"Na državnim prvenstvima očekujem medalje u svim dobnim kategorijama"

Mačevalački klub "Karlovac" nije prekidao s radom niti u vrijeme pandemije, radilo se marljivo i naporno. U protekle dvije godine bio je manjak natjecanja, a sada se popuštanjem mjera i ona vraćaju. U klubu su u tijeku pripreme za državna prvenstva koja će biti održana u svibnju i za najveće svjetsko natjecanje za mlađe dobne kategorije, koje će se održati u lipnju u Wroclavu u Poljskoj. Trener Krešimir Profozić očekuje žetvu medalja na državnim prvenstvima u floretu i maču, a posebno želi da članovi kluba budu uspješni u Poljskoj. Tijekom ove godine karlovačke mačevaoce očekuje još niz značajnih natjecanja. Razgovarali smo s trenerom Krešimirom Profozićem o treninzima, uvjetima rada, natjecanjima koja slijede i o svemu do sada ostvarenom.

• Kakva je trenutno situacija u klubu?

-Radimo punom parom, svi natjecatelji su marljivi i vrijedni. Treniramo, spremamo se za dva sljedeća državna prvenstva u floretu i maču koja će biti održana u svibnju, tako da trenutno imamo pune ruke posla.

• Za vrijeme pandemije bilo je malo natjecanja, hoće li ih ove godine biti više?

-Polagano kreće, kako mjere popuštaju natjecanja ima sve više. Moram reći da prve godine pandemije nismo skoro ništa imali, osim državnog prvenstva, druge godine nešto minimalno pored državnog prvenstva, a sad ove godine nešto je bolje, a pretpostavljam da će se na jesen vratiti u nekakvu normalu.

• Hoće li biti nekih velikih svjetskih natjecanja?

-Antonio Gojak mogao bi konkurirati za odlazak na Svjetsko seniorsko prvenstvo koje će biti održano u Egiptu sredinom srpnja. Pretpostavljam da ovaj put neću ići s njim, zbog štednje, s njima će ići izbornik. Ići će dva, tri natjecatelja i dosta je da ide jedan trener s njima, to je poprilično skupa zabava, a nemamo novca na bacanje. Meni je osobno najbitnije da ide Antonio. S njima će biti izbornik Darko Limov, njega iznimno cijenim i poštujem, on je vrhunski trener i vrhunski znalac, vrhunska osoba, tako da oni to svakako mogu odraditi bez mene.

• Što očekuješ od natjecatelja na državnim prvenstvima?

-Puno treniramo, puno radimo pa svašta lijepog tu može biti. Dvije godine za redom ili tri osvajali smo medalje u svim dobrim kategorijama, tako da mi je to nekako najveće zadovoljstvo. Gledam da radim sa svima i sa svima uspijevam, ne samo s nekima, tako da u principu mi je to najveća neka želja da budu medalje u svim kategorijama, kao i zadnjih par godina, a sada što će biti posebno - vidjet ćemo. Prošle godine smo imali dvostrukog državnog prvaka u mlađim dobnim kategorijama, ali je prošle godine Antonio Gojak malo podbacio. Vidjet ćemo sve na natjecanjima, sve ovisi o njima.

• Kakva je situacija s Antoniom Gojakom?

-Antonio Gojak, u principu, zadnja tri-četiri mjeseca ne radi ništa. On je na Policijskoj akademiji od 1. siječnja i ondje su u principu zatvoreni na tri-četiri mjeseca, ne mogu van, ne mogu doći ni do porte, ne mogu nigdje. Mi smo pretpostavili da će to biti normalno kao inače, kada nije bilo korone, da će moći navečer van, da će moći trenirati s reprezentacijom svaki dan u Zagrebu, uzeo je i opremu i sve ono što mu treba. Međutim, došlo ih je prvi dan mnogo zaraženih, malo su se naljutili na Policijskoj akademiji i zatvorili ih do Uskrsa. Tako da, u principu, osim što tamo radi na svoj fizičkoj pripremi i ''pika'' nekakav jastučić, nešto već što si je tamo našao, u principu još nije u trenažnom u procesu, niti je mogao ići na neke U 23 europske kupove koji su bili održani. Nije išao niti sada za Uskrs u Beograd gdje je bio veliki Svjetski seniorski kup za muški floret. Tako da s Gojakom je malo stagnacija, dok ne završi Policijsku akademiju do kraja. Za državno prvenstvo će se pripremiti, sada je kod kuće za blagdane i redovno trenira.

• Tko će ići na državna prvenstva i kakve su kategorije?

-Sad su malo izmijenjene kategorije, hvala Bogu, bile su malo čudne do sada, bile su do 10, do 12, do 14 godina, pa kadeti do 17, juniori do 20 i seniori. Sad su malo pomaknuli, do devet godina, do jedanaest, do trinaest, do petnaest i kadeti do 17 godina. Na državno prvenstvo kao i svake godine ide onaj tko je spreman, mora biti dobro pripremljen, bitno je da zna tehniku. Vodit ću sve dobne kategorije, od najstarijih idu Antonio Gojak i Anton Mravunac, pa Luka Bublić, Jakov Božić, Leonard Baršić Ilić, Mislav Ostarčević i Iva Kirinčić.

