"Mislim da kroz ovu atmosferu, ovakav ritam, ovakav tempo treninga, da će "Karlovac 1919" biti pri vrhu"

Stjepan Benić Štef, bivši nogometaš i trener odličan je poznavatelj karlovačkog nogometa, a desetljećima je vezan uz Nogometni klub "Karlovac 1919". Benić je bio igrač u svom omiljenom klubu, u osam navrata bio je trener seniora, a dugi niz godina trenirao je mlađe selekcije. Popularni Štef i dalje je aktivan u klubu, prati treninge i naravno sve utakmice. Stjepan Benić Štef u nogometu je 66 godina, a 47 godina je u Nogometnom klubu "Karlovac 1919", iz kojeg je otišao u mirovinu. Trenutno je predsjednik Nadzornog odbora u "Karlovcu 1919". Razgovarali smo sa Stjepanom Benićem o karlovačkom nogometu, o Nogometnom klubu "Karlovac 1919", jesenskom dijelu sezone i situaciji u SuperSport Prvoj nogometnoj ligi, o malonogometnom turniru u Sportskoj dvorani na Rakovcu te o niz drugih nogometnih tema.

Kada bi malo podvukli crtu što se tiče "Karlovca 1919" jeste li zadovoljni s tim četvrtim mjestom na tablici?

-Pa gledajte, svaki klub, pa tako i "Karlovac 1919", složen je od tri faktora. To je uprava, to je struka i to su igrači. "Karlovac 1919" dosta ozbiljno se borio i teško izborio to drugo mjesto u SuperSport Drugoj nogometnoj ligi i ušao u viši rang. "Karlovac 1919" je od početka počeo izvanredno u novom rangu. Prije toga da kažem, da je klub ušao u SuperSport Prvu nogometnu ligu dobro organiziran, ima predsjednika Brunu Furača i ima respektabilni upravni odbor, tu su ljudi koji su iz nogometa, koji razumiju materiju i krenuli smo. Izvanredan je bio početak, ali onda je došlo do jednog zastoja. Generalno "Karlovac 1919" ima ambicije za dalje, jer ono što sam rekao, uprava, treneri, igrači, sve to klub ima, no igrački je malo zakazao. To govorim jer je malo neuobičajeno da naš centarfor zabije samo jedan gol. Mi imamo najboljeg strijelca lige, a da smo zabili još pet golova, mi bi bili prvi. Marko Žuljević je krasan igrač i malo ga je i njegova ozljeda zaustavila, ali da je centarfor mogao još nešto pridonijeti mi bi bili prvi, s tih pet golova. Međutim, "Karlovac 1919" posložen je, kao što sam rekao stručno, Igor Pamić je poznato ime, veliki igrač reprezentativnog kalibra, reprezentativni igrač s dobrim iskustvom u rangovima i nižim i višim, pratim njegove treninge, svaki trening pratim i gledam i taj svaki trening ima i glavu i rep. Ima uvodni dio, ima glavni dio, ima završni dio. On ima uz sebe i asistente Nikolu Šprajcera i Željka Stepića, koji moraju biti sretni, jer će profitirat uz sve ovo što rade i oni su dosta već toga uhvatili, tako kada se dogodi neka situacija da mogu kvalitetno zamijeniti Igora, ali Igor je iskustvo. Sada je pitanje organizacije kluba, uprave i koliko ima sredstava. Možda je i previše 33 igrača u rosteru, možda bi ih moglo biti 30 ili 28, ali u svakom slučaju treba nam jedan kvalitetan centarfor, napadač jedan koji može zabiti, da je pola golova zabio kao Žuljević, mi bi bili prvi.

Štef, mene nešto fascinira kod Igora i ja mu se divim zbog toga, on nije Karlovčanin, ali strašno voli grad Karlovac i klub "Karlovac 1919", kako to komentirate?

-Pa, to je on već dokazao, on je drugi put u Karlovcu, Igor je, rekao sam, prije svega čovjek. Čovjek je i ti igrači kod njega će profitirati, sve će znati. On prati to od treninga, od utakmica, on je tu unutra i fizički i psihički i taktički. Taktički je izvanredan, jednom riječju kao da je rođeni Karlovčanin, sebe daje sto posto. Nije to momčad, koju je imao kada smo ušli u Prvu hrvatsku ligu, ali on izvlači maksimum iz ove ekipe.

Generalno gledajući, ja to volim napominjati, "Karlovac 1919" trenutno je četrnaesti klub u državi, to nije mala stvar, kako gledate na to?

