Boško Dotlić, holistički iscjelitelj i naturopata

"Čovjek mora htjeti sam sebi pomoći, bez volje i bez vjere nema pomoći"

VIŠE IZ RUBRIKE

Volja i vjera su važni

Karlovčanin Boško Dotlić živi u Italiji, često dolazi u svoj Karlovac, bavi se holističkim iscjeljivanje i naturopatijom i do sada je pomogao mnogim ljudima, a nije primio nikakvu naknadu

Pojam holistički doslovno znači potpun i ovaj pojam predstavlja sveobuhvatan pristup nečemu. Karlovčanin Boško Dotlić, koji je poslom vezan za Italiju, posljednjih se godina sve više posvećuje popularizaciji holističkog pogleda na zdravlje i život. Dotlić se zainteresirao za holističko iscjeljenje u vrijeme kada je bio bolestan i nepokretan, ozdravio je i počeo se baviti tim načinom iscjeljenja. Dotlić je počeo učiti i završio je u Londonu za holističkog iscjelitelja i iscjelitelja naturopatu. Izliječio je već brojne ljude, a za to ne želi primati naknadu. Kada god mu posao u Italiji dozvoli Boško Dotlić dođe u svoj Karlovac, a za vrijeme jednog boravka u Karlovcu razgovarali smo s Boškom Dotlićem.

Boško, živiš praktički na dvije adrese, kakva je tvoja priča?

-Radio sam u Općoj bolnici Karlovac, nakon Domovinskog rata, tamo negdje 1996. ili 1997. godine dajem otkaz i odlazim u Italiju, gdje počinjem jedan novi životni ciklus otvaranjem poduzeća i krećem s radom. Međutim nisam otišao toliko daleko, otišao sam 200 kilometara od Karlovca, tako da sam znao preko dana doći na kavu, popiti kavu i vratiti se nazad u Italiju. Volim svoj grad, volim naše rijeke i ništa mi ne može zamijeniti kupanje u Korani.

Boško, ti se od nekog vremena baviš i humanim poslom, a to je holističko iscjeljivanje, što to znači uopće i kada si shvatio da to možeš raditi?

-Ja sam shvatio uz konvencionalnu medicinu, da se može i na drugi način pomoći, pošto sam bio stradao i ostao sam nepokretan, znači, zahvalnost što sam ostao živ pokojnim doktoru Babiću i doktorici Kokot, odnosno što sam donekle bio stao na noge zahvaljujem doktorici Tomić Adamović, koja više ne radi. Tada sam shvatio da nije sve u konvencionalnoj medicini, da ja ne moram biti nepokretan, da ne moram ostati u krevetu, da ne moram vegetirati, da moram tražiti samopomoć, naravno uz određenu literaturu, uz određeno savjetovanje, shvatio sam da moram jednostavno stati na noge. Krenuo sam put istraživanja, tako da sam naišao na holističko iscjeljenje, uzeo sam tu literaturu i polako počeo čitati, odnosno učiti, uz sve to moje učenje tu je i naturopatija, Naturopata je čovjek koji se bavi određenim biljem, lijekovima, travama, tinkturama i da ne kažem svime onim zdravim što može čovjeku pomoći, ali da naglasim, uz konvencionalnu medicinu. Holističko iscjeljenje i naturopatija bez konvencionalne medicine nemaju učinka, imaju u određenim dijagnozama, lakšim oboljenjima, ali u ozbiljnim oboljenjima nemaju učinka. Počinjem u Italiji na osnovu nekog saznanja, spoznaje i učenja i zatim krećem u London, gdje polažem i završavam za holističkog iscjelitelja i naturopatu. Ne koristim to i ne iskorištavam svoje znanje da bi financijski imao koristi. jer nije mi potrebno, u Italiji imam svoje poduzeće, sada imamo i starački dom, znači, mi smo sigurni i posla imamo. Imam neku vrstu sentimentalnost i gdje vidim da određeni ljudi trebaju pomoć, znam da im se može pomoći i nudim pomoć bez naknade, nigdje se ja ne reklamiram, nigdje me nema. Međutim kako sam ja pomogao ljudima najprije s neurološke strane, to su oboljenja polineuropatije i neuropatije gdje znači odlaze periferni živci, većinom kod dijabetičara i ljudi koji su skloni alkoholizmu, pa su prestali piti i ne mora biti ništa od toga, može doći samo od sebe, ti ljudi postaju nepokretni. da ne kažem da na kraju može doći do smrtnog slučaja. Krenula je suradnja s Ministarstvom zdravstva Norveške, nisu mogli pomoći jednom pacijentu koji je s našeg područja, izbjeglica iz Voćina koji je došao živjeti u Norvešku, četiri godine je ležao nepokretan, ja sam njega nakon tri mjeseca digao na noge, prošlo ljeto bio je u Crikvenici na moru, a sada je na skijanju. Znači terapija postoji za takve bolesti, ali naglasit ću, uz holističko iscjeljenje i naturopatiju mora biti prisutna konvencionalna medicina. Na njegovu sreću Ministarstvo zdravstva u Norveškoj ima suglasnost da može surađivati i s alternativnom medicinom, to je normalno i u Austriji i u Njemačkoj. Kada je čovjek stao na noge, dobio sam pohvalu zvali su me u goste u Norvešku, htjeli su me nagraditi financijski, ja sam to odbio, ja sam njima poklonio, neću reći lijek, nego terapiju koja može pomoći ostalima.

