Tatjana Rašić, trenerica Hrvatskog rukometnog kluba "Karlovac"
"Naravno da je naša želja da postanemo stalni član Premijer lige i trudit ćemo se svim silama da to i ostvarimo"
VIŠE IZ RUBRIKE
Rukometaši "Karlovca" superiorno su u prošloj sezoni osvojili prvo mjesto u Prve hrvatske rukometne lige jug za muške i vratili se u Paket24 Premijer ligu te su u tijeku pripreme za prvenstvo
Hrvatski rukometni klub "Karlovac" odlično je odradio prošlu sezonu, osvojeno je prvo mjesto u Prvoj hrvatskoj rukometnoj ligi jug za muške i klub se vratio u Paket24 Premijer ligu. U tijeku su pripreme za prvenstvo, koje će trajati šest tjedana, prvenstvo počinje 9. rujna. Momčad će kompletne pripreme odraditi u Karlovcu, a možda se stvore uvjeti da se ode na dva, tri dana na pripreme izvan grada. Počelo se i s odigravanjem pripremnih utakmica, kojih će biti ukupno pet do početka prvenstva, a generalka će biti 1. rujna u Karlovcu s "Krk-om" iz Novog Mesta. O prošloj sezoni, o pripremama za novu i o stanju momčadi razgovarali smo s trenericom Tatjanom Rašić.
Prošle godine momčad je superiorno osvojila prvo mjesto u Prvoj hrvatskoj rukometnoj ligi jug i vratila se u Paket24 Premijer ligu, to je sada i puno veća odgovornost, kako se osjećaš kao trenerica?
-Pa, to je izuzetno velika odgovornost, mislim, to je najviši rang hrvatskog rukometa, prošlu sezonu smo igrali rang niže i mislim da smo imali jednu fantastičnu sezonu. Budimo realni kroz prvih par kola se već vidjela da mi nemamo praktički tu konkurenta i da bi trebali se sigurno plasirati nazad u Premijer ligu, međutim uvijek mi svi volimo puhati na hladno, ali evo sve je bilo u redu. Tako da je na kraju ispalo da je sezona odrađena savršeno i s jako lijepim utakmicama i s jako visokim pobjedama. Manje, više svi igrači koji su bili u rosteru ekipe, znači njih 25 je sudjelovalo u tom osvajanju prvog mjesta i na to moramo biti izuzetno ponosni. To su prije svega naša djeca, naša mladež, naši igrači koji su potekli praktički u našem klubu, u našem gradu uz ta dva "stranca" golmana koja smo imali tako da mislim da je sezona odrađena savršeno. Ovo sada što slijedi je puno veća obaveza, puno veća odgovornost i puno više odricanja, truda i svega ostalog.
Je li bio razlog prošle godine što ste bez većih problema prošli tu ligu jer ste bili toliko dominantni, toliko jaki ili su druge momčadi bile slabije?
-Pa, nisu druge momčadi bile slabije, nisu sve momčadi bile slabije, bilo je tu dobrih ekipa, kvalitetnih ekipa, mislim da smo mi ipak bili superiorniji, da smo imali stvarno tu jednu kvalitetu više u svim segmentima. Imali smo najveću rotaciju od svih drugih klubova i naravno ušli smo pozitivno u prvenstvo, zaredalo se tih par jako lijepih utakmica, jako lijepih pobjeda i onda se još napuniš i tim samopouzdanjem i ideš samo naprijed.
Mladi igrači nisu mogli prigovoriti u prošloj sezoni, dobili su stvarno dobru minutažu, kakav je tvoj komentar?
-Pa, evo ja mislim da stvarno jesu, trudili smo se jako da svi igrači koji sudjeluju u tom cijelom procesu da igraju i neki su igrali jako puno, neki su igrali malo manje jer je teško izrotirati, to je 16 igrača ipak u zapisniku. Kažem, nas je bilo 25 igrača, koji su bili u tom prostoru ali stvarno su svi dobili svoju šansu i mislim da su i pokazali da u njih treba vjerovati, da treba dalje s njima nastaviti raditi. Nadam se da će sada kroz ovu Premijer ligu pokazati još taj jedan veći napredak. Već sam spomenula da su to sve domaći igrači uz ta dva vratara, a to nema niti jedan klub Premijer lige. Ja mislim, ne da mislim nego znam sigurno, da niti jedan klub u Premijer ligi ne funkcionira na način da igra isključivo sa svojim domaćim igračima, manje, više se tu vrte brojke pet, šest, pa čak neki imaju osam, devet "stranaca" znači po ekipi, mi se s tim nositi ne možemo, znači iz nekih drugih razloga financijskih, ne možemo parirati tim nekim sredinama što se tiče toga i moramo se oslanjati na svoje. Što opet ponavljam je super, što je jako dobro, ali je pitanje da li je to uvijek dovoljno.