-Sigurno da to nije mala stvar, treba biti objektivan i drugi klubovi postoje, tu je i puno zagrebačkih klubova, koji su u prednosti u odnosu na one sa strane. Tu je i "Dubrava", tu su "Sesvete", tu je "Rudeš", tu je "Jarun", pola lige je iz Zagreba, ipak je Zagreb centar. Zagreb je centar Hrvatske po svim drugim stvarima tako i u nogometu.

U skupini A Četvrte nogometne lige Središte Zagreb "Ilovac" je u teškoj situaciji, pratili ste utakmice "kanarinaca", borit će se na proljeće za ostanak, mogu li ostati u tom rangu?

-Pa bit će teško, bit će teško, "Karlovac 1919" im pomaže s mladim igračima, igrali su u jesen na pomoćnom igralištu Stadiona "Branko Čavlović Čavlek", moraju se na proljeće izboriti za ostanak. Gledajte, generalno je nogomet pao u kvaliteti. Od "Dinama", da ne kažem što je, ja sam "Milanez", navijam za "Milan" i za "Manchester United" i tu ne štima i ti se klubovi muče. A onda je i ovo dolje ispod njih slabo, to je na neki način objektivno, nogomet je slab. Mi smo kao djeca znali da postoje Pele, Euzebio, Rivaldo, Ronaldo, pa da idemo od naših, da ima Jerković, da ima Lamza, da ima Belin, zatim znalo se za Kranjčara, za Bobana, a danas nemate ništa. Danas, pogledajte "Dinamo", pogledajte, ne znam "Hajduk" i sve tako, nema tih igrača koji bi skrenuli pažnju na sebe i koji bi trebali pridonijeti tom klubu.

Moje mišljenje je da je nogomet u krizi, jer se ne hakla više, iz tih hakova su se rađali nogometaši, prije se čekalo, ne znam, na Sokolskom domu ili negdje na terenu, čekalo se po sat, dva da se može doći na teren, danas toga nema, što mislite o tome?

-U pravu ste sto posto, nema više haklova, zašto je to tako, kako je došlo do toga, što se dogodilo, ne znam, što se u odgoju djece promijenilo, koja su to shvaćanja, ja to teško razumijem, jer uvijek govorim za nogomet, nogomet i samo nogomet, puno sam dao nogometu, on je i meni puno dao. Ja sam došao iz "Zadrugara" iz Mostanja, tada sam došao sasvim slučajno u "Lokomotivu", na Velesajmu sam pogledao trening "Lokomotive" i onda mi je proradio kliker da bi mogao biti tu. Dobro, sretna je okolnost bila što je trener "Lokomotive" tada bio pokojni Mišo Etlinger oženjen s Turnja, pa je to već bila jedna olakšavajuća činjenica da sam i ja počeo trenirati, a oni kažu Štef gdje si ti trenirao. Ja kažem trenirao sam na igralištu, a imao sam jedno lijepo Marakovo brdo, zgodnu jednu uzvisinu, gdje sam mogao trčati uz brijeg i niz brijeg i sve to sam sebe sam trenirao. Volja igrača je bitna, ne treba igraču trener, sam igrač mora dati neke stvari, trener će ti dati finese i završnicu ali snagu i to moraš, nažalost, sam. Zato se takve stvari događaju "Dinamu", a možemo ići i dalje. Kako se može dogoditi da Argentina i Brazil ne mogu pobijediti Venezuelu. To znači nogomet je tu, vidimo Engleze, gdje su Garinča i Didi. Ne znam, ne znam što se to događa, kako se radi i da li bi sve to trebalo ići od trenera. Više nema Stjepana Lamze, koji je bio čudo, koji je sam mogao pobijediti "Eintracht" iz Frankfurta i "Dinamo" doveo u finale Kupa velesajamskih gradova.

Kada sam bio klinac, legendarni pokojni Čavlek obilazio je te haklove, obilazio je sva igrališta i pronalazio talente, danas nema haklova, pa nema ni ljudi koji obilaze terene, kakvo je vaše mišljenje o tome?

-Pa, moje mišljenje, gledajte, ja sam igrao, kao što sam rekao, krenuo u "Lokomotivi", igrao sam u Australiji, spavao sam u sobi sa Stjepanom Lamzom šest mjeseci, tako da sam puno teoretski znao. Nepobitna činjenica je da smo Čavlek, Vlainić i ja poslali iz našeg kluba u Prvu nogometnu ligu 21 igrača, a stvorili smo i sedam reprezentativaca Lovrene, Janjanine, Cvetkoviće i Bolića. Dragana Bolića koga sam ja doveo iz Duge Rese kao desno krilo, nije baš imao predispozicije da bi igrao napadača. Ići ćeš u svakom prekidu, rekao sam mu Dragane, ići ćeš naprijed. I odmah na prvoj utakmici s Petrinjom je zabio gol. Što smo mi to radili, ne mogu reći koji su to uvjeti bili, Čavlek, Vlainić i ja smo trenirali naše nogometaše i 21 igrač otišao je u najviši rang.