Koliko je u toj cijeloj situaciji bitna ta volja čovjek?

-Bez volje i bez vjere pomoći nema, ako vi nemate vjeru da ćete se ustati s ove stolice ostat ćete tu gdje jeste. Ja sam njemu mogao svaki dan slati terapije i pričati, kroz jedno uho uđe, kroz drugo izađe. Bitna je pomoć i samopomoć. Ja ga ne mogu liječiti ako on sjedi kod kuće ili leži i čeka te gleda crtane filmove. Znači on jednostavno mora sudjelovati u liječenju, da bi sudjelovao mora imati jaku vjeru odnosno volju. Jako puno znači okruženje u kojem živite i radite, da li imate suprugu koja vas razumije. Takvi pacijenti su teški, prvo kod njih je prisutna nesanica, kao drugo oni su nervozni, jer su nepokretni, leže u krevetu, oni vegetiraju u svom svijetu, postaju psihički bolesnici. Oni su dosadni i naporni su, za svako malo zovu, nazivaju svoju suprugu, međutim njegova supruga svaka joj čast, ustvari žene su takve, mi muškarci nismo, mi se jednostavno okrenemo i sve ostavimo, nažalost, ne svi ali većina da.

Može li bolesna osoba doprinijeti svome ozdravljenju?

-Apsolutno mora, to je isto kao kada odete kod liječnika i krenete s liječenjem, on zove na kontrolu, a vi ne dođete, ne može vam pomoći. Morate imati puno volje i vjere, vjera je temelj ozdravljenja, a pogotovo kod psihičkih bolesnika. Malo mi je glupo pričati o nekim šiframa, spomenut ću šifru F koju ne priznam, ne samo ja nego većina nas. Ja garantiram da nijedan neuropsihijatar, s nekima sam dobar, da nikada nisu u povijesti svog radnog vijeka nisu izliječili niti jednog pacijenta, ti njihovi pacijenti pod navodnicima oni su i danas na sedativima, antidepresivima, oni nisu izliječeni, kao prvo to nije bolest to je stanje, to je trenutno stanje, ali zbog farmacije, farmacijske industrije, mafije, ljudi krenu s Normabelom bili Apaurinom od dva miligrama, a završe na Helexu od 10 miligrama ili još gore poznao sam čovjeka iz Karlovca koji je 30 godina proveo u Jankomiru, nažalost danas je pokojni.

Kakvim načinom života bi čovjek trebao živjeti da živi zdravo i da izbjegne bolesti?

