"Nogomet u Karlovačkoj županiji ima i budućnost i veliki potencijal i veliku perspektivu"

Poznati trener i nogometni djelatnik Igor Gec zaljubljenik je u nogomet, a dokazao se odličnim radom u Nogometnom klubu "Ilovac", bio je tajnik kluba, voditelj škole nogometa i trener prve momčadi. Njegov rad je primijećen i prije devet mjeseci imenovan je instruktorom Nogometnog saveza Karlovačke županija. Cijelu jesen Igor Gec je proveo u uhodavanju u novi posao i u kontaktima sa svim županijskim klubovima. Pokrenuo je niz aktivnosti i nakon devet mjeseci ozbiljnog i napornog rada rezultati se vide. Gec je zadovoljan s onim što je učinio u suradnji sa svojim stožerom, a to je i poticaj za daljnji rad. Razgovarali smo s instruktorom Nogometnog saveza Karlovačke županije Igorom Gecom  o učinjenom u proteklih devet mjeseci, o trenutnim aktivnostima, stanju nogometa mlađih uzrasta u županiji te o planovima.

Jeste li zadovoljni nakon prvih devet mjeseci instruktorskog rada?

-Devet sadržajnih mjeseci je iza mene i mog stožera s kojim usko surađujem. Puno je bilo planova u početku, veliki dio toga je ostvaren i stvarno moram biti iskren i reći da sam izuzetno zadovoljan s onim što smo do sada odradili.

Ima li nogomet u Karlovačkoj županiji budućnost?

-Nogomet u Karlovcu i Karlovačkoj županiji ima i budućnost i veliki potencijal i veliku perspektivu. Mislim da smo na dobrom putu, uz još puno rada sigurno možemo biti još bolji u svim sferama. Talenata u Karlovačkoj županiji ima, ali treba s njima ozbiljno raditi.

Koliko vam je trebalo da se upoznate sa situacijom na terenu?

-Dugi niz godina i prije imenovanja na ovu poziciju dosta sam radio, prvenstveno s mladeži, bio sam jako u kontaktima s klubovima, tako da sam više, manje znao situaciju na terenu. Naravno da sam sada iz prve ruke prošao skoro sve klubove u županiji, vidio tko radi, kako radi, tko ima koje selekcije mladeži, tko se natječe u kojim ligama, kakva je gdje perspektiva, kakvi su planovi i gdje se skrivaju nogometni talenti.

Kakva je situacija u klubovima kada je u pitanju rad s mladima?

-Manji klubovi iz manjih mjesta, naravno iz objektivnih razloga nisu u mogućnosti okupiti dovoljan broj djece, pa neki niti nemaju kategorije mladeži. Stožerni klubovi, kako ih ja volim nazvati nogometni centri u našoj županiji, kao što su "Karlovac 1919", "Slunj", "Ilovac", "Ogulin", "Duga Resa" i "Zrinski Ozalj" imaju uspostavljene škole nogometa i sve potrebne selekcije mladeži i educirane trenere, koji treniraju i odgajaju buduće nogometaše.

S kojim se godištima trenutno bavite?

-U jesenskom dijelu kada smo započeli sa selektivnim procesom zatekli smo godišta 2007. i 2008. koji su dio selektivnog procesa. Ove godine smo već pokrenuli i predselekciju 2009. godišta, gdje smo okupili više od 30 igrača rođenih 2009. godine iz naše županije. Odradili smo predselekciju, odigrali nekoliko prijateljskih utakmica i imali nekoliko okupljanja. Nedavno smo bili na jednom turniru u Sisku za to godište, gdje su se ti dečki prvi put službeno natjecali. Moram reći s obzirom da će ta ekipa od jeseni krenuti sa službenim selektivnim procesom i odigravanjem utakmica na razini Središta Zagreb da je pred tom generacijom velika perspektiva. Počeli smo ih okupljati na vrijeme, već smo se do sada upoznali i treneri i stožer s igračima i s ljudima iz klubova, koji rade s njima, pratimo ih. Imamo širok kadar i očekujem u budućnosti puno uspjeha te generacije. Naravno i generacije 2007. i 2008. godište ostvarile su zapažene rezultate. Ostvarili smo ukupno tri pobjede u ovom ciklusu. Posebno su tu važne pobjede protiv Zagrebačke županije s kojom smo godinama bili u podređenom položaju. Ovog proljeća uspjeli smo ih pobijediti u oba godišta s rezultatom 2:0. Tako da je to definitivno jedan iskorak, koji smo uspjeli do sada napraviti. Sada je aktualna završna selekcija na razini Središta, tu smo u jesenskom dijelu imali pet igrača, koji su predstavljali našu županiju na razini četiri nogometna Središta, a sada ih imamo šest. Pozvano je 36 igrača, od toga šest iz naše županije, to su dečki iz "Karlovca 1919", "Ogulina" i "Ilovca", a nadamo da će se netko od njih uspjeti izboriti kroz tu završnu selekciju i za državnu završnicu. Državna završnica bit će ove godine održana u Splitu, gdje će nastupiti dvadeset najboljih nogometaša iz Središta Zagreb.  

