Moji ovnovi, moj su ponos – dva šampiona i jedan prvak

Mario Frketić, vlasnik OPG Frketić već deset godina uzgaja autohtonu hrvatsku pasminu ovaca, ličku pramenku, kvaliteta mesa neupitna, plasman zagarantiran.

Kako bi osigurao dodatni prihod za obitelj, prije deset godina Mario Frketić iz Bukovja Netretićkog počeo je razmišljati na koji bi način mogao iskoristiti djedovinu na kojoj je odlučio ostati. Ovčarstvo mu se učinilo najisplativije i najpogodnije, jer u selu u kojem je sve manje stanovnika, stoke gotovo da i nema, a i brdovit teren ne pruža bas neku veliku mogućnost za  bavljenje nekom drugom ozbiljnijom poljoprivrednom proizvodnjom. Odlučuje se na osnivanje OPG-a i bavljenje ovčarstvom. Od ideje do realizacije nije prošlo dugo vremena i već je prvih deset godina iza njega. Početno stado brojilo je 25 grla ličke pramenke, autohtone tipično mesne pasmine, vrste vrlo otporne i ne pretjerano zahtjevne za uzgoj, da bi do sada vlastitim podmlatkom proširio stado na trenutno oko stotinjak grla, 85 rasplodnih ženki, ovnove i janjad.

Mariove ovce žive potpuno prirodnim i slobodnim životom, što znači da se hrane na pregonskim pašnjacima, po obližnjim šumama te livadama i pašnjacima susjeda koji više ne drže stoku niti zemlju obrađuju, jer im godine to ne dopuštaju, pa u miru pasu oko kuće u radijusu od oko kilometra.

- Moje ovce žive u okruženju koje im po prirodi odgovara, brdskom podneblju, gdje se hrane kvalitetnim i raznolikim brdskim biljem, ne žive u staji, ne hrane se koncentratom, puno se kreću, u dobroj su kondiciji a samim tim manje su podložne raznim bolestima i zarazama koje se mogu javiti kod ovaca. Sve ovo utječe na specifičnu kvalitetu mesa janjadi, poznatu „ličku janjetinu“ s čijom prodajom i plasmanom po restoranima u svom okruženju nemam problema, kaže.

Ne zna Mario kako je kod drugih ugostitelja, ali da bi u svakom restoranu koji nudi „pravu domaću janjetinu s ražnja“ bila zaista takva janjetina i u tanjuru, Hrvatskatrenutno za takvu ponudu nema kapaciteta. Naravno, ništa nije nemoguće, ali za tako nešto treba drugačije postaviti stvari, odnosno organizirati proizvodnju, ali ako znamo da trenutno u državi imamo oko 700 tisuća ovaca, što ni u kom slučaju ne zadovoljava potrebe tržišta, trebali bi ponekad razmisliti što jedemo i je li ono što piše na jelovniku samo marketinški trik ili stvarna ponuda.

Sad kad smo iz prve ruke dobili potvrdu naših sumnji, o tome što jedemo i iz kojih razloga sami sebi prešućujemo istinu, idemo mi na ne manje važniju činjenicu zbog koje smo i došli na imanje Frketićevih, a to je, da sve čega se Mario uhvati bude proglašeno šampionom.

Tako je nedavno po treći put sudjelovao na jesenskom međunarodnombjelovarskom sajmu u Gudovcu, u sklopu koji je ujedno naša najveća nacionalna izložba stoke, na kojoj se tradicionalno prezentiraju trendovi modernog stočarstva i uzgoja domaćih životinja, na kojoj se ove godine, po 26. put, predstavilo 189 uzgajivača iz 16 županija i Grada Zagreba, sa ukupno 510 grla goveda, konja, svinja, ovaca, koza i peradi, a u konkurenciji 20 kolekcija i 12pasmina ovaca, što inozemnih što izvornih, Frketićev ovan pasmine lička pramenka , u kategoriji izvornih hrvatskih pasmina osvojio je prvo mjesto, a njegova kolekcija ovaca osvojila je drugo mjesto. U tri dosadašnja nastupa na izložbama uz jedno prvo i jedno drugo mjesto za kolekcije ovaca, Mario Frketić najviše se ponosi nagradama za svoje ovnove. Jednom je osvojeno prvo mjesto, a dvaput njegovi ovnovi proglašeni su šampionskim grlima.