-Najbitnije je okruženje u kojem živite, posebno je važna radna okolina, jako bitna je i prehrana i ono najbitnije, opet ću se vratiti na vjeru i na samopomoć. Ako vam netko na poslu digne tlak, doći ćete doma ženi sav nikakav, nervozan, ta nervoza prenijet će se na nju i ona postaje nervozna i dolazi do svađe. Nervoza i depresija su temelji svih naših, opet ću reći,  stanja ne bolesti, koje mi nosimo u sebi, to tinja u nama dok ne bukne.

Je li stres jedan od većih neprijatelja zdravlja čovjeka?

-Stres je najveći neprijatelj, masa liječnika kaže prestani pušiti, nemoj piti, moraš na dijetu, a ona preko puta mene sjedi i ima 130 kilograma i priča mi i o zdravom životu. Recimo, krenut ću od sebe, kada sam nervozan, onda najviše jedem, kad imam neke probleme, ma svi mi tako radimo. Problem se kreće od samog sebe, unutar sebe, ne smijete dozvoliti sebi da netko na vas prenese svoju negativnu energiju, koja je jako zločesta, koja je kvarna, koja je depresivna i da je držite u sebi. Moj savjet je biti što više u prirodi, što više se smijati. Ako vam liječnik kaže da ste bolesni prihvatite to kao stanje, a ne kao trajnu bolest da ste za cijeli život bolesni, vi ste samo u takvom stanju, koje je rješivo. Imam jako puno Karlovčana kojima sam pomogao, koje sam izliječio, većina njih je s problemom depresije i koji su došli na 120 kg, ja sam uspio uz pomoć terapije koju su trošili pet mjeseci, skinuti im 60 kilograma.

Je li po tebi na nas u Karlovcu i Karlovačkoj županiji, a i u cijeloj Hrvatskoj, ostavio trag Domovinski rat, jesu li ostale posljedice na zdravlje?

-Kako da ne, gledajte, ne da je ostavio trag, nego je ostavio trajne posljedice na nas, na naraštaj koji smo prošli kroz taj rat. Druga stvar je što griješimo, jako griješimo, što o strahotama rata slušaju naša djeca, znači sva ta stradanja. te nervoze, depresije i PTSP, kako se zove, što nosimo u sebi, to je prenosivo. Znamo tko je generalni krivac, ali naša država kao država, ništa nije poduzela da bi mi od agresora ili tog generalnog krivca koji je kriv za naša stradanja, psihička i ostala stradanja zdravstvena, tražili bilo kakvu odštetu. Ti bi novci sada mogli smo jako puno pomoći u kvalitetnijem liječenju, zdravijem liječenju. Imam jako puno prijatelja u Karlovcu, koji su u nekakvim invalidskim mirovinama i da neki od njih imaju invalidsku mirovinu 3.000 kuna, ma to je problem, a prošli su kroz taj pakao Turnja, prošli su Topusko, prošli su sve i oni ne mogu jednostavno preživjeti, ne mogu biti zdravi, to su velike posljedice. 

Boško, koji su osnovni čimbenici u životu bolesnika, koji se moraju uzeti u obzir u holističkom pristupu?

-Za svakog pacijenta mora se uzeti detaljna medicinska anamneza, osobna, znači obiteljska, socijalna, to sam govorio, znači ona radna. Trebao bi detaljno saznati sve o njegovim financijskim problemima, o kojima sam govorio, je li u financijskim problemima i o njegovim životnim navikama, pa čak i o ljubavnim ili intimnim detaljima. Kod većine pacijenata, o kojima sada govorim prisutna je impotencija, ne krivim gospođu ili gospodina, krivnja je na ovim posljedicama, koje vučemo od devedesetih godina, koje imaju utjecaj i na taj intimni život. Kod muškarca, gdje se nalazi veliki problem u kući i nije sramota razgovarati na tu temu s pacijentom. Ja sam u Italiji, naravno da Talijani nemaju problema takve naravi, ali imaju zbog određenog šmrkanja i ne znam ja čega sve, ali ne od ratnih stradanja i od bijede. U kući ima četiri člana, obitelj živi s 3.000 kuna, znači to je vrlo teško i mislim ono osnovno, brak ovdje puca, sve puca.

