"Imamo 55 godina i u principu idemo dalje, vrijedno radimo i trudimo se da budemo što bolji"

Taekwondo klub "Karlovac" obilježava ove godine 55 godina djelovanja i neprekinutog uspješnog rada. Karlovac je poznat kao grad u kojem su utkani korijeni i prvi počeci taekwondoa u Europi. Taekwondo klub "Karlovac" najstariji je taekwondo klub u Karlovcu  i svih 55 godina radi na promociji taekwondoa u Hrvatskoj i Europi. Povodom obilježavanja 55 godina djelovanja klub je nedavno organizirao u Sportskoj dvorani na Rakovcu međunarodno natjecanje "8. World Hallelujah Cup 2023" - "Croatia Karlovac Open 2023.". Na turniru su sudjelovala 493 sportaša iz 48 timova iz dvanaest zemalja. Taekwondo klub "Karlovac" odlično je organizirao ovo natjecanje, a bio je i rezultatski uspješan, osvojeno je ukupno osamnaest medalja. O radu kluba, članstvu, 55 godina djelovanja i o ovom velikom natjecanju razgovarali smo s trenerom u klubu Adamom Mraovićem.

Kakva je situacija u klubu, koliko je članstvo?

-Situacija je, mogao bih reći, vrlo dobra, imamo oko 70 članova, to su mlađi kadeti, kadeti, juniori i seniori. Evo ove godine smo obilježili s ovim našim međunarodnim turnirom 55. godišnjicu rada i postojanja kluba i u principu idemo dalje, vrijedno radimo i trudimo se da budemo što bolji.

Taekwondo klub "Karlovac" djeluje 55 godina, jedan je od najstarijih na ovim područjima i zaslužan je za razvoj taekwondo u Hrvatskoj i Europi, koliko vam to znači?

-To je zaista velika stvar, evo sada je Svjetska taekwondo federacija obilježila 50 godina postojanja za vrijeme Svjetskog prvenstva u Bakuu u Azerbajdžanu, a mi smo obilježili 55. godišnjicu, znači stariji smo od Svjetske taekwondo federacije. Da, može se slobodno reći da su korijeni europskog taekwondoa u Karlovcu.

Vi imate treninge u Atomskom skloništu na Rakovcu, koliko trenirate, kada su treninzi?

-Tako je, treniramo u Atomskom skloništu na Rakovcu, svaki dan su treninzi, imamo treninge za sve dobne skupine. U ponedjeljak, srijedu i petak su treninzi za ove najmlađe od 7 do 8 sati, treninzi za starije su od 8 do 9 sati i 30 minuta ili do 10 sati, zavisi kako koji dan. Utorkom i četvrtkom su više onako borbeni treninzi, malo se radi tehnika i forme i u principu cijeli tjedan smo u pogonu.

U prednosti ste jer imate svoj prostor i možete trenirati koliko hoćete, koliko vam to znači?

-Da, to je prednost, jer se možemo organizirati kako hoćemo. Kod nas je još i Boksački klub MB boxing i tako da oni isto imaju svoje termine, ali oni su se nekako ranije uskladili, tako da mi u principu navečer imamo dvoranu isključivo za taekwondo.

Koji put kod vas znaju biti podstanari i članovi Mačevalačkog kluba "Karlovac", kakva je suradnja s njima?

-Trener Mačevalačkog kluba "Karlovac" profesor Krešimir Profozić moj je veliki prijatelj. On zna nekada ubaciti i članove našeg kluba u svoj trening i s njima odraditi nekakve koordinacijske vježbe i koji kondicijski trening, on ima iskustva i dosta je domišljat i ima razne ideje. pa onda tako razmjenjujemo neka iskustva.

Jeste li u klubu zadovoljni s turnirom "Karlovac Open", s brojem natjecatelja i s kompletnim natjecanjem?