Kada bi se vratili svi igrači koji su otišli iz kluba borili bi se za treće, četvrto mjesto u Premijer ligi, što misliš o tome?
-Da, sigurna bi, toliki broj je igrača koji je izvan Karlovca po drugim sredinama u inozemstvu već nekoliko godina, to su sve odlični igrači, odlični ljudi koji su evo, hvala Bogu, napravili taj jedan iskorak, igraju ozbiljan rukomet, ali kada bi se to dogodilo, mislim da bi bili jako visoko pozicionirani.
Bilo je u prošloj sezoni ozljeda, kakva je sada situacija?
-Situacija je da se Fran Bosiljevac vraća nakon godinu dana pauze, operirao je koljeno, prednje križne ligamente. Znači jedna izuzetno teška ozljeda, mislim da je to sad sve iza njega. On je imao i operaciju i punu rehabilitaciju i stvarno je bio posvećen maksimalno tom segmentu, sada je počeo trenirati, uključen je, normalno radi, odigrao je prijateljske utakmice, vidi se da nije godinu dana bio u tom nekom ritmu, ali ide to sve svojim tijekom. Ostali ovi igrači koji su bili kroz sezonu ozlijeđeni, to su manje više one neke standardne rukometne ozljede, rupture mišića, istegnuća, tako da tu nismo imali taj neki problem, osim što nam se Bruno Horvat ozlijedio u tijeku sezone. Radi se o ozljedi ramena i onda je to malo dugo trajalo i jedan magnet i drugi magnet, konačno se potvrdilo da je kod njega došlo do teže ozljede šuterskog ramena i po sadašnjoj situaciji, kako znamo Bruno bi trebao biti operiran, tako da smo nažalost barem ovaj početak sezone sigurno bez njega.
U momčad je došao jedan novi igrač, o kome se radi?
-Da, za sada to je Ivan Čulo znači mladi igrač 2004. godište, lijevi vanjski, izraziti šuter, u principu u rukometu najviše trebaju igrači na toj vanjskoj poziciji, on se odlučio za Karlovac zato što su mu u Karlovcu baka i djed i ima sigurna i kvalitetan smještaj i hranu. Živi kod bake i djeda, oni brinu o njemu. Mislim da je OK igrač, izrazito se trudi, izrazitu ima volju za trenirati, za raditi. Do sada je na ovim utakmicama pokazao ono što smo mi od njega očekivali, a to je taj prvenstveno šut izvana, mada je pokazao da zna igrati sa pivotom i da zna dati višak i na lijevu stranu za krilo. On i Šalković su znači ta dva igrača trenutno na toj istoj poziciji. Trebaju ove godine biti dobri u biti jedan drugom i biti, ja neću reći konkurencija, nego nekakav veći motiv da još bolje i kvalitetnije rade i da idu samo naprijed. Čulo sam kaže da je najbolji dio njegovog rukometa taj šut izvana, znači nema straha, voli šutirati, ne boji se, nema respekta prema niti jednom golmanu i to je to što u biti na vanjskim pozicijama i treba.
Čini mi se da se Filip Salković riješio straha i da sada puno slobodnije šutira, kakvo je tvoje mišljenje?
-Ja mislim da kod njega nije bio problem straha nego možda nekakve nesigurnosti, mladi igrač uvijek razmišlja, joj neću biti ja taj koji će sada nešto odlučivati, koji će sada nešto napraviti. Možda se boje i nekakve greške, pa onda uvijek guraju loptu nekom starijem, iskusnijem igraču, ali primarno svi znamo što vanjski igrači moraju raditi. Kroz ove dvije pripremne utakmice, koje su odigrali i Čulo i Šalković na toj poziciji vanjskog pokazali su da to za sada ide jako dobro.
Jesi li bila zadovoljna nakon prve pripremne utakmice u Sportskoj dvorani na Rakovcu s momčadi "KTC-a" iz Križevaca, koja je završila 27:27?
