"Meni je cilj završiti utrku, biti zadovoljan i družiti se ljudima"

Član Atletskog kluba "Ka-tim" Dragoljub Tomić za sebe voli reći da "trčkara", ali da mu je trčanje način života. Teško da bi se to što Tomić radi moglo nazvati trčkaranjem, jer oni trči maratone i ultramaratone. Nedavno je nastupio u Svetom Martinu na Muri na Svjetskom prvenstvu veterana u trčanju na 100 kilometara. Tomić je istrčao ovu vrlo zahtjevnu stazu po toplom i sparnom vremenu za 12 sati 36 minuta i 12 sekundi i osvojio četvrto mjesto u svojoj starosnoj veteranskoj kategoriji. Razgovarali smo s Dragoljubom Tomićem o trčanju, maratonima, ultramaratonima, treninzima i utrkama koje ga očekuju do kraja godine.

Jeste li vi maratonac ili ultramaratonac?

-Bavim se maratonom i ultramaratonom, pa neki kažu da sam maratonac, a neki da sam ultramaratonac. Postoje ljudi koji se posebno bave samo ultramaratonom. Drugačije treniraju, drugačije žive, drugačije rade. Ja volim ponekad otići i u taj dio, malo se ljudi bavi ultramaratonom. Probao sam i vidio da mogu i to. 

Kada se javila ljubav prema trčanju?

-Počeo sam trčati 1985. godine, prije toga sam se bavio nekim drugim sportovima. Četiri godine sam trenirao gimnastiku, pa je onda na red došao taekwondo, a zatim sam se bavio psima i uz njih sam počeo trčkarati. Uvijek sam se nečim bavio, ne specijalno kvalitetno, ali uvijek sam bio blizu. Počeo sam trčati uz Koranu, pa prema Popović Brdu. Jedan sam od onih koje je Vlado Starešinić vidio na cesti, pa sam na neki način ušao u Atletski klub "Ka-tim" i tada sam se aktivnije počeo baviti trčanjem, trenirati, odlaziti po utrkama i tako je ustvari to počelo. Počeo sam s kraćim stazama, uvijek sam volio trčati sporije, a duže, nisam nikad forsirao brzinu. Do sada sam pretrčao trideset tisuća kilometara, a prosječna dužina je 14 kilometara.

Više čitajte u Karlovačkom tjedniku...