-S obzirom da je znači paralelno s našim turnirom bilo Svjetsko prvenstvo u Bakuu u Azerbajdžanu puno klubova, natjecatelja i trenera bilo je tamo, mi smo zadovoljni s odazivom. Mi smo okupili nešto manje od 500, čini mi se 493 natjecatelja iz 12 zemalja i 48 klubova što mislim da je jedna pozamašna brojka i da zaista s odazivom možemo biti zadovoljni.

Da bilo je kao u košnici, borilo se na tatamijima, sve je bilo zauzeto, jeste li u klubu zadovoljni s organizacijom?

-Da, tatamiji su cijelo vrijeme bili zauzeti. U principu, mi smo napravili ove godine organizacijski jedan tim sudaca viška, tako da obično prijašnjih godina i tako i na nekim drugim turnirima zna se zaustaviti borilište po borilište, pa onda suci odu na pauzu i ručak i tako to. Međutim, evo mi smo imali cijelo vrijeme sudački tim viška tako da nismo zaustavljali natjecanje, išli smo konstantno cijelo vrijeme u kontinuitetu.

Vidio sam da su bili uključeni članovi kluba u organizaciju i da su roditelji pomagali, kako je to bilo?

-Roditelji su puno pomogli, članovi najmlađi i ovi stariji, svi su bili uključeni. Baš smo se dobro organizirali i stvarno smo napravili veliki posao. Nije to bilo lako, bilo je puno tih nekakvih sitnih detalja, od opreme, od tih tatamija, trebalo je to sve posložiti, malo urediti onaj ambijent s obzirom da su bili predstavnici iz Južne Koreje iz World Sport Mission, tako da to je bilo vrlo bitno da se to sve uskladi i da to izgleda onako da bude na nekoj razini, da sve bude kvalitetno. Tu je ta dugogodišnja suradnja s Južnom Korejom, oni dolaze kod nas, ljudi iz kluba idu kod njih i tako je to već godinama. Oni su napravili poslije neko izvješće o tome turniru, tako da su i oni isto bili izuzetno zadovoljni s organizacijom turnira.

Jesi li bio zadovoljan s nastupima članova kluba?

-Pa jesam. Mi smo ekipno osvojili drugo mjesto od svih klubova, dobro su se pokazali, mislim da su mogli još bolje, ali smatram da ipak je tu bilo malo i stresa pred domaćom publika, bili su umorni jer je većina njih i pomagala i obično kad mi organiziramo turnir, ipak je to jednom godišnje, onda sve snage usmjerimo prema tome da budemo što bolji i kvalitetniji domaćini.

Podršku su vam dali i svi karlovački klubovi, koji su došli na turnir, koliko vam je značio njihov dolazak?

-Da, svi su bili tamo, svi su došli na natjecanje. Došli su i "Prana", "Banija Pandas" i došli su i članovi "Ozlja". Tako da stvarno bili su i prijavili su dosta natjecatelja, dali su svoj doprinos organizaciji natjecanja i svi su ti klubovi bili dosta uspješni na turniru, osvojili su puno medalja.

Natjecatelji tvog kluba osvojili su ukupno osamnaest medalja, bilo je i zlatnih, moraš li nekoga posebno pohvaliti?

-Posebno bih istaknuo našu kadetkinju Leu Oparnicu, ona je bila je najbolja kadetkinja turnira. Baš si je dala truda, sve tri je borbe više manje završila s prekidima. Ona se izuzetno trudi na treninzima, puno trenira tako da je ona zaslužila da je pohvalim. Mislim da će ona u budućnosti postići dobre rezultate u taekwondou. Daleko od toga i drugi su tu isto, trude se, ali evo baš na ovom turniru istaknuo bih nju.

Znači li to da se na treninzima ozbiljno radi?

-Da, ozbiljno se radi na treninzima, to su ozbiljni treninzi, nisu lagani, nije to lako za izdržati, to zahtjeva veliku kondicijsku spremnost, puno snage, s obzirom da oni imaju i izvanškolske aktivnosti i da su sada u toj fazi školovanja, neki idu prema srednjoj školi, neki će sada poslije srednje škole i na fakultet tako to je sve uz sport. Nije to lako u današnje vrijeme, kažem, zaista imaju puno obaveza sa strane i onda još i sport. To je po meni jako pozitivno i danas, sutra mislim da će im taj sport i ti rezultati puno koristiti, da će biti istaknuti članovi našeg društva.