Kako ti procijeniš ustvari kojim ljudima možeš pomoći?

-Svakom onom tko u sebi ima vjeru, opet se vraćam na vjeru, tko želi pomoć i prihvaća pomoć, mogu pomoći. Ja nikada nikome nisam rekao da mora vjerovati meni, ne moraš ti meni vjerovati, vjeruj sebi ili Bogu, jer ako vjeruješ sebi i vjeruješ u Boga, 80 posto je riješeno tvog problema, 20 posto ostalog rješavam ja, da li je to holističko iscjeljenje ili je to naturopatija, pa ću ti ja dati tinkturu, kapi, pripravke, dražeje, nebitno je, ali garantirano krećete od samog sebe. Ponovit ću, zašto stalno pričamo o bolestima, mi smo bolesni, ja sam bolesna, ne vi ste samo u takvom stanju to je trenutno stanje koje je rješivo. Isto ovo, što ja tebi pričam, isto to će reći gore naši liječnici na Švarči, ali mi smo takav mentalitet ljudi da to ne prihvaćamo, ja se moram vratiti kući da sam bolestan, jer ću lakše živjeti, svi će brinuti i trčati oko mene, to je problem. Ja sam čovjek koji je veliki humanist, oni koji me znaju, ja sam živio i drugačije, što se zna, prošao sam ulicu, živio sam i drugačije, međutim od kako sam ušao u brak, počeo sam živjeti normalno, kao svatko drugi, stvarati nešto, graditi, imati jake firme, biti financijski stabilan. Ja sam veliki humanist, ja sam slao pomoć u Petrinju preko nekih ljudi iz Karlovca, da ne pričam o ovom dijelu iscjeljenja, mjesečno podijelim terapija u vrijednosti 5.000 eura.

Kako ljudi čuju za tebe i kako mogu doći do tebe?

-Ja sam obišao cijeli svijet, bio sam i u Peruu, bio sam i među šamanima, sjedio sam s njima, bio sam s ljudima, koji su strahovito kvalitetni ljudi. Ljudi sami od sebe prošire vijest, ako sam ja tebi pomogao i ti imaš rođaka, susjeda i prijatelja i to dođe do njih. Čovjek iz Norveške četiri godine je ležao, a sada skija, pliva, roni. Pacijenti koji su zajedno bili u bolnici, koji su ležali zajedno na nekakvim terapijama, imaju kontakt i to je preporuka od uha do uha. U Italiji imamo našu liječnicu iz Karlovca, ona je strahovito kvalitetna liječnica u Italiji, jedna od boljih, ona jednostavno pacijente koje ne može riješiti šalje meni, ona se smije i kaže, gledaj ovo je nešto za tebe. Ja imam ambulantu u Italiji i ljudi dolaze sami, vidjet ćeš, pozvao sam te u goste. Mi se bavimo i kvantnom medicinom, kvantnom dijagnostikom. Što znači kvantna dijagnostika, ja mogu u tri godine u naprijed predvidjeti kakvih ti problema možeš imati, imaš ili si imao, pa se to vuče i smeta ti. U zadnjih godinu jako sam puno radio na intoleranciji, da se vidi na što možeš biti alergičan što se tiče prehrane. U 80 posto slučajeva sam naišao da su ljudi alergični na hranu, artritis, reuma, nesanica, depresija, gastritis pod navodnicima. Sve kreće od alergije i kada smo krenuli s tim što se ne smije jesti složi se terapija, složi se dijeta. U biti ti dobiješ kompletnu upalu organizma, da nisi svjestan toga. Stalno ti je povišena sedimentacija, crp ti je stalno visok. Dolaziš u stanje koje ti uzima organ po organ. U zadnjih godinu dana dao sam si truda da poradim na tome, jer sam vidio da jednostavno uzrok svih tih nekakvih oboljenja je alergija na neku hranu koju ne smiješ uzimati. Imam čovjeka u Karlovcu, koji smije jesti samo janjetinu i teletinu, nikakav kvasac, pekarske proizvode, mrkvu, ništa od toga ne smije staviti u usta. Znači, postoji ono što konvencionalna medicina ne radi, dok mi recimo dajemo prioritet takvoj dijagnostici.