Gdje je naša županija među četiri županije Središta Zagreb?

-Mogu reći za ova godišta 2007. i 2008. koja su sada u procesu, da smo u jesenskom dijelu bili pri dnu i takva su nekakva i bila očekivanja, ali mi smo u vrlo kratkom roku napravili iskorak, pa smo uspjeli preskočiti Sisačko-moslavačku županiju već sada. Spomenuo sam da smo pobijedili Zagrebačku županiju, naravno nije jedna pobjeda dovoljna da nekoga preskočiš u ukupnom poretku, da iskoračiš. Definitivno smo na dobrom putu da dostignemo Krapinsko-zagorsku i Zagrebačku županiju, a ja se nadam, vrlo brzo i prestignemo.

Koje godište je bolje 2007. ili 2008.?

-Što se tiče rezultata te dvije selekcije su podjednake. Ja bih nekako istaknuo da je ekipa 2007. godišta kompaktnija, duže su na okupu, tu su dečki iz više klubova i jako su se dobro uklopili i uigrali i kao kolektiv jako dobro djeluju. Ekipa igrača rođenih 2008. godine ima zaista talentiranih igrača, koje već prate veći klubovi, neki i treniraju u većim klubovima. Vjerojatno će netko i dobiti priliku da se priključi nekom od naših prvoligaša. Dakle, to je ekipa puna talentiranih mladih igrača, a mi se trudimo kroz ovaj proces koji radimo s njima, da ih homogeniziramo i od njih napravimo jednu pravu natjecateljsku momčad. Očekujemo da će oni ne samo u dresu selekcije, već i u svojim klubovima ostvarivati dobre rezultate.    

Vodite brigu i o ženskom nogometu i tu je bilo selektivnih aktivnosti. Što je sve učinjeno?

-Po prvi put u povijesti Karlovačke županije imale su djevojčice selektivna okupljanja, odradili smo do sada tri treninga, odigrali smo međužupanijske utakmice. Kod djevojčica je stvar malo drugačija, više generacija stvara jednu ekipu i županijska selekcija se sastavlja od dvije županije. Naša selekcija spojena je s Krapinsko-zagorskom županijom. Odigrali smo dvije utakmice. Kostur ekipe kod cura su naravno igračice Nogometnog kluba "4 rijeke", uz njih je i njihov trener, koji je dio stožera. Četiri, pet djevojčica redovno je sudjelovalo u tom selektivnom procesu, tu je već odrađena završna selekcija. Mogu reći da je vratarka rođena 2006. godine Josipa Žgela pozvana na državnu završnicu od strane glavne instruktorice Marije Damjanović. Josipa Žgela sudjelovat će na državnoj završnici u Splitu.

Kakva je perspektiva ženskog nogometa u Karlovačkoj županiji?

-Ženski nogomet je u začetku, a definitivno ima prostora za napredak, tu prvenstveno mislim na naš domaći klub "4 rijeke". Oni su okupili veliki broj igračica, natječu se u ligama Središta, imaju pionirke, kadetkinje i seniorke u natjecanju. Imaju čak i mlađe uzraste u treningu, no trenutno imaju problem sa stručnim kadrom, moraju omasoviti stručni kadar da bi se mogli detaljnije posvetiti radu i da bi se nastavili dalje razvijati. Potencijala definitivno imaju kao klub, a samim time i mi kao županija. Što se tiče općenito županije, dosta je djevojčica po muškim klubovima, nastupaju s dečkima, što je i dobro. Nekakav uvod u nogomet obično bude s nekom lokalnom ekipom, iz škole, iz razreda, iz susjedstva, pa se tako tko želi i voli uključi u nogomet. S vremenom, pogotovo kroz ovaj naš selektivni proces tko se dokaže, pokaže, nametne i pokaže veći interes, trebao bi se usmjeriti prema ženskom klubu i ženskom nogometu. Javnost nije dovoljno informirana o ženskom nogometu, a sistem natjecanja i selekcije je isti kao u muškom nogometu. Danas nam je tu vratarka Josipa Žgela, koja je dobila priliku na završnici kao pojedinac, a nadam se da će u budućnosti biti još cura na državnoj završnici, pa možda čak i budućih reprezentativki.   

Koji su problemi klubova u radu s mlađim uzrastima?