Jesi li se kompletno posveti trenerskom pozivu?

-Još se nisam kompletno posvetio trenerskom pozivu, ja sam inače primarno struka fizioterapeut i studiram sestrinstvo. Radim u Centru za rehabilitaciju Nada u Karlovcu, radim s jednom posebnom populacijom i mogu reći da sam ponosna, što radim na tom radnom mjestu. To je jedan baš plemenit posao i to je jedna specifična populacija, tako da nisam još potpuno u trenerskom pozivu, ali s obzirom da sam završio i tu trenersku školu i da imam adekvatne diplome i da to sve me vodi prema tome. Dugo sam u tome, 28 godina se bavim taekwondoom, tako da to nije malo, praktički više od polovice koliko klub postoji, ja sam član tog kluba i mislim uvijek ću ostati. Ja sam uvijek tu da pomognem i da podmetnem svoja leđa koliko god mogu i stvarno mi je drago da sam dio te priče, jer ja prije svega volim to što radim, uživam u tome.

Koji pojas imaš u taekwondou?

-Ja sam nositelj četvrtog dana crni pojas i sad se upravo pripremam, vježbam, bit će za mjesec dana polaganje, pa idem za peti dan polagati. Više se ne natječem, bio sam natjecatelj u borbama i u formama, inače sam i sudac prve klase u taekwondou. Tako da to me je isto zanimalo s obzirom da sam se borio, da sam prošao taj dio, u tom suđenju bitno je da imate nekog iskustva da znate kako borba funkcionira i u principu mi kao suci smo tu da natjecanje bude ravnopravno i mi smo u ulozi da zaštitimo te natjecatelje i na kraju krajeva da se borba održi po nekakvim pravilima.

Kakvi su planovi, ima li još natjecanja, hoće li biti pauza u treninzima?

-Punih 55 godina nije nikad bilo pauze, nikad nismo pauzirali, tako da ćemo nastaviti s treninzima i preko ljeta. Još imamo neke manje turnire u Senju i Grobniku, to su manji prijateljski turniri, tu planiramo još nastupiti. Nastavit ćemo trenirati i onda idemo na pripreme na Korčulu, to će biti pripreme od dva tjedna i odmah po završetku priprema, nastupit ćemo na turniru "Korčula Open", kojim ćemo otvoriti sezonu. Na pripreme na Korčulu vodit ćemo 15 do 20 natjecatelja, toliko ih vodimo svake godine na pripreme. Oni koji neće ići na Korčulu, trenirat će u Karlovcu, za njih će biti organizirani treninzi, više kondicijskog tipa, ali kažem uglavnom treninzi će biti organizirani, treninzi se neće propuštati.

Što vas očekuje u drugom dijelu sezone?

-Ova državna natjecanja i ti kriterijski turniri su završili, ali čim sezona krene onda malo po malo vidimo, jer obično nakon priprema njima noge budu teške i tek nakon nekog vremena, nakon par turnira, onda to sve krene na bolje i onda se zapravo vidi rezultat ih priprema. Rezultat obično nije vidljiv odmah po završetku priprema.

Što bih istaknuo u ovom dijelu sezone, je li bilo nekih uspjeha na tim natjecanjima?

-Imali smo državno prvenstvo za kadete, tu se nažalost nismo plasirali. Imali smo jednog mlađeg seniora Ivana Ćelića, on je osvojio srebrnu medalju u seniorima plus 87 kg. Nažalost, Lea Oparnica ima neku ozljedu koja ju je dosta spriječila u principu u ostvarenju nekog rezultata, mada je bila nadmoćnija. Još se pojavila jedna nova stvar, znači sada je svjetski i europski taekwondo imao jedan pilot projekt, koji još uvijek traje, a to je znači da više nisu sudionici po kategorijama, nego su i po visini, znači određena visina, od određenog znači tipa, karikiram od 148 do 152 cm i recimo od 41 do 55 kg, znači to su sad velike oscilacije i ja osobno smatram da to nije baš najbolji način i mislim da to u budućnosti neće zaživjeti, ja se barem nadam.