• Najmlađi natjecatelji sudjeluju u Zagrebu u ligi "Mali floret", kako ide?

-Ide dobro, samo što nismo bili na natjecanju prvog kola, trener je zaboravio. Bilo je to za vrijeme školskih praznika, a oni su mijenjali termine, pa jednostavno nismo otišli na to natjecanje. No, od pet kola jedno se briše, tako da će se nama brisati to na kojem nismo bili. Još su preostala dva kola. Jakov Božić je četvrti, Iva Kirinčić šesta od 30 u skupini do trinaest godina, do deset godina imamo od 30 natjecatelja treće, četvrto i peto mjesto. Ide OK, moram reći da u ovoj ligi zajedno nastupaju i cure i dečki.

• Gdje i kada će biti državna prvenstva?

-Državno prvenstvo u floretu bit će početkom svibnja u Slunju, a državno prvenstvo u maču sredinom svibnja, znači dva tjedna kasnije, u Splitu. Tako da imamo vremena pripremiti se za floret i odraditi taj vikend u Slunju, a onda ćemo imati tjedan, dva za normalne pripreme za mač i otići u Split i ondje se malo s njima "potući".

• Prvenstvo u Slunju je na domaćem terenu, u Karlovačkoj županiji, koliko ti to znači?

-Pa je, pitali su me bi li Mačevalački klub "Karlovac" htio organizirati državno prvenstvo u Slunju, pa se nismo uspjeli dogovoriti. Rekao sam da ako ćemo mi organizirati, onda će to biti u Karlovcu. Da, Slunj je blizu, ali da nije tamo, bilo bi u Zagrebu, nekako tradicionalno, tako da nama manje-više je ista stvar. Državno prvenstvo je u Slunju zbog Milana Neralića, kao mala prezentacija mačevanja. Postoji ideja da se u Slunju osnuje mačevalački klub, što će biti s tim iskreno ne znam, ali da, apsolutno je povezano s Milanom Neralićem i s postavljanjem njegovog kipa u Slunju. Tako da u principu je nekakav dogovor da se njima tamo prikaže mačevanje, da vide cijeli vikend što je i kako to izgleda.

• Ako bude tamo klub sigurno će vaš klub malo pomoći. Što misliš o tome?

-Vidjet ćemo, ako to bude tako ne znam kakvi su im planovi i kakve su ideje oko pomoći. Nikada nije problem što se tiče mene i što se tiče našeg kluba da bismo nekome pomogli. Moj osobni stav je svih ovih godina i tako će ostati i dalje, da se sve mogu raditi, ali ništa nauštrb kluba i naše karlovačke djece. Možemo pomoći, ali to ne smije oduzimati nama vrijeme ovdje i ometati naše borce.

• Kako je s treninzima, trenirate i dalje u dvorani Osnovne škola Dubovac, kakva je situacija?

-Da, treniramo na Dubovcu i ondje je sve OK, kad ne možemo tamo trenirati - onda treniramo u Atomskom skloništu na Rakovcu i za to zahvaljujem Taekwondo klubu "Karlovac". Preko vikenda je dvorana na Dubovcu zatvorena pa treniramo u Atomskom skloništu. Napominjem da su cijelo ljeto sve sportske dvorane kod škola manje, više zatvorene, tako da i onda treniramo u Atomskom skloništu.

• Jesu li uvjeti bolji, je li financijska situacija bolja?

-Polako se neke stvari sređuju, hvala Bogu, ove godine je promijenjen taj pravilnik i kategorizacija sportova i klubova u Karlovačkoj sportskoj zajednici i to sada ima puno više smisla, to je sada puno objektivnije nego što je bilo prije i za nas konačno puno bolje, što apsolutno zaslužujemo. Desetak godina smo bili u nezavidnom položaju, zadnjih deset, petnaest godina nisam mogao klince počastiti s pizzom i sokom nakon natjecanja, to je stvarno bilo malo tužno. Sada je situacija malo drukčija, posebice  što se tiče ulaganja i odlaska na neke turnire za koje prije nismo imali novca. Sad konačno imamo malo više novca da možemo ići okolo po nekakvim većim i jačim turnirima. U lipnju šest ili sedam boraca iz našeg kluba ide na najveće svjetsko natjecanje za mlađe dobne kategorije u Poljsku, u Wroclaw. Tako da do sredine šestog mjeseca nakon državnog prvenstva još imamo što za raditi, pripremati se za to natjecanje koje je uz Pariz najveće natjecanje za kategorije do 11, do 13 i do 15 godina u svijetu, gdje dolaze natjecatelji i iz Japana i Amerike. U svakoj kategoriji je dvjesto, tristo klinaca pa se idemo malo "potući" s najboljima na svijetu, da vidimo gdje smo i što smo. To je recimo jedna jako dobra stvar što financijski sada malo bolje stojimo, jer prije za to apsolutno nismo imali novca.

