"Krenuli smo s mladim naraštajima, kao da smo krenuli od nule, okupljamo djecu, radimo bez stresa"

Taekwondo klub "Banija Pandas" svojim dugogodišnjim ozbiljnim radom i odličnim rezultatima stekao je odgovarajući status u karlovačkom sportu i dobar status kod Karlovačke sportske zajednice. Klub je stabilan financijski i organizacijski, ima brojno članstvo, trenerski je dobro posložen i može se mirno raditi, bez stresa. To je vrlo bitno prvom čovjeku kluba treneru Nevenu Trbojeviću, koji je okupio mlade i perspektivne natjecatelje 2014., 2015. i 2016. godišta s kojima se odlučio raditi na duge staze. Trenutno ga rezultati ne zanimaju, već ozbiljan rad na moderan način s mladim natjecanjima, a takav rad trebao bi opet donijeti vrhunske rezultate. Prema planu trenera Nevena Trbojevića ići će se manje na natjecanja, na jedno mjesečno, a naglasak će biti na ozbiljan rad. O situaciji u klubu, o novom načinu rada, upisu novih članova, uvjetima rada i o budućnosti kluba razgovarali smo s trenerom Nevenom Trbojevićem.

Kakva je situacija u klubu?

-Mogu reći da je situacija jako dobra, dobra je po tom pitanju, što smo se vratili u našu prošlost, kada smo osnivali klub, onaj entuzijazam i ono sve, tada smo još bili na Baniji, okupljali smo mladež i stvarali nešto. Tako je i danas, sada smo u istoj situaciji. Krenuli smo s mladim naraštajima, kao da smo krenuli od nule, okupljamo djecu, radimo bez stresa, tako da je fenomenalno i što se tiče po broju članstva i financijski i po svim pitanjima, evo mogu reći da nikada bolje nije bilo.

Svojim radom i ostvarenim rezultatima potvrdio si svoj status u karlovačkom sportu i sada možeš mirno i opušteno raditi s mladima, kakvo je tvoje mišljenje?

-Upravo tako, znači, klub je stabilan već dugo, uvijek imamo nekakve rezultate s državnih prvenstava, mislim da je ova godina prva kada smo u situaciji da nismo imali nekoga u reprezentaciji. Znači svake godine smo imali nekog kandidata tko je išao na Europsko prvenstvo ili na Svjetsko prvenstvo, kažem, od prošle godine smo krenuli, resetirali se i krenuli od nule stvarati naraštaje. Sad radimo s natjecateljima rođenim 2014. godine, 2015. i 2016. godine, to su sada naši natjecatelji, to je naš top tim, sada lagano s njima krećemo u budućnost i nove pobjede. Nemamo više juniore i seniore da idemo po G turnirima, sada smo mi u tom razdoblju, kažem da nam je sada super, jer nema više tih stresova, nego krenuli smo od početka i lijepo mi se vratiti toj maloj dječici i raditi s njima, jer su neiskvareni i veseli, jako slušaju i super su, baš je odlična atmosfera.

Ne moraš više juriti po Europi od turnira do turnira, je li se sada bolje osjećaš i jesi li spreman na taj dugotrajniji rad?

-Predugo smo to radili i onda čovjek dođe malo do nekog zasićenja, tako da mi je ovo baš onako lijepo došlo, onako malo da napravimo neku pauzu, ali da opet nismo prekinuli sa svojim radom. Sada krećemo s novim naraštajima i sada čekamo da oni narastu da oni stasaju kako bi opet krenuli po tim turnirima. Sada smo u razdoblju kada mirujemo, ne idemo po inozemnim turnirima i čekamo da dječica prođu filter i da vidimo tko će biti u selekciji, koja će moći putovati opet po tim natjecanjima i osvajati opet lijepe medalje.

Dobro, to nije ništa novo, teško je u sportu imati uspješne generacije za generacijom, mnogi klubovi, ne samo u taekwondou, uvijek imaju tu nekakvu pauzu, dok ne stasa nova generacija, tako da to nije ništa neobično, što ti misliš?