-To je bila prva pripremna utakmica usred priprema, trenira se dva put na dan, to je još uvijek bila fizička priprema. Normalno je da su umorni, normalno je da su teški, teško zabiju gol. Što se tiče ovog nekog segmenta i jednog dijela obrane i tog pozicionog napada, mislim da je izgledalo OK.
Pogotovo što je "KTC" iskusna momčad, puna kvalitetnih igrača, je li tvoja momčad dobro odgovorila na njihovu igru?
-To je sasvim solidno izgledalo, pogotovo što je "KTC" iskusna momčad, koja je prepuna igrača sa strane, jako dobrih koji su imali u nekim svojim mlađim godinama stvarno nekakve dobre role u klubovima u kojima su igrali, bili su čak i nositelji igre. Tako da je to sigurno jedna kvalitetna momčad, koja ima znanje, ima kvalitetu, ima širinu i kažem, mi ih nismo niti podcijenili niti smo ih se bojali to su pripremne utakmice, ali mislim da smo tu utakmicu odradili korektno.
Kako je bilo u Ormožu, gdje niste bili kompletni i gdje je "Jeruzalem" pobijedio s 31:25?
-Pa, dobro nismo bili kompletni, ali sada je to manje bitno, tri igrača su nedostajala iz nekih svojih privatnih obaveza koje su imali. Nisu bili prisutni Bačić, Capan i Crnković. Ovi koji su igrali odradili su opet dobru utakmicu, opet se kroz cijelu utakmicu radila ta rotacija, znači manje, više svi igrači su bili u igri po nekakvih dvadesetak minuta, jer jednostavno svima želimo sada u ovom dijelu dati šansu, priliku. Želimo da pokažu što mogu, što se od njih može očekivati, kako reagiraju pod nekakvim stresom, pod nekakvim pritiskom i nije to bilo uopće loše s obzirom da smo utakmicu otvorili katastrofalno s pet ili šest promašenih čistih šuteva i gdje su se oni u stvari odmah u prvih pet šest minuta odvojili na pet golova, a onda je teško stizati. Ali eto, mogu reći da je bilo OK za drugu utakmicu.
Rekla si prije početka priprema da ti možda treba još jedan pivot, o čemu se radi?
-Pa dobro, od pivota imam Dominika Smojvera i Matea Crnkovića te jednog mladog našeg kadeta, znači igrača koji je 2006. godište i imamo nekakva saznanja da bi se Ivica Frketić još mogao priključiti ekipi, kada riješi svoje poslovno obaveze koje su tijekom ljeta jako velike. Kod pivota je kompleksna situacija, manje, više su to igrači koji igraju oba pravca i onda uvijek očekuješ da imaš na toj poziciji igrača koji se ne mijenja obranu i napad, tako da ne daj Bože u slučaju nekakvih ozljeda smo tu u nekom deficitu, ali ponavljam za sad je tako kako je. Mi smo sa svima njima zadovoljni, mislim da ćemo kroz početak prvenstva vidjeti kako što možemo još napraviti.
Vratio se Filip Domjančić, sada imate tri vratara i je li to sada optimalno?
-Filip se vratio, prije svega riješio je svoj status što se tiče posla, radi samo ujutro i poslijepodne, navečer i vikendima može biti posvećen rukometu, on se javio i izrazio želju da bi počeo ponovo trenirati. Naravno, da smo ga prihvatili, to je naše dijete kluba, koje je prošlo praktički sve selekcije u klubu i evo on konkretno jako dobro radi i jako je dobro odradio ove dvije utakmice, tu minutažu koju je imao.
Jesi li kao trenerica zadovoljna s kadrom igrača koji imaš, je li to dovoljno da bi se mirno igralo i ostvarilo ostanak?
-Prije svega mislim da sada nakon evo već dva put ulaska u Premijer ligu, da bi se sada stvarno trebali bazirati na to da nam taj cilj bude prvenstveno opstati u toj ligi, a o ovim drugim stvarima mislim da ne trebamo trenutno sada niti razmišljati. Što se tiče toga, to je ekipa koja može to napraviti.
Imaš li dovoljnu širinu za to ostvariti?
