Mala retrospektiva dugoreškog književnika i slikara Vladimira Halovanića

U Izložbenom salonu Ljudevit Šestić, do 31. prosinca možete razgledati izložbu Mala retrospektiva dugoreškog književnika i slikara Vladimira Halovanića.

Diplomirao je na katedri likovnih umjetnosti Pedagoške akademije u Zagrebu.

Svoje brojne knjige uglavnom sam likovno ilustrira, a godinama održava književne susrete i likovne radionice u dječjim vrtićima i školama. Osim literarnim, bavi se i likovnim stvaralaštvom kojeg je predstavio na ovoj zanimljivoj izložbi.

Slikati sam počeo 1971. godine, napominje Halovanić. Uzeo sam komad šperploče, crtaći blok, olovku i brisalo i jednog sunčanog dopodneva otišao na brdo iznad moje kuće do velike hrastove šume, ističe autor.

Izabrao sam veliki hrast kao motiv i uhvatio se portretiranja. Očito se njegova snaga i stamenost tada prelila u moju dušu i evo, već desetke godina, iz moje ruke grana se veliko stablo puno slika i crteža.

Rađale su se slike i crteži koje povezuje moj specifični način izražavanja, gdje najčešće dominira ljudski lik, odnosno volumen glave i ruku sa tek naznačenim volumenom torza. U tim elementima skriven je karakter stava ili radnje pa čak i psihološkog stanja neke individue.

Osim toga, u mojim slikama i crtežima dominira crta koja svojim napetim i razigranim kretanjem rađa volumene što se međusobnim odnosima ističu i prožimaju na plohi platna, kartona i papira.

Crta koja nezadrživo juri plohom uvijek je napeta i zakrivljena odražavajući tako snagu, karakter i dinamiku mikrosvijeta i cijelog univerzuma.

Slike i crteži nastaju spontano i na neki način zrcale bezgranični svijet podsvijesti i sna u kome se krije i naša stvarnost.

Tamna pozadina na slikama ističe boje u kojima često pulsira snaga sunca, što se nečujno pretače u likove, listove, grane i stabla, tkajući radost, sreću i život.

 Nadam se da će ova igra pronaći put do vašeg srca i da će trajati još dugo, dugo, poručio je Halovanić.