Taekwondo se dosta promijenio, uključena je elektronika u borbe. Kakvo je tvoje mišljenje o tome?

-Da, taekwondo se promijenio, uključena je elektronika i sada se može puno više bodova osvojiti, napravili su da i ti udarci iz okreta nose više bodova. Znači netko tko možda nije određene visine, koji je možda malo sporiji, ima isto mogućnost zapravo da postigne više bodova. Općenito, to je sad jedan moderan taekwondo, općenito sport je otišao prema naprijed tehnološki. Tu su htjeli isključiti znači te suce što više, znači da je sve elektronika, ili imate određenu jačinu koju morate plasirati znači na taj oklop, nosite nožnice na stopalima koje imaju senzore, oklopi imaju senzore i kada se to dvoje poklopi na određenu jačinu u kilo julima zapravo vi na taj način postižete bod, postoje još nekakvi tehnički bodovi, udarci iz okreta gdje dodaju suci. Htjelo se isključiti što više znači neki ljudski faktor da sada tehnologija tu presudi. Treba se svemu prilagoditi, trebamo pratite trendove, a sada mišljenja su podijeljena.

Je li se htjelo da više u borbama ne odlučuju toliko suci?

-Da, htjelo se da ne odlučuju suci, nego tehnologija. Postoje sada i te kamere, borbe se snimaju, pa se može uvijek tražiti taj video replay i znači moraju pred vama pokazati snimku i pred drugim trenerom i praktički sve se vidi.

Taekwondo klub "Karlovac" je i najstariji taekwondo klub u Karlovcu i imate tu tradiciju, dakle pred vama je jedna velika borba da se dokažete, imate li snage za to?

-Imamo snage, imamo želje, imamo volje tako da samo treba raditi, imamo i dovoljno trenera. Uz mene su Nikola Badovinac, on je znači zadužen za kondiciju, Mario Tomac, on se bavi kombatom i tim samoobrambenim tehnikama, tako da i on tu puno pomaže. Već smo spomenuli Krešimira Profozića, tu je i jedan naš dugogodišnji član Davor Stipetić. Imamo dobru ekipu trenera.

U klubu treniraju i djeca izbjeglice iz Sirije, kako oni rade?

-Prognanici su dobili ovdje i nove domove i zapravo novi početak, uključeni su i u školstvo i moram reći da su vrlo požrtvovani i da cijene to što imaju. Djeca redovito treniraju i mogu reći da su vrlo talentirana, osvajaju i medalje i imaju taj borbeni duh, vjerojatno ih je život na neki način tako naučio, jednostavno borba za opstanak, što ja kažem. Tako da, trude se, stvarno su dobri.

Kako se sporazumijevaš s njima?

-Pa jako dobra pričaju, obično djeca kada dođu u neko novo područje najbrže nauče razgovarati. S obzirom da idu u školu, svaki dan razgovaraju s drugom djecom, učitelji se oko njih trude tako da se mi savršeno razumijemo, sve što ja tražim od njih, oni razumiju. Lijepo razgovaraju i tako duhoviti su i vole se i našaliti malo, baš su pozitivna ekipa. Mi smo sudjelovali u projektu uključivanja te djece, projekt se zvao Krila za novi život, a to je bilo u suradnji sa zagrebačkim Taekwondo klubom "Jastreb", to je naš bratimljeni klub. Tako da smo mi njima osigurali sredstva za početak, znači išli su i dva put u godini na more, išli su i njihovi roditelji s njima, bili su im organizirani plaćeni sportski kampovi, tu su bili znači nogomet i taekwondo, dobili su kompletnu opremu, znači tu nisu imali troškova, bila im je plaćena članarina, kotizacije, odlasci na turnire, tako da mislim da im je to bio jedan dobar start kada su došli, recimo za početak.