"Dolazio sam na emisiju s dva kofera gramofonskih ploča"

Miljenko Kessler proveo je u Radio Karlovcu gotovo dvadeset godina, najprije je bio suradnik od 1970. do 1987. godine, a od 1999. do 2000. bio je direktor tvrtke. Kessler je bio jedan od voditelja kultne emisije Radio Karlovca "Ritam mladih" koju je naslijedio od prvog voditelja Željka Lardšnajdera, a koje se i danas oni stariji rado sjećaju. Povodom šezdesete obljetnice Radio Karlovca razgovarali smo s Miljenkom o godinama provedenim u ovoj tvrtki, a posebno o nezaboravnom "Ritmu mladih".

• Mljac, kako je sve počelo?

-Davno je to bilo kad sam počeo nositi gramofonske ploče na Radio Karlovac. Nosio sam ploče s putovanja još kao klinac, te su ploče presnimavane, a to je bilo još u Šebetićevoj ulici. Onda sam došao raditi kao suradnik u Omladinsku emisiju koju je vodio Marijan Dukovčić. I od tada sam bio na Radio Karlovcu sve do 1987. godine. Onda je bila pauza pa sam došao natrag 1999. i ostao do 2000. godine.

• Koliko je to ukupno godina?

-Na Radio Karlovcu sam bio suradnik od 1970. do 1987. godine. Godine 1999. preuzeo sam ulogu direktora i bio sam godinu i pol na toj funkciji. Dakle, mogu reći da sam u ovoj tvrtki bio ukupno skoro dvadeset godina.

• Kako se u tvoje vrijeme dolazilo do glazbe, do gramofonskih ploča?

-Malo mi je bilo smiješno, sada kada sam došao na radio donio sam na USB-u glazbu, a nekada sam dolazio na emisiju s dva kofera ploča. Vrlo je teško tada bilo doći do ploča. Prvo, ploče koje su nama trebale za te emisije u Hrvatskoj i tada u Jugoslaviji uopće se nisu izdavale. Onda su postojali razni kanali kako ih nabaviti, morali smo pronaći adrese firmi iz Engleske, koje distribuiraju ploče, koje su bile tajna, nitko nije htio reći te adrese. Kad sam prokužio da se ploče mogu nabavljati na taj način, slali smo novce zamotane u indigo papir na firmu i ploče sam sve dobio na taj način do momenta kada i to više nije bilo ostvarivo. Onda sam došao do puno boljih mogućnosti, gdje sam recimo ploče dobivao čak tjedan dana prije nego Radio Luxembourg. Imao sam neke ploče koje sam mogao svirati prije njih, engleske top liste imaju listu prije liste. Ta lista prije liste objavljuje recenzije koje će pjesme biti hitovi, naravno to je pretpostavka. Onda sam prema tim listama znao naručivati ploče. U nedjelju je išao "Ritam mladih", ja sam imao Led Zeppeline, a u utorak su se počeli svirati na Radio Luxembourgu.

• Kakav je bio početak u "Omladinskoj emisiji"?

-Bilo je to progresivnih petnaest minuta, heavy metal i samo apsolutno metal. Onda je Lari odlazio u vojsku, ja sam taman došao i onda su me Ico Sertić i urednik Velimir Franić nagovorili da bi bio logičan slijed da ja nastavim raditi "Ritam mladih". Jedna emisija koja je trajala prvo pola sata nedjeljom, došla je u kasnijoj fazi i na dva sata nedjeljom. To je bila emisija koja je bila kultna, slušala se u velikom krugu u Hrvatskoj i Sloveniji. Javljali su se slušatelji iz Hrvatskog zagorja, Delnica i drugih područja. Dobivali smo puno pošte pa smo napravili još jednu pandan emisiju "Pošta Ritma mladih", jer nam je trebalo još vremena za sve odraditi. Dobivali smo tjedno po 300 dopisnica i razglednica, čak nismo mogli sve ni pročitati jer je bilo previše.

• Emisija je bila vrlo kvalitetna, kako si uspio postići tu visoku razinu?

-Imali smo ploče koje drugi nisu imali, zagrebačke radio postaje te ploče nisu imale i ljudi su slušali nas. Kada se pročulo da Radio Karlovac ima super glazbu, onda su svi okretali na našu frekvenciju na srednjem valu.

• Kasnije sam naslijedio i pratio put koji ste zacrtali Lari i ti, to je bilo dosta teško, jer ste vi dignuli tu ljestvicu jako visoko. Kako sada gledaš na to?

-Hvala ti na tome. Nisam ponio bilješke o tome kako sam stvarao "Ritam mladih". On je išao pola sata nedjeljom, a ja sam ga pripremao cijeli tjedan. Određivao sam redoslijed pjesama, pa mi se nije sviđao, idući dan sam napravio drugačije, pa treći dan opet, onda je došla nova ploča pa sve ispočetka. Muzika se koristila i u drugim emisijama, presnimilo se, pa se sviralo, tako da je Radio Karlovac bio IN s pločama, uopće nije bilo problema. Onda je krenula proizvodnja u domaćim diskografskim kućama i došlo je do toga da se sve moglo lakše nabaviti. Danas odeš na You tube i slušaš što želiš.