Boško, koja je ustvari tvoja misija?

-Moja misija je pomoći čovječanstvu, koje je predivno, ljudi su predivni, obišao sam cijeli svijet, kažem, bio sam u Peruu, sjedio sa šamanima, kontaktirao sam s ljudima svih nacionalnosti. Svi smo mi isti, moja misija, ne samo moja, nisam ja jedini u toj priči, ja se družim s ovakvim ljudima kao što sam ja. U kontaktu imam doktoricu koja je iz Varaždina, ona 40 godina živi u Peruu, udala se tamo, ima obitelj tamo, vrlo je uspješna i priznata i poznata u svijetu, svi mi gledamo da čovječanstvo ima svoj mir, a mir možeš imati jedino onda kada si zdrav, to je najveće bogatstvo. Ostavimo se politike, pustimo politiku, živimo zdravo, a nije teško živjeti zdravo, to je vrlo jednostavno pogotovo u Karlovcu, na četiri rijeke. Tvoja obaveza je samo otići na posao, odraditi svoju šihtu koju trebaš i vratiti se normali i uživati u prirodi. Dragi moji Karlovčani i ostali, evo tu kod Kine imate kontakte, dobrodošli ste, javite se, tamo gdje mogu pomoći, ako treba pomoć, vrlo rado ću pomoći.

Donosimo nekoliko svjedočanstava, koja govore o iscjeliteljskom radu Boška Dotlića.

Svjedočanstvo: Ljubinka Stanojlović

Želim s jednim bezgraničnim "Hvala" uputiti zahvalu zbog vaših iskrenih i nesebicnih molitvi za oporavak i ozdravljenje moga oca, koji, kako sam kaže, osjeća se kao "momak".

Terapija koju je moj otac počeo da koristi, već na samom početku i te kako se pokazalo poboljšanje do te mjere da doktori i nakon trećeg uzimanja uzorka od prethodno utvrđene metastaze pluća, koja je bila zahvatila i kičmu, ne mogu da niti nađu ono sto su prethodno utvrdili dijagnozom zločudnog raka pluća, niti utvrde ništa drugo, niti im je jasno što je to sada u stvari. Jos jednom veliko hvala.

Svjedočanstvo: Jelena Barakovic

Moje ime je Jelena Barakovic. Gospodina Boška Dotlića upoznala sam prije pet godina. Imala sam mnogo zdravstvenih problema. Počevši od toga da sam imala povišen sećer, izostanak ciklusa kao i neplodnost. Jos prije mnogo godina, kada sam išla kod ginekologa otkrili su mi da imam policistične jajnike. Doktori su mi ispisivali razne lijekove koje sam morala piti, ali rezultata nije bilo. Osim toga, doktorica mi je rekla kako ću teško ostati u drugom stanju, što me je dodatno uznemirilo. Jaki bolovi i kašnjenje ciklusa bili su nepodnošljivi što se svaki put završilo s tim da sam išla na hitnu pomoć. Pomoću njegove alternativne medicine i neizmjerno velikog truda, kada mi je poslao terapiju čim sam počela je uzimati i pridržavati se njegovih savjeta rezultati su bili nevjerojatno pozitivni. Osim što sam počela redovno imati cikluse, bolovi tijekom ciklusa su u potpunosti nestali. Što se tiče šećera, poslije njegovih savjeta o ishrani, koje namirnice da izbacim sećer mi se za vrlo kratko vrijeme stabilizirao, kao da nikada nisam imala problema s tim. Poslije Boškove terapije cijeli moj organizam osjeća se bolje, krvna slika je odlična. Kada sam otišla na ginekološki pregled nisam mogla da vjerovati što mi je doktorica rekla. Policističnih jajnika nema, osim toga rekla mi je da sam u potpunosti spremna da budem majka. Također mi je regulirao štitnu žlijezdu poslije čega se moje stanje dodatno stabiliziralo. Imala sam i cistu na desnoj strani sinusa pa mi je Boško rekao kako to da riješim. Da nije bilo Gospodina Boška ja ne bi imala zdravlja, zaista je vrijedno imati povjerenja u tog čovjeka. Neizmjerno sam zahvalna sto je uvijek tu za mene i moju obitelj.