-Osim problema s financijama, koje predstavnici klubova uvijek spominju, naravno da je problem manjak djece u manjim sredinama. I veće sredine, gradovi, imaju problema s manjkom djece, čak ne toliko s manjkom djece, to možda grubo zvuči, nego je interes za nogomet posljednjih godina malo pao. Puno se sadržaja nudi mladima, mnogi se odlučuju i za druge sportove i druge aktivnosti, koje nisu toliko vezane za sport i nogomet. Puno je manje djece, nego što je bilo prije kada smo mi bili klinci i bavili se nogometom. Tu je važna uloga trenera da animiramo djecu i kada ih animiramo i privučemo u sport da ih onda zadržimo što duže. Nama je jedan veliki aktualan problem ta korona, možda je nogomet još dobro i prošao, jer i dalje nisu dozvoljeni dvoranski sportovi, pa je tu nogomet u prednosti. Bila je duga pauza i nije bilo aktivnosti, pa se sada kako je došlo proljeće i bolji vremenski uvjeti i bolji su tereni, budi interes za nogometom. Bliži nam se Europsko prvenstvo, nadamo se da će se opet ta brojka nogometaša općenito u svim klubovima podignuti, kako je to bilo prije ove epidemije, a pogotovo kako je to bilo 2018. godine, nakon Svjetskog prvenstva u Rusiji.  

Je li stao odlazak djece u zagrebačke klubove?

-To nije stalo, talentirana djeca masovno odlaze u zagrebačke klubove i to je stvarno rak rana našeg nogometa. Već duži niz godina "Karlovac 1919" imao je situaciju da su dečki, koji su prošli školu nogometa, po gradu Zagrebu i šire stasali kao juniori i seniori, pa su se sada vratili i velika većina njih sada igra za seniorsku momčad. Tako da je to jedan dobar put, naravno da bi mi treneri htjeli da nam klinci od prvog do zadnjeg dana ostanu u matičnom klubu. Cijeli ovaj proces i razvoj klubova i našeg rada kroz selektivni proces je da netko nekog negdje vidi i primijeti i da se netko pokaže na višoj razini i svima nam treba biti u jednu ruku čast i ponos da netko od naših igrača iz domaćih klubova krene prema dalje i naravno da nešto ostvari. Naravno, da ima i roditeljskih ambicija, koje možda nisu nekad skroz utemeljene na talentu i na radu, nego je to više neka individualna procjena. Poslije samog talenta, najbitniji je rad. I bitno je strpljenje i naravno treba slušati upute trenera, bilo svog trenera u matičnom klubu, bilo trenera, koji je pozvao igrača na probu. Struka mora dati svoju zadnju riječ.    

Veliki talent ne može proći nezapažen, slažete li se s tim?

-Tu ste u pravu, čak i u manjim klubovima i manjim mjestima, svuda ima neko talentirano dijete i ne može ostati nezapaženo, pogotovo u današnje vrijeme, kada je sve digitalizirano, kada se sve prati, piše i snima. Svi mi treneri razgovaramo o pojedincima i pratimo ih, gledamo utakmice, pratimo izvještaje i ako netko ima "nos" za gol i vodeći je strijelac u nekoj nižoj ligi, naravno da će ga neki veći klub privući k sebi i da će probati mu postaviti neke više zahtjeve da nadogradi taj svoj talent, to je jednostavno prirodan put.

Uskoro završava nastava u školama, neće biti školskih obaveza za igrače, kakvi su planovi za to razdoblje?

-Konkretno, selekcija Karlovačke županije sa završetkom školske godine putuje na selektivni kamp u Zadar. Ove godine će se selektivni kamp Središta Zagreb održati u Zadru pod vodstvom područnog instruktora Sretena Ćika. Iz naše županije sudjelovat će 60 djece i naš stožer od sedam trenera. Tamo ćemo odraditi testiranja s ekipom s Kineziološkog fakulteta, odradit ćemo jedan ciklus utakmica sa županijama iz Središta. Tamo će sudjelovati generacije 2008. i 2009. godište, pošto je 2007. godište na kraju svog selektivnog procesa, oni imaju svoju završnicu, ti su igrači na korak do reprezentacije. Prva reprezentativna okupljanja su s 15 godina, u izlaznoj pionirskoj dobi, a ovo sve je predselektivno i priprema za taj konačni nekakav cilj. Što bi bio reprezentacija.

Dugo ste bili u "Ilovcu", je li velika razlika biti instruktor i trener u klubu?

-Velika je razlika biti instruktor i trener u klubu, ja sam imao sreću da sam bio voditelj škole nogometa, a to je dosta slično s poslom instruktora. Voditelj škole nogometa radi i koordinira samo sa svojim klubom i svojim selekcijama i svojim trenerima. Instruktor objedinjava cijelu županiju, sve klubove, sve trenere. Tako da te dvije pozicije su vrlo slične, ali trenerski posao je jedno, a instruktorski posao nešto drugo. Trener je usko vezan za svoju ekipu  i teren, instruktor je uvijek negdje na putu, uvijek negdje u prolazu, uvijek u promatranju. No, moram reći da sam jako zadovoljan instruktorskim poslom.