Prvi Karlovački

Karlovačke hokejašice: U ekipi su igračice od 12 do 45 godina, pravilo broj jedan je: U klubu nema „Vi“

Autor: Ksenija Begović

20.02.2022

Arhitektice društva

Počelo je od skupine roditelja koji su dovozili djecu na trening i sami poželjeli naučiti klizati ili naučiti bolje klizati

Nema boljeg načina da se ispuca stres nakupljen tijekom dana nego u hokeju, sažela je Nikolina Nina Gačić svoje razloge zašto se bavi ovim sportom. Hokej je sport koji, bar na ovim prostorima, još uvijek nije percipiran kao „ženski“ sport, no Nina dodaje da je to sjajan način rekreacije.

Ženska ekipa hokeja na ledu i inline hokeja posebna je po tome kako je nastala, a kroz proteklih pet godina sve je više djevojaka i djevojčica koje se uključuju. Nina je jedna od osnivačica ženske hokejaške ekipe, a sve je počelo kad je njezin sin počeo trenirati hokej sa šest godina.

To je u početku bila tek nekolicina ljudi, sedmero maksimalno. Počelo je od skupine roditelja koji su dovozili djecu na trening i sami poželjeli naučiti klizati ili naučiti bolje klizati. Tada su nas muškarci zapravo motivirali i pojačali našu želju za radom i treniranjem. I već u toj prvoj sezoni, malo ću se sirovo izraziti, uvalili  su nam palice i opremu i tako smo krenule. Profilirale su se samo žene i ozbiljno smo primile posla. U zimskoj sezoni 2016./2017. ozbiljno smo počele trenirati. Kroz hokej se skupila zaista šarena skupina žena – profesorice, pravnice, magistre šumarstva, inženjerke zaštite na radu, ekonomistice, kozmetičarke, agronomke… Zacrtale smo si cilj da privučemo što više mladih igračica. One su i došle nekoliko sezona kasnije i sad nas je ukupno 25, a raspon godina nam je od 12 do 45, ispričala je Nina.

U toj jezgri od koje je nastala ženska hokejaška ekipa nisu bile osobe s nekim prevelikim prethodnim iskustvom u bavljenju sportom, a Nina tvrdi da onaj tko se jednom okušao, hokej ga preuzme i iz kluba se ne odlazi.

Hokej je toliko adrenalinski dobar i to je, rekla bih, sport za ispucat svu nakupljenu lošu energiju preko dana. Takav dobar osjećaj ne mogu vam opisati. Za to je hokej sport broj jedan. Kad jednom probaš, kad te prihvati skupina, kad se involviraš u ovaj klub izlaza nema. Svi mi svoje živote organiziramo i prilagođavamo tome. Imam i gimnastičarku, djeca svaki dan treniraju i treba to sve uskladiti, njihove rasporede i moje pa i muž je sportu. No, ponavljam hokej je fenomenalna stvar i nisam niti u jednom trenutku pomislila da uzalud gubim vrijeme. Ljepota ovog sporta je što rapidno napreduješ, a pogotovo kad djeca krenu trenirati, kaže Nina.

Nina je u dobnoj skupini 40+, a uz nju svoja iskustva u hokeju i zašto vole ovaj sport podijelile su i srednjoškolke Mia Šnajder i Lucija Špigelski, te jedna od najmlađih članica Buga Vlašić kojoj je tek 13.

Mia i Lucija zajedno su došle na prvi trening.

Inače volim klizati, a Leonardu, prijateljicu iz kluba znala sam iz grada i znala sam da trenira hokej i bilo mi je fora. Zato sam došla. Prije svega radi leda, ali i inline mi je super, priča Mia.

Brat je počeo trenirati dvije godine prije mene pa sam došla s njim na trening to je bilo samo u sezoni leda. Mia i ja smo došle skupa na taj prvi trening i jednostavno sam ostala, dodaje Lucija.

I Buga je pomalo slučajno „uklizala“ na hokej.

Ja sam došla zbog prijateljice Nike. Bila sam kod nje i kad je krenula na trening otišla s njom probati.  Hokej sam stvarno zavoljela.

Pitam ih kako su reagirali roditelji kad su rekle da će se baviti hokejom. Mia kaže da je njezinima pomalo puklo srce kad je nakon devet godina treniranja taekwondo-a odlučila prestati i posvetiti se hokeju. Lucija je također prethodno trenirala nekoliko sportova, a rukomet najduže, ali hokej je jednostavno ljubav. Buga je bila i gimnastičarka i atletičarka i rukometašica, a sad je hokejašica i vjeruje da će to i ostati.

Sve su od roditelja dobile sličnu preporuku – da u tom sportu ustraju. Razlog je možda i financijske prirode, uskače pojasniti Nina, pogotovo kad se radi o djeci.

Oprema definitivno nije jeftina, a pogotovo kad netko počne trenirati kao dijete. Noga raste iz za svaku sezonu treba kupovati nove klizaljke ili role.

Tko bolje kliže i tko je bolji – cure ili dečki?

U klubu nema ljubomore. Klizanje je klizanje, svejedno tko kliže, kaže Mia, a djevojke dodaju da je uvijek zanimljivo na zajedničkim treninzima ili ako haklaju cure protiv muške ekipe. Tu su uvijek posebno nabrušeni.

A kako pak reagiraju dečki koji nisu u hokeju?

Pa neki su mi dečki rekli da to baš nije sport za cure. Ako idemo na klizanje, a ja bolje kližem, onda ga učim klizati, smije se Mia.

Meni su neki dečki rekli da uopće ne znaju što je hokej, priča Lucija.

Naime, o hokeju ima dosta predrasuda. Po nekim statistikama to je drugi najgrublji sport, ali je i drugi najteži, odnosno fizički najnaporniji sport, (na prvom mjestu je boks). Mišljenje je da u hokeju ima dosta povreda, no to nije slučaj.

To je sport kao i bilo koji drugi, na koncu nogu možete slomiti na nogometu, rukometu, rekla bih da je rukomet puno grublji sport po pitanju ozljeda, kaže Nina i dodaje da je pokoja ogrebotina bila u početku jer je nedostajalo opreme, sad to nije slučaj.

Pitam djevojke je li oprema teška i nezgodna za nošenje?

Nije teška, ali treba vremena da se navikne na nju, rekla je Lucija, a kolegice dodaju da je zato ljeti naporno.

Skinem kilu i pol svaki trening, dodaje Mia.

Nina se prisjetila početaka i treninga na Vunskom polju, jer nije bilo druge mogućnosti za treniranje. Sad Klub hokeja na ledu Karlovac i Inline hokeja ima dvoranu u bivšoj vojarni Luščić, što je opet olakšalo treniranje.

Ljeti smo trenirali u pet popodne jer nam je kasnije bio mrak i ne vidimo, a u pet popodne sunce, + 40 stupnjeva. Kasnije smo nabavili i svjetleći pak da možemo trenirati po mraku.  

Većinu vremena treniraju na rolama, zbog nedostatka leda, iako se naoko čini vrlo slično, puno je razlika između klizaljki i rola, a što naše sugovornice preferiraju.

Led! Definitivno led!, u tome su jedinstvene.

Led je brži i zato je ljepše na ledu, kaže Nina.

Prijelazi klizaljke – role nisu uvijek jednostavni, ono što možeš na klizaljkama, ne možeš na rolama i obrnuto.

Što duže treniraš lakša je prilagodba s jednog na drugo u početku ipak nije bilo tako. Mi recimo trenutačno treniramo na rolama, a prvenstvene utakmice igramo na ledu, pojašnjava Nina.

U ekipi igraju zajedno tinejdžerice i hokejašice u „najboljim godinama“. Znači li to da mlađe članice dozivaju: „Teta Nina!“, „Gospođo!“?

Pravilo broj jedan kad dođu u klub je – u klubu nema „Vi!“, kaže Nina.

Nije to baš jednostavno. Mene je mama naučila da svima koji su stariji od mene moram govoriti „Vi“. Ja govorim i onima od 25 „Vi“ pa i onima koji su viši od mene, smije se Lucija.

U klubu je zaista obiteljska atmosfera, zajedno proživljavamo i lijepo i ružno. Kad smo počeli kao „starci“ trenirati toliko smo postali povezani da je klub postao mjesto izlaska. Zajedno slavimo rođendane, planiramo izlete, jedni druge potičemo da probamo i druge adrenalinske sportove, dodaje Nina.

Ženska se hokejaška ekipa danas može pohvaliti da ima tri reprezentativke – Mirnu Sertić, Miu Primužak i Leonardu Mikšić te još četiri potencijalne reprezentativke. A gdje bi im bio kraj kad bi imale mogućnosti više trenirati na ledu?

Da imamo kroz sezonu duže led mislim da bi to bilo općenito bolje za svu djecu, ne samo za one koji treniraju hokej, zaključuje Nina.

Postoje neke najave da bi inline hokej mogao postati i olimpijski sport na sljedećim ljetnim igrama, a tko zna možda su i naše sugovornice buduće olimpijke, što im svakako želimo.

A neke to možda potakne na razmišljanje… o ledu.

Foto: Dinko Neskusil