Svjedočanstvo: Ljubica Milaković iz Švicarske

Majka sam troje djece od kojih najstariji sin (23) od svoje 16,5 godine vodi borbu s "kontroliranim disanjem" . Svaki udisaj i svaki izdisaj, dubinu, ritam , sve mora kontrolirati, znači svjestan je toga u svakom trenutku osim kada spava. Dvije godine nije nikome pričao o tome, sam se borio s tim. Stanje se pogoršavalo, da bi jednoga dana kada je dobio panični napad, meni sve priznao i otvorio dušu. Povlačio se sve više u sebe, nije izlazio, prestao se zanimati za dalje školovanje, posao , oblačio je samo crnu odjeću, danju spavao, posto je noću ostajao do tri, četiri sata budan uz tv. Od toga dana ni ja više nisam imala život kako treba, sva preokupacija usmjerena je prema njemu. Tražila sam stručnjake doktor , koji su nudili ležanje u bolnici i antidepresive. Nisam bila za to, jer sam znala da to nije rješenje. Mnogo mi je odlazilo energije, Bog sam zna kako sam je opet ponovo dobivala. A dobivala sam je sigurno preko svoje vjere da ću pronaći put da se moj sin oslobodi toga. Jedne večeri glasno sam zavapila za pomoć našeg Stvoritelja i rekla da ja ne znam više kuda i kome da idem i da predajem svoju brigu ,,NJEMU" pa neka bude volja njegova. Dva dana poslije toga, nailazim na svjedočanstvo, poslušam i odlučim odmah isti kontaktirati našeg voljenog prijatelja Boska. Ljudi moji ja ne znam kako bi vam to opisala, poslije razgovora sa Boškom, meni se ponovo vratio osmjeh na lice. Mome sinu je puno bolje, izlazi vise puta, druži se, raspoloženiji je, više motiviran. Ja imam vise energije, vedrija sam i sto je najbitnije, moja vjera je s vremenom postajala sve čvršća i čvršća. Tako da ja ne da vjerujem, nego znam kako radi Boško. Ja sam presretna, jer znam da sam do Boška došla po našem Bogu, on me je uputio ka njemu. Hvala našem Stvoritelju, hvala našem Bošku. Najvažnije je od svega ,,da vjerujemo". Hvala svima koji budete čitali ovo moje svjedočanstvo.

Svjedočanstvo: Ljubica Ralić iz Austrije

Tumora više nema. Bila je nedjelja moj jedini slobodan dan u tjednu, odmor, naravno kao svaka majka obradovala sam se posjeti svoje jedine kćeri, provele smo lijepi dan zajedno, ali nažalost vrijeme leti, uskoro je došla noć, kćer je morala na put kući, koja je udaljena 100 km, ispratila sam je i oko 23 sata mi se javila da je stigla i da je sve u redu i da ide spavati, jer sutra je radni dan. Tek tada sam mirno otišla na spavanje. Ujutro kad sam se probudila, vidjela sam da mi je u tri sata poslala poruku da je boli u donjoj vilici prednji zub. Zadrhtala sam, otišla je kod zubara i dali su je na slikanje i dobila je lijekove. Sljedeći dan uslijedila je operacija koja je trajala sat i pol, imala je 6 konaca koje je nosila sedam dana, liječnici su rekli da je bila cista i da je očišćena, ali nalaz je poslan u laboratorij da se ustanovi točno što je. Nakon 7 dana su joj izvadili konce. Sve je u redu. Nakon tri tjedna javio joj se kirurg s izvještajem da nije bila cista nego čudna vrsta tumora. Bila. Hvala Boško neka svi čuju za vas ovo je moje svjedočanstvo. Jedna zahvalna majka.