-Da, to nije ništa neobično, uvijek se dogodi neka rupa, ali to je ta rupa koja se dogodi zbog određenih drugih stvari, recimo što se meni znalo dogoditi da toliko ganjamo taj rezultat i da nemamo dovoljno vremena za rad s mladima, pošto nas nema jako puno trenera u klubu. Ja sam to sve vodio, onda mi je bilo teško, recimo, to sada govorim iz svoga iskustva, što mi se znalo dogoditi, ganjamo rezultate s juniorima i seniorima i onda zapostavimo upise i onda ne stvorimo mlađu generaciju, zapostavimo bazu. Tada se nađemo u situaciji da kada prestanu seniori, odustanu ili se ozlijede da ih nema tko zamijeniti. To se meni dogodilo,  prije ne znam sada koliko, prije jedno pet godina, ustvari prije korone gdje nisam imao pomladak. Sad smo u drugoj situaciji, sada imamo jako puno te male dječice koja su sada okusila svijet natjecanja, pobjeda, medalja i svega, gdje su sada malo zagrizli. Sada imamo te dvije generacije koje sada upravo treniramo da dođu opet na stare staze na kojima smo bili i što se tiče reprezentacije, državnih prvenstava i svega ostalog.

Dobro, ali zbog ovog statusa koji sada imaš bilo je normalno da ganjaš rezultate i ostvaruješ uspjehe, je li se slažeš s time?

-Da, to je to, to je tako, kada pogledam, koji su to sve sportaši bili, koliko smo mi tih medalja osvojili i koliko smo mi tih titula državnih prvaka osvojili, to je baš jedna lijepa priča, ali stvaramo opet nove natjecatelje i nismo nestali, to hoću reći, nego jednostavno radimo pod tiho u našem brlogu. Radimo i odemo na tih godišnje sedam, osam turnira, moraju djeca otići na turnire, ne mogu samo trenirati, napravili smo takav dogovor. Idemo na te ligaške neke turnire, koji su dogovoreni i idemo se natjecati, stalno smo od 20 ekipa među prve tri, znači da smo vrlo uspješni s mladim natjecateljima.

To je ekipa s kojom radiš već par godina, jesi li optimista, ima li među tom djecom potencijala za velike stvari?

-Ima, kako da ne, sada ćemo vidjeti, recimo, to je generacija djece, koja od sljedeće godine odlaze u stariju dobnu skupinu, znači iz mlađih kadeta u kadete, do sada nisu imali udarac u glavu. Sada recimo, kada krenu s udarcima u glavu, opet će biti jedna godina gdje će ti rezultati biti malo poljuljani, jer će se boriti s izlaznim kadetima, koji idu u juniore, opet će trebati jedna godina prilagodbe, ali dobro radimo i djeca su stvarno ustrajna u svom radu, svakodnevno treniraju tako da uopće ne sumnjam da neće biti rezultata, Uvijek će biti tih potencijalnih boraca, uvijek se nađe onih koji su spremni za velike stvari.

Za tebe su u taekwondou glavne borbe, a forme su suport, koji se ponekad mora odraditi, je li još uvijek misliš tako?

-Da, u borbama sam se našao, kada su donijeli odluku da se forme priznaju isto kao i borbe, onda smo se morali baviti formama, bili smo primorani da i mi nastupamo na takvim natjecanjima, jer su se bodovi u formama računali isto kao bodovi u borbama. Onda smo se počeli baviti s tim formama da nam bude lakše skupiti bodove kroz godinu, kako bi dobili ista financijska sredstva kao svake godine.

U razgovorima s trenerima taekwondoa došao sam do zaključka da većina preferira borbe, je li to stvarno tako?

-Ma da, pa borbe su glavne, kod mene toga nema, ali neki klubovi imaju situaciju, gdje se, recimo, djeca mogu opredijeliti, hoće li raditi forme ili će raditi borbe, kod mene nema, kod mene se rade samo borbe. a oni koji imaju dobru tehniku i procjena je da bi mogli nastupiti na natjecanjima u formama, onda njima dam da nastupe u tom slobodnom stilu u formama, tako da to nije meni baza. Slobodne forme, da to su te kreativne forme, gdje nije ništa zadano, nego mi osmišljavamo koreografiju i onda da onda oni nastupe na tome, a to se mi pripremamo dva mjeseca, uz pripreme za natjecanja u borbama, malo se pripremamo, ali se baš previše ne fokusiramo oko toga.

Čini mi se da si ti prvi počeo raditi s najmlađim uzrastima, s vrtićkom djecom, kakva je sada situacija?