• Kakav je interes za dolazak u klub, javljaju li se budući članovi?

-Interes je OK, možda zadnjih pol godine možemo reći stagnira, niti opada niti raste, ali je interes za vrijeme korone bio pojačan, što je malo čudno, ali dobro, i ti svi što su došli za vrijeme korone ostali su. Tako da u principu za pravilan rad, za kvalitetan rad imamo u svim dobnim kategorijama dosta boraca i da ih ima puno više ne bi bilo dobro.

• Za povećanje broja članova nemate ni potrebne resurse. Kakvo je tvoje mišljenje?

-Da, nemamo resurse, nemamo niti termina, a trebalo bi i više opreme, trebalo bi nam više borilišta, a tada bi nam trebala trećina velike dvorane minimalno, jer je ova premalena za sva borilišta. Povećani broj članova nama bi donio zapravo puno više problema nego koristi, a imali bismo puno više problema i financijskih i za nabavljanje opreme i za servisiranje opreme i tako dalje. Problem bi bio što bi kvaliteta ovih najboljih boraca sigurno, uz sve to skupa opala jer ne bih mogao sa svima jednako raditi. Nije isto radim li ja u dvorani s njih 20 ili 25, što objektivno mogu, ili da ih radim s 30, 40 ili 50, a to nema šanse. Meni treba par godina dok nekoga naučim samo kako se pravilno drži to oružje, a kamoli nešto drugo. Previše djece bi razvodnilo apsolutno i kvalitetu i broj sati treniranja koji djeca sada imaju. To bi klub opteretilo financijski, a mene fizički i psihički. Kod nas se trenira ozbiljno, jer mi smo ozbiljan klub, treninzi se shvaćaju ozbiljno i ja volim kad roditelji to shvate isto tako ozbiljno, zato jer previše se radi i previše se ulaže da bi netko trenirao, nazovimo to - samo tako, rekreativno, radi svog zdravlja ili ne znam, bilo čega. Kad netko kod nas trenira u klubu mi od njega apsolutno nešto očekujemo, a prva stvar su redoviti dolasci na trening, a drugo su rezultati koji dolaze samim time.

• Antonio Gojak je napravio jako puno, ima li klub njegovog nasljednika, nekoga tko može ponoviti njegove rezultate?

-Ima, apsolutno ima i to u svakoj dobnoj kategoriji. Imamo takvog talenta do 17 godina u Luki Bubliću, imamo takvog talenta u kategoriji od 13 godina do 15 godina u Jakovu Božiću, imamo takve talente u Leonardu Baršiću Iliću i Mislavu Ostarčeviću do 10 godina. Da ne napominjem da imamo i neke nove članove do 13 godina i do 15 godina koji bi mogli biti dobri, ali ipak treba s njima još raditi, ne može se ništa napraviti preko noći da ne bismo zakinuli nekog drugog, ali apsolutno ima talenata i to je ono što me veseli. Stvar je u zadovoljštini, ako mi radimo neki pokret tisuću puta i on ga tisuću puta ne može savladati, meni se to više ne radi. Kamoli da dolazimo do toga da nakon što je na treningu napravio tisuću puta taj pokret da ga mora napraviti i na natjecanju, znači mora i kognitivno razmišljati kad ga napraviti i zašto. U principu, nije problem meni osobno raditi s nekim i kod nas u klubu pokazalo se da s kim god se radilo da taj svoju ljestvicu nekakvo diže i da napreduje koliko je sposoban i to ovisi o njemu, svi i rezultatski i pogotovo fizički i psihički, svi nekako rastu, a koja im je gornja granica, to ne znam. U principu uvijek je puno ljepše raditi s nekim tko napreduje.

• Je li tvoja formula uspjeha i dalje ''rad, rad i samo rad''?

-Da, tako sam govorio prije deset, petnaest godina, a onda sam dodao - kvalitetan rad. Moj jedan prijatelj kaže u mačevanju se radi mačevalačka mala školica, rad jedan na jedan trenera i borca, a kako ja nisam bio mačevalac, nego sam se s tim susreo u Zagrebu na fakultetu, a prijatelj kaže - koliko si puta na toj školici s njima napravio krivi pokret, jer ja moram raditi krive pokrete da bi oni napravili prave pokrete, toliko puta si kaže napravio krivi pokret da sad možeš napraviti pravi pokret. Mislim da je u principu u pravu, da ti čak i da krivo radiš, ali da radiš konstantno - da te čak i to može negdje dovesti, nije ni to loša formula, ali rad mora biti konstanta, a za neke veće stvari mora biti definitivno kvalitetan rad.