• Što ti je donio rad na Radio Karlovcu?

-Radio Karlovac mi je otvorio vidike, da sam upoznao puno ljudi iz te branše, pjevača, kompozitora, producenata, s mnogima sam godinama bio u kontaktu, s nekima se i danas vidim. To je zaista bilo jedno lijepo razdoblje mog života.

• Radio si tada u programu Radio Karlovca razgovore s brojnim glazbenim zvijezdama tog doba. Ima li kakvih anegdota?

-Naravno. Kada smo doveli tada broj jedan band u bivšoj državi Plavi orkestar, došao je tadašnji direktor i rekao da kakve smo to Indijance dopeljali. Imam jednu anegdotu vezanu uz Vagu, obećao sam Ici Sertiću da ću je ispričati. Vaga je bila kultna serija amaterskih priredbi, koju je organizirao Radio Karlovac. Ja sam jedne godine bio u žiriju, a bila je glazbena večer u starom Domu JNA. Kasnio sam jer sam imao emisiju "Pošta Ritma mladih", kako sam se žurio nisam mogao proći kroz masu ljudi, već sam ostao čekati na vratima. Jedan čovjek pjevao je na pozornici jednu pjesmu i stalno je pogledavao na sat. Vidio sam u tekstu da nema veze sa satom i nisam znao što se događa. Došao je Ico Sertić do mene i ja sam ga pitao što se događa. Ico mi je objasnio da je pjesma tog izvođača trajala u originalu deset minuta, a žiri mu je ograničio trajanje na četiri, pa gleda na sat koliko smije pjevati.

• Koji je po tebi značaj radija bio prije, a koji je sada?

-Radio je nekada bio medij IN, danas ima puno previše radio postaja. Radio Karlovac bio je kultni radio, prvi lokalni radio, on je značio sve, svi su ga slušali. Emisija po željama, to je bio urnebes, cijelu noć se slušalo, do jutra i onda ponovo. Tada još TV nije bio na toj razini da je bio mjerodavan za sve. Imam osjećaj da se danas puno toga vraća na radio, kasete, vinili. Sve se vraća opet na staro. Značaj radija nekada je bio puno veći nego danas.

• Koliko uspiješ sačuvati sve te nosače zvuka?

-Čuvam sve, ali više nemam gdje staviti. To je veliki problem, zato što je diskoteka narasla. Ja sam u jednom trenutku imao jako puno CD-a koji su bili presnimljeni ili sam ih ja sam presnimio ili sam dobio presnimljene. Pretprošlo ljeto sam ih bacio, nećeš vjerovati o kojoj se brojci radi. Bacio sam 14.000 CD-a. Ostavio sam samo originalne CD-e, nisam jednostavno više htio s takvim CD-ima imati posla. Gramofonske ploče i dan danas kupujem. Nedavno sam bio na staroj krami i kupio sam tri ploče, nisam mogao odoljeti. Zadnje dvije godine sam i tehniku skromno promijenio, ja sam za soluciju da imam relativno dobru liniju, a puno ploča. Netko ima izvrsnu liniju, a samo dvije ploče, to je bitna razlika. Ove nove 180-gramske ploče su strahovite, tehnologija zvuka je takva da CD to ne može producirati na isti način.

• Koliko vremena dnevno provedeš uz glazbu i ploče?

-Cijeli dan, kod mene je kompjuter stalno otvoren. U velikoj sobi mi je velika linija, ali i na kompjuteru imam dobre zvučnike. Slušam sve što je dobro, nisam lajbek. Pratim sve i volim uglavnom sve, ne volim jedino, uz dužno poštovanje - cajke, to jest turbo folk, to ne volim. Klasiku volim, dobru narodnu glazbu volim, zašto ne, dapače, ali turbo folk jednostavno nema šanse.

• Što sada trenutno slušaš?

-Doma slušam muziku koju sam čuo kao mali ili od nekoga ili na radiju, to su stari orkestri, stari evergreen pjevači. Slušam sve ali u posebnim trenucima opuštanja pustim si tu vrstu glazbe.

• Radio si i u disco klubovima i čini mi se da je i tamo publika uživala u dobroj i novoj glazbi?

-Da, radili smo i Lari i ti i ja u disco klubovima i odgajali smo generacije što se glazbe tiče. U Hrvatski dom dolazilo je subotom od 1.500 do 2.000 ljudi, a kasnije je došla Nula i niz manjih klubova. Karlovčani su se naučili slušati novu glazbu, nove svjetske hitove, jer je Radio Karlovac to puštao.

• U Radio Karlovac vratio si se 1999. godine i ostao si do 2000. godine, jesi li zadovoljan tim razdobljem?