-Opet ponavljam, sada je to tako kako je, da li će klub iz financijskih razloga moći dovesti još koga, to nažalost ja sada u ovom momentu niti znam niti mogu komentirati. Pa, trenutno su sada znači u rosteru 23 igrača i širine ima. Znači oni su do sada u ovim utakmicama pokazali da se na njih može računati, ali ponavljam nemojmo zaboraviti da tu je samo par igrača koji već imaju neko jako veliko iskustvo i dugi niz godina rukometa iza sebe, to je Bačić, to je Dominik Smojver, hajde mogu reći i Domagoj Smojver i Crnković, Karlo Capan, a ovi drugi svi manje, više su igrači koji su izuzetno mladi i praktički njima će ove godine biti prvi put da igraju na jednoj takvoj razini i da igraju jednu takvu ligu. Tako da nadam se da će oni to sve uspješno odraditi, da će oni uspješno prevazići i te svoje stresove neke i te pritiske koje će sigurno oni osjećati, pogotovo u početku natjecanja.
Dobili ste jaču grupu u Premijer ligi, je li to problem?
-Grupa nam je definitivno jača, mada je i ona druga grupa jaka, je to su sve izuzetno kvalitetne momčadi samo što je ona druga grupa možda malo više ujednačenija u smislu da tamo svatko svakoga može pobijediti. Mi smo stvarno dobili tu malo žešću grupu sa "Zagrebom", sa "Sesvetama", sa "Goricom", to su nekakve tri momčadi koje već godinama uredno igraju Ligu za prvaka i bore se za prvo mjesto, a između ostalog igraju i Europu. Ove ostale ekipe koje su tu isto imaju svoju kvalitetu, isto imaju svoju nekakvu dugovječnost u toj Premijer ligi, ali vidimo svoju šansu, znamo što nam je činiti, znamo da s tim nekim ekipama moramo osvajati bodove, pa čak i nekoga iznenaditi na gostovanju.
Kako idu pripreme, fizikalije ste odradili, igrate i pripremne utakmice?
-Tako je, pa dobro još ovaj tjedan će se sigurno žestoko raditi na tom fizičkom dijelu, naravno uz loptu, sada smo već uvelike, počeli raditi s loptom. Posljednju pripremnu utakmicu igramo 1. rujna u Karlovcu protiv "Krke" iz Novog Mesta, to je slovenski prvoligaš. Ovaj put smo u pripremnom razdoblju ciljano išli na kvalitetne protivnike da u biti vidimo gdje smo i što smo. Ne vidim smisao igrati s nekim tko je lošije od tebe i pobjeđuješ s po deset, petnaest golova razlike i onda imaš nekakvu nerealnu sliku svoje kvalitete i svog trenutnog stanja. Tako da smo ciljano birali te jače protivnike koji će nam dati taj nekakav uvid gdje smo i što smo i kako trebamo dalje.
Možemo li postati konačno stabilni član Premijer lige?
-Pa, mi se svi tome nadamo i naravno da je to naša želja i trudit ćemo se svim silama da to i ostvarimo. Ovo je stvarno više onako psihički pražnjenje svih i trenera i igrača i i uprave, taman napraviš nekakav dobar rezultat, uđeš gore, igraš dobro, onda se neke zakulisne igre počinju odvijati, pa ispadneš iz lige zbog jednog gola u gostima što si primio više. Tako da psihički to utječe malo na sve nas, mislim da se moramo ove godine potruditi da zadržimo svoj status.
Hrvatski rukomet je u krizi, nema medalja s velikih natjecanja, je li to znači da je i Premijer liga sve slabija?
-Sigurno je kvaliteta Premier lige zadnjih par godina pala, nekada u ono zlatno doba rukometa, tamo devedesetih godina, to su bile puno kvalitetnije ekipe, svaka ekipa imala je po četiri, pet, šest stranaca, ali stranaca koji su radili razliku. Znači igrači koji su bili po dva, tri puta bolji od tvog domaćeg i onda je on tek tada bio pozvan u tu neku ekipu i mislim da se puno više ulagalo u sport, mislim da je to najveći problem, ne u Karlovcu nego općenito na razini cijele države. Sada se premalo ulaže u sport, malo se ulaže u infrastrukturu, novaca nema, igrači igraju za mizerna nekakva primanja, znači ne mogu od toga živjeti, moraju se posvetiti ili fakultetu i školovanju ili moraju raditi, a čim ti nisi 120 posto u tome, ajmo reći, rukometnom dijelu unutra znači da će nešto patiti, a najčešće onda pati rukomet. Posao je posao, to se mora odraditi, tu su plaćeni, tako da mislim da je to najveći problem.
Je li u svemu tome prednost kluba što ima svoje igrače?
-To je činjenica, da nije bilo tih naših mladih igrača mislim da rukometa već zadnjih par godina u Karlovca možda ne bi niti bilo. Rad s mladim igračima spasio je klub i rukomet u Karlovcu.