-Situacija je super, jer mi imamo takav program, koji već dugi niz godina radimo. Mogu se pohvaliti da smo isto ove godine dobili sredstva od Ministarstva turizma i sporta, ove godine smo dobili dva natječaja, na koja smo se javili. Kroz univerzalnu školu smo dobili jedan program i kroz taekwondo smo dobili drugi program, gdje radimo baš s tim vrtićancima, gdje imamo tu motoričku radionicu, kod sve djece, koja dođu, budimo te motoričke sposobnosti koje danas djeca više nemaju zbog određenog svakodnevnog života. Razloga je više, to su tableti, laptopi, mobiteli i sve to, pa se djeca premalo kreću i onda smo mi osmislili takav jedan program, gdje stvarno imamo velike odazive što se tiče tih vrtićanaca i radimo te neke programe koje nitko ne radi. Baš zbog toga smo dobili velika sredstva, to je već treća godina kako dobivamo od Ministarstva turizma i sporta financiranje, gdje kupimo opremu, imamo jako puno te opreme, tako da stvarno djeca imaju svaki dan drugačije osmišljene treninge, dok obiđu sve te sprave i odrade sve vježbe koje pripremamo za njih na tim spravicama. Stvarno radimo dobro s njima, eto od ove godine smo ubacili i tu akrobatu, radit ćemo s njima i tu rekreativnu gimnastiku s našim novim trenerom Ivanom Šimunovićem, tako da djeca koja dođu kod nas mogu vježbati dva sporta, tri put tjedno taekwondo i dva put tjedno gimnastiku. Mislim da je to dobar spoj gimnastike i taekwondoa, tako da kod nas dobiju kompletnu uslugu djeca koja dođu i obranu i samokontrolu i sve što što pruža taekwondo, a od gimnastike fleksibilnost i snagu, tako da sad ubacujemo ta dva sporta u naš program.

Gimnastika je bazični sport, pa je to dobra kombinacija, jesi li tu formuli prepisao u Splitu ili je to tvoj izum?

-Ovo je moja formula pa ćemo vidjeti kako će to ići, njima u Splitu to je super, rekli su mi da ako imam još kojeg trenera za gimnastiku da ga slobodno pošaljem, oni ne pitaju za sredstva, samo neka dođe dolje. Da, to je odlična ideja i tako surađujemo stalno, evo mi svaki tjedan, svaki utorak i srijedu idemo u Split tamo treniramo, ja isto pomažem treneru Šiši s mlađim uzrastima, tako da se ja baziram na dva put tjedno u Splitu, tri put tjedno ovdje i tako kombiniramo non-stop, ali evo tako radimo, oni pomažu nama, mi malo pomažemo njima, super surađujemo i to je odlično. Ono što mi vidimo tamo, mi primijenimo ovdje, oni nešto vide od nas, tako da je jako dobra suradnja i atmosfera, tako da ovih zadnjih par godina sam opušten.

Jesu li u Taekwondo klubu "Marjan" u Splitu već okrenuti prema Olimpijskim igrama u Los Angelesu?

-Da već oni imaju neke kandidate koje će se gurati, koje će pripremati za Olimpijske igre. Vidim da svake godine smišljaju neke nove programe kako će najbolji tim trenirati. Sada su se uhvatili sto posto tih mlađih dobnih skupina, ubacili su ih isto u mašinu, ima ta jedna dvorana na Lokvama i tamo najbolji treniraju po dva put dnevno imaju individualne treninge, ujutro ili poslijepodne, ovisi o školi, onda svi zajedno treniraju u večernjim satima. Meni je jako drago što što imam tako dobre prijatelje i što su mi omogućili da to mogu raditi s njima i što sam već čak mogu reći dio njihovog tima. Vratila se i olimpijska pobjednica iz Tokija Matea Jelić i sada je sto posto glavom u natjecateljskom taekwondou, vratila se skroz nazad i sada pokušava da isto bude kandidat za Los Angeles.

Nevene, posložio si klub onako kako si htio, sada si zadovoljan, je li imaš dovoljno termina za rad?

-Pa još nam traju ti upisi, mogu reći da smo u vrijeme korone totalno jako opali brojčano i sada smo se vratili na to kako smo i prije bili. Termina još ima za popuniti, to ćemo popuniti s programima koje radimo, tako da dvorana non-stop radi i radi nam i naša klupska teretana. Kažem. sada imamo te programe vrtićancima taekwondo motorička radionica i akrobatika ili gimnastika koju ćemo raditi. Tako da evo popunjavamo termine, sada ćemo mi treneri malo produžiti radne sate da pokrijemo sve grupe i termine, da budu i neki raniji termini, da produžimo naš rad, trudimo se, radimo i super je.

Volimo reći da je u stvari što se tiče Hrvatske taekwondo rođen u Karlovcu, je li još uvijek veliki interes za bavljenje tim sportom?

-Pa nije onako kako je prije bilo, ali evo u Karlovcu su tri kluba, svi imaju dosta članova tako da mogu reći da je još uvijek taekwondo zanimljiv i po broju po broju članova u sva tri kluba. Tako da vidim da nije ništa taekwondo izgubio što se tiče brojnosti članstva kao prije, ali prije se lakše dijete uputilo u sport, mislim da se prije lakše dolazilo, sad treba više truda da se dijete dovede u klub, to je dosta težak zadatak. Mi se trudimo po školama, imamo dobru suradnju sa školama. Napunimo mi kapacitete, ali ne možemo previše, jer smo ograničeni s dvoranom i prostorom, ali evo trudimo se stvarno da budemo u potpunosti kapacitirani, a tako i drugi klubovi. Tako da ima puno zainteresiranih, ali veća je muka doći do njih, nego što je bilo prije.

Dok su prostorije kluba bile na Baniji imao si odličnu suradnju s Osnovnom školom Banija, iz te škole bilo je najviše članova, kakva je sada situacija?

-Sada iz Osnovne škole Banija imamo najmanje članova, najviše imamo iz Osnovne škole "Braća Seljan", koja nam je tu najbliža i to nam je sada baza. Ne držimo se više kao prije samo jedne škole, sad idemo pod svim školama i djeca dolaze iz svih dijelova grada, čak i Osnovne škole Dubovac, tko god prepozna dobar program doći će, tako da po tom pitanju nemamo problema.

Jesu li tvoja djeca još čvrsto u taekwondou, svi su u klubu ravnopravni, imaju li oni neke dodatne tretmane?

-Da, uporno i marljivo treniraju, sada učimo to da tata nije na treningu tata, nego tata trener, sin je to dobro prihvatio, kćer još nije. Oni dolaze redovno na treninge, oni treniraju, puno treniraju, lako mi je s njima, zato što kada smo doma, kiša pada, onda mi trening odradimo doma, ne moramo čekati ponedjeljak i odlazak u dvoranu. Oni odlaze na treninge u Split, tamo imaju svoje prijatelje, svoju ekipu, tako da s njima idem redovno na treninge u Taekwondo klub "Marjan". Sada pokazuju zanimljive stvari, tako da vjerujem da ćemo nešto napraviti. Ništa ne forsiram, kako bude bit će, ja se trudim, dat ću sve od sebe da uspiju, a ako bude bilo dobro bit će, ako ne, probali smo.

Sada si miran i opušten, zaposlen si preko Karlovačke sportske zajednice i možeš mirno raditi, koliko ti to znači?

-Da, klub dobro funkcionira financijski, egzistencija je osigurana i uopće sada nije više upitno niti neki problem nešto financirati, ali jednostavno više nema tog stresa i baš mi je gušt raditi sada s tom djecom i stvarati nove sportaše. Prije nisam vjerovao da ću moći ovako smireno raditi, to je stvarno pravi gušt. Bili smo tijekom ljeta i na ljetnom kampu u Crikvenici, vodili smo dvadeset tih malih natjecatelja i to je tako bilo fino odrađeno, to je bio takav gušt s njima raditi. Kada radimo ja vodim statistiku nekakvih rezultata, ne znam, od taekwondoa, od natjecanja, od njihovih morfoloških karakteristika, od svega i funkcionalnih sposobnosti i sada sam bilježio veliki napredak u odnosu na prošlu godinu. Koji je to napredak, pa to je čudo, prošle godine nisu mogli neke stvari odraditi, jedva su jednu seriju napravili, sada su radili tri serije bez problema. Tako da vidim gdje se nalazimo, oni jesu godinu dana stariji, ali napredak je znatan, radili su neke stvari jako dobro, mislim da je to najveća vrijednost i potvrda da smo na dobrom putu i da dobre stvari radimo.