Kroz ruke konzervatora prošlo više od 6.000 starih knjiga

Knjigu po knjigu, stranicu po stranicu prelaze kistom i čiste od prašine, a tamo gdje se stranice zalijepe razdvoje ih skalpelom i uklanjaju krupnije naslage  i tako svaki dan po nekoliko sati. Posao je to konzervatora-restauratora iz Odjela zaštite i pohrane Nacionalne sveučilišne knjižnice u Zagrebu, koji su proteklog tjedna završili posao u knjižnici Franjevačkog samostana. U franjevačkoj su knjižnici boravili pet tjedana gdje su obavili pregled i najnužnije konzervatorske radove.

Samostanska se knjižnica i arhiv nalaze u klauzurnom dijelu samostana, što znači da nisu dostupni javnosti, a tu se čuva vrijedno knjižno blago sakupljano duže od tri stoljeća. Uz restauratore i mi smo dobili priliku ući u ovaj gotovo nepoznati dio samostana. U sobici od jedva desetak kvadrata, zakrčenu kutijama i ormarima, nagurane oko stola, u poslu smo zatekli četvero restauratora.

Lucija Ašler, viša konzervatorica i restauratorica kaže da ovo nije prvi put da je ekipa iz Nacionalne sveučilišne knjižnice u Karlovcu, jer su isti posao obavljali i za pravoslavnu crkvu u Karlovcu.

-Nacionalna i sveučilišna knjižnica skrbi o svim knjižnicama u Hrvatskoj i prema potrebi na poziv reagira na bilo kakve nepredviđene situacije i dužna je skrbiti o knjižnoj građi. Prošle je godine dogovoren ovaj projekt, koji je odobren od Ministarstva kulture i ove godine su započeti radovi na preventivnom konzerviranju starije knjižnične građe ovog samostana, pojasnila je Ašler.

Naime, tek prošle je godine franjevačka knjižnica uvrštena kao kulturno dobro pri Ministarstvu kulture, pojasnio je pater Marino Kuzminski, što je otvorilo vrata da se u knjižnici može provesti ovaj projekt.

Konzervatori iz Nacionalne sveučilišne knjižnice uspostavili su dobru suradnju s karlovačkim Konzervatorskim odjelom, o kojima u velikoj mjeri ovisi koji će se projekti radit na terenu, tako da je njihov dolazak u franjevačku samostansku knjižnicu dijelom rezultat te suradnje.

Ašler je napomenula da su se tijekom proteklih tjedana izmjenjivali konzervatori-restauratori, tako da ih je uvijek četvero bilo u samostanu.  Budući da je ovo prvi put da su u ovoj knjižnici napomenula je da ju je zaintrigiralo što će ovdje naći.

-Rekla bih da je ovo jako vrijedna knjižnica, koja je dobrom stanju u odnosu na neke koje smo vidjeli. Tu je sve bilo lijepo posloženo, knjige nisu pretjerano uništene  i u relativno su dobrom stanju. Naravno, uvijek ima višestoljetne prašine koja se mora ukloniti, knjige koje su eventualno bile pljesnive smo dezinficirali, one koje su oštećenih korica smo zaštitno opremali. Izdvajali smo građu za neke opsežnije konzervatorsko restauratorske radove. Mjerili smo i mikroklimatske uvjete u knjižnici svaki dan i oni su granicama normale, pojasnila je Lucija Ašler i dodala da je od kraja kolovoza kroz ruke restauratora prešlo oko šest tisuća jedinica odnosno knjiga.

Nekih većih zahvata nije bilo jer ono što su obavili je preventivna zaštita.

- Pazi se da su knjige dobro pohranjene, u dobrim mikroklimatskim uvjetima, da se pravilno s njima rukuje, ali sve se to svodi na zbilja nužne restauratorske zahvate, kod onih jedinica koje se ne bi mogle koristiti, s kojima se ne bi moglo rukovati bez naše intervencije. Preventivno konzerviranje nužni pregled fonda i prostora, onda se očisti, građa koja je inficirana plijesnima izdvoji se od ostatka da ne bi došlo do infekcije ostalih jedinica. Najoštećeniju i najvrjedniju građu restaurira se, a to se provodi u Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici opet uz potporu Ministarstva kulture,kazala je restauratorica.

Iz samostanske knjižnice izdvojeno je pedesetak knjiga kojima su potrebni ozbiljniji restauratorski zahvati, a to na ovoliki fond nije tako puno i potvrđuje da je knjižnica u dobrom stanju.

Iako se laicima može posao činiti monoton i dosadan, za ekipu iz Nacionalne sveučilišne knjižnice ima posebnu draž.

-Starija građa je drugačija, vidi se na sam pogled, drugačiji su uvezi, raskošnije su, imaju više ilustracija, više slikovnih prikaza, usudila bih se reći da su i kvalitetnije napravljene od novije građe, duže i traju i nisu niti u tolikoj mjeri oštećene,naglasila je Ašler.

U fondu franjevačke knjižnice ima zaista svašta uz veliki broj teoloških tekstova, ima i filozofskih tekstova, povijesnih knjiga, kartografskih knjiga, nacrta…

Budući da većina stare knjižne građe nije za korištenje, kako bi se sačuvala od daljnjih oštećenja i propadanja tu pomaže digitalna tehnologija pa se starija građa digitalizira, odnosno mikrofilmira kako bi ipak bila dostupna korisnicima.

Zato se ekipa koja radi na terenu uvijek sastavlja tako da mogu obavljati različite aspekte posla, a uz Luciju Ašler tu su bili još Tomislav Bajić konzervator restaurator, Renata Belančić restaurator majstor i Sanja Vešligaj viši restaurator tehničar fotograf.

Osim toga, pojasnila nam je Ašler, nastoji se da se ljudi koji idu zajedno na teren dobro slažu, jer ipak treba provesti sate i sate zajedno u vrlo malom prostoru, a kako smo ovaj tim zatekli u dobrom raspoloženju potvrda je to njezinih riječi.

Posao konzervatora i boravak u starim knjižnicama nije bez opasnosti. Iako su svi opremljeni zaštitnom opremom, kute, kape, zaštitne maske i rukavice, ipak se radi, kako je Lucija Ašler napomenula, o višestoljetnoj prašini. Tu je i plijesan, a u zraku starih knjižnica uvijek ima spora pa se znalo događati da se na terenu neki i razbole. To se neće, nadamo se, dogoditi i prilikom boravka u ovoj knjižnici.

Franjevačka knjižnica ukupno broji više od deset tisuća jedinica, a najvrjedniji primjerci nalaze se u samostanskom arhivu i daleko od očiju javnosti, ali možda će u budućnosti  bar dio biti izložen, kaže pater Marino Kuzminski.

-U budućnosti mi bismo voljeli izložiti bar dio građe, ono što je moguće izložiti i ono što je zanimljivo za pogledati, ali to će tražiti dodatne radove, jer moramo biti sigurni da je to dobro zaštićeno. No, sigurno je da se nitko ne bi mogao služiti tim knjigama, dodao je pater Marino.