- Za uzgoj šampionskog grla pouzdanog i provjernog recepta nema, kaže Frketić, jer budući šampion odrasta s ostalim ovcama u stadu i ima potpuno iste uvjete odrastanja. Presudno je iskustvo i „dobro oko“ uzgajivača, koji već kod starosti muškog janjeta od svega 2 do 3 mjeseca vidi uzgojni potencijal, prepoznaje najbolje od najboljih, kojeg prvenstveno određuje fizička građa, karakteristična boja, pravilan rast i razvoj  rogova i dobra roditeljska linija. Puno je tu faktora koji na to utječu, ali da bi se postigla puna zrelost i kvaliteta, ovnu ili ovci treba tri godine, pa tako svake godine u suradnji sa Hrvatskom poljoprivrednom agencijom izdvoji 8 do 10 komada muške janjadi za rasplod i pomladak, od kojih se onda odgoji jedan potencijalni šampion. Po mom mišljenju i iskustvu, životinje treba prepustiti prirodnom načinu života, slobodnom kretanju, prirodnoj i zdravoj prehrani, da si sama traži što joj paše, da je zadovoljna, da je stalno u pokretu što garantira pravilan razvoj. Tek onda, što je u prosjeku dvije do tri godine, kada životinja postigne punu zrelost, vidiš da je to to, da si uzgojio šampiona, kaže nam Mario. Što se nagrada tiče, naravno da mi puno znače, jer one su svojevrsni pokazatelj  i potvrda dobrog i kvalitetnog rada i poticaj za dalje, ali i dobar marketing mojeg OPG-a, što je rezultiralo povećanom potražnjom za podmlatkom i muških i ženskih grla koje ostavljam za daljnju reprodukciju.  Prva šampionska titula osvojena je u Gudovcu 2015. godine i od tada smo se više orijentirali za uzgoj rasplodnog podmlatka gdje se postiže i bolja tržišna cijena od prodaje janjadi za restorane.

Ovčarstvo u Karlovačkoj županiji  ima veliki potencijal i mjesta za napredak i proširenje proizvodnje, jer ima mnogo neiskorištenog zemljišta. Država, županija i lokalne samouprave daju poticaje kao i svim drugim poljoprivrednicima i za zemlju, za rasplodna grla, pa uz zaradu od prodaje janjadi, možemo reći da je ovčarstvo isplativa djelatnost.

- Korisnik sam programa kreditiranja poljoprivrede Karlovačke županije kojim sam nabavio traktor, a županija financira 5 posto kamate, pa sam na takav način kupio i osnovno stado. Ne mislim odustati od ovčarstva i poljoprivrede no za neka veća samostalna ulaganja trenutno nisam spreman. U budućnosti mi je plan doci do oko 120 rasplodnih grla, više ne mogu zbog malog kapaciteta zemljišta čime sam limitiran, a u blizini nema državne zemlje koju bi mogao uzeti u zakup. Cilj mi je posao kojim se trenutno bavim potpuno zamijeniti radom na OPG-u, posložiti sistem rada tako da se smanji količina fizičkog rada, kroz seoski turizam prezentirati svoje proizvode i tako povećati produktivnost  tako da cijela moja obitelj bude zaposlena na imanju na kojem ćemo moći pošteno raditi i pristojno živjeti, kaže Frketić.

Drugi šampioni koji stasaju na imanju Frketićevih su trenutno mala crna dlakava nekoliko mjeseci stara razigrana klupka, kojima kad se rastrče po padini uz stado ovaca jednostavno ne možete odoljeti, morate se spustiti na travu i prepustiti se maženju i djetinjem ludiranju sa sedam kao noć crnih hrvatskih ovčara.

- Na nagovor i poticaj karlovačkog Društva prijatelja hrvatskog ovčara, počeo sam prije tri godine uzgajati čistokrvne ovčare, iako sam od početka bavljenja ovčarstvom, uvijek imao te pse, ali bez pedigrea. Cilj Društva je uzgajati te pse u njihovom prirodnom okruženju, naravno uz ovce, da bi zadržali svoj iskonski nagon rada sa ovcama i ovčarenjem. Nabavku uzgojno valjanog ženskog šteneta financirala je Zaklada hrvatski ovčar, a kako sam član Hrvatskog kinološkog saveza, sa svojim psima redovno odlazim na izložbe pasa te i tamo također bilježim visoke plasmane. Majka štenaca trenutno je mladi hrvatski prvak u ljepoti, što opet potvrđuje kvalitetu uzgoja, a samim tim kvalitetu legla. Njihov život prepun aktivnosti i trčanja garantira im dobro zdravlje i otpornost. Razmišljam i o otvaranju centra za obuku pasa za rad sa ovcama, kojeg u Hrvatskoj trenutno nema, čime bi bila zaokružena slika mog gospodarstva, ponosno zaključuje Frketić.

Očuvajmo našu tradiciju i izvornost, čuvajmo naše blago, glavna je ideja vodilja i mlade obitelji Frketić koja polako ali uporno „gura“ dalje, bez obzira na sve nedaće i neizvjesnosti koje ih bez plana, iz dana u dan u najvećem broju slučajeva mogu samo negativno iznenaditi u poslu kojim se bave na OPG-u u Bukovju Netretićkom, ali za koje ćemo, sigurna sam, čuti vrlo skoro, ako ni zbog čega drugoga onda zbog još najmanje jedne osvojene medalje zlatnog sjaja.