-Nisam bio zadovoljan, jer je kod mog dolaska dogovor bio da će se nešto pomaknuti, da će se napraviti iskorak. Ja sam uvijek smatrao da je Radio Karlovac odavno trebao imati državnu koncesiju. On je to zaslužio jer je bio prvi lokalni radio i prvi u svemu tome. Zašto to nije realizirano, to nije moje. Kada sam došao vidio sam kartu gdje što treba biti, koju mi je pokazao Ico Sertić i naravno glavni odašiljač trebao je biti na Svetoj Geri koja ni danas nije u sastavu Hrvatske. Od tuda je sve krenulo, idemo odašiljač lijevo, repetitor desno i nije to bilo to. Danas ti okreneš na satelit i čuje te cijeli svijet. Mi smo u to vrijeme imali izravne emisije s Australijom i Kanadom.

• Bilo je u to vrijeme niz projekata, no ipak si otišao. Zašto?

-Bilo je niz dobrih stvari, ali kada dođeš na radno mjesto i dogovor je da bude tako, a vidiš da nije tako, ja sam jednostavno otišao. Kada se nije dalo ostvariti ono u što sam vjerovao da je moguće i da je bilo jednostavno, ali ustvari nije bilo sluha. Davno je to bilo.

• Je li ti život ljepši uz glazbu?

-Moj život je uvijek vezan uz glazbu. Uz glazbu sam upoznao mnogo ljudi i imao mnoga prijateljstva. Ja danas sebe ne mogu zamisliti bez glazbe. Radije slušam muziku nego gledam televiziju.

• Kada bi trebao izdvojiti jednog izvođača ili pjesmu, je li to moguće ili bi morao napraviti jedan spisak?

-Ne mogu izdvojiti jednog izvođača ili jednu pjesmu, ali spisak bi mogao napraviti. U zadnje vrijeme mi se dosta sviđa naša domaća glazba, ima dobrih stvari. Kada smo kod domaće glazbe, moram ti ispričati jednu priču. Znaš pjesmu "Sladoled" od Prljavog kazališta, e pa vlasnici te pjesme smo Želimir Sain i ja, a oni su nam je ukrali. Imamo mi ugovore i sve, ta je pjesma pokradena od strane Prljavog kazališta. Bila je to jedna vrlo ružna igra, gdje sam ja kao vanjski suradnik bio zamoljen da ne dižem to u nebesa, da će mi Prljavo kazalište to kad tada vratiti. Projekt je vezan uz jednu pjevačicu koja je trebala biti druga Madonna, nažalost nije se ostvarilo. Prljavo kazalište mi nije vratilo. Čitao sam nedavno intervju s Jasenkom Hourom, gdje se on hvali da su oni otkrili tu žensku, pričam ti priču, to je glupost. Ne možeš pričati nešto što nije istina.

• Ideš li na koncerte?

-Idem gledati Whitesnake na Šalatu, gledao sam i puno novih bandova. Najupečatljiviji mi je bio koncert Simply Red-a na Šalati, to je bilo kao da slušaš ploče, a ja volim takav tip koncerta, da nema nekih kerefeka. Volim ono što mi stoji u uhu da to čujem. Bio sam na koncertima grupe Queen, Rolling Stonesa, Pet Shop Boysa, Elton Johna i mnogih drugih, prije sam često išao u Ljubljanu na koncerte.

• Imaš li kakvih zanimljivosti s koncerata?

-Imam, kako ne. U Ljubljani je 1973. godine bio koncert grupe Slade koja je tada bila izuzetno popularna, imali su broj jedan hit Come on feel the noize. Išli smo s Radio Karlovca Željko Lardšnajder i ja. Lari je išao za Ritam mladih, a ja za Omladinsku emisiju. Dobili smo ekskluzivu, dakle dva novinara s Radio Karlovca, mi smo imali tu čast. Radio Karlovac je jedini u Hrvatskoj to imao.

• Rekao si već da si i kolekcionar nosača zvuka…

-Lari je imao jedan štos, on je sebi ostavio jednu diskoteku, dakle, ono što je volio, ostalo je prodao. Od tih novaca kupio je nove ploče. Ja sam doma samo tovario, dvije pune sobe i još garaža. Imam od sedam do osam tisuća albuma, oko šest tisuća singl ploča i više od 3.500 CD-a. To je još uvijek puno, nešto prodam na aukcijama, ali teško je prodati nešto uz što si vezan.

• Sjećaš li se svoje prve ploče?

-Svoju prvu ploču kupio sam 1959. godine, imao sam devet godina. U Radio centru u Radićevoj ulici kupio sam ploču Tonija Kljakovića "Ta tvoja ruka mala", to je bilo s festivala u Opatiji. Ta ploča ima posebno mjesto kod mene. To je prva ploča koju sam kupio od svog džeparca. Koštala je 3,40 nečega, valjda dinara.

• Što reći za kraj?

-Divna su bila vremena na Radio Karlovcu, predivna. Hvala na prilici da ih se ponovno prisjetim i podijelim ih s vašim slušateljima i čitateljima.