi i buket bijelog cvijeća. Tako je bilo sve do 90-ih godina.

Proštenje i procesija održani su čak i ratne 1991. godine. Doduše, u ljude se već uvukao strah, a kako je u neposrednoj blizini samostana i crkve bila kasarna JNA i tzv. pontonerija bilo je manje hodočasnika. Za manje od dva mjeseca mještani desne obale Kupe su protjerani iz svojih domova, a s njima i pavlini iz samostana. Dugogodišnji župnik fra Juraj Domšić i ostali svećenici utočište su našli u Franjevačkom samostanu i župi Svete Trojice.

Kip Majke Božje koji se desetljećima nosio u procesiji ostao je na Kamenskom i tijekom okupacije je uništen. O njemu svjedoče samo stare fotografije. No, niti u progonstvu nije prekinut običaj procesije na Veliku Gospu. Župnik Domšić je dao izraditi drugi kip Gospe i postolje na kojem će se nositi. I procesija je održana u centru grada i održavala se sve godine progonstva, a već 1996. godine proslava Velike Gospe ponovo se održava na Kamenskom.

Tradiciju nošenja Majke Božje nastavila je i praunuka Vere Sačerić s početka ove priče - Dolores Skolan koja je Gospu nosila kao 15-godišnjakinja. Sada je studentica i ljeto provodi radeći u Njemačkoj, no njezina majka Kornelija Skolan ustupila nam je fotografije. Iako je i Kornelija s područja župe Kamensko, odrasla je u Njemačkoj pa nije sudjelovala u procesiji kao djevojka, nego samo kao djevojčica, ali ju je jako radovalo da sudjeluje njezina kći.

-Dolores je bila jako zagrijana i silno je željela nositi Majku Božju, a pater Jura je mene zadužio da organiziram i ostale djevojke. Međutim, i uz puno nagovaranja neke jednostavno nisu htjele. Zato smo organizirale i pozvale cure iz susjednih mjesta dok ih se nije skupilo dovoljno, ispričala je Kornelija.

S mlađim generacijama sve je teže, ali fra. Šarić kaže da će se potruditi da ova lijepa tradicija ne nestane. Pogotovo iz razloga što se održala toliko godina pa i u najtežim vremenima, a iz zbog toga jer je rijetkost da kip u procesiji nose mlade djevojke.

Fotografije: Privatni albumi, Dinko Neskusil, Kafotka