Što je tome razlog, je li struka zakazala, jesu li svi zakazali, je li se premalo ti mladi bave sportom, zašto je tako?

-Premalo se sigurno mladi bave sportom, ne može se stvoriti pravi igrač bez ljubavi prema sportu, ne može se bez krpenjače, ne može se bez hakla tri na tri na male golove. Sve je to volja, ali mislim da je to psihološki, bave se nekim drugim stvarima, a ne sportom. Oni imaju mobitele, oni imaju prilike ne znam gledati utakmice i sve. Pa mi smo bili čudo, kada smo bili u tim godinama, kada se smo mogli ići i na utakmice, lokalne utakmice, a i mogli smo ići i gledati "Dinamo", pa smo nešto vidjeli. Neki potez smo vidjeli, pa to smo odmah prespavali i odmah smo pokušali to izvesti. Ja ne znam, velim, ne znam zašto je tako, što smo mi to radili, ali generalno je nogomet pao. Žao mi je "Ilovca", "Vojnića 95" i "Ogulina", sve je to trud i muka, ali nema kvalitete.

"Ilovac" je drugi klub po kvaliteti u gradu Karlovcu i svi bi željeli da ostane toj ligi, sada su najave da bi mogli dobar dio proljeća igrati na svom terenu u Ilovačkoj šumi, očekujete li da će se izvući iz krize?

-Svi se nadamo, "Karlovac 1919" im pomaže s juniorima, vjerujem da će pomoć stići i ove zime. Svima je stalo da "Ilovac" ostane u ovom rangu. "Karlovac 1919" ima tridesetak igrača u rosteru i može pomoći, ne mogu svi igrati, a "Ilovcu" bi dobro došli. Suradnja postoji, a i Igor Pamić je spreman pomoći.

Brojni legendarni nogometaši "Dinama", hrvatski nogometaši koji su označili taj nogomet u povijesti otišli su, posljednji od njih otišao je Marijan Čerčak i od te ekipe, vi sve to pratite. s većinom njih ste se i družili, bili dobri, je li za vas oproštaj od nogometaša uvijek težak?

-U pravu ste, žao mi je, otišlo je puno mojih prijatelja, otišlo je puno "Dinamovih" igrača. Da, s Lamzom sam igrao, bili smo zajedno u Australiji. Znao sam se sa Čerčekom, s Mlinarićem, s Rudom Belinom. Eto to je, ja sam na to jako osjetljiv, samo ću vam jedno reći, da sam ja održao 76 posmrtnih govora. Ne dozvoljavam ni za obične ljude da odu bez oproštaja, a pogotovo ljude, nogometaše, sportaše koji su prerano otišli, svi su prerano otišli, nitko nije dočekao duboku starost. Da ne govorim o Baršiću, o Vlainiću, o Stilinoviću, toliko mi je žao, ali to je život, tu ne možemo ništa napraviti, tu nema pomoći.

Evo iza nas je taj malonogometni turnir 53. izdanje, mislim da ste vi bili uz sva 53 turnira i dobro je da je ta tradicija sačuvana, je li se slažete?

-Ma svakako, to je bio prvi turnir u bivšoj državi, kasnije je bio Zagreb, koji je imao jake ekipe. Sjećam se Grahorove, Hrvatske lutrije, to su bile ekstra jake ekipe. Ali na sreću ili nažalost, jedno četrnaest, petnaest finala smo igrali, ali nismo mogli ništa. Bio je jedan Mićo Vuljanić koji se držao za stativu samo je išlo, išao je od lijeve do desne i samo je trpao, samo ih je puštao. Bile su uigrane kombinacije, tako da nažalost velim tih jedno četrnaest, petnaest puta nisam okusio slast pobjede.

Mi smo u Karlovcu imali vrhunskih igrača, sjećam se kada je Miško Stilinović izišao na parketu da je to bilo lijepo za gledati, kakva su vaša sjećanja?

-Ima jedna zanimljiva priča, Miško Stilinović bio je izvanredan igrač, izvanredan tehničar, on je volio nogomet. Mi smo imali priliku da smo navečer kada su završili treninzi ekipa drugih sportova, jer smo igrali za dvoranu, pa smo imali prioritet da smo mogli haklati, svi su htjeli s nama. I znajte da kada je netko sa centra puknuo na gol, Miško je rekao, čuj stari nemoj se ljutit, ali nemoj više dolaziti. Koliko je on volio pas igru, koliko je on bio za to, to je strašno, a danas je sve manje driblinga, sve manje je toga.

Bitno je da se turnir održao i da se igra, no i na ovom turniru, koji je nedavno završio, bilo je nekoliko sjajnih utakmica, kakvo je vaše mišljenje?

-Pa bilo je, bilo je niz jako dobrih utakmica, gledajte, sigurno da je bilo. Veliki broj utakmica bio je zanimljiv i neizvjestan, pa na koncu i posjeta je bila zadovoljavajuća. I bilo je dosta dobro, ima igrača, ima tih haklera, ali velim nije to ono što je bilo.

Uskoro će početi taj proljetni dio sezone, na "Karlovcu 1919" je da se dobro pripremi, mnogi smatraju da je ovaj rang dobar za klub, da ne treba ići glavom kroz zid, jeste li vi optimist, kakva su vaša očekivanja?

-Pa je, u pravu ste, ali svaka igra i svaka momčadska igra ima svoj cilj i tako da i mi ne možemo se zadovoljiti. Mi moramo uvijek ići dalje, pa onda što bude, ali ne smije se nikako predati. Mi imamo tradiciju, imamo, velim, taj roster od 33 igrača, možda je to previše, možda se umjesto tri, četiri igrača može naći jednog boljeg. Nema napadača, nogomet se igra za golove, nama je ovo sve donio Žuljević, ali ne samo Žuljević, netko je njega posluživao. Mislim da kroz ovu atmosferu, ovakav ritam, ovakav tempo treninga, da ćemo biti pri vrhu. Imamo tu kvalitetu, velim, samo taj napadač, nekome će procuriti, pa će iz ničega moći zabiti gol, golovi su bitni. Mislim da mi smo jedan od ozbiljnih kandidata za prvo mjesto, sada dalje je stvar uprave, ona odlučuje. Velika je razlika u kvaliteti između najvišeg ranga i ove lige. To je teško, treba se puno toga poklopiti, od uvjeta i financija, od svega, mi jesmo tu blizu, a možda i daleko.

To je sport, ali ta sredstva, taj novac određuje puno toga, "Karlovac 1919" radi jako dobro, ima i dosta sponzora, ali čini mi se da bi trebao za najviši rang možda i tri, četiri puta veći budžet, kakvo je vaše mišljenje?

-U pravu ste, za viši rang trebaju kvalitetni igrači. Gledajte, uvijek kičma momčadi je stoper, centralni vezni i centarfor. Ta tri igrača su kičma momčadi i onda se sa svake strane još dodaje po dva, a gledajte kvaliteta je skupa, sve je to trgovina. To je sve, imati dva, tri igrača, koji mijenjaju fizionomiju kluba i to smo probali smo, znali smo i vidjeli smo, imamo prvoligaško iskustvo. Imali smo takve igrače, imamo evo Žuljevića koji nas drži, ne samo on, ali on je taj egzekutor, on je taj zadnji koji je zabio te golove. A da je još neko zabio tri, četiri, mi bi bili do "Rudeša", da ne kažem da bi ga pretekli, ali bi bili drugi sigurno.

Dokaz da Karlovčani vole nogomet je po meni, vrhunac prošle jeseni, ta utakmica Hrvatskog kupa s "Dinamom", bilo je pet tisuća gledatelja, bila je to sjajna promocija nogometa, kakvi su vaši dojmovi?

-Pa je, to je sigurno, gledajte "Dinamo" je Dinamo. Vidi se ta razlika, ali inače nismo mi toliko baš slabiji, ali rekao bih takav dan dođe. Postoji neki respekt prema "Dinamu", to je tako, a i oni su igrači s dvije noge i s glavom, ali nažalost znate to je psihološki više, "Dinamo" je to, mada on nije više "Dinamo" koji je bio nekada. Recimo pred godinu dana smo s "Osijekom" izgubili 1:0 pogotkom iz penala.

Nadamo se najboljem za naš "Karlovac 1919" u proljetnom dijelu prvenstva, optimisti smo pa ćemo dolaziti na stadion i uživati u nogometu, sigurno se i vi nadate dobrom nogometu i uspjehu kluba, što mislite o proljeću?

-Pa, ja se nadam da ćemo razveseliti navijače, da nećemo nikoga razočarati samo možemo biti bolji. Velim, nesreća je bila zbog tog gola, nogomet se igra radi gola, ali nadam se da će se to riješiti, da će se to kadrovski riješiti. Ima momčad pripreme u Medulinu, pet, šest utakmica imaju dogovoreno i tako da će moći sve to napravit i nadam se da ćemo biti zadovoljni u proljetnom dijelu prvenstva, da ćemo se veseliti pobjedama i dobrom plasmanu.