Karlovac, malen grad bogate prošlosti
VIŠE IZ RUBRIKE

Karlovačke ulice ispunila je povijest na najljepši mogući način, ostavila je trag na arhitekturi, ali i u srcima Karlovčana koji su s koljena na koljeno prenosili našu, usmenu baštinu, pričajući o bogatom i slavnom gradu na četiri rijeke.
Koliko je Karlovac zapravo bogat grad često zaboravimo, a danas ga zajedno ponovno otkrivamo!
Nekada davno, dalekog ljeta 1579. godine započela je priča Karlovca - sagrađena je karlovačka tvrđava, a isto ljeto opskrbljena je puškama i streljivom kako bi se obranila od turskih napada. Prve topove dobila je tek godinu i pol kasnije. Po naredbi utemeljitelja Karlovca, nadvojvode Karla II. Habsburškog, dopremljeni su iz Zagreba 1581. godine. Srećom, za to nije znala turska vojska i kašnjenje teškog naoružanja nije ugrozilo obranu. Jeste li znali, da je karlovačka tvrđava opravdala gradnju, naime, turska vojska nije ju uspjela osvojiti unatoč čak devet opsada, od 1592. do 1672. godine. Karlovačka vojna posada istaknula se i u drugim bitkama s Turcima, osobito konjica predvođena generalom Andrijom Auerspergom u pobjedi kod Siska 1593. godine.
Iduća karlovačka priča, ticala se brojnih žitelja grada, stvarala je strah i trepet kod ljudi, a na kraju smo dali vječni zavjet. Najveća počast kuge poharala je Karlovac 1691. godine, posljednja je bila 1733. Većina građana je izbjegla. Kada je opasnost prošla, Karlovčani su ispunili zavjet Bogorodici, podigavši na središnje trgu (Starom placu, danas Trg bana Josipa Jelačića) kao zahvalu za kraj nevolje i ozdravljenje kip Bogorodice, to je bio prvi javni spomenik, te crkvu blažene Djevice Marije Snježne podno drevnog Dubovca.
Za vrijeme francuske vlasti, od 1809. do 1813. Karlovac je povlašten, grad kulture i umjetnosti, a tada je i spadao u općine kojima je gradonačelnika, odnosno tada mairea, imenovao sam francuski car Napoleon. Tu su povlasticu u Hrvatskoj imali još samo Zadar i Dubrovnik.
Svoj puni sjaj, naš grad je doživio tijekom Hrvatskog narednog preporoda. Karlovac je tijekom Ilirskog preporoda, uz Zagreb bio "najdomoljubniji i najkulturniji" grad u Hrvatskoj. Uživao je i drugo "zlatno doba" trgovine. Na poticaj iliraca uveo je, bez dopuštenja Beča, hrvatski jezik u javni život. U Karlovcu su tiskani spisi Ilirskog pokreta. Također, ovdje je osnovano "Ilirsko čitanja družtvo", druga čitaonica u Hrvatskoj. Karlovački i zagrebački ilirci prvi su se puta u Hrvatskoj, 1839. godine, zauzeli za gradnju Ilirskog teatra u Zagrebu.
Zanimljivu priču donosi 19. stoljeće, tada su štapovi za šetnje ušli u modu, Karlovac je postao jedan od najznačajnijih svjetskih proizvođača "congo" štapova ili po domaći, batina. U gradu je otvoreno nekoliko tvornica batina. Najznačajnija je bila u vlasništvu Bartola Polića, osnovna 1888. godine, čiji su pogoni bili na Dubovcu. Godišnje je proizvodila i do 600 tisuća batina, a čak tri petine izvozila u Ameriku. Karlovačke "congo" batine bile su jako cijenjene, a izrađivane su od mladica pitomog kestena kojim obiluju šume okolice.
Za kraj, šest dana u Karlovcu je bila voda do grla. Najveću poplavu Karlovac je doživio u proljeće 1775. godine. Karlovačke rijeke izlile su se iz korita i preko bedema prodrle u grad. Karlovčani su živjeli na katovima kuća i tavana. Grad je posljednji put bio poplavljen 1966. godine. Nakon toga, izgrađen je nasip uz Kupu i Koranu, a '84. prokopan je i kanal Kupa-Kupa.
Naš grad skriva puno toga, mnoge priče još su neotkrivene, a na vama je da ih otkrijete! (ma)
foto: Visit Karlovac