Ivančica Šebalj, turistički vodič: Groblje govori o životu grada, samo ga treba vidjeti drugim očima

Puno puta sam doživjela i od kolega vodiča i od poznanika pa i od turista da me pitaju: ''Pa, što vodiš ljude po groblju?''. Nekad je to pitanje i sarkastično i podsmješljivo. Uvijek im kažem: ''Dođite vidjeti!''. Kada dođu najčešće zaborave da su na groblju i sigurna sam da će ga nakon toga promatrati drugim očima, ispričala je Ivančica Šebalj, turistički vodič (između ostalog) koja jedina vodi turističke ture na dubovačkom groblju.

Tjedan je upoznavanja znamenitosti europskih groblja, a budući da je i Katoličko groblje Dubovac u Udruzi znamenitih groblja Europe i Zelenilo se uključilo u ovu manifestaciju pa Ivančica otkriva djelić zanimljivosti i ljepota koje skriva staro gradsko groblje.

Kako je rekla na početku, kad spomenemo groblja prosječnom žitelju ovih prostora to izaziva nelagodu. No, groblja su u europskim zemljama čak i uobičajeni dio turističke ponude, a Ivančica je sebi zadala cilj da tako bude i u Karlovcu, a ako nije do sada - svojim će vas pričama o groblju sasvim sigurno ''pridobiti''.

-Groblja se prvenstveno smatraju mjestima za ukop mrtvih, a smatram da zapravo nisu nastala radi mrtvih, nego radi živih. Pitaš me zašto je groblje bitno za turizam? Najkraći odgovor bio bi zato što groblje govori o životu grada. Na groblju je sve, od onih običnih ljudi, koji na prvi pogled nisu dali nikakav doprinos gradu, ali zapravo jesu jer bez njih i njihovog postojanja nema niti grada. Tu su poznati ljudi iz najrazličitijih područja umjetnosti, kulture, gradnje, inženjerstva… Znamo da je Katoličko groblje osnovano 1820., znamo tko je prvi pokopan, ali taj grob nije sačuvan, najstarija sačuvana nadgrobna ploča je iz 1833. godine… Imamo čitav niz nadgrobnih spomenika i ploča i možemo ih složiti po redu i vidjeti čitavu povijest grada, jer groblje je zapravo neraskidivo povezano s gradom.

Zanimljiva je i sama povijest groblja na Dubovcu, za koje su u 19. stoljeću postojali jasni propisi što svjedoči o kulturi ovog grada. Tada se javila želja da se na groblju grade arkade po uzoru na Mirogoj, no grad se u to vrijeme počeo širiti prema Korani i nije bilo novca za poduzetnički pothvat izgradnji arkada uz sadašnju Primorsku ulicu.

Ivančica Šebalj ljepotu groblja vidi i u samoj lokaciji, u prirodi koja ga okružuje, zvonicima obližnjih crkvi, a kako voli reći prilikom vođenja – na Dubovcu je početak i kraj, jer tu je i Stari grad Dubovac gdje su najstariji tragovi života na području grada.

-Groblje je neiscrpan izvor tema, možemo napraviti turu samo o književnicima, o gradonačelnicima, možemo raditi turu koja nema veze s osobama koje su na groblju pokopane, samo o kulturnim spomenicima, možemo raditi turu koja će samo pratiti anđele…

Neizostavno će ipak spomenuti i znamenite ljude koji su pokopani na dubovačkom groblju.

-Ono po čemu je groblje značajno za cijelu Hrvatsku je da je tu grob Dragojle Jarnević, jedne od dviju  priznatih ilirkinja iz vremena Hrvatskog narodnog preporoda. Ona i grofica Erdody jedine su žene koje se nalaze na letku iz tog vremena koji nosi naslov „Muži ilirskoga doba“. Dragojla je Karlovčanaka, koja je rođena i umrla je u Karlovcu i živjela ovdje dobar dio života. Bilo je ideja da ju se sahrani na Mirogoju s ostalim ilircima i da joj se na to ukaže čast, ali Karlovčani je nisu dali i dobro je da nisu jer je time pokazano koliko je Karlovac bio bitan u to vrijeme.

Vodeći turu Katoličkim grobljem Ivančica kaže ima nekoliko mjesta, naziva ih malim ''pozornicama'' i na svakoj nastoji prenijeti priču ili o pokojniku, ili o spomeniku od kojih mnogi pričaju svoju priču ili pak o ''običnim'' ljudima koji su opet nekim svojim životnim pričama utkani u povijest grada.

Zanimljiva je priča koju rado priča - o grobu jednog od znamenitih gradonačelnika Ivana Banjavčića.

- Postoji grob na početku groblja na kojem ću pričati jednu ozbiljnu životnu priču, čitav proces života, smrti i prolaznosti života, a groblje nas upravo uči o prolaznosti života. Ima mjesto gdje volim ispričati i neku šaljivu priču, da posjetitelje malo i nasmijem, govorim o umjetničkim djelima i tu napravim dramu jer se oko jednog spomenika, u vrijeme kad je postavljen, doslovno vodila drama. Kad je pokopan gradonačelnik Ivan Banjavčić naručen je spomenik od Ivana Kerdića, znamenitog umjetnika. On je napravio muški akt koji skršen stoji na tom spomeniku. Polemike su se vodile je li takvom spomeniku mjesto na groblju. Srećom ipak je sačuvan, ističe Ivančica, ali dodaje da će ispričati priče i o ''običnim'' ljudima, tko je vozio prvi automobil u Karlovcu i još puno zanimljivosti.

Često joj postavljaju i pitanje hoće li turističke ture biti proširene na Vojno i Židovsko groblje koja su oba starija od Katoličkog groblja.

-Na ovome sigurno nećemo stati. Imamo u planu proširiti ove obilaske i s novim turama jer stvarno ljudi to traže. Redovito na Katoličkom groblju kad vodimo nakon svake ture netko pita kad ćete Židovsko i Vojno groblje voditi. Ta dva groblja svakako imaju veliku vrijednost.

I na kraju, kako se groblje Dubovac nalazi na raskrižju puteva, Ivančica napominje da to ne mora značiti da se putevi razilaze, nego da to bude mjesto susreta.

- Često se čuje da nije dobro da se susrećemo na groblju, ali ja mislim da je dobro jer to znači da smo živi i da možemo iskoristiti još puno lijepih trenutaka. I tu se vraćamo na onu priču s početka i grob obitelji Jordan. Na njemu su tri skulpture, od kojih jedna prikazuje zemaljsku tugu, figuru koja plače, druga prikazuje anđela koji dušu nosi u nebo i treću, koja je meni omiljeni dio tog spomenika, a to je lik koji nosi klepsidru, pješčani sat s krilima koji simbolizira život koji bespovratno teče. Kako u pješčanom satu niti jedno zrnce ne možete vratiti kad padne u donji dio, tako ni u životu niti jedan trenutak ne možemo vratiti. I to je ono čemu nas groblje uči da spoznamo prolaznost života i iskoristimo svaki trenutak, zaključuje Ivančica Šebalj.

Ukoliko još niste danas (3. lipnja) u 18 sati stignete s Ivančicom Šebalj krenuti u zanimljivu šetnju među grobovima.

Foto: